REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1108/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupano po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu, Augusta Šenoe 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika LF, vl. obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja TF, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatka iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-8679/2019 od 27. prosinca 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku LF, vl. obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 iznos od 546,97 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 99,41 EUR od 16. ožujka 2019.,

-na iznos od 112,63 EUR od 17. travnja 2019.,

-na iznos od 111,43 EUR od 16. svibnja 2019.,

-na iznos od 98,21 EUR od 18. lipnja 2019.,

-na iznos od 53,62 EUR od 17. srpnja 2019.,

-na iznos od 23,89 EUR od 15. kolovoza 2019.,

-na iznos od 23,89 EUR od 14. rujna 2019.,

-na iznos od 23,89 EUR od 16. listopada 2019.,

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatka iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-8679/2019 od 27. prosinca 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku LF, vl. obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 iznos od 122,53 EUR sa zateznim kamatama koje teku: na iznos od 3,32 EUR od 16. ožujka 2019., na iznos od 7,67 EUR od 17. travnja 2019., na iznos od 1,23 EUR od 16. svibnja 2019., na iznos od 3,32 EUR od 18. lipnja 2019., na iznos od 3,32 EUR od 17. srpnja 2019., na iznos od 103,67 EUR od 16. listopada 2019., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku LF, vl. obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 troškove postupka u iznosu od 486,37 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Robert-Anton Čečatk iz [adresa] donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8679/2019 od 27. prosinca 2019. na temelju vjerodostojne isprave – izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od 23. prosinca 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 669,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 102,73 EUR od 16. ožujka 2019., na iznos od 120,30 EUR od 17. travnja 2019., na iznos od 112,66 EUR od 16. svibnja 2019., na iznos od 101,53 EUR od 18. lipnja 2019., na iznos od 56,94 EUR od 17. srpnja 2019., na iznos od 23,89 EUR od 15. kolovoza 2019., na iznos od 23,89 EUR od 14. rujna 2019.,

-na iznos od 127,56 EUR od 16. listopada 2019., do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-154/2020-4 od 10. kolovoza 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Općinski sud u Slavonskom Brodu se rješenjem poslovni broj Povrv-154/2020- 13 od 5. veljače 2024. oglasio mjesno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti predmetnog rješenja predmet ustupljen ovog sudu.

4. Tuženik u je prigovoru, sada odgovoru na tužbu, osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

5. Tužitelj je tijekom postupka u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva. Naveo je da je ugovorni odnos između stranka u pogledu korištenja usluge Bez Granica XL+Biz, pretplatničkog broja [broj telefona], te obročne otplate uređaja Galaxy S8 plus orhideja siva nastao prihvatom tuženikovih Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa i sklapanjem Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu. Ugovorni odnos između stranka u pogledu korištenja usluge Bez Granica XL+Biz, pretplatničkog broja [broj telefona], uz istovremenu kupnju uređaja Alcatel U5 3G sivi, te pretplatničkog broja [broj telefona] uz istovremenu kupnju uređaja Alcatel U5 3G sivi, kao i u pogledu korištenja usluge Bez granica S+ VPN pretplatničkog broja [broj telefona] i usluge Officebox Telefon pretplatničkog broja [broj telefona] nastao je prihvatom tuženikovih Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa. Naveo je da je svoje obveze iz ugovora redovito ispunjavao u vidu pružanja ugovorenih telekomunikacijskih usluga, dok tuženik za iste nije podmirivao mjesečne račune niti je prigovorio utuženim računima. U odnosu na naknadu za prijevremeni raskid ugovora tužitelj se pozvao na odredbu članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim medijima. Nadalje, da je radi neispunjenja obveza tuženika raskinuo predmetni ugovor, te da je obračunao naknadu štete za prijevremene raskide ugovora i ukupan iznos preostalih rata za uređaj Galaxy S8 plus orhideja siva u iznosu od 23,89 EUR. Predložio je sudu održati na snazi platni nalog uz naknadu troška postupka.

6. Tuženik je tijekom postupka istaknuo da je odredba članka 14. Općih uvjeta ništetna.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od 23. prosinca 2019. (list 3), račune dobavljača-otvoreni (list 5), zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 14-17, 19-26), Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu (list 18), otpremnicu (list 27), Opće uvjete poslovanja Vipnet d.o.o. (list 28-29), karticu kupca (list 30-32), cjenik (list 33-42), račune (list 43-57), opomene (list 58-64), specifikaciju poziva (list 65-85), obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa (list 86-88), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-18/34897-2 od 1. listopada 2018. (list 89), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1 402/08-2 od 8. siječnja 2009. (list 90), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr-829/00-2 od 8. ožujka 2001. (list 91), sudsku praksu (list 101-116), dopis Porezne uprave, Područni ured Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod od

29. studenoga 2024. (list 147)

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Prvenstveno valja navesti da je tijekom postupka došlo do promjene naziva tvrtke tužitelja u A1 Hrvatska d.o.o., temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 1. listopada 2018., poslovni broj: Tt-18743897-2 kojim je promijenjen naziv tvrtke tužitelja iz VIPnet d.o.o. u A1 Hrvatska d.o.o., dok su ostali podaci ostali istovjetni.

10. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge i rate uređaja u razdoblju od dospijeća od ožujka 2019. do rujna 2019. te naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze i preostale nepodmirene rate za preuzeti uređaj prema računu za rujan 2019. s dospijećem listopad 2019.

11. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa sud je utvrdio da su stranke zasnovale pretplatnički odnos 29. prosinca 2015. prema pretplatničkom broju [broj telefona] za uslugu Bez Granica XL + VPN; dana 17. listopada 2017. prema pretplatničkom broju [broj telefona] za uslugu Bez Granica XL + Biz s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca uz ugovorenu mjesečnu naknadu u iznosu od 245,00 kn, a na osnovu kojega je tuženik ostvario pogodnost kupnje uređaja mobilnog uređaja marke Galaxy S8 plus orhideja siva na temelju sklopljenog Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu (dalje Ugovor), po cijeni od 4.320,00 kn uz mjesečnu otplatu u iznosu od 180,00 kn na razdoblje od 24 mjeseca. Nadalje uvidom u zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa sud je utvrdio da su stranke zasnovale pretplatnički odnos 16. prosinca 2017. prema pretplatničkom [broj telefona] za uslugu Bez Granica S+Biz uz kupnju uređaja Alcatel U5 3G sivi (IMEI: 357030080316930) s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca uz ugovorenu mjesečnu naknadu u iznosu od 70,00 kn; dana 9. siječnja 2016. prema pretplatničkom broju [broj telefona], te 30. studenoga 2016. prema pretplatničkom broju [broj telefona] za uslugu Officebox Telefon s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca uz ugovorenu mjesečnu naknadu u iznosu od 55,00 kn. Navedene činjenice nisu osporene po tuženiku, a iste je sud utvrdio uvidom u spisu priležeću dokumentaciju.

13. Zasnivanjem pretplatničkog odnosa tuženik je prihvatio uvjete korištenja usluga VIPnet d.o.o utvrđene Općim uvjetima poslovanja VIPnet d.o.o. (članak 1.2.; dalje: Općih uvjeta). Zahtjev prihvaćen od strane Vipneta zajedno s Općim uvjetima, uvjetima korištenja odabranih usluga i Cjenikom čini ugovor o pretplatničkom odnosu, na neodređeno vrijeme. Prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između Vipneta i krajnjeg korisnika započinju potpisivanjem ugovora, odnosno prihvaćanjem zahtjeva, a pravo naplate nastupa uključenjem usluge (priključenje terminalne opreme na Vipnetovu javnu komunikacijsku mrežu, odnosno od dana kada usluga postane dostupna krajnjem korisniku (članak 5.1.2. Općih uvjeta). Odredbom članka 6.3.1. Općih uvjeta propisano je da je krajnji korisnik obvezan podmiriti račun do datuma naznačenog na računu te da Vipnet može privremeno ograničiti usluge ili isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz javne elektroničke komunikacijske mreže, ako pretplatnik nije podmirio dospjelo dugovanje u roku od 30 dana od dana dostavljanja opomene u pisanom ili elektroničkom obliku (u slučaju da se dostavlja e-račun), a nije podnio prigovor na iznos kojim je zadužen. Ako krajnji korisnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 dana od dana privremenog isključenja, Vipnet može trajno isključiti usluge i raskinuti pretplatnički odnos u skladu s ovim Općim uvjetima (članak 6.3.3. Općih uvjeta). Odredbom članka 8.2. Općih uvjeta propisano je da su krajnji korisnici usluga u pokretnoj i nepokretnoj mreži Vipneta obvezni plaćati mjesečnu naknadu iako nisu koristili ili pokušali koristiti usluge unutar određenog razdoblja i/ili po promjeni lokacije korištenja usluga. Nadalje je odredbom članka 14.2. Općih uvjeta propisano da ukoliko je ugovor tijekom obveznog trajanja raskinut od strane Vipneta krivnjom krajnjeg korisnika, krajnji korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

14. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 23. prosinca 2019. i račune za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj 2019., sud je utvrdio da su tuženiku obračunate usluge na ime ugovorenih mjesečnih naknada usluga Officebox, Bez Granica S+Biz, Bez Granica XL+Biz, Bez Granica S+VPN, te otplata uređaja na rate 17/24, 18/24, 19/24, 20/24, 21/24, a za račune srpanj 2019. otplata uređaja na rate 22/24, kolovoz 2019. otplata uređaja na rate 23/24, rujan 2019. otplata uređaja na rate 24/24.

15. Nadalje je uvidom u račun za rujan 2019. s dospijećem u listopadu 2019. i obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora sud utvrdio da je tuženiku obračunata naknada štete za prijevremeni raskid ugovora u vidu preostalih mjesečnih naknada za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 103,67 EUR, te preostale neplaćene rate za preuzeti uređaj u ukupnom iznosu od 23,89 EUR.

16. Pretplatnički odnos raskinut je od strane tužitelja s obzirom da tuženik nije podmirio dospjela dugovanja te je do raskida ugovornog odnosa došlo zbog krivnje tuženika (neplaćanjem ugovornih obveza) 3. rujna 2019., kako je to sud utvrdio uvidom u obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora.

17. Uzimajući u obzir da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tuženik zasnovao pretplatnički odnos, da je koristio usluge tužitelja te preuzeo od tužitelja i zadržao uređaj Galaxy S8 plus orhideja sivi uz obročnu otplatu cijene uslijed čega je nastalo nepodmireno dugovanje za pružene i ugovorene usluge nastale do raskida ugovornog odnosa koje tuženik nije podmirio, to je isti sukladno odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18.; dalje ZOO) koja propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, kao i odredbe članka 342. stavka 1. ZOO-a koja propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik dužan ispuniti je savjesno u svemu kako glasi, u obvezi podmiriti dugovanje prema tužitelju.

18. Tuženik je u obvezi podmiriti i preostale iznose mjesečnih rata kupljenog uređaja primjenom odredbe članka 360. stavka 1. i članka 345. stavka 3. ZOO-a, a osnovanost kojeg potraživanja je tuženik učinio nespornim te koje predstavlja stvarnu štetu nastalu tužitelju kao posljedicu raskida ugovora u vidu preostalih neplaćenih mjesečnih rata kupljenog uređaja zadržanog po tuženiku za razdoblje od raskida ugovornog odnosa do dana kada je ugovor trebao vrijediti (do 17. listopada 2019.) da isti nije bio raskinut u ukupnom iznosu od 23,89 EUR.

19. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u račune, te izvod iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 93/14., 55/16.; dalje: OZ), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio, u ukupnom iznosu od 548,97 EUR. Tuženik tijekom postupka ne dokazuje da bi podmirio predmetno dugovanje.

20. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a. Zatezne kamate na dosuđeni iznos od 548,97 EUR teku od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih (članak 183. stavak 1. ZOO-a) po stopi određenoj članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

21. Tužitelj prema računu za veljaču, ožujak, svibanj i lipanj 2019. potražuje troškove opomena u ukupnom iznosu od 16,60 EUR, a koji su obračunati zbog nepodmirenja dospjelih iznosa prethodnih računa. Obračunavanje troškova opomena zbog zakašnjenja dužnika u ispunjenju novčane obveze, u unaprijed predviđenim paušalnim iznosima koji ne ovise o nastupanju stvarne štete zbog zakašnjenja za vjerovnika, niti su ograničeni visinom stvarno nastale štete, te stoga vjerovnik ne mora niti dokazivati da bi pretrpio ikakvu štetu zbog zakašnjenja, bez obzira na naziv u pojedinom slučaju, u suštini predstavlja ugovornu kaznu. Odredbom članka 350. stavka 3. ZOO-a izričito je propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze te takav način opominjanja predstavlja ništetnu ugovornu odredbu, sukladno odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a. Stoga, u tom dijelu za isplatu iznosa od 16,60 EUR na ime troškova opomene sa pripadajućim zateznim kamatama sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. U odnosu na potraživanje tužitelja po računu za ožujak i travanj 2019. u ukupnom iznosu od 1,13 EUR te po računu za listopad 2018. u iznosu od 2,31 EUR obračunatih na ime zateznih kamata valja navesti da dok nije prestala glavna novčana tražbina iz koje proizlaze zatezne kamate, zatezne kamate ne mogu se obračunati niti utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug. Navedeno jer zatezne kamate nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja, zbog čega su, dok glavni dug ne bude isplaćen, nedjeljive od njega i zajedno predstavljaju jednu cjelinu. Tek nakon podmirenja glavnog duga, ako zatezne kamate nisu plaćene, one se osamostaljuju, obračunavaju u apsolutnom iznosu i na tako osamostaljene zatezne kamate, u slučaju utuženja, mogu se ostvariti i procesne kamate (članak 31. stavak 2. ZOO-a), zbog čega sud utvrđuje u navedenom dijelu potraživanje tužitelja neosnovanim te je ujedno u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, te temeljem članka 451. stavak 3. ZPP odlučio kao pod točkom II. izreke.

22. Nadalje, tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu za prijevremeni raskid ugovora u vidu preostalih mjesečnih naknada u iznosu od 103,67 EUR, nastale kao posljedice raskida ugovornog odnosa.

23. Odredbom članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14., 72/17.; dalje: ZEK) propisano je da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Sadržaj odredbe članka 14. Općih uvjeta, kojom je propisana obveza korisnika da u slučaju prijevremenog raskida ugovora od strane tužitelja, a krivnjom korisnika, isplati tužitelju ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, jest preuzet iz važećih propisa, konkretno iz odredbe članka 41. stavak 5. ZEK kojom je propisana upravo mogućnost teleoperatera da takvu odredbu unese u pretplatnički ugovor. Tužitelj je pitanja raskidanja i prestanka pretplatničkog odnosa, uključujući i pitanje naknade za raskid ugovora prije isteka obveznog trajanja ugovora, regulirao svojim općim uvjetima poslovanja sukladno odredbi članka 41. i 42. ZEK, a ti opći uvjeti poslovanja su potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa postali sastavni dio predmetnog ugovora temeljem kojeg tužitelj od tuženika i potražuje isplatu naknade za raskid ugovora.

24. Prema shvaćanju ovog suda odredba članka 14. Općih uvjeta protivna je prisilnom propisu – odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14., 110/15., 14/19.; dalje: ZZP), a koji se zakonski propis u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, s obzirom da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 14. listopada 2016.), a time i ništetna, te na temelju takve odredbe tužitelj ne može temeljiti svoju utuženu tražbinu, odnosno, navedena odredba Općih uvjeta ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida/otkaza ugovora.

25. Odredbom članka 296. stavka 3. ZOO-a propisano je da se ispitivanje nepoštenosti, odnosno ništetnosti odredbi općih uvjeta ugovora ne primjenjuje na one odredbe ugovora čiji sadržaj je preuzet iz važećih propisa.

26. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, ne primjenjuje se odredba ZOO, već se primjenjuje odredba članka 49. stavka 5. ZZP-a sukladno kojoj ne podliježu ispitivanju nepoštenosti samo ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi.

27. S obzirom na to da odredba članka 41. stavak 5. ZEK nije prisilne, već dispozitivne naravi (propisana je samo mogućnost ugovaranja odredbe za prijevremeni raskid ugovora prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa), ovaj sud je ovlašten u smislu odredbe članka 49. stavka 1. i 2. i članka 50. ZZP-a utvrditi odredbu o obvezi plaćanja naknade za prijevremeni raskid nepoštenom, a time i ništetnom u smislu odredbe članka 55. stavka 1. ZZP-a, a na što sud prema odredbi članka 327. stavak 1. ZOO-a pazi po službenoj dužnosti.

28. Prema mišljenju ovog suda primjena citirane ugovorne odredbe članka 14. Općih uvjeta dovela bi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tuženika (pretplatnika), jer je društveno neprihvatljivo da tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to. Nesporno je da je tužitelj odredbu o naknadi za prijevremeni raskid ugovora unaprijed formulirao na standardnom ugovoru te stoga postoji presumpcija da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (unatoč činjenici što je tuženik mogao izabrati drugu tarifu, ali predmetnu tarifu koju je izabrao nije mogao izabrati pod drugačijim uvjetima) iz kojeg razloga ta ugovorna odredba, na čiji sadržaj potrošač, dakle, tuženik nije imao utjecaja, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer se raskidom ugovora operator oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, a navedeno je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora propisanog odredbom članka 368. ZOO-a. Odredbe Općih uvjeta poslovanja tužitelja (koji čine sastavni dio ugovora o pretplatničkom odnosu) moraju biti u skladu sa svim kongentnim normama ZOO-a koje reguliraju navedenu materiju.

29. Navedena odredba Općih uvjeta nije u skladu s odredbom članka 49. stavka 1. i 2. ZZP-a kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

30. Odredbom članka 49. stavka 4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Činjenica da je tuženik imao mogućnost biranja više vrsta pretplatničkih ugovora ne znači ujedno da su parnične stranke prije sklapanja ugovora pregovarale o njezinom sadržaju na što upućuju odredbe članka 296. stavka 3. ZOO-a i članka 49. stavka 1. ZZP-a koje jasno navode formulaciju pregovaranja o spornoj odredbi ugovora, a ne pružanju mogućnosti potrošaču da izabere neki drugi korisnički paket, odnosno vrstu ugovora. Tužitelj sukladno odredbi članka 49. stavka 4. ZZP-a ne dokazuje da su stranke o predmetnoj odredbi Općih uvjeta pregovarale, dok sam potpis potrošača ne znači da su se o pojedinim ugovornim odredbama vodili pojedinačni pregovori. Odredbom članka 50. ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 49. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, primjerice odredba kojom se predviđa da trgovac zadrži plaćeno od strane potrošača kada ovaj odluči da neće sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor, dok se isto pravo ne predviđa za potrošača u slučaju da trgovac ne želi sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor (alineja 4) i odredba kojom se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno veća od stvarne štete, mogle bi se smatrati nepoštenima (alineja 5).

31. Slijedom navedenog, odredba članka 14. Općih uvjeta, prema shvaćanju ovog suda, je nepoštena odredba u smislu odredbe članka 49. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a, jer se radi o odredbi koja je sastavni dio ugovora formuliranog unaprijed od strane pružatelja usluge (trgovca), zbog čega se predmnijeva da se o njoj nije posebno pregovaralo, a riječ je o odredbi koja u ugovornom odnosu protivno načelu savjesnosti i poštenja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je ista stoga ništetna u skladu sa odredbom članka 55. stavka 1. ZZP.

32. Stoga, tužitelju ne pripada pravo temeljem navedene ugovorne odredbe potraživati plaćanje ugovorene naknade za slučaj raskida ugovora, već bi imao pravo temeljem odredbe članka 368. ZOO-a, zahtijevati samo naknadu štete zbog raskida ugovora uslijed neispunjenja. Međutim, tužitelj tijekom postupka činjenično nije determinirao svoj tužbeni zahtjev kao zahtjev za naknadu štete, niti je tijekom postupka tvrdio da je zbog prijevremenog raskida ugovora pretrpio štetu, niti je navodio u čemu bi se ona sastojala, te tužitelju ne pripada pravo na utuženi iznos ni po navedenom pravnom osnovu.

33. S obzirom na to da nakon raskida ugovora vjerovnik ima pravo jedino na naknadu štete, a tužitelj u ovom postupku ne dokazuje da bi pretrpio štetu u visini mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora te uzimajući u obzir utvrđenu ništetnost odredbe članka 14. Općih uvjeta, to sud u tom dijelu za iznos od 103,67 EUR odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

34. Stoga je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog održan na snazi za iznos od 546,97 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama,, dok je u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva platni nalog ukinut za iznos od 122,53 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i odbijen je u tom dijelu tužbeni zahtjev.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke presude.

36. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a. Tužitelj je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva prema slobodnoj ocjeni suda uspio 87,50%, a u pogledu visine istoga uspio 81,70%, što ukupno iznosi 169,20%, odnosno kada se podijeli sa dva (pravna osnova i visina) iznosi 84,60%, dok je tuženik sa osnovom uspio 12,50%, a s visinom 18,30%, što iznosi ukupno 31,80%, odnosno kad se podijeli sa dva (pravna osnova i visina) iznosi 15,40%. Nakon što se od uspjeha tužitelja od 84,60% oduzme uspjeh tuženika od 15,40%, dobije se uspjeh tužitelja od 68,20%.

38. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade uvećane za pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 26,54 EUR, sukladno člancima 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 8/11., 114/12.), trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 124,43 EUR primjenom Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23; dalje: Tarifa). Nadalje, tužitelju je priznat trošak primjenom Tbr. 8.1. Tarife sastava podnesaka od 24. kolovoza 2020. i 2. svibnja 2023. svaki u visini 50 bodova (2x50), primjenom Tbr. 9.1. Tarife trošak zastupanja na ročištima 27. kolovoza 2024. i 14. svibnja 2025. svaki u visini 50 bodova (2x50), te 6. travnja 2023. primjenom Tbr. 9.5. Tarife u visini 12,5 bodova što uz vrijednost 1 boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 531,25 EUR, zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 708,76 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 708,76 EUR odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 68,20% u iznosu od 486,37 EUR.

39. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, a stopa po članku 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 155/23.).

40. Zatezne kamate na priznati ovršni trošak nisu određene od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno navedenom Zaključku br. 3., a sve u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP-a.

41. Nije osnovan materijalni trošak tužitelja i javnog bilježnika u ukupnom iznosu od 9,95 EUR s obzirom na to da isti nisu dokumentirani niti po osnovu, niti visini. Nadalje, uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelju nije priznat niti predvidivi trošak u iznosu od 108,67 EUR.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Helena Frigo Bomeštar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 26,54

EUR

2. Tuženiku