Poslovni broj Pr-24/2023-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Zorani Matešić, u pravnoj stvari tužitelja ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, Velika Gorica, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 9. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, zaključene temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP, 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I . Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane OIB: 52634238587 da tužitelju ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. godine do 31. srpnja 2022. isplati iznos od 10.027,77 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 423,22 eura od 15. kolovoza 2017 do isplate

- na iznos od 206,92 eura od 15. studeni 2017. do isplate

- na iznos od 211,07 eura od 15. prosinca 2017. do isplate

- na iznos od 176,66 eura od 15. veljače 2018. do isplate

- na iznos od 29,02 eura od 15. ožujka 2018. do isplate

- na iznos od 290,21 eura od 15. travnja 2018. do isplate

- na iznos od 414,60 eura od 15. svibnja 2018. do isplate

- na iznos od 201,89 eura od 15. lipnja 2018. do isplate

- na iznos od 331,68 eura od 15. srpnja 2018. do isplate

- na iznos od 211,07 eura od 15. kolovoza 2018. do isplate

- na iznos od 12,62 eura od 15. rujna 2018. do isplate

- na iznos od 218,61 eura od 15. listopada 2018. do isplate

- na iznos od 222,07 eura od 15. siječnja 2019. do isplate

- na iznos od 208,86 eura od 15. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 240,18 eura od 15. ožujka 2019. do isplate

- na iznos od 228,73 eura od 15. travnja 2019. do isplate

- na iznos od 218,34 eura od 15. svibnja 2019. do isplate

- na iznos od 240,18 eura od 15. srpnja 2019. do isplate

- na iznos od 272,92 eura od 15. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 405,40 eura od 15. siječnja 2020. do isplate

- na iznos od 95,48 eura od 15. veljače 2020. do isplate

- na iznos od 250,95 eura od 15. ožujka 2020. do isplate

- na iznos od 228,16 eura od 15. travnja 2020. do isplate

- na iznos od 228,16 eura od 15. svibnja 2020. do isplate

- na iznos od 164,31 eura od 15. lipnja 2020. do isplate

- na iznos od 256,68 eura od 15. srpnja 2020. do isplate

- na iznos od 218,23 eura od 15. kolovoza 2020. do isplate

- na iznos od 179,25 eura od 15. rujna 2020. do isplate

- na iznos od 257,75 eura od 15. listopada 2020. do isplate

- na iznos od 28,64 eura od 15. studenog 2020. do isplate

- na iznos od 240,05 eura od 15. prosinca 2020. do isplate

- na iznos od 219,15 eura od 15. siječnja 2021. do isplate

- na iznos od 262,20 eura od 15. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 228,02 eura od 15. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 187,30 eura od 15. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od 119,19 eura od 15. srpnja 2021. do isplate

- na iznos od 238,38 eura od 15. rujna 2021. do isplate

- na iznos od 239,40 eura od 15. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 172,41 eura od 15. studenog 2021. do isplate

- na iznos od 134,66 eura od 15. prosinca 2021 do isplate

- na iznos od 228,97 eura od 15. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 263,32 eura od 15. ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 250,79 eura od 15. svibnja 2022. do isplate

- na iznos od 264,55 eura od 15. lipnja 2022. do isplate

- na iznos od 46,68 eura od 15. srpnja 2022. do isplate

- na iznos od 260,84 eura od 15. kolovoza 2022. do isplate

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da tužitelju ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade zbog neiskorištene dnevne stanke u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2022. isplati iznos od 3.213,55 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 132,26 EUR od 15. kolovoza 2017. pa do isplate

- na iznos od 7,70 EUR od 15. rujna 2017. pa do isplate

- na iznos od 8,47 EUR od 15. listopada 2017. pa do isplate

- na iznos od 64,66 EUR od 15. studenog 2017. pa do isplate

- na iznos od 65,96 EUR od 15. prosinca 2017. pa do isplate

- na iznos od 17,28 EUR od 15. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 55,20 EUR od 15. veljače 2018. pa do isplate

- na iznos od 18,14 EUR od 15. ožujka 2018. pa do isplate

- na iznos od 74,20 EUR od 15. travnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 129,56 EUR od 15. svibnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 63,09 EUR od 15. lipnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 69,10 EUR od 15. srpnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 65,96 EUR od 15. kolovoza 2018. pa do isplate

- na iznos od 15,77 EUR od 15. rujna 2018. pa do isplate

- na iznos od 72,87 EUR od 15. listopada 2018. pa do isplate

- na iznos od 7,92 EUR od 15. studenog 2018. pa do isplate

- na iznos od 8,28 EUR od 15. prosinca 2018. pa do isplate

- na iznos od 78,07 EUR od 15. siječnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 73,43 EUR od 15. veljače 2019. pa do isplate

- na iznos od 93,82 EUR od 15. ožujka 2019. pa do isplate

- na iznos od 71,48 EUR od 15. travnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 68,23 EUR od 15. svibnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 84,44 EUR od 15. srpnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 8,16 EUR od 15. kolovoza 2019. pa do isplate

- na iznos od 68,23 EUR od 15. rujna 2019. pa do isplate

- na iznos od 9,15 EUR od 15. listopada 2019. pa do isplate

- na iznos od 9,15 EUR od 15. prosinca 2019. pa do isplate

- na iznos od 113,58 EUR od 15. siječnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 34,10 EUR od 15. veljače 2020. pa do isplate

- na iznos od 88,23 EUR od 15. ožujka 2020. pa do isplate

- na iznos od 71,30 EUR od 15. travnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 71,30 EUR od 15. svibnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 28,01 EUR od 15. lipnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 89,12 EUR od 15. srpnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 85,25 EUR od 15. kolovoza 2020. pa do isplate

- na iznos od 37,34 EUR od 15. rujna 2020. pa do isplate

- na iznos od 89,49 EUR od 15. listopada 2020. pa do isplate

- na iznos od 26,85 EUR od 15. studenog 2020. pa do isplate

- na iznos od 75,01 EUR od 15. prosinca 2020. pa do isplate

- na iznos od 68,48 EUR od 15. siječnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 92,18 EUR od 15. ožujka 2021. pa do isplate

- na iznos od 71,26 EUR od 15. travnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 48,78 EUR od 15. lipnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 37,25 EUR od 15. srpnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 74,49 EUR od 15. rujna 2021. pa do isplate

- na iznos od 74,81 EUR od 15. listopada 2021. pa do isplate

- na iznos od 29,39 EUR od 15. studenog 2021. pa do isplate

- na iznos od 46,76 EUR od 15. prosinca 2021. pa do isplate

- na iznos od 71,55 EUR od 15. siječnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 9,80 EUR od 15. veljače 2022. pa do isplate

- na iznos od 82,29 EUR od 15. ožujka 2022. pa do isplate

- na iznos od 8,94 EUR od 15. travnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 78,37 EUR od 15. svibnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 48,63 EUR od 15. lipnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 38,90 EUR od 15. srpnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 81,51 EUR od 15. kolovoza 2022. pa do isplate

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 980,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 980,45 eura do zatraženog iznosa od 3.265,45 eura (za iznos od 2.285,00 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽE podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane u kojoj je naveo da je od 1. rujna 2017. zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba, konkretno da je raspoređen u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, 91. Zrakoplovna baza, Zrakoplovno-tehnička bojna, Satnija za zrakoplovno-tehničko održavanje aviona, Vod za zrakoplovno-tehničku opremu BA i sustav naoružanja, Desetina zrakoplovnu i elektroničku opremu, na ustrojbenom mjestu zapovjednik desetine-zrakoplovni tehničar. Odlukom od dana 11. studenog 2019. tužitelj se raspoređuje s danom 01. studenog 2019. godine u ustrojstvenu jedinicu Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, 91. Krilo, 191. Eskadrila lovačkih aviona, Satnija za ZT opsluživanje i održavanje, Vod za održavanje MiG21, Desetina IRE, na ustrojbenom mjestu – zapovjednik. Mjesto rada tužitelja je vojarna [adresa] u [adresa]. Dalje navodi kako je raspoređen na rad u sastavu tzv. „Dežurnog borbenog dvojca“ kada poslove obavlja u specifičnom dežurstvu koje traje sedam dana neprekidno. Upućuje na pojedine propise podzakonskih akata kojima je određeno radno vrijeme i pravo na slobodne dane, pri čemu osobito na odredbe članka XIX Odluke o rasporedu radnog vremena koje propisuju da ako dežurstvo u sustavu dežurnog borbenog dvojca traje pet i više dana, tada djelatna vojna osoba za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva stječe pravo na korištenje jednog slobodnog dana, a za svaki dan dežurstva u neradni dan stječe pravo na jedan slobodni dan. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 106/17) vrijeme korištenja slobodnih dana pisanim nalogom određuje zapovjednik bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, ili osoba koju on za to ovlasti. Tužitelj tvrdi da mu u razdoblju od srpnja 2017. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (list 8-10) 29. srpnja 2022. tuženica nije omogućila korištenje ukupno 135 slobodnih dana po ovoj osnovi, pa od tuženice potražuje novčanu naknadu za neiskorištene slobodne dane.

1.1. Osim toga, tužitelj navodi kako je tijekom sedmodnevnih dežurstava na svom radnom mjestu bio nazočan neprekidno sedam dana u kontinuitetu, pri čemu ni zbog kojeg razloga nije smio napuštati mjesto rada. Uslijed takvog radnog angažmana tužitelj zbog režima rada nije imao mogućnost korištenja dnevne stanke. Prema odredbama članka XI Odluke o rasporedu radnog vremena, tužitelj je u dane dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca zbog posebnog rasporeda radnog vremena imao pravo na dnevnu stanku u trajanju od 60 minuta. Tužitelj tvrdi da mu tuženica nije omogućila korištenje tih dnevnih stanki, pa potražuje od tuženice i novčanu naknadu za ove neiskorištene dnevne stanke.

1.2. Po primitku potrebne dokumentacije dostavljene po tuženici, te nakon provedenog dokaza vještačenjem, tužitelj je podneskom od 19. ožujka 2025. (list 259-261 spisa) postavio konačni tužbeni zahtjev na način da po osnovi neiskorištenih slobodnih dana potražuje isplatu bruto iznosa od 10.027,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, te po osnovi neiskorištenih dnevnih stanki isplatu bruto iznosa od 3.213,55 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate. Tužitelj je potraživao još i naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom cijelog postupka tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženica ne spori da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno radio u dežurstvu u sastavu tzv. dežurnog borbenog dvojca, a da u vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu, tužitelj da je radio u redovnom radnom vremenu od 8.00 do 16.00 sati. Osporila je da bi tužitelj po osnovi dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca imao pravo na korištenje slobodnih dana. Također, tvrdi da je tužitelj koristio dnevnu stanku u trajanju kako je definirana propisima. Kao i tužitelj, u pogledu radnog vremena djelatnih vojnih osoba upućuje na Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) i podzakonske akte donesene na temelju tog zakona, i to Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18), Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19), i Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. od 28. prosinca 2015. Pored toga, poziva se i na Zapovjedi zapovjednika, kojima se regulira organizacija rada i radno vrijeme djelatnih vojnih osoba koje rade u režimu dežurnog borbenog dvojca. Tuženica ukazuje na to da je tužitelj tijekom dežurstva u sastavu dežurnog borbenog dvojca radno angažiran u obliku pripravnosti za vrijeme dnevne svjetlosti, tako da od sumraka do svitanja vrijeme može koristiti prema vlastitom nahođenju, pa čak i napustiti prostorije dežurstva te navodi da je upravo zbog tog specifičnog režima rada i radnog vremena ministar obrane donio Odluku od 28. prosinca 2015. prema kojoj (među ostalim) zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju pravo na posebnu novčanu naknadu u neto iznosu od 150,00 kn. Odredbama točke IV te Odluke izričito je isključena mogućnost ostvarivanja prava na slobodne dane i prekovremene sate. U tom istom pitanju tuženica se poziva još i na zapovjedi zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva od 13. srpnja 2016. i od 14. srpnja 2020.

2.1. Što se tiče korištenja dnevne stanke, tuženica je istaknula da dežuranje u režimu dežurnog borbenog dvojca predstavlja rad prema posebnom rasporedu iz točke XIII Odluke o rasporedu radnog vremena, ali da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevne stanke. Ovo stoga što su tužitelju (kao i svim drugim djelatnim vojnim osobama u sastavu dežurnog borbenog dvojca) osigurani obroci prema Pravilniku o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (NN 131/13, 36/15, 51/15, 121/16, 38/18), iz čega je vidljivo da je tužitelj taj obrok konzumirao i koristio dnevnu stanku. Navela je da činjenica da vrijeme korištenja dnevne stanke nigdje nije evidentirano niti postoji propis koji bi to evidentiranje nalagao, nije dokaz da tužitelj nije koristio dnevnu stanku. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, a traži naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u Odluku od 28. prosinca 2015. (list 4 spisa), Odluku o rasporedu tužitelja od 11. kolovoza 2017. (list 6 spisa), Odluku od 11. studenog 2019. (poleđina lista 6-7 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 29. srpnja 2022. (list 8-10 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 10-12 spisa), naloge za isplatu naknada za pilote i tehničare angažirane na dežurstvu DBD (list 17- 93 spisa,), izjavu (list 91 spisa), očitovanje zapovjednika 191 ELA od 14. listopada 2022. (list 94 spisa), mjesečne evidencije radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju (list 95-125 spisa), listu angažiranosti na dežurstvu DBD tijekom 2017-2022 (list 126 spisa), kartice djelatnika (list 127-128 spisa), karton primanja radnika (list 129- 142 spisa), Zapovijed za isplatu naknada od 21. siječnja 2016. (list 143-144 spisa), Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. od 28. prosinca 2015. (list 145 -146 spisa), Zapovijed za isplatu naknada od 15. siječnja 2016. (list 148-149 spisa), zapovijed od 13. srpnja 2016. (list 152 spisa), zapovijed od 14. srpnja 2020. (list 154- 155 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka ĐE, EE i ŠE dane u predmetu posl. br. Pr-10/2023, Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, koji se koristi u dokazne svrhe u ovom predmetu, naloge za korištenje slobodnih dana za tužitelja (list 168-174 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZE (list 177 spisa), saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku (list 178-179 spisa), platne liste za tužitelja (list 181-229 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku (list 231-238 spisa), u očitovanje vještaka na primjedbe tuženika i tužitelja (list 249-250 spisa), drugo očitovanje vještaka na primjedbe tužitelja (list 256-258 spisa), izveden je dokaz saslušanjem vještaka Vatroslava Zovka (list 266 spisa).

4. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane u iznosu od 10.027,77 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknade za neiskorištene dnevne stanke u iznosu od 3.213,55 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj od 1. rujna 2017. zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba, konkretno da je raspoređen u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, 91. Zrakoplovna baza, Eskadrila borbenih aviona, na ustrojbenom mjestu zapovjednik desetine-zrakoplovni tehničar, da je mjesto rada tužitelja vojarna „Pukovnik UE“ u [adresa] te da je tužitelj raspoređen na rad u sastavu tzv. „Dežurnog borbenog dvojca“ s time da u vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu, tužitelj je radio u redovnom radnom vremenu od 8.00 do 16.00 sati.

6.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. svibnja 2024. (list 177 spisa) stranke su učinile nespornim da dežurstvo "Dežurnog borbenog dvojca“ traje sedam dana neprekidno, od 0-24 sata, s time da razdoblje aktivne pripravnosti traje u razdoblju od pola sata prije svitanja do pola sata nakon zalaska sunca te da su nakon zalaska sunca tehničari oslobođeni dužnosti. Stranke su učinile nespornim i da se radno vrijeme dežurstva "Dežurnog borbenog dvojca“ nije obavljalo u redovnom radnom vremenu već po posebnom rasporedu odnosno dežurstvu. Također su stranke učinile nespornim da je lista angažiranosti na dežurstvu "Dežurnog borbenog dvojca“ tijekom 2017.-2022. koju je tužena dostavila u spis, dokument na temelju kojeg predlažu da se utvrdi vrijeme koje je tužitelj u utuženom razdoblju proveo u radu na dežurstvu "Dežurnog borbenog dvojca“. Stranke su učinile nespornim i da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio slobodne dane, ali iz različite osnove u odnosu na utuženu osnovu, odnosno ti slobodni dani koje je koristio nisu se odnosili na dežurstvo u "Dežurnom borbenom dvojcu“.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za slobodne dane s osnove dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu" koje mu tuženica nije omogućila koristiti u utuženom razdoblju kao i ima li pravo na naknadu zbog neiskorištene dnevne stanke u trajanju od 60 minuta u utuženom razdoblju.

8. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je saslušao tužitelja ŽE, svjedoka ZE, te je uz suglasnost stranaka pročitao zapisnike o saslušanju svjedoka ĐE, EE i ŠE dane u predmetu posl. br. Pr-10/2023, Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo predloženo financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

9. Tužitelj u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. svibnja 2024. iskazao je da je u utuženom razdoblju radio kod tuženice kao zrakoplovni tehničar, međutim sada se od 1. siječnja 2024. nalazi u mirovini. Iskazao je da je dežurni borbeni dvojac: (dalje DBD) oformljen radi čuvanja zračnog prostora RH i to na način da moraju u svakom trenutku biti spremni da polete. DBD se sastoji od dva zrakoplova, dva pilota i sedam tehničara. Ističe da za vrijeme uzbune oba zrakoplova polijeću i tada su angažirani svi piloti i svi tehničari. U vrijeme kada nema uzbune svi rade sedam dana neprekidno u dežurstvu. Kada su 7 dana neprekidno dežurni ne smiju napuštati prostorije tuženice već se nalaze u aktivnoj pripravnosti i sve to ovisi o trenutnim događanjima u Republici Hrvatskoj. Ovisi da li se radi o ljetnom ili zimskom periodu o tome njima ovisi sati aktivne pripravnosti budući da moraju biti odnosno moraju pripremiti avion pola sata prije izlaska sunca, s time da navodi da se događa da u ljetnom periodu rade više od 15 sati na dan. Oni dok su dežurstvu ne smiju napuštati taj prostor i isto tako navodi da njima nitko niti usmeno, niti napismeno nije dao dozvolu da kad završe njihove aktivnosti dok je dan da mogu napustiti u tom razdoblju prostorije tuženika. Oni noću znaju imati uzbune i da tada svi moraju biti u prostorijama tuženice, a po njegovim saznanjima se nikad nije dogodilo kada bi bila uzbuna da nekog od kolega koji su tada trebali biti dežurni da isti ne bi bili prisutni. Koliko on zna svaki izlazak iz prostorija tuženice bio bi zabilježen ukoliko je navečer netko izašao, međutim takvi slučajevi kod njih se uopće ne događaju jer jednostavno njihov način rada i organizacija tog posla sastoji se u tome da 7 dana neprekidno budu u prostorijama tuženice. Nakon što obavi pregled zrakoplova i eventualne popravke ako su potrebni ne može koristiti slobodno dnevnu stanku iz razloga što je kod njih prvo predviđeno da se mora obaviti posao za koji su zaduženi, odnosno u slučaju uzbune moraju raditi i ne mogu koristiti vrijeme za obrok već to obave kasnije, a to može biti i nakon 12 sati. Njima dostavljaju tri obroka dnevno, a konzumiranje istih ovisi o tome da li imaju posla oko zrakoplova, da li je oglašena uzbuna i isto nije nikad fiksno. Ističe da nikad ne zna o kakvim se uzbunama kod njih radi, da li je ista prava ili vježba i takve uzbune obično traju oko sat vremena. On nikada u ovom utuženom razdoblju, a niti sada, ne bi mogao reći svom nadređenom da želi koristiti dnevnu stanku. Nakon zalaska sunca oni ne smiju napuštati bazu, tj. prelaze u drugi stupanj rada. Bez obzira što je zašlo sunce i što je prestala dnevna svjetlost da se kod njih nekada zna dogoditi da moraju avion popravljati i po noći. On nije iskoristio slobodne dane nakon što je bio neprekidno dežuran 7 dana. On osobno nije nikog tražio da bi iste koristio iz razloga što to kod njih nije bilo uobičajeno niti bi bilo primjereno njihovom obavljaju posla. Nakon što su podigli ove tužbe dobivaju slobodne dane i dobivaju naknadu za dežurstvo u novčanom iznosu, te se novčani iznos sada i povećao. Ističe da njegov rad svakako traje dulje od 12 sati u zimi 12, a u ljetnim mjesecima čak 15 i više sati. Na poseban upit punomoćnice tužitelja da li je za vrijeme aktivne pripravnosti bilo kada imao mogućnost da koristi pola sata na način da se ne odazove tuženici da obavi posao, isti je iskazao da nije nikad imao takvu situaciju jer svrha dežurstva bi onda izgubila smisao. Prije dolaska na dežurstvo ne smiju svoju vlastitu hranu i piće, unositi iz razloga da ne bi došlo do trovanja nekog od njih, jer njihov posao je od nacionalne sigurnosti za Republiku Hrvatsku, te je njihovo zdravlje i njihova radna sposobnost na prvom mjestu. Na poseban upit zakonskog zastupnika tuženice nakon što obavi svoj dio oko zrakoplova što radi ostatak dana da li npr. može gledati tv, odnosno kako izgledaju prostorije u kojima onda on nakon toga boravi, tužitelj je istaknuo da može gledati tv, međutim da se tokom cijelog dana nalazi u uniformi i na nogama ima čizme, čak i po ljeti, ne može imati „šlape“ i stalno mora biti u pripravnosti jer ne zna hoće li doći do uzbune. Na poseban upit zakonskog zastupnika tuženice da li postoji kuhinja, da li si mogu skuhati kavu, tužitelj odgovara da mogu skuhati kavu, ali da to nije to, jer su stalno u jednoj napetosti odnosno pripravnosti. Na poseban upit zakonskog zastupnika tuženice da li se može baviti sportom tužitelj ističe da nema šanse i da postoji jedino mogućnost da netko trči u krugu ograđenom sto metara ali da se to inače ne događa. Svatko ima svoju sobu i on ne zna što ostali kolege rade u svojim sobama. Isto tako nitko od njih ne može leći za vrijeme dana jer su cijelo vrijeme u uniformi i cijelo vrijeme imaju čizme i što se njega tiče on nije nikog vidio da bi tijekom dana netko ležao na krevetu u uniformi i čizmama.

10. Svjedok ZE u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. svibnja 2024. iskazao je da je on isto kao i tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženice kod koje i sad radi kao zrakoplovni tehničar i da je dežuran u pravilu jednom mjesečno, međutim nekad se može dogoditi i da je bio dvaput mjesečno sedam dana neprekidno u DBD-u. To dežurstvo ovisi o broju ljudi koji su trenutno na raspolaganju. Njegov način rada tj. u utuženom razdoblju bio takav da je bio 7 dana neprekidno dežuran u prostorijama tuženice i da predmetne prostorije nije mogao napuštati niti za vrijeme aktivne pripravnosti. Naime, morao je tamo biti i dan i noć i koliko ja znam nitko im nikad nije rekao da kad završi dnevna svjetlost da možemo predmetne prostorije napuštati. On nikad nije u vrijeme dežurstva napuštao predmetne prostorije iz razloga što je morao tamo biti stalno prisutan jer se mogla dogoditi bilo kakva uzbuna ili vježbaona ili stvarna, te su tada kada bi se dogodila uzbuna morali biti svi prisutni. Zna se dogoditi da u vremenu uzbune moramo popravljati avion i to se može dogoditi i za vrijeme mraka, a ne samo za vrijeme dnevne svjetlosti. Mogu reći da je moj posao kao tehničara takav da pola sata prije svitanja izvršim predpoletni pregled zrakoplova, nakon čega zrakoplov čeka u dežurstvu hoće li biti potrebe da poleti. Također tijekom dana dok zrakoplovi čekaju u pripravnosti tehničari obavljaju preglede, odnosno obilaske zrakoplova i što se njega tiče on osobno pregledava instrumente, radio i elektro opremu zrakoplova. Znalo se dogoditi u utuženom razdoblju da je znao pregledavati zrakoplov i nakon zalaska sunca ali to se nigdje posebno ne evidentira. Njima je omogućeno u tom dežurstvu tri puta na dan obrok, međutim isti mogu koristiti tek kad obave posao i kada im mogućnosti posla to dopuštaju. Ne može koristiti dnevnu stanku na način da prekine posao i da kaže da ide sada objedovati. Ističe da njegovo radno vrijeme je takvo da radi duže od 12 sati ponekad čak i 15 sati i to se događa u ljetnom periodu. Ističe da nije mogao koristiti slobodne dane nakon što je odradio dežurstvo. On osobno nije nikog tražio da bi iste koristio iz razloga što to kod njih nije bilo uobičajeno niti bi bilo primjereno njihovom obavljaju posla. Nitko mu nije rekao od strane tuženice da može koristiti slobodne dane. Na poslu imaju manjak ljudi te da se moraju međusobno pokrivati. Posebice je istaknuo da su oni tj. zrakoplovni tehničari jedini u Republici Hrvatskoj obučeni da mogu popravljati te avione i nitko drugi nema ovlaštenja da iste može popraviti. Od trenutka od kada je tražio mirno rješenje spora sa tuženicom, tuženica mu je povećala naknadu za dežurstvo u DBD-u te mu je osigurala korištenje slobodnih dana na način da za svakih pet dana dežurstva ima jedan slobodan dan, te za svaki neradni dan ima jedan dan slobodan, te ukoliko bi blagdan pao u dane od ponedjeljka do petka i za to bi dobio slobodan dan. Nakon što obavi svoj dio oko zrakoplova može gledati tv, međutim tokom cijelog dana nalazi u uniformi i na nogama ima čizme, čak i po ljeti, ne može imati šlape i stalno mora biti u pripravnosti jer ne zna hoće li doći do uzbune. Mogu si skuhati kavu, ali da to nije to, jer su stalno u jednoj napetosti odnosno pripravnosti. Sportom se ne mogu baviti, postoji jedino mogućnost da netko trči u krugu ograđenom sto metara ali da se to ne događa, jer im je tuženica striktno zabranila da trče po krugu iz razloga jer netko može uganiti nogu. Svatko ima svoju sobu, međutim nitko ne može leći za vrijeme dana jer su cijelo vrijeme u uniformi i cijelo vrijeme imaju čizme i što se njega tiče on nije nikog vidio da bi tijekom dana netko ležao na krevetu u uniformi i čizmama. Često imaju naredbe da imaju neke ekstra popravke ili preglede aviona i da on osobno nikad ne može znati kada će koji posao morao obaviti. Ističe da za vrijeme DBD moraju popravljati i avione koji ne pripadaju DBD jer ih nema tko popravljati, jer ih je ostalo jako malo.

11. Uvidom u zapisnike o saslušanju svjedoka ĐE, EE i ŠE (list 162-164 spisa) sud je utvrdio kako je svjedok ĐE, zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, te da mu je poznato da dežurni borbeni dvojac čine dva pilota, dva aviona i sedam zrakoplovnih tehničara pri čemu se termin dvojac koristi zbog dva aviona. Naveo je da to osoblje, odnosno sedam zrakoplovnih tehničara i dva pilota u vrijeme takvog sedmodnevnog neprekidnog dežurstva moraju biti nazočni u zrakoplovnoj bazi, ali samo tijekom dnevne svjetlosti. Zadatak zrakoplovnih tehničara u vrijeme dnevne svjetlosti jest da budu spremni izvesti bilo kakav rad na avionu, kao i da spomenuta dva aviona drže u svakom trenutku spremne za polijetanje. U slučaju polijetanja dužni su u svakom trenutku omogućiti polijetanje aviona, te nakon slijetanja prihvatiti avion i izvesti na njemu opsluživanje kako se izvodi nakon slijetanja. Kada padne noć svi zrakoplovni tehničari oslobođeni su svojih dužnosti do sljedećeg jutra odnosno do sljedeće dnevne svjetlosti, pa u to vrijeme mogu i napustiti svoju bazu. Za slučaj da tehničar napusti zrakoplovnu bazu, onda se to pri izlazu i evidentira. Jednako tako evidentira se i dolazak tehničara u zrakoplovnu bazu. Naveo je da zrakoplovni tehničari po osnovi ovakvih dežurstava nisu imali pravo na bilo kakve slobodne dane, ali prema novoj Odluci ministra obrane od 2022. dobili su pravo na korištenje tri slobodna dana za svako ovakvo jednotjedno dežurstvo. Svjedok je naveo da se svakog dana, tijekom dnevne svjetlosti, u kuhinji zrakoplovne baze priređuju obroci hrane, te se tri puta dnevno ti obroci dovoze do onog dijela baze u kojoj se nalaze zrakoplovni tehničari i piloti, kako bi im se omogućila konzumacija obroka. Tehničari i piloti konzumiraju te obroke, tri obroka dnevno, pa u to vrijeme koriste dnevni odmor odnosno vrijeme za gablec. Pojasnio je da se aktivnosti tehničara i pilota razlikuju kao vježbovne i borbene. Vježbovne aktivnosti odvijaju se jednom tjedno prema planu, a borbene aktivnosti odvijaju se 6-7 puta godišnje. Naveo je da je sedmodnevno dežurstvo angažiralo zrakoplovne tehničare jednom mjesečno, a samo iznimno dešavalo se dva puta mjesečno, te da zapovjednik eskadrile u pisanom obliku vodi evidenciju radnog vremena za zrakoplovne tehničare. Tu se bilježi koliko je tehničar proveo na radu obzirom na trajanje dnevne svijetlosti. Dnevna svjetlost nije ista tijekom cijele kalendarske godine. Na kraju svakog kalendarskog mjeseca ta evidencija predočuje se djelatnoj vojnoj osobi odnosno u ovom slučaju svakom zrakoplovnom tehničaru, koji zatim tu evidenciju i potpisuje. Naveo je da je od 2016. pa do 2018. bio zapovjednik zrakoplovne baze koja je bila sjedište dežurnog borbenog dvojca. Od 2018. da je načelnik stožera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Od 2019. pa do danas je zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Donosio je zapovjedi za dežurni borbeni dvojac, a odluke o korištenju eventualno slobodnih dana donosi zapovjednik eskadrile. Naveo je kako ne zna da li su zrakoplovni tehničari zaista odlazili iz zrakoplovne baze kada je pala noć, jer mu to nije niti bilo važno. Izlasci su evidentirani. Svi su imali na raspolaganju kuhinju, dnevni boravak i sobe, pa nisu niti morali napuštati zrakoplovnu bazu noću. Naveo je da ne zna točno u minutu kazati kada sviće, a kada pada mrak, u različita doba godine. Zrakoplovni tehničar u vrijeme dnevne svjetlosti ne smije napuštati zrakoplovnu bazu. To znači da spomenutu hranu odnosno obroke mora i može konzumirati samo unutar zrakoplovne baze, ako se radi o obrocima koji se poslužuju u vrijeme dnevne svjetlosti.

11.1. Također, da je svjedok ČE, naveo da je od 2018. bio zapovjednik 91. zrakoplovne baze, koja je 2019. preimenovana u 91. krilo, čiji je također zapovjednik, i danas pa mu je zato poznato što je to dežurni borbeni dvojac. Naveo je da dežurni borbeni dvojac obavlja službu kroz sedam dana uzastopno za vrijeme dnevne svjetlosti, odnosno od svitanja do sumraka. Obavljaju propisane radnje, pa što se tiče zrakoplovnih tehničara to su tjedni pregledi zrakoplova, dnevni pregled zrakoplova, pregled prije leta, između dva leta, te nakon završenog leta. Noću, odnosno u vrijeme mraka, zrakoplovni tehničari nemaju nikakvih obaveza i smiju otići izvan zrakoplovne baze. Izlazak se u pravilu evidentira, osim ako bi došlo do kakvog propusta. Međutim, zrakoplovni tehničar noću može ostati u prostoru baze i nije dužan izaći izvan zrakoplovne baze. Dežurni borbeni dvojac ima na raspolaganju posebnu zgradu za svoj boravak, pa dakle u toj zgradi bilo koji član borbenog dvojca može boraviti jednako danju i noću. Imaju na raspolaganju kuhinju, dnevni boravak, blagovaonicu, i sobe. Hrana se dovozi u zgradu u kojoj borave, tri puta dnevno, i svatko je slobodan svoj obrok konzumirati kada se za to odluči. Naveo je da dežurni borbeni dvojac koji dežura sedam dana uzastopce čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara, te da koliko je njemu poznato, zrakoplovni tehničari nisu koristili slobodne dane po osnovi ovakvog sedmodnevnog dežurstva. Koristili su sva prava koja su u skladu s propisima koji su na snazi. Naveo je da za vrijeme dnevne svjetlosti zrakoplovni tehničar ne smije napuštati dežurni borbeni dvojac, to znači da ne smije napuštati dio zrakoplovne baze koji pripada tom dvojcu i čini jednu cjelinu za sebe. Ne smije napuštati zrakoplovnu bazu. Zrakoplovni tehničari mogu koristiti dnevnu stanku odnosno pauzu za gablec prema svom nahođenju unutar prostora dežurnog borbenog dvojca u vrijeme dnevne svjetlosti. U slučaju neke uzbune, svatko mora reagirati odmah, pa tako i zrakoplovni tehničari. U slučaju da netko u to vrijeme konzumira svoj obrok, mora ostaviti obrok i obaviti svoju dužnost. Postoji vježbovna i borbena uzbuna. Vježbovne su uzbune najavljene unaprijed odnosno planirane, pa se tako znade kada će se desiti i svatko može konzumiranje obroka tome prilagoditi. Gledajući dosadašnju praksu, borbene uzbune dešavale su se prosječno jednom u dva mjeseca.

11.2. Svjedok EE naveo je da je on pilot koji dežura u dežurnom borbenom dvojcu pa iz praktičnog rada zna način na koji je organiziran rad. Dežurni borbeni dvojac čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara. Dežurni borbeni dvojac dežura u sedmodnevni dežurstvima za vrijeme dnevne svjetlosti. Najvažnija dužnost zrakoplovnih tehničara u vrijeme ovog dežurstva je tjedni pregled zrakoplova, koji traje tri do šest sati i najčešće se obavlja prilikom početka dežurstva odnosno preuzimanja dužnosti. Zatim je njihova dužnost obavit dnevni pregled zrakoplova prije leta, a koji traje približno 30 minuta. Isto tako moraju periodički obilaziti zrakoplove radi obične vizualne kontrole. Najkraće kazano, dužnost je zrakoplovnih tehničara omogućiti da dva zrakoplova mogu poletjeti bilo kada na bilo koju dužnost. Naveo je da se također provode vježbovne i borbene uzbune. Vježbovne uzbune su planirane i koordinirane sa višim zapovjedništvom i provode se jednom tjedno. Borbene uzbune nisu planirane i iz njegovog dosadašnjeg iskustva događale su se nekoliko puta godišnje. Naveo je da kada padne mrak, odnosno kad više nema dnevne svjetlosti zrakoplovni tehničari nemaju nikakvih dužnosti. To znači da noću zrakoplovni tehničar može ostati u prostoru koji koristi dežurni borbeni dvojac zrakoplovnoj bazi, ali može i napustiti bazu. Ukoliko napusti zrakoplovnu bazu, to je vidljivo na snimkama nadzornih kamera. Ne zna ostaju li zrakoplovni tehničari noću u zrakoplovnoj bazi, ili nekuda izlaze. Naveo je da se tri puta dnevno u prostorije dežurnog borbenog dvojca dovoze obroci, pa svatko može konzumirati obrok u blagovaonici. Svi su slobodni koristiti prostoriju za odmor, blagovaonicu, kao i svaki svoju sobu. Niti jednim propisom nije regulirano kada će netko koristiti dnevni odmor, već zrakoplovni tehničar ima svoje slobodno vrijeme u vrijeme kada ne mora obavljati pregled odnosno kontrolu zrakoplova. Naveo je da ne zna jesu li zrakoplovni tehničari koristili slobodne dane po osnovi ovakvih sedmodnevnih dežurstava. Za vrijeme dnevne svjetlosti niti tužitelj niti drugi zrakoplovni tehničari nisu mogli ni iz kojeg razloga napuštati zrakoplovnu bazu odnosno prostor dežurnog borbenog dvojca.

12. Sud je kao istinite prihvatio iskaze tužitelja te svjedoka ZE, kao i iskaze svjedoka VE, ŠE i EE u dijelu u kojem su iskazivali o sastavu, načinu organizacije rada i opsegu zaduženja "Dežurnog borbenog dvojca", kao i u dijelu u kojem su iskazivali o učestalosti i trajanju dežurstva "Dežurnog borbenog dvojca", odnosno da je to u pravilu bilo jednom mjesečno po sedam dana neprekidno, a koje činjenice među strankama nisu ni sporne.

12.1. Sud je također prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka NE i ŠE u dijelu u kojem su suglasno iskazivali da zrakoplovni tehničari nisu koristili slobodne dane po osnovi sedmodnevnog dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu".

12.2. Sud nije prihvatio iskaze tužitelja u dijelu u kojem je iskazao da nikada tijekom utuženog petogodišnjeg razdoblja nije mogao koristiti dnevni odmor jer u tom dijelu njegov iskaz nije uvjerljiv ni životan.

13. Radi razrješenja spora koji je predmet ove parnice potrebno je bilo utvrditi kojim je propisima reguliran radni odnos tužitelja kad radi u dežurstvu borbenog dvojca.

13.1. Za razdoblje od 26. lipnja 2013. pa na dalje temeljni pravni akt u tom pitanju jest Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13) jer je taj Zakon stupio na snagu 26. lipnja 2013. Međutim, odredbe tog Zakona ne reguliraju detaljno i u cijelosti radno vrijeme, dnevne stanke, niti druge pojedinosti vezane uz radni odnos odnosno službu zrakoplovnih tehničara, kao u slučaju tužitelja. pa su za razrješenje ovog spora mjerodavni podzakonski akti ministra obrane doneseni po ovlaštenju iz odredbe članka 153 stavak 3. Zakona o službi u oružanim snagama, a koje zakonske odredbe ministru obrane izričito daju ovlast da svojom odlukom utvrđuje (među ostalim) raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba.

13.2. Odlukom o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18) koja je donesena na temelju ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2014. i koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. određeno je da radno vrijeme djelatnih vojnih osoba podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu (članak III Odluke). Redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) ovlast odrediti drugačije (članak V stavak 3. Odluke). Radni angažman tužitelja kao zrakoplovnog tehničara svakako spada u radno vrijeme prema posebnom rasporedu, i to dežurstvo iz članka XIII stavak 1. Odluke, odnosno konkretno, tužitelj je radio u specijalnom obliku dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem.

13.3. Prema odredbama članka XIX Odluke, kada ovakvo dežurstvo traje pet i više dana djelatna vojna osoba stječe pravo na jedan slobodni dan, a za svaki dan dežurstva u neradni dan pravo na jedan slobodni dan, a što osnovano u ovom postupku tvrdi tužitelj.

13.4. Tuženica je tijekom postupka osporavala da bi po ovoj osnovi tužitelj stekao pravo na slobodne dane, odnosno da bi bila dužna tužitelju isplatiti bilo kakvu naknadu za neiskorištene takve slobodne dane. Pritom se tuženica pozivala na Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu od 28. prosinca 2015. (list 4 spisa), koja u točci IV izričito propisuje da (među ostalima) zrakoplovni tehničari po osnovi takvog dežurstva nemaju pravo na prekovremene sate i slobodne dane.

13.5. Međutim, u samom nazivu te odluke jednako je izričito rečeno da se radi o odluci koja se odnosi samo na 2016. godinu, stoga ovaj sud utvrđuje da se navedena Odluka ne primjenjuje u konkretnom slučaju, a s obzirom na utuženo razdoblje od srpnja 2017. do srpnja 2022. (tako i Županijski sud u Puli u odluci poslovni broj G R-186/2024-2 od 25. studenoga 2024.)

13.6. Sud je također utvrdio da se tuženica neosnovano poziva i na zapovjedi od 21. siječnja 2016. (list 143 spisa), od 13. srpnja 2016. (list 152 spisa), od 14. srpnja 2020. (list 154 spisa) te zapovijed od 21. siječnja 2016. (list 143 spisa) koja u točki 3. izričito isključuje pravo na slobodne dane.

13.7. Naime, uvidom u navedene zapovijedi sud je utvrdio da se slobodni dani na koje se poziva tuženica odnose na slobodne dane stečene po osnovi rada u preraspodijeljenom radnom vremenu i rada dužeg od redovnog radnog vremena dok se u zapovijedima od 13. srpnja 2016. i od 14. srpnja 2020. slobodni dani ostvareni u režimu rada u dežurnom borbenom dvojcu uopće ne spominju.

13.8. Osim toga, s obzirom na to da među strankama nije sporno da tužitelj po osnovi rada u dežurnom borbenom dvojcu nije koristio niti jedan slobodan dan, pozivanje tuženice na prethodno navedene zapovijedi nije od utjecaja u ovom sporu. Također, prema ocjeni ovog suda, niti jedan zapovjednik ne može svojom zapovjedi derogirati propise sadržane u podzakonskom aktu, kao što je u konkretnom slučaju Odluka o rasporedu radnog vremena, koju je donio ministar obrane po osnovi izričitog ovlaštenja iz Zakona o službi u Oružanima snagama Republike Hrvatske. Takvo ovlaštenje taj Zakon nije podijelio zapovjednicima. Zapovjednici određene razine prema odredbama članka V stavka 3. Odluke o rasporedu radnog vremena imaju ovlast odrediti (samo) drugačiji početak i završetak (samo) redovnog radnog vremena. U hijerarhiji pravnih akata kao izvora prava zapovijed zapovjednika svakako je niže rangirani izvor prava, i sigurno ne može derogirati odluku ministra obrane ni u kojem dijelu, pa ni u pitanju prava na slobodne dane.

14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj po osnovi dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu" ostvario pravo na korištenje slobodnih dana, a na temelju odredbi članka XIX Odluke o rasporedu radnog vremena, i to za svako takvo dežurstvo u trajanju od pet i više dana po jedan slobodan dan, kao i za svako takvo dežurstvo u neradni dan također jedan slobodan dan.

15. Vezano uz korištenje dnevnog odmora (dnevne stanke) ističe se da prema odredbama članka VIII stavka 1. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatna vojna osoba koja radi u redovnom radnom vremenu ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 30 minuta.

15. 1. Imajući u vidu da je tužitelj radio u dežurstvu u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem, a što predstavlja radno vrijeme prema posebnom rasporedu, prema ocjeni ovog suda, tužitelj je imao pravo na dnevnu stanku u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta.

15.2. Naime, Odluka o rasporedu radnog vremena za djelatne vojne osobe koje rade u režimu dežurnog borbenog dvojca posebno ne regulira trajanje dnevnog odmora, kao u slučaju smjenskog rada (članak X Odluke), ili rada u turnusu (članka XI Odluke).

15.3. Međutim, budući da radno vrijeme u dežurstvu u sastavu borbenog dvojca predstavlja radno vrijeme prema posebnom rasporedu, to znači da je i tužitelj imao pravo na dnevni odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta.

15. 4. S tim u vezi ističe se da Odluka o rasporedu radnog vremena u članku XXV-

XXV. a sadrži odredbe o evidenciji radnog vremena, kojim odredbama nije predviđena

obveza evidentiranja korištenja dnevnog odmora. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj: 73/17) u članku 8. stavak 1. sadrži odredbe kojima se poslodavca obvezuje da vodi evidenciju nenazočnosti na radu. Budući da se dnevni odmor uračunava u radno vrijeme, time se dnevni odmor razlikuje od drugih odmora koji se ne uračunavaju u radno vrijeme (tjedni odmor, godišnji odmor). Prema tome vrijeme korištenja dnevnog odmora nije vrijeme nenazočnosti na radu, pa iz svega slijedi zaključak da poslodavac odnosno ovdje tuženica nije dužna voditi evidenciju o korištenju dnevnih odmora.

16. Tijekom postupka iz iskaza tužitelja i svjedoka ZE sud je utvrdio da djelatne vojne osobe dežurne u sustavu dežurnog borbenog dvojca u pojedinim iznimnim situacijama uzbune odnosno nužnosti hitnog polijetanja aviona (dakle zbog prirode posla) moraju prekinuti dnevni odmor ili ga ne mogu koristiti u vrijeme takvog polijetanja. Sporne činjenice bio je dužan dokazati tužitelj, međutim tužitelj ničim nije dokazao broj takvih neiskorištenih dnevnih odmora, i sud ne prihvaća navode tužitelja da kroz cijelo utuženo razdoblje nije iskoristio niti jedan dnevni odmor. S obzirom na režim rada u dežurstvu borbenog dvojca kako ga je opisao tužitelj i svjedoci ĐE, ČE i EE zaista nije vjerojatno da tužitelj (kao i druge djelatne vojne osobe koje su radile u dežurstvu borbenog dvojca) uslijed velikog intenziteta radne angažiranosti nisu mogli koristiti dnevne stanke. Tim više, što noću odnosno u vrijeme mraka tužitelj niti nije imao bilo kakvih zaduženja. Zbog toga je sud utvrdio da tužitelj nema pravo na naknadu za neiskorištene dnevne odmore jer je te odmore tužitelj ipak koristio.

17. Radi utvrđenja visine novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost neiskorištenih slobodnih dana, izveden je dokaz vještačenjem po dipl. oec. Vatroslavu Zovku, vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 19. lipnja 2024. (list 231-238 spisa).

17.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vatroslava Zovka proizlazi da naknada za neiskorištene slobodne dane u utuženom razdoblju iznosi 10.317,53 eura bruto (tablica 3. Nastavak nalaza – list 237 spisa ) s dospijećem svakog pojedinog iznosa 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec, a imajući u vidu osnovnu plaću tužitelja (tablica 1. nalaza) i broj dana dežurstva "borbenog dvojca" (tablica 2. nalaza).

17.2. Također, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vatroslava Zovka proizlazi da naknada za neiskorištene dnevne stanke od 60 minuta iznosi 3.213,55 eura bruto (tablica 4. –list 238 spisa) s dospijećem svakog pojedinog iznosa 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

17.3. Na takav nalaz i mišljenje primjedbe su imali i tužitelj i tuženica.

17.4. Tuženica je u svom podnesku od 12. srpnja 2024. (list 244 spisa) navela da vještak nije uzeo u obzir da Odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, Klasa: 023-03/15-03/1, Urbroj: 512-01-15-941 od dana 28. prosinca 2016. izričito određuje da pravo iz točke II Odluke, dakle isplata novčane naknade prema kategorijama, isključuje pravo na prekovremene sate i slobodne dane. S tim u vezi, da je vještak trebao uzeti u obzir isplaćene naknade po osnovi dežurstva borbenog dvojca i eventualno ih umanjiti od dobivenog iznosa naknade za neiskorištene slobodne dane. U odnosu na izračun naknade za neiskorištenu dnevnu stanku tuženica ga je osporila navevši da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevne stanke.

17.5. Tužitelj je u svom podnesku od 18. srpnja 2025. (list 246 spisa) naveo da prigovara na nalaz i mišljenje vještaka jer je „Stalni sudski vještak u svoju nalazu obračunava novčani iznos za 137,0 dana, dakle umanjivši tužitelju pravo na slobodne dane za 4,4 dana“ te „da tužitelj u utuženom periodu nikada nije koristio pravo na slobodne dane, te da svaki slobodni dan za koji nedostaje nalog, nije niti se može odbiti na ime slobodnog dana u dežurstvu DBD, jer tuženica ne spori da tužitelj navedene dane nikada nije niti mogao koristiti“.

17.6. Vještak se podneskom od 25. listopada 2024. (list 249-250 spisa), očitovao na primjedbe tužitelja i tuženice te je u odnosu na primjedbe tuženice istaknuo da je izračun izvršio prema zadatku suda, ne ulazivši u pravna pitanja za koja nije ovlašten, a na kojima tuženica temelji svoju primjedbu nalazu i mišljenju vještaka, a u odnosu na primjedbe tužitelja dao mišljenje da naknada za neiskorištene slobodne dane temeljem Liste angažiranosti na dežurstvu DBD tijekom 2017. – 2022. u utuženom razdoblju sveukupno iznosi 9.973,19 eura bruto s dospijećem 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec, a prikaz pojedinačnih mjesečnih iznosa napravljen je u tablici 1. Očitovanja.

17.7. Nakon zaprimljenog očitovanja vještaka od 25. listopada 2024. tuženica je podneskom od 6. studenog 2024. (list 252 spisa) u cijelosti ostala kod svih iznesenih prigovora na osnovni nalaz i mišljenje vještaka.

17.8. Tužitelj je u svom podnesku od 8. studenog 2024. (list 253 spisa) u cijelosti ostao kod svojih prigovora na osnovni nalaz i mišljenje te prigovara i na očitovanje vještaka na način da navodi da vještak krivo utvrđuje pravo na slobodne dane za navedeni vremenski period, jer ne uzima u obzir 3 već 2 dana kao neradna, jer da je u periodu kolovoza 2019. osim vikenda i 15. kolovoza se obračunava kao neradni dan s obzirom da je navedeni dan bio četvrtak.

17.7. Vještak je svom II očitovanju od 17. ožujka 2025. (list 256-258 spisa) u odnosu na primjedbe tužitelja iz podneska od 8. studenog 2024.(list 253 spisa), a nakon ponovnog uvida u osnovni nalaz i mišljenje od 25. listopada 2024., te nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu utvrdio da je omaškom za mjesec kolovoz 2019. obračun temeljio na 6 radnih + 2 neradna dana, odnosno da nije uzeo u obzir da je 15. kolovoza bio neradni dan, te je ispravio svoj osnovni nalaz i mišljenje u Tablici 1. svog očitovanja na način da je utvrdio da naknada za neiskorištene slobodne dane temeljem Liste angažiranosti na dežurstvu DBD tijekom 2017-2022. kao utuženom razdoblju sveukupno iznosi 10.027,77 eura bruto s dospijećem 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec, a prikaz pojedinačnih mjesečnih iznosa napravljen je u tablici 1. – II očitovanja.

17.8. Nakon toga tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 19. ožujka 2025. (list 259-261 spisa) na način da po osnovi neiskorištenih slobodnih dana potražuje isplatu bruto iznosa od 10.027,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, te po osnovi neiskorištenih dnevnih stanki isplatu bruto iznosa od 3.213,55 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate.

17.9. Na ročištu održanom 11. travnja 2025. tuženica je nadalje ostala kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je navela da osporava i matematički izračun i predložila da vještak svoj nalaz iznese usmeno na raspravi.

17.10. Na ročištu održanom 9. svibnja 2025. vještak je saslušan usmeno te je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 19. lipnja 2024. i kod svog očitovanja od 25. listopada 2024. i kod svog ispravka nalaza i mišljenja u odnosu na neiskorištene slobodne dane od 17. ožujka 2025. (list 257-258 spisa). Na pitanje zakonske zastupnice tuženice je li može odgovoriti je li iz iznosa dobivenog u nalazu i mišljenju na ime naknade za neiskorištene slobodne dane oduzeo iznos koji je tužitelju isplaćen temeljem odluke ministra odbrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva isti je odgovorio da je u Tablici 3. osnovnog nalaza i mišljenja od 19. lipnja 2024. jasno iskazao koliko je tužitelj koristio slobodnih dana (kolona d tablice) te da su prilikom izračuna predmetni korišteni slobodni dani uzimani u obzir. Nadalje je naveo da je sukladno zadatku suda napravio precizan izračun neiskorištenih slobodnih dana pa samim tim i potraživanje tužitelja, kao i da sama odluka ministra nema utjecaja na izračun s obzirom da se radi o neplaćenim slobodnim danima.

17.11. Ispravljeni osnovni nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr.sc. dipl. oec. Vatroslava Zovka od 17. ožujka 2025. (list 257-258 spisa) sud je prihvatio u cijelosti jer je sačinjen sveobuhvatno, stručno i objektivno na temelju dokumentacije koju je tuženica dostavila u spis, od strane osobe s dugogodišnjim iskustvom koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem za njegovu izradu i u skladu sa zadatkom vještačenja i propisima koji su u utuženom razdoblju bili na snazi i primjenjuju se u konkretnom slučaju, primjedbe tuženice je vještak svojim usmenim izlaganjem argumentirano otklonio. Nakon izvedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 19. ožujka 2025. (list 259-260 spisa) konačno specificirao tužbeni zahtjev za utuženo razdoblje.

17.12. Nadalje, sud, međutim nije posebno cijenio dio nalaza vještaka koji se odnosi na izračun naknade za neiskorištenu dnevnu stanku jer je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva u tom dijelu.

18. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj, u utuženom razdoblju ostvario pravo na naknadu za neiskorištene slobodne dane s osnove dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu" na temelju odredbe članka XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena, a pritom prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na naknadu za neiskorištene slobodne dane u utuženom razdoblju (Ispravak mišljenja vještaka– II očitovanje vještaka - Tablica 1. poleđina lista 257 i list 258 spisa) u iznosu od 10.027,77 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa te glavnice, a koje dospijeće među strankama nije bilo sporno s 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18.1. Identično pravno shvaćanje s gore navedene osnove zauzeo je o tome Županijski sud u Puli-Pola u svojoj odluci poslovni broj Gž R-186/2024-2 od 25. studenoga 2024.

19. Pritom sud ne prihvaća navode tuženice da isplata novčane naknade zrakoplovnim tehničarima za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva, isključuje pravo na prekovremene sate i slobodne dane, a iz razloga obrazloženih u točkama 13.5.,13.6.,13.7. i 13.8. obrazloženja ove presude. Sud nije prihvatio ni prijedlog tuženice za izvođenjem dopunskog vještačenja na način da vještak treba uzeti u obzir isplaćene naknade po osnovi dežurstva borbenog dvojca i eventualno ih umanjiti od dobivenog iznosa naknade za neiskorištene slobodne dane jer odredbama Odluke o rasporedu radnog vremena nije određeno da se prava s te dvije osnove isključuju. Osim toga tuženica je takav dokazni prijedlog mogla staviti do zaključenja prethodnog postupka, a što ista nije učinila.

19.1. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj radio u radnom vremenu prema posebnom rasporedu opisnom u odredbi članka XIII stavak 1. Odluke o rasporedu radnog vremena. Odredbom članka XIV Odluke o rasporedu radnog vremena propisano je da za vrijeme takvog rada djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Naknada određena Odlukom o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu od 28. prosinca 2015. predstavlja upravo taj dodatak. Dalje, odredbom članka XIX Odluke o rasporedu radnog vremena propisano je da djelatne vojne osobe, kada im dežurstvo u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem traje pet i više dana, ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan dežurstva jedan slobodan dan. Dakle, odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena razlikuju dvije osnove za naknadu djelatnim vojnim osobama- dodatke na plaću i slobodne dane koje se međusobno ne isključuju slijedom čega neosnovano tuženica ukazuje da je trebalo uzeti u obzir isplaćene naknade po osnovi dežurstva borbenog dvojca i umanjiti ih od dobivenog iznosa naknade za neiskorištene slobodne dane.

20. Sud je, na temelju odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na isplatu naknade zbog neiskorištene dnevne stanke u utuženom razdoblju od srpnja 2017. do srpnja 2022. u iznosu od 3.213,55 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose te glavnice budući da tužitelj nije dokazao da mu je tuženica onemogućila korištenje dnevne stanke slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

21. Kako u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22- dalje ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate to je u konkretnom slučaju, obzirom da tuženik kasni s ispunjenjem novčane obveze, valjalo tužitelju priznati i zakonsku zateznu kamatu. No sud nije dosudio zatezne kamate na cjelokupni iznos bruto plaće.

22. Naime, u skladu s odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br.:177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15-dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

23. Nadalje, odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona, te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

24. Imajući u vidu gore navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to i presuđeno u točkom I. izreke ove presude. Zatezna kamata dosuđena je od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenog u točkom I. ove presude (prema pojedinim mjesečnim iznosima i dospijećima iz Ispravak mišljenja vještaka – II očitovanje vještaka - Tablica 1. poleđina lista 257 i list 258 spisa) tj. od 15. u mjesecu za protekli mjesec, sukladno odredbi članka 92. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14., 127/2017., 98/2019- dalje ZR) pa sve do isplate, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. Slijedom navedenog, tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika( Narodne novine broj 138/2023 - dalje Tarifa) i priloženom troškovniku (list 268 spisa) dosuđen osnovan trošak parničnog postupka za slijedeće pravne radnje: priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora prema Tbr. 32/1 Tarife od 100 bodova, sastav tužbe od 25. siječnja 2023. prema Tbr. 7/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 5. travnja 2023. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište 21. veljače 2024. prema Tbr 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište 9. svibnja 2024. prema Tbr 9/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 18. srpnja 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 8. studenoga 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 19. ožujka 2025. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 26. ožujka 2025. prema Tbr. 8/3 Tarife od 50 bodova, pristup na ročište 11. travnja 2025. prema Tbr 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište 9. svibnja 2025. prema Tbr 9/1 Tarife od 100 bodova, trošak pristupa ročištu na objavu presude 13. lipnja 2025. prema Tbr.9/3 Tarife u iznosu od 50 bodova odnosno ukupno 1100 bodova. Tužitelju nije priznat trošak dopisa od 19. prosinca 2022. u iznosu od 25 bodova uvećan za troškove PDV-a, jer isti nije bio potreban, te trošak podneska od 26. veljače 2024. u iznosu od 25 bodova uvećan za troškove PDV-a, kojim sud obavještava o uplati predujma iz razloga što je uplata odmah vidljiva kroz sustav e-komunikacije, te trošak sastava podnesak od 26. ožujka 2025. u punom iznosu prema Tbr. 8/1 već prema Tbr. 8/3 Tarife jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8/1 Tarife, te trošak sudske pristojbe na presudu jer tužitelj s obzirom da se radi o radnom sporu sukladno članku 11. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama istu nije niti u obvezi platiti jer je oslobođen plaćanja iste. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura tužitelju je priznat trošak od 2.200,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 550,00 eura iznosi ukupno 2.750,00 eura, te uvećan za trošak financijskog vještačenja, koje je bilo potrebno provesti radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, u iznosu od 265,45 eura, sveukupno iznosi 3.015,45 eura.

27. Tuženici je prema zatraženom troškovniku (list 269 spisa) dosuđen osnovan trošak parničnog postupka i to: za odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 15. studenoga 2022. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 32/1 Tarife, za odgovor na tužbu od 30. siječnja 2023. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, pristup na ročište 21. veljače 2024. prema Tbr 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište 9. svibnja 2024. prema Tbr 9/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 12. srpnja 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 6. studenoga 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 24. ožujka 2025. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište 11. travnja 2025. prema Tbr 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište 9. svibnja 2025. prema Tbr 9/1 Tarife od 100 bodova, trošak pristupa ročištu na objavu presude 13. lipnja 2025. prema Tbr.9/3 Tarife u iznosu od 50 bodova odnosno ukupno 950 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura tuženici je priznat ukupan trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.900,00 eura.

28. S obzirom da je tužitelj u konačnici u parnici uspio sa 63 % (osnov 50%, visina 76 %), a tuženica 37 % (osnov 50%, visina 24 %), tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u omjeru od 26% tj. u ukupnom iznosu od 715,00 eura uvećani za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 odnosno valjalo je tužitelju dosuditi sveukupno iznos od 980,45 eura, te je odlučeno kao pod toč. III. izreke, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 980,45 eura do zatraženog iznosa od 3.265,45 eura (za iznos od 2.285,00 eura) valjalo odbiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. do isplate, te je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

29. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, a u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO).

30. Zahtjev tuženice za nakadom parničnih troškova je odbijen primjenom naprijed obrazložene odredbe ZPP , te je odlučeno kao pod toč. V. izreke.

Velika Gorica, 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.