Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-17/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužiteljice ZV, [adresa]. Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Dokiću, odvjetniku u Đurđevcu, protiv tužene ZVK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Slamiću, odvjetniku u Virovitici, radi utvrđenja ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te sastava ostavinske imovine pok. NV, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženice,13. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između, na jednoj strani ZVK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], koja je istovjetna sa ZVK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja nastupa u ulozi davateljice uzdržavanja i NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji je istovjetan sa EV iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja s druge strane, ništetan.

II. Utvrđuje se da nekretnine, koje su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 19. siječnja 2022. godine i to nekretnine upisane u :

1. z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar i to cijeli suvlasnički dio od 1/2 dijela (jednu polovinu)

- čkbr. [katastarska čestica] [adresa] m2

DVORIŠTE sa 236 m2

STAMBENA ZGRADA ,VIROVITICA, ULICA PAVLA RADIĆA sa 77 m2

NADSTREŠNICA sa 14 m2 te

2. nekretnine upisane u knjigu položenih ugovora PITOMAČA Broj [broj poduloška]/8816, dvosobni stan ulaz br. I prizemno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i hodnika ukupne površine 62,32 m2 zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta i zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u [adresa],a sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predstavljaju ostavinsku imovinu iza pok. NV, a što je tužena dužna trpjeti, na način da se ostavinska imovina ostaviteljice raspodjeli prema odredbama Zakona o nasljeđivanju.

III. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja kamata teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je utužila radi utvrđenja ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te utvrđenje sastava ostavinske imovine iza pok. NV. U tužbi navodi da je rješenjem ovog suda donesenim u ostavinskom postupku iza pok. NV u spisu posl.br. O-784/2022 upućena pokrenuti parnicu radi spora o kojem ovisi sastav ostavinske imovine. U tužbi se navodi da je tužiteljica kćerka, a time i zakonska nasljednica pok. NV te da je za postojanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između njezinog oca i tuženice saznala tek na ostavinskoj raspravi, uslijed čega je, a obzirom da smatra da predmetni ugovor nije valjan, upućena na pokretanje ovog postupka.

1.2. Nadalje, u tužbi se navodi da su predmetom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Centar i to cijeli suvlasnički dio od 1/2 dijela te nekretnine upisane u knjigu položenih ugovora [adresa], broj [broj poduloška]/8816 te je temeljem osporavanog ugovora tuženica upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina. Tužiteljica navodi da je njezin otac u trenutku zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tj. 19. siječnja 2022., bio nesposoban za rasuđivanje na što upućuje medicinska dokumentacija pribavljena od Opće bolnice Virovitica jer je kod oca tužiteljice (u tužbi očito omaškom navedeno tužiteljice) utvrđena dijagnoza demencije koja se liječenjem ne može popraviti niti značajnije zaustaviti.

1.3. Tužiteljica se u tužbi poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima u trenutku i načinu sklapanja ugovora navodeći da izjava volje (za sklapanjem ugovora) da bi bila pravovaljana mora poticati od osobe sposobne za rasuđivanje jer osoba nesposobna za rasuđivanje ne može slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju u pravnom smislu. Tužiteljica nalazi, bez obzira što je sud izvršio ovjeru ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, da to nije zapreka za utvrđenje da je primatelj uzdržavanja bio nesposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora. Navodi da se imenovani liječio od više bolesnih stanja, višekratno je doživio moždani udar, liječio se na neurološkom i internističkom odjelu Opće bolnice Virovitica, a između ostalog verificirana je i dijagnoza Sy pscihoorganicum (psihoorganski sindrom), a što je očito bilo vezano s demencijom njezinog pokojnog oca.

1.4. Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka i svih predviđenih dokaza presudom utvrdi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između njezinog pok. oca i tuženice ništetnim i da utvrdi da sve nekretnine koje su predmetom tog ugovora, a koje se trenutno vode kao vlasništvo tuženice, predstavljaju ostavinsku imovinu pok. NV.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženica priznaje da je tužiteljica rješenjem ovog suda donesenim u ostavinskom postupku iza pok. NV upućena na pokretanje parnice zbog spora o sastavu ostavinske imovine, odnosno zbog osporavanja valjanosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao i da su predmetom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nekretnine koje se navode u tužbi.

2.2. U odgovoru na tužbu poriču se tvrdnje da je pok. NV u vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio nesposoban za rasuđivanje jer je predmetni ugovor ovjeren od strane suca Općinskog suda koji ga zasigurno ne bi ovjerio da je pok. bio nesposoban za rasuđivanje. Da bi se utvrdila sposobnost za rasuđivanje, nije nužno medicinsko znanje već je po navodima tuženice dovoljan i zdrav razum, što na temelju neposrednih zapažanja i višestrukih kontakata sa pok. NV prije i nakon sklapanja spornog ugovora mogu potvrditi mnogobrojni svjedoci. Tuženica navodi da medicinsko vještačenje nije potrebno te da bi ono bilo samo teorijske naravi jer se njime ne bi sa potpunom sigurnošću moglo utvrditi činjenično stanje na sporne okolnosti.

2.3. Zaključno, odgovorom na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška koji joj je nastao.

3. Nije sporno da je između tuženice i prednika tužiteljice, njezinog oca, pok. NV **.**.2022. sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je i ovjeren od strane nadležnog suda 3. veljače 2022., a kojim je ugovorom primatelj uzdržavanja pok. NV prenio odmah u vlasništvo tuženici kao davateljici uzdržavanja svoje nekretnine, dok se tuženica zauzvrat obvezala doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja. Nije sporno ni da je prednik tužiteljice preminuo **.**.2022., odnosno 5 mjeseci nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

4. Sporno je da li je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju valjan, odnosno da li je u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pok. NV bio sposoban za rasuđivanje.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u otpusna pisma za EV (str. 11-19, 22-24), nalaz sa Hitnog bolničkom prijema od 19.6.2022. (str. 20-21), rješenje zk odjela u [adresa] posl.br. Z- 9639/2022 (str. 39-40), rješenje zk odjela u [adresa] posl.br. Z-9638/2022 (str. 41-42), dopis PU virovitičko-podravske, Službe zajedničkih i upravnih poslova od 19.12.2022. i uvjerenje o prebivalištu (str. 71-72), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 22.12.2022. (str. 73), medicinski karton pok. NV (str. 76), psihijatrijski nalaz i mišljenje (str. 81-90), očitovanje vještakinje od 29.3.2023. (str. 109- 110), dopis Opće bolnice Virovitica od 21. ožujka 2025. i specijalistički nalaz (str. 194- 195), saslušani su svjedoci VV (str. 199), DV (str. 199-200), GV (str. 200-201), ŠV (str. 202), PV (str. 203), JV (str. 203-204), UV (str. 204) i ĆV (str. 204-205) te stranke (str. 131-132), izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu,

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7.1. U ovom postupku sud je 24. studenog 2023. već donio presudu poslovni broj P- 403/2022-45 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim ugovor o dosmrtnom uzdržavanju što ga je sklopio pok. NV s tuženicom; te da nekretnine koje su predmetom tog ugovora predstavljaju ostavinsku imovinu (točke I i II izreke) te je tužiteljici naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.089,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (24. studenog 2023.) pa do isplate (točka III izreke).

7.2. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-171/2024- 3 od 2. siječnja 2025. ukinuta je gore citirana presuda, zbog nedovoljno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz predmetnog rješenja slijedi da će sud provođenjem dokaza koje je tužiteljica predložila (saslušanjem svjedokinje GV) i pribavom cjelokupne medicinske dokumentacije nakon toga pribavom nalaza i mišljenja vještaka, donijeti novu odluku.

8. U skladu s citiranim Rješenjem u ponovljenom postupku, sud je, radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, zatražio dodatnu medicinsku dokumentaciju vezanu uz liječenje pok. NV na psihijatrijskom odjelu te saslušao svjedokinje GV i DV, čije je saslušanje predlagala tužiteljica, no isto tako i svjedoke VV, ŠV, PV (str. 203), JV (str. 203-204), UV (str. 204) i ĆV (str. 204-205), čije je saslušanje predlagala tuženica.

9. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između prednika tužiteljice, tj. njezinog oca pok. NV, i tuženice sklopljen 19. siječnja 2022. te ovjeren pred nadležnim sucem Općinskog suda 3. veljače 2022.,

- da se predmetnim ugovorom tuženica obvezala da će doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja na način da će s njim živjeti u istom kućanstvu te svojim i njegovim sredstvima skrbiti o svim svakodnevnim životnim potrebama kao što su nabava namirnica, plaćanje režijskih i drugih troškova, briga o liječenju, nabava lijekova, osiguranje grijanja stambenog prostora, pružanje potrebne njege i skrbi u slučaju bolesti i nemoći osobno ili putem trećih osoba, osiguranje svega drugoga što za život bude potrebno te po smrti sahrana po mjesnim običajima,

- da je istim ugovorom pok. NV prenio odmah u vlasništvo tuženici svoje nekretnine,

- da je pok. NV preminuo **.**.2022.,

- da je tužiteljica kćerka pok. NV koja je za postojanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju saznala za vrijeme trajanja ostavinskog postupka,

- da je tuženica izvršavala sve obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, s time da je podmirila i trošak sahrane te karmina,

- da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu slijedi da je pok. NV nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju hospitaliziran na odjelu neuorologije zbog ishemskog moždanog udara, dok je u razdobljima koji su prethodili sklapanju pobijanog ugovora bolovao od mentalnog poremećaja uzrokovanog oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (psihoorganski sindrom), Parkinsonove bolesti, hipertomije, miokardiopatije, insuficijencije srčanih zalizaka, stenoze obje karotidne arterije, mikrocitne anemije, adenoma prostate, ugradnja TEP oba kuka, šećerne bolesti i divertikulozne kolone,

- da u med. dokumentaciji nema zapisa da bi pok. NV imao psihotične simptome, a posebice ne u vrijeme potpisivanje ugovora, neposredno prije ili poslije, te da nema niti jednog objektivnog podatka koji bi ukazivao da je on bio promijenjene svijesti, pod utjecaje psihotičnih fenomena, patološkog afekta ili teškog oštećenja kognicije, uslijed čega ne bi mogao shvatiti značenje stavljanja svog potpisa na ugovor i razumjeti posljedice koje proizlaze, uslijed čega, a sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prim.dr.sc. Marije Kudumije Slijepčević, pok. NV na dan zaključenja ugovora vrlo vjerojatno mogao shvatiti u potpunosti prirodu i značenje svog postupanja kao i posljedice istog,

- da sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, psihoorganski sindrom nije istoznačnica demenciji već obuhvaća čitav niz stanja, te može biti akutan i kroničan, tj. različitih mentalnih oštećenja koje nastaju uslijed tjelesne bolesti ili moždanih oštećenja, a što može uključivati oštećenja afekta, kognicije, percepcije itd. Tek kada je razina kognitivnog oštećenja izražena postavlja se dijagnoza demencije, što se kod pok. NV nigdje ne spominje, već pod šifrom F06.7 blagi kognitivni poremećaj,

- da je u dopuni nalaza i mišljenja vještakinja pojasnila da je pokojnik imao pojedine smetnje psihoorganskog tipa koje nisu bile razvijene do te mjere da ne bi mogao razumjeti što radi i koje su posljedice tih radnji, te da najbliži opisani objektivni podatak o psihičkom stanju i ponašanju NV (prije nego što je doživio moždani udar) je zapis liječnika opće medicine prema kojem on samostalno dolazi u ambulantu (što znači da je bio orijentiran i da je znao što radi te da je samostalno odlučio o cijepljenju) mjesec dana prije potpisivanja ugovora,

- da iz iskaza tužiteljice slijedi da nalazi da je njezin otac bio nesposoban za rasuđivanje uslijed promjena u njegovom ponašanju, a posebice uslijed izostanka bilo kakve emocionalne reakcije na smrt njezine sestre 2021. godine, no da u svom iskazu ista potvrđuje da je u vrijeme zaključenja ugovora, tj. početkom 2022. godine, pokojni bio orijentiran, mogao ju je prepoznati i dočekao ju je, no da je izostala nekadašnja emotivnost i komunikacija u njihovu odnosu. U svom iskazu tužiteljica potvrđuje da je tuženica skrbila o pok. NV, a time ispunjavala svoje ugovorne obveze, iako je ona za postojanje ugovora saznala nakon smrti oca, tj. za vrijeme ostavinskog postupka,

- da iz iskaza tuženice slijedi da je s pokojnikom bila u braku 5 godina, da se skrbila i brinula o istom, da je sklapanje ugovora predložio upravo on, da je bio orijentiran i u pogledu mjesta u kojem se nalazi i vremena te je prepoznavao ljude oko sebe,

- da sukladno medicinskoj dokumentaciji koja je pribavljena nakon ukidnog rješenja, sukladno naputku Županijskog suda u Slavonskom Brodu i prijedlogu tužiteljice, pokojni NV nakon prvog psihijatrijskog pregleda od 22. listopada 2014., nije bio korisnik zdravstvene zaštite na Odjelu za psihijatriju niti je uputnica od 27. listopada 2021. realizirana u toj ustanovi,

- da iz iskaza svih saslušanih svjedoka slijedi da u ponašanju i postupanju pok. NV nisu primijetili ništa što bi upućivalo da je isti bolovao od duševnih bolesti ili da je bio promijenjene svijesti.

10.1. Sud je iskaz svjedoka VV (str. 199) ocijenio kao vjerodostojan jer isti nije zainteresiran za ishod ovog postupka, a pokojnog je poznavao kao člana udruge umirovljenika čiji je predsjednik i kontaktirao je s njim mjesec ili dva prije smrti, pri čemu je pokojni s njim normalno razgovarao. Iskaz svjedokinje ĆV (str. 204 - 205) sud nije posebno cijenio, obzirom da je ista u svom iskazu navela da je odnos s pokojnim i tuženicom poslije korone oslabio, tako da se nisu međusobno posjećivali, niti je imala ikakvih saznanja o zdravstvenom stanju pokojnog.

10.2. Iskaz svjedokinje DV (str. 199-200) sud je također cijenio kao vjerodostojan, naime, ista je iskazala da je pokojni NV bio njezin pacijent, koji je dolazio na preglede uglavnom u pratnji tuženice (što slijedi i iz medicinskog kartona) te da su se dobro nadopunjavali. Prilikom tih pregleda pokojni je bio svjestan, znao je odgovoriti na pitanja i nikada joj se nije činilo da je pogubljen ili dementan. Uputnice za pregled psihijatra izdane su jer mu je bio dijagnosticiran psihoorganski sindrom. Kako i iz zdravstvenog kartona pok. NV slijedi da mu je izdana uputnica za psihijatrijske preglede 14. listopada 2014. (prije no što je bio njezin pacijent) zbog dijagnoze G25.0 (esencijalni tremor) i 27. listopada 2022. zbog dijagnoze F07 – iskaz ove svjedokinje u skladu je i s medicinskom dokumentacijom. Navodi iz njezina iskaza da je u vremenu od 22. listopada 2014., od kada datira nalaz s psihijatrijskog pregleda, pa do 2021. može doći do promjene u svijesti, su hipotetski, jer je svjedokinja iskazala o mogućnosti, stoga ni u tom dijelu nije bilo razloga ocijeniti njezin iskaz nevjerodostojnim.

10.3. Iskaz svjedokinje GV (str. 200-201) sud je ocijenio istinitim u dijelu u kojem opisuje kako je pripomogla pok. NV tj. svome bratu pri prodaji kuće i kupnji stana u [adresa]. godine, navodeći da je to učinila jer se nije snalazio u papirima i jer je bio malo sporiji. No, upravo zbog toga, nije vjerodostojan iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da njezin otac nije bio sposoban za prodaju kuće i da je to morala preuzeti tetka obzirom na očito nesuglasje s iskazom navedene svjedokinje. Osim toga, radilo se o 2016. godini, kada ni tužiteljica nije primijetila zdravstvene smetnje kod oca, koje je po svom iskazu primijetila 2020. godine prilikom posjeta njoj i sestri u Njemačkoj. Nije bilo osnove posumnjati u iskaz ove svjedokinje niti u dijelu u kojem navodi da prije moždanog udara nije primijetila da je njezin brat imao ikakve psihičke probleme, te da dok ga je posjećivala tijekom 2022. tj. prije moždanog udara, isti je djelovao dobro, odnosno nije bio pogubljen, jer su tako iskazivali i ostali svjedoci; te da od 2016. do 2022. nije primijetila velike promjene u zdravstvenom stanju svog brata, osim operacija kuka kojima je bio podvrgnut. Dio iskaza ove svjedokinje u kojem govori o svađi pokojnog brata i tuženice tijekom 2019. godine upućivao bi na to da u tom trenutku pokojni NV nije želio sklopiti s tuženicom ugovor, dok dio iskaza da se tijekom 2015. godine liječio zbog demencije, nije potvrđen medicinskom dokumentacijom, niti slijedi iz medicinskog kartona, iz kojeg je vidljivo samo da mu je 14. listopada 2014. zbog dijagnoze G25.0 (esencijalni tremor) izdana uputnica za pregled psihijatra, te da je taj pregled obavio 22. listopada 2014., no na nalazu koji je izdan po završetku tog pregleda nije ustanovljena dijagnoza demencije, već F43.2 Dysfunctiones accomodationis (poremećaj prilagodbe), što je vidljivo i iz medicinskog kartona, obzirom da je u anamnezi navedeno da je pokojni NV tada izjavio da je blaže tjeskoban i bezvoljan od kada mu je supruga umrla.

10.4. Svjedokinja ŠV (str. 202) je načelno samo iskazivala o skladnim odnosima tuženice i pok. NV, što tijekom postupka nije ni bilo sporno. To uostalom slijedi i iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka, a i iskaza same tužiteljice. Dio iskaza u kojem navodi da je za postojanje ugovora saznala od samog NV, u skladu je s iskazom svjedokinje PV (str. 203), koja je isto tako u svom iskazu navela da je i njoj to pokojni sam rekao, odnosno da je od njega saznala za postojanje ugovora. Obzirom da pok. NV o namjeri sklapanja ugovora nije nikada ništa rekao svojoj kćerci - tužiteljici, niti sestri tj. svjedokinji GV, a kako su one u svojim iskazima navele, iz navedenog bi slijedilo da o postojanju ugovora nije obavijestio bliže članove obitelji, možda baš zbog bojazni od njihove reakcije ili nekog drugog razloga, no da je o tom ugovoru izvijestio susjedu i bližu prijateljicu.

10.5. Iskaz svjedoka JV (str. 203-204) sud je prihvatio kao vjerodostojan, obzirom da je isti u suglasju s iskazima ostalih saslušanih svjedoka, od kojih nitko tko je bio u određenoj komunikaciji s pokojnim NV nije primijetio da je isti pogubljen, ili da nije svjestan s kime razgovara i sl. Iz istih razloga prihvaćen je i iskaz svjedokinje UV (str. 204), koji je relevantan za ovaj postupak u dijelu u kojem ista navodi da je iz razgovora i postupanja s pokojnim NV stekla dojam da je isti svjestan s kime razgovara i da je isti uvijek bio dotjeran, fin i uredan.

10.6. Prema tomu, iz iskaza svih saslušanih svjedoka slijedi da pokojni NV u svom postupanju i ponašanju nije kod drugih osoba s kojima je komunicirao ostavljao dojam da boluje od nekih duševnih bolesti, odnosno da je pogubljen, dezorijentiran ili nesvjestan sugovornika ili samog sebe. Čak štoviše, iz iskaza saslušanih svjedoka slijedi da su ga mahom doživljavali kao pristojnog, kulturnog i urednog gospodina, koji je bio svjestan sebe, sugovornika i okoline i uglavnom lijepo razgovarao, što je u skladu i s nalazom i mišljenjem vještakinje Marije Kudumije Slijepčević, iz kojeg slijedi da nema dokaza da bi pokojni NV imao psihotičke smetnje, posebice ne u vrijeme potpisivanja ugovora, odnosno da je bio dementan, psihotičan, intokciniran, teško depresivan ili da je imao poremećenu svijest. Takva stanja nije primijetio nitko od saslušanih svjedoka, pa ni doktorica opće medicine, kod koje je pokojni samo mjesec dana prije sklapanja spornog ugovora samostalno došao u ambulantu (što znači da je bio orijentiran i da je znao što radi) te se samostalno odlučio o cijepljenju.

11.1. Predmet spora je ocjena valjanosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju što ga je prednik (otac) tužiteljice sklopio s tuženicom (svojom suprugom) 19. siječnja 2022., obzirom na tvrdnje tužiteljice da isti u vrijeme zaključenja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje, pa je samim time Ugovor ništetan.

11.2. Odredbom članka 276. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.

11.3. Prema tomu, da bi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio valjan, stranka mora imati poslovnu sposobnost, koja ne postoji kod osoba koje nisu sposobne za rasuđivanje odnosno shvaćanje prirode i značenja svog postupanja kao i posljedica istog odnosno koje nemaju sposobnost vladanja svojom voljom u tijeku takvog postupanja.

12.1. Tvrdnju o ništetnosti Ugovora tužiteljica je temeljila na činjenicama koje proizlaze iz medicinske dokumentacije, prvenstveno na ustanovljenoj dijagnozi psihoorganskog sindroma, nalazeći da iz toga proizlazi zaključak o poslovnoj nesposobnosti NV u vrijeme sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Nema spora da navedena medicinska dokumentacija koja sadržava i povijest bolesti pokojnog NV, koju je tužiteljica predočila sudu, predstavlja javnu ispravu, što nadalje znači da ona, u skladu sa odredbom članka 230. stavka 1. ZPP-a, dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje i određuje. Međutim, u konkretnom slučaju nije sporna istinitost u medicinskoj dokumentaciji naznačenih činjenica (dijagnoza), već je u predmetnoj parnici sporno da li se iz tih činjenica može izvesti zaključak o nesposobnosti za rasuđivanje NV u vrijeme sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

12.2. Za izvođenje navedenog zaključka – tj. zaključka o tome da li su i kako su dijagnoze utvrđene u medicinskoj dokumentaciji utjecale na sposobnost rasuđivanja primatelja uzdržavanja, provedeno je medicinsko psihijatrijsko vještačenje. Na osnovu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, sud je našao utvrđenim da smetnje psihoorganskog tipa koje je pokojni NV imao nisu bile razvijene do te mjere da ne bi mogao razumjeti što radi i koje su posljedice tih radnji. Predmetne dijagnoze, koje su nesporno utvrđene kod pokojnog NV, utjecale su na kognitivno funkcioniranje posebice u akutnim fazama, odnosno pogoršanjima pojedinih bolesti, no nema niti jednog objektivnog podatka koji bi ukazivao da je on, u vrijeme sklapanja pobijanog ugovora, bio promijenjene svijesti, pod utjecajem psihotičnih fenomena, patološkog afekta ili teškog oštećenja kognicije, uslijed čega ne bi mogao shvatiti značenje stavljanja svog potpisa na ugovoru i razumjeti posljedice koje proizlaze.

12.3. Neosnovano tužiteljica navodi da verificirani psihoorganski sindrom koji je ustanovljen kod pokojnog NV ukazuje na demenciju i nedostatak sposobnosti za rasuđivanje. Naime, vještakinja je u svom nalazu jasno naznačila da je pokojni NV na dan sklapanja Ugovora bolovao od mentalnog poremećaja uzrokovanog oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (psihoorganski sindrom). No, pojasnila je i da psihoorganski sindrom stari naziv za niz stanja koji nije istoznačnica demenciji te može biti akutan i kroničan. U važećoj klasifikaciji u psihoorganska stanja pripadaju sve dijagnoze F00-F08, F1X7, no svaka od tih dijagnoza, ako i postoji, ništa ne govori o ugovornoj sposobnosti koja se uvijek mora procjenjivati na osnovu psihičkog statusa i ponašanja osobe. Tek kada je razina kognitivnog oštećenja izražena, tada se postavlja dijagnoza demencije, koja se u dokumentaciji pokojnog NV nigdje ne spominje, s time da ni predmetna dijagnoza, tj. dijagnoza demencije ne isključuje ugovornu sposobnost.

12.4. Iako je u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prednik tužiteljice, bio osoba starije životne dobi koji je afirmirao neke kognitivne smetnje - mentalni poremećaj uzrokovan oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (psihoorganski sindrom), sud nije našao utvrđenim da je predmetna dijagnoza tako utjecala na njegovo kognitivno funkcioniranje da nije mogao shvatiti značenje pravnog posla koji sklapa i posljedice koje iz toga proizlaze. Naime, predmetna dijagnoza sama za sebe ne isključuje ugovornu sposobnost, jer, kao što to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje, ista podrazumijeva niz stanja, pa tako i blage kognitivne poremećaje, a tek kada je razina kognitivnog oštećenja izražena, postavlja se dijagnoza demencije, koja se kod pokojnog nigdje ne spominje, iako ni ona automatski ne isključuje poslovnu sposobnost. Iz medicinske dokumentacije, prvenstveno medicinskog kartona, slijedi da je pokojni NV, na temelju uputnice od 14. listopada 2014. obavio psihijatrijski pregled uslijed dijagnoze esencijalnog tremora te da je na nalazu koji je izdan temeljem tog pregleda ustanovljena dijagnoza F43.2 Dysfunctiones accomodationis (poremećaj prilagodbe), dok se dijagnoza psihoorganski sindrom u njegovoj dokumentaciji spominje po liječenju koje je provedeno u periodu od 2. prosinca 2020. do 11. prosinca 2020. Naime, iz medicinskog kartona je vidljivo da je pri tom liječenju notirano da je BV nekoliko dana bio psihoorganski promijenjen, ali nakon toga je uslijedila regresija tj. povlačenje. Uzevši predmetno u obzir, ali i iskaze saslušanih svjedoka, od kojih nitko, pa ni svjedokinje čije je saslušanje predložila tužiteljica (sestra i liječnica pokojnog) nije primijetio kod pokojnog bilo kakve znakove nesvjesnosti, dezorijentiranosti ili pogubljenosti, sud nalazi da je vještakinja pravilno ocijenila razinu kognitivnog funkcioniranja kod pokojnog NV.

12.5. Isto tako, a obzirom da nikakve nove dokumentacije koja bi bila značajna za ocjenu kognitivne svijesti pokojnog NV nije bilo, jer iz potvrde Opće bolnice Virovitica slijedi da nakon **.**.2014. NV nije bio korisnik zdravstvene zaštite na psihijatrijskom odjelu te ustanove, kao i da nitko od svjedoka, kroz razgovore i susrete s pokojnim nije iskazivao o postupanjima koja bi ukazivala na teža kognitivna oštećenja NV, primjerice da ih nije prepoznao, da je bio dezorijentiran, izgubljen i sl., sud nije našao da postoji osnova temeljem koje vještak može korigirati i dopuniti nalaz i mišljenje. Osim toga, vještak ne može ocjenjivati iskaze svjedoka, odnosno kako i u kojem dijelu cijeniti iskaz svjedoka vjerodostojnim ili ne, obzirom da dokaze, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ocjenjuje sud.

12.6. Razina kognitivnog funkcioniranja kod pokojnog NV slijedi i iz podatka sadržanog u medicinskoj dokumentaciji koji je najbliži datumu sklapanja ugovora, a to je 21. prosinca 2021. (28 dana prije sklapanja ugovora), kada je pokojni pristupio samostalno u ambulantu liječnika obiteljske medicine radi medicinskog zahvata – cijepljenja protiv gripe. Iako nema podatka o njegovu psihičkom stanju, iz predmetnog slijedi da je razina njegove svijesti bila dovoljno očuvana da se mogao odlučiti na taj medicinski postupak.

13. Neosnovani su navodi tužiteljice da izostanak spomena tužiteljice, kao kćerke pokojnog NV, u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, ukazuje na razinu svijesti njezina oca, odnosno da je zaboravio na tužiteljicu, što pak ukazuje da je bio nesposoban za rasuđivanje. Naime, sadržaj Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne implicira da se u istom moraju navoditi članovi obitelji primatelja uzdržavanja, a predmetni ugovor, sastavljen je od strane kvalificirane osobe – odvjetnika te ovjeren od strane nadležnog suda koji je u postupku ovjere ugovora upozorio ugovorne strane na posljedice sklapanja tog ugovora, sukladno odredbi članka 580. stavka 2. ZOO-a (stranice 14-15 ostavinskog spisa poslovni broj O-784/2022). U postupku ovjere ugovora o dosmrtnom uzdržavanja sudac ovjere nije dužan provoditi postupak utvrđivanja poslovne sposobnosti primatelja uzdržavanja, odnosno njegove sposobnosti za rasuđivanje, niti je u tom smislu dužan istraživati da li postoji neka medicinska dokumentacija iz koje bi se to moglo utvrditi. No, sudac ovjere dužan je otkloniti ovjeru ugovora ukoliko na temelju kontakta i razgovora sa strankama prije ovjere stekne uvjerenje da osoba primatelja uzdržavanja nije prisebna, odnosno ako iz njegova ponašanja prilikom ovjere očigledno proizlazi da ona nije sposobna rasuđivati te ukoliko na temelju toga ozbiljno posumnja u njenu poslovnu sposobnost. Obzirom da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nesporno ovjeren, očito je da sudac ovjere nije stekao dojam da NV nije priseban odnosno sposoban za rasuđivanje, a ni tužiteljica tijekom postupka ničime nije dokazala da su prilikom ovjere ugovora u ponašanju NV postojale takve okolnosti koje su nedvojbeno upućivale na zaključak o njegovoj nesposobnosti za rasuđivanje.

14. Uzevši u obzir da je tek nakon sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prednik tužiteljice pretrpio moždani udar, uslijed čega se njegovo stanje drastično pogoršalo, a da do tog trenutka u medicinskoj dokumentaciji nema niti jednog objektivnog podatka da je pokojni bio promijenjene svijesti ili teškog oštećenja kognicije, sud je na osnovu svih dokaza koji su provedeni tijekom postupka i rezultata istog, našao utvrđenim da je pokojni u trenutku sklapanja ugovora bio sposoban za rasuđivanje.

15.1. Tužiteljica tvrdnju da je njezin otac bio nesposoban za rasuđivanje temelji prvenstveno na dijagnozama od kojih je bolovao te na njegovoj emocionalnoj promijenjenosti i izostanku privrženosti i reakcije na vijest o smrti njezine sestre, pokojnikove kćerke. No, i sama tužiteljica navodi da ju je otac, prije moždanog udara, prepoznavao kada bi došla, da bi ju zagrlio, da je u vrijeme sklapanja ugovora, tj. početkom 2022. godine, bio orijentiran, prepoznavao ljude, iako je tuženica bila ta koja je većinom preuzimala komunikaciju. Jedini dio njezina iskaza koji bi mogao ukazivati na teže kognitivno oštećenje jest onaj u kojem navodi da pred kraj nije znao ni pričati njemački niti je znao ime sestrina muža. Uzevši, međutim, u obzir da je tužiteljica sama navela "pred kraj", a posebice cijeneći njezin iskaz u cijelosti, sud nalazi da se predmetni navodi odnose na period nakon moždanog udara, odnosno nakon zaključenja ugovora, kada je nedvojbeno, što proizlazi i iz ostalih dokaza izvedenih tijekom postupka, došlo do drastičnog pogoršanja stanja pokojnog NV. Dio iskaza u kojem tužiteljica tvrdi da njezin otac nije bio sposoban ni za prodaju kuće, zbog čega je to morala preuzeti njegova sestra, tj. njezina tetka, sud nije prihvatio, obzirom da predmetno ne slijedi iz iskaza svjedokinje GV iz kojeg je razvidno da mu je pripomogla jer se nije baš snalazio u papirima i bio je sporiji, no da prije moždanog udara nije primijetila da je njezin brat imao ikakve psihičke probleme, te da dok ga je posjećivala tijekom 2022. tj. prije moždanog udara, isti je djelovao dobro, odnosno nije bio pogubljen; niti je od 2016. do 2022. godine primijetila velike promjene u njegovu zdravstvenom stanju, izuzev operacija kuka (točka 10.3. Obrazloženja).

15.2. Navodi tužiteljice o medicinskim dijagnozama njezina oca (srčani problemi, Parkinsonova bolest) te operativnim zahvatima kojima je bio podložen (operacije kuka), a koji su potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom, potvrđuju dijagnoze od kojih je bolovao pokojnik, no ne ukazuju na to da su predmetne dijagnoze utjecale na sposobnost rasuđivanja pokojnog NV, u smislu izraženijeg kognitivnog oštećenja koje bi isključilo pravilno shvaćanje zbivanja oko njega te nemogućnost razumijevanja pravnog posla koji sklapa i posljedica koje iz toga proizlaze.

15.3. Iako je sud prihvatio iskaz tužiteljice većim dijelom kao istinit, jer je isti homogen, životan i okolnosan, ipak nalazi da niti iz takvog iskaza tužiteljice ne slijedi da je kognitivno funkcioniranje njezina oca, pok. NV, u vrijeme zaključenja ugovora bilo toliko narušeno da bi isti bio nesposoban za rasuđivanje. Razumljivo da tužiteljica nalazi da je njezin otac bio psihološki promijenjen zbog njegovih emotivnih reakcija i izostanka dotadašnje privrženosti i komunikacije, no to samo za sebe ne ukazuje na ugovornu – poslovnu nesposobnost. Pri tomu, i sama tužiteljica, različito ocjenjuje njegovo stanje, tako primjerice, tijekom istog perioda (2020. godine) dovodi u pitanje razinu svijesti oca prilikom primanja vijest o bolesti kćerke (njezine sestre), no ne i prilikom odbijanja darovanja stana tuženičinoj nećakinji.

15.5. Ni iz iskaza tuženice ne slijedi da je stanje svijesti pokojnog NV u trenutku sklapanja ugovora bilo teško promijenjeno da ne bi bio u mogućnosti pravilno shvaćati zbivanja oko sebe. Naime, iz njezina iskaza proizlazi upravo suprotno, odnosno da je u to vrijeme pokojni NV vozio automobil, što su potvrdili i svjedoci, da je bio vremenski i prostorno orijentiran i prepoznavao ljude oko sebe. Uzevši u obzir da je tuženica živjela u životnoj zajednici sa pokojnim NV, da se nesporno brinula za istog, u smislu zadovoljenja egzistencijalnih (kuhanje i sl.) i zdravstvenih potreba (organizirala je postoperativne terapije i slično), sud nalazi da je tuženica ta koja je imala najviše saznanja o funkcioniranju pokojnog, obzirom da je tužiteljica uslijed životne i geografske odvojenosti, odnos s pokojnim NV, održavala telefonski i povremenim dolascima.

15.6. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice kojim se predlaže pribaviti odluka temeljem koje je pokojnom bila oduzeta vozačka dozvola, obzirom da predmetni dokazni prijedlog nije podoban za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari niti tako slijedi iz odluke višeg suda, dok je iz same obavijesti (str. 160 spisa) razvidno da je pokojnom vozačka dozvola oduzeta temeljem odluke Prekršajnog suda te da u tom postupku nije bio upućivan na izvanredni liječnički pregled.

16.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/14. i 118/14., u nastavku Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95., 57/94., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12.,157/13.).

16.2. Tuženica je u cijelosti uspjela u postupku, zbog čega joj je tužiteljica dužna naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni.

16.3. Tuženici je kao potreban priznat trošak zastupanja na ročištima od 15. prosinca 2022., 20. rujna 2023., 25. listopada 2023., 14. ožujka 2025. i 6. svibnja 2025. - 250 bodova za svako ročište (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), za sastavljanje podneska od 21. ožujka 2023. - 250 bodova (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), za zastupanje na dva ročišta za objavu presude – 50 bodova za svako ročište (Tbr.9. t.3. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), što ukupno iznosi 1600 bodova pomnoženo s 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda (Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife) daje iznos od 3.200,00 eura, što uz PDV od 25%, tj. 800,00 eura, iznosi ukupno 4.000,00 eura.

16.4. Tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu, budući da predmetna naknada koju tuženica potražuje za sastav podneska – odgovora na tužbu, predviđena odredbom Tbr.8. toč.1. u svezi s Tbr.7. toč.1. Tarife, pripada stranci samo ukoliko je platila naknadu odvjetniku ili odvjetničkom društvu za tu radnju obavljenu po punomoći ili rješenju nadležnog tijela. Kako je tuženica samostalno potpisala odgovor na tužbu, odnosno iz stanja spisa ne slijedi da je predmetni podnesak po punomoći što ju je dala poduzeo odvjetnik, tuženici ne pripada trošak za navedenu radnju. Tuženici nije priznat kao potreban niti trošak sastava podneska od 9. prosinca 2022., obzirom da predmetnim podneskom samo dostavlja punomoć za zastupanje. Radi se o nepotrebnom trošku jer je isti procesni učinak mogao biti postignut i dostavom punomoći uz prvu radnju što ju je odvjetnik obavio u postupku, a što uostalom i slijedi iz odredbe članka 98. stavka 1. ZPP-a.

16.5. Neosnovano tuženica potražuje trošak sastava podneska od 24. ožujka 2023. (str. 107-108) kojim se očitovala na navode iz podneska tužiteljice od 8. ožujka 2023. Naime, tuženica je 21. ožujka 2023. dostavila u spis podnesak kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka (str. 105-106), a potom i 24. ožujka 2023., tj. dva dana nakon, podnesak kojim se očitovala na navode iz podneska tuženika od 8. ožujka 2023. Prema tomu, tuženica je u razmaku od dva dana dostavila u spis dva podneska, a sud nalazi da je navode koje je istaknula u oba podneska mogla zapravo istaknuti jednim podneskom i time postići isti procesni učinak. Stoga, a obzirom da sud vodi računa da se postupak provede uz što manje troškova (članak 10. stavak 1. ZPP-a), tuženici je priznata samo nagrada za sastav podneska kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka (str. 105-106). Neosnovano tuženica potražuje i trošak sastava podneska od 24. listopada 2023. Naime, priznavanjem troškova sastava tog podneska od 24. listopada 2023., a potom troškova zastupanja na ročištu koje je održano samo dan nakon što je predmetni podnesak predan sudu (tj. 25. listopada 2023.), tuženici bi se priznala dvostruka naknada, obzirom da je isti procesni učinak mogao biti postignut usmenim izlaganjem navoda iz podneska na predmetnom ročištu. Kako je tuženici, u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a, u svezi s odredbom Tbr.9. t.1. Tarife, priznata naknada za zastupanje na ročištu održanom 25. listopada 2023., sud joj uslijed ranije iznesenih razloga, nije priznao nagradu za sastav podnesak od 24. listopada 2023.

16.6. Neosnovano, tuženica potražuje i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer ista nije u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a dokazala da je navedeni trošak zaista i nastao. Iz stanja spisa slijedi da tuženica nije platila sudsku pristojbu na odgovor na tužbu. Neovisno od navedenog, odredbom članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95., 57/96., 137/02., (26/03.), 125/11., 112/12., 157/13., 110/15. i 118/18., dalje u tekstu: ZOSP) propisano je da obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Budući da sam zakon regulira da se pristojba na odgovor na tužbu plaća razmjerno uspjehu u parnici (po pravomoćnom završetku postupka), tuženici se ne može priznati trošak plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu. Ne samo što ova obveza nije dospjela (jer postupak nije pravomoćno okončan), predmetna obveza ne može teretiti protivnu stranku, obzirom da ju, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, po pravomoćnom završetku postupka plaća svaka stranka razmjerno uspjehu u sporu.

16.7. Slijedom navedenog, tuženici je kao potreban priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura, zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

17. Uslijed gore iznesenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Ivan Dokić, Trg sv. Juraja bb, Đurđevac

2. Odvjetnik Krešimir Slamić, Andrije Kačića Miošića 1, Virovitica