REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1651/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 8. svibnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnice MF, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika AFF, Su-381/23, dana 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju AF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.888,99 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

-3.517,15 eura, od 07.07.2022. do isplate,

- 371,84 eura, od 13.06.2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a da mu tuženik isplati iznos od 44,38 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, te da mu tuženik isplati zateznu kamatu na iznos od 371,84 eura, tekuću od 07.07.2022. do 12.06.2025. III Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici parnični trošak u visini od 2.011,58 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15.10.2021., pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja, tužitelj je zaposlen kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., - PODRUŽNICA ČISTOĆA, na radnom mjestu vozača specijalnog vozila s dizalicom. Navedenog datuma, tužitelj se ozlijedio na svom radnom mjestu na adresi [adresa], tijekom radnog vremena, a prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka. Preciznije, tužitelj se nalazio na parkiranom specijalnom vozilu s dizalicom, na kompostani na Jakuševcu te je obavljao dodijeljene mu radne zadatke. Na vrhu kabine kamiona nalazi se sjedalo s kojeg je tužitelj upravljao dizalicom, a koje je na visini od 3 metra. Prilikom silaženja sa sjedala dizalice te spuštanja niz stepenice vozila, koje se nalaze između kabine i utovarnog sanduka specijalnog vozila, tužitelju je lijeva noga proklizala zbog nakupljenog blata koje je bilo nanošeno učestalim korištenjem stepenica vozila, te zbog zaostale masnoće i ostataka otpada, zakrčenosti, neravnine, klizavosti površina na kojima se obavlja rad. Uslijed spomenutog proklizavanja, tužiteljeva lijeva noga se izokrenula te je isti pao na tvrdi pod na kojem se nalazi zaostali kompost te ostaci „ blata“ na lijevu stranu tijela. Uslijed navedenog, tužitelj je zadobio dijagnozu dislokacije, iščašenja i nategnuća koljenskih zglobova i ligamenata. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je nastalu ozljedu tužitelja kao ozljedu na radu. Obzirom da je poslodavac tužitelja u trenutku ozljeđivanja tužitelja, imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima prilikom obavljanja poslova njihovog radnog mjesta, to je isto osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu nastale štete tužitelju. Slijedom sveg navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti te duševnih boli zbog naruženja zajedno sa zateznim kamatama. Tužitelj ujedno potražuje od tuženika naknadu imovinske štete zbog pružene tuđe pomoći i njege zajedno sa zateznim kamatama, troškova liječenja, zajedno sa zateznim kamatama, te s osnove svakodnevnog odlaska u s mjesta prebivališta u bolnicu u [adresa] na fizikalnu terapiju korištenjem osobnog automobila, obzirom da iz mjesta prebivališta tužitelja pa do [adresa] nema izravne autobusne linije koja bi odgovarala zakazanim terminima fizikalne terapije. Riječ je o 40 odlazaka na fizikalne terapije osobnim automobilom, pri čemu je nastao dnevni trošak putovanja. Odlazak na fizikalnu terapiju u [adresa] uzročno posljedično je povezano s ozljedama koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju. Tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev vezano uz predmetni štetni događaj, sve u cilju mirnog rješenja spora, međutim, do istog nije došlo. Stoga tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete od 3.517,15 eura zajedno sa zateznim kamatama; naknadu imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 416,22 eura sa zateznim kamatama, te troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je s društvom ZAGREBAČKI HOLDING D.O.O. imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima za razdoblje od 01.04.2021. do 01.04.2022. Tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između nastale ozljede i procesa rada i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava se da bi zdravstvene tegobe tužitelja, odnosno dijagnoza S83.2 Rascjep meniska, bile u uzročno posljedičnoj vezi s pretrpljenom ozljedom na radu od dana 15.10.2021., odnosno iste tegobe ne potječu od rada niti su uzrokovane radom, već su posljedica ranijih tužiteljevih degenerativnih bolesti. Tužitelju je 03.12.2021. priznata ozljeda na radu nastala 15.10.2021. po dijagnozi S83.6 Iščašenje i nategnuće drugih i nespecificiranih dijelova koljena nakon čega je tužitelj naknadno tražio priznanje i dijagnoze S83.2 Rascjep meniska kao ozljede na radu. Tročlano liječničko povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u svom nalazu i mišljenju od 10.02.2022. utvrdilo je da je na MR nalazu lijevog koljena nađena bucket handle ruptura prednjeg roga medijalnog meniska ali je i opisana hondromalacija pateralne hrskavice IV. stupnja prema ICRS klasifikaciji uz podležeći koštani edem, te veća količina izljeva u suprapateralnom recessusu. Navedeno po stavu liječnika upućuje na degenerativne promjene što koljeno čini podložnijim ozljedama kod životnih i radnih aktivnosti. Opisani štetni događaj, „prilikom silaska s dizalice na poslu nezgodno stao“, nije mogao dovesti do rupture roga medijalnog meniska kod koljena sa zdravim anatomskim strukturama. Liječničko povjerenstvo je stoga zaključilo da se opisani štetni događaj i dijagnoza S83.2 Rascjep meniska, za koju je tužitelj tražio naknadno priznanje ozljede na radu, ne mogu se uzročno posljedično povezati. Tuženik ističe kako je pretpostavka primjene instituta odgovornosti za štetu postojanje uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete. S obzirom na to da u ovom slučaju, u odnosu na da ista ne postoji u odnosu na navedene tegobe, za iste poslodavac kao osiguranik tuženik ne odgovara. Stoga je radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava prvo potrebno određeno razdvojiti zdravstvene tegobe koje su u uzročnoj vezi s ozljedom na radu od 15.10.2021. od zdravstvenih tegoba koje nisu u uzročnoj vezi, te utvrditi trenutak stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja isključivo u odnosu na posljedice za koje postoji uzročno posljedična veza s predmetnim štetnim događajem, odnosno ozljedom na radu. Podredno, tuženik osporava visinu naknade štete kako ju potražuje tužitelj iz razloga što je ista previsoko određena, a s obzirom na tužbi priloženu medicinsku dokumentaciju i sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja paušalan i neobrazložen te da u prilogu tužbi nema dokaza koji bi opravdavali iznos naknade neimovinske štete koji potražuje tužitelj. Tuženik ističe da sud u svakom slučaju prilikom utvrđivanja visine naknade neimovinske štete mora uzeti u obzir sve okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja pa tako i činjenicu da je do štetnog događaja došlo bez krivnje osiguranika tuženika odnosno za vrijeme obavljanja uobičajenih radnih operacija. Osiguranik tuženika nije mogao spriječiti nastanak predmetnog štetnog događaja niti je kao poslodavac propustio izvršiti bilo koju svoju obvezu. Tuženik osporava troškove prijevoza na fizikalnu terapiju koje potražuje tužitelj. Prvenstveno tuženik ističe da je fizikalna terapije provedena radi dijagnoze rascjepa meniska koja nije u uzročno posljedičnoj vezi s štetnim događajem od 15.10.2021. Podredno, tuženik je u spis predmeta dostavio dokaz da povratni put do bolnice iznosi 27km te da je provedeno 27 terapija što daje prijeđeni put od 729 km pa nije jasno na koji način tužitelj opravdava visinu tužbenog zahtjeva za gorivo. Naime, radi se o putu za koje prosječno osobno vozilo ne potroši niti 50 litara goriva. Zaključno, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: fotografije, Dopis tuženika od 08.07.2022. punomoćniku tužitelja, u mirnom postupku, prikaz puta relacija [adresa] do [adresa], odštetni zahtjev od 06.07.2022., medicinsku dokumentaciju, Rješenje HZZO-a, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin od 03.12.2021., uputnicu liječničkom povjerenstvu, Policu osiguranja broj: [broj police osiguranja] sa privitkom polici, Uvjete za osiguranje za izvanugovorne odgovornosti tuženika u primjeni od 01.01.2006., Spis HZZO-a koji se odnosi na priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu za tužitelja, dostavljen dopisom HZZO-a od 20.04.2023., Presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: US I- 763/2023-14 od 21.12.2023., Presudu Vrhovnog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-814/2024 od 17.07.2024., provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću, izvršen je uvid u izvornike medicinske dokumentacije te je utvrđeno da preslike u spisu u cijelosti odgovaraju izvornicima, sačinjen je uvid u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji se odnosi na priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu za tužitelja, broj: UP/I- 502-03/21-02/776, saslušan je svjedok HF i tužitelj kao stranka u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja.

6. Iz iskaza tužitelja slijedi da je ozlijeđen na radu kao zaposlenik Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnica Čistoća prilikom obavljanja poslova vozača kamiona na Kompostani Jakuševec. Ozlijeđen je u trenutku kada je silazio s kamiona u cilju da istog premjesti za potrebe rada, a ozljeđivanje se dogodilo na način da se tužitelj okliznuo na predzadnjoj stepenici kamiona, te je pao na tlo. Tužitelj posebno napominje da je bilo uobičajeno da se radne cipele i stepenice od kamiona uprljaju skliskom masom od bio otpada. Iskaz tužitelja potvrđuje i svjedok HF, radni kolega tužitelja koji je osobno vidio da je tužitelj silazeći po ljestvama od kamiona, a na predzadnjoj stepenici pao jer mu se poskliznula lijeva noga i sa jednog metra visine je pao na tlo. Svjedok također potvrđuje da se bio otpad u ljepljivoj smjesi prilijepi na radne cipele i na stepenice kamiona. Stoga valja zaključiti da je tužitelj nastradao na radu kod osiguranika tuženika 15.10.2021., zbog opasnih uvjeta rada, odnosno opasne stvari što zasigurno predstavlja okolnost da se od bio otpada stvara ljepljiva masa koja se prilijepi i za radne cipele i za stepenice na kamionu, pa je logično da je zbog poskliznuća tužitelja došlo do njegovog pada na tlo i zadobivanja ozljede. Pri tome je u spis dostavljen i predmet HZZO-a, broj: UP/I-502-03/21-02/776 kojem je priložena prijava o ozljedi na radu od 20.10.2021. iz koje nedvojbeno slijedi da je tužitelj bio radnik osiguranika tuženika; da se ozljeda dogodila 15.10.2021. na Kompostani Jakuševec, te da je tužitelj radio na utovaru otpada na vozilu sa dizalicom prilikom silaska, dok je pod uzrok ozlijede upisana neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad. Valja ukazati i da iz fotografije kamiona (str. 6 spisa), jasno proizlazi da se ljestve tj. stepenice nalaze između kabine kamiona i kontejnera na kamionu o kojem uzroku pada tužitelja su iskazivali svjedok i tužitelj.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 89/19 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. U konkretnom slučaju sud ne nalazi da je tužitelj doprinjeo nastanku štetnog događaja, niti da je isti nastao isključivo krajnjom nepažnjom tužitelja, budući iz jasnog iskaza svjedoka slijedi da je tužitelj silazio po ljestvama od kamiona po svim pravilima. Stoga je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju.

8. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Navedenom vještačkom nalazu dr. Božidara Šebečića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja.

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće lijevog koljena s razdorom unutarnjeg meniska koljena. Postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i razdora unutarnjeg meniska lijevog koljena. Prekomjerna rotacija u koljenu uz djelomično flektirano koljeno je tipičan mehanizam za nastanak ozljede meniska. Navedeni mehanizam se dogodio u trenutku štetnog događaja. Liječen je mirovanjem, elastičnim zavojem za koljeno. Nakon što je MR koljena potvrdila sumnju na razdor meniska, postavljena je indikacija za op. liječenje. Operiran je 04.03.2022. Postoperativno je proveo 36 ambulantnih fizikalnih terapija. Na bolovanju je bio do 30.06.2022. Prema preslici zdravstvenog kartona tužitelj prije predmetnog štetnog događaja nije imao ozljede niti tegoba s lijevim koljenom zbog čega bi se liječio. Navedeno liječenje (36 odlazaka na fizikalnu terapiju) i bolovanje je u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

10.1. Valja ukazati da je rješenjem HZZO-a, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin od 03.12.2021., tužitelju priznata ozljeda pretrpljena dana 15.10.2021. pod dg. I šifrom MKB-10 klasifikaciji:S 83.6 (uganuće i nategnuće drugih i nespecificiranih dijelova koljena), kao ozljeda na radu dok je tužitelj odbijen s ostatkom zahtjeva koji se odnosi na priznavanje dijagnoze bolesti S83.2 (rascjep meniska svježi), kao ozljede na radu. Međutim, iz konačne presude Upravnog suda u Rijeci posl. br.:Us I-763/2023. od 21.12.2023., slijedi da se tužitelju dijagnoza šifre S83.2 priznaje dopunskom dijagnozom uz ozljedu na radu pretrpljenu 15.10.2021. Stoga, nije osnovan prigovor tuženika a da tužitelj u štetnom događaju nije pretrpio ozljedu rascjepa meniska, kako to utvrđuje vještak a slijedi i iz citirane presude Upravnog suda u Rijeci.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da stanje po odstranjenju većeg dijela meniska lijevog koljena, te povremeni bolovi u koljenu kod većeg fizičkog opterećenja i kod promjene vremena su uzrok smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja od 5%, uslijed čega trpi odgovarajuće duševne boli. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužitelja koji je rođen 1968. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužitelj po zanimanju vozač motornih vozila, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.500,00 eura.

12. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Zaostali povremeni bolovi manjeg intenziteta uključeni su u smanjenje životnih aktivnosti. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

13. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja), jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu straha, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 700,00 eura.

14. Vještak smatra da nema naruženja zbog čega bi tužitelj trpio duševne boli. Naime, dva mala ožiljka na prednjoj strani koljena duljine po 1 cm, boje okolne kože su teško uočljivi i ne predstavljaju naruženje.

15. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 4.200,00 eura. Budući da tužitelj potražuje iznos od 3.517,15 eura, isti zahtjev je valjalo usvojiti.

16. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u opsegu 3 sata dnevno tjedan dana, u opsegu 2 sata dnevno 2 tjedna. Nakon operacije je tuđa pomoć bila potrebna u opsegu 3 sata dnevno tjedan dana, u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 112 sati, tužitelju pripada iznos u visini od 371,84 eura, a valjalo ga je odbiti za iznos od 44,38 eura. Naime, tužitelj jasno iskazuje da mu je pomoć i njegu pružala supruga koja ga je vozila na terapije, pomagala mu je pri obavljanju higijene i odijevanja i obuvanja. Kako nema tvrdnje o osobi koja je tu pomoć pružala naplatno, treba uzeti u obzir neto zaradu osobe koja je u mjestu ispunjenja sposobna pružiti takvu pomoć. Imajući u vidu te vrijednosti, za jedan sat pomoći utvrđena je osnovanom naknada u iznosu od 3,32 eura.

17. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Iz dopisa tuženika od 08.07.2022., slijedi da je tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužitelja 07.07. 2022., pa je od tada tužitelju i priznat tijek zatezne kamate, do isplate

18. Kada je sud iznos imovinske novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 371,84 eura, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 07.07.2022., do 12.06.2025.

19. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 3.933,37 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištu od: 07.04.2023., 19.03.2025., 08.05.2025. za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podnesaka od 28.03.2023., 19.09.2023., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), za sastav podneska od 27.03.2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.4.), što ukupno iznosi 725 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.450,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 362,50 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 199,08 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 2.011,58 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od: 27.10.2022., 01.03.2023., 23.04.2023., 04.03.2024., 09.04.2024., 19.07.2024., 26.08.2024., 10.01.2025., budući se radi o požurnicama što sud smatra nepotrebnim za vođenje postupka, a niti je bilo potrebno posebno dostavljati dokaz o uplati predujma za vještačenje, budući je isti vidljiv u sustavu kojim sud raspolaže, a nije bilo potrebno niti tražiti posebno rok za očitovanje na navode iz odgovora na tužbu. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku