REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-803/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 protiv tužene ŽFD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 13. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zaposlenice ŽF, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 13. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je podneskom tužitelja od 4. listopada 2024. tužba djelomično povučena i to u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 17.791,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2024. do isplate i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ŽFD isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos od 2.146,91 EUR (dvijetisuće stočetrdesetšest eura i devedesetjedan eurocent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

III. Odbija se zahtjev tužene ŽFD za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje podnio je ovom sudu 13. rujna 2024. tužbu protiv tužene ŽFD u kojoj je naveo da je tužena u razdoblju od 30. studenog 2018. do 5. svibnja 2022. koristila zdravstvenu zaštitu, a da nije bila zdravstveno osigurana pa da je tako za njega nastala šteta obzirom je za liječenje tužene platio zdravstvenim ustanovama troškove. Naveo je i da je tuženu pozvao na plaćanje ovih troškova dopisom od 12. ožujka 2024., no da mu ih tužena nije platila. Još je naveo kako smatra da mu naknada nastale štete pripada prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i da je njegovo potraživanje dospjelo pa je slijedom svega navedenog predložio da sud presudom naloži tuženoj da mu na ime obveznog zdravstvenog osiguranja isplati novčani iznos od 19.938,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2024. do isplate i da joj naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Podneskom od 4. listopada 2024. tužitelj je sudu naveo da svoj tužbeni zahtjev ispravlja te da predlaže da sud presudom naloži tuženoj da mu na ime obveznog zdravstvenog osiguranja isplati novčani iznos od 2.146,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2024. do isplate i da joj naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate. Tužitelj je ovim podneskom prema stavu ovog suda djelomično povukao tužbu u skladu sa odredbom čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) i to prije nego se tužena upustila u raspravljanje o glavnoj stvari pa se ona tom povlačenju nije mogla protiviti slijedom čega je riješeno kao u izreci.

3. Tužena ŽFD podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi kao neosnovanom, da je tužitelj dopisom od 9. veljače 2023. pokrenuo postupak utvrđivanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju za razdoblje od 7. prosinca 2001. do 1. prosinca 2007., da je tom postupku udovoljeno slanjem dopisa i rješenja, da ju je tužitelj dopisom od 11. ožujka 2024. obavijestio da je uvidom u službene evidencije utvrdio da njeni troškovi korištenja zdravstvene zaštite u razdoblju od 30. studenog 2018. do 5. svibnja 2022. iznose 19.938,81 EUR, a da joj je pravomoćnim rješenjem od 30. studenog 2023. utvrđen prestanak statusa osigurane osobe, da navedeno rješenje od 30. studenog 2023. ne posjeduje, da je tužitelju 27. ožujka 2024. poslala dopis kojem je priložila iskaznicu osnovnog osiguranja i dopunskog osiguranja iz kojih je vidljivo od kada je početak osiguranja, a da na taj dopis nije dobila odgovor te da joj nije jasno zašto joj računi za troškove liječenja koje tužitelj ovdje traži naknaditi nisu poslani na kućnu adresu. Također je navela da je osoba u invalidskim kolicima (bez jedne noge) i da cijelo vrijeme ima status osigurane osobe (obvezno i dopunsko) pa je slijedom svega navedenog predložila da sud presudom odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelju naloži da joj naknadi trošak ovog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike pregleda recepata (list 3 do 133, 157 do 167 spisa), preslike računa (list 134 do 143, 147, 169 do 180 spisa), preslike troškova (list 144 do 146, 181 do 237 spisa), preslike pregleda postupaka (list 148 do 156 spisa), preslike dopisa (list 238, 267, 271, 273 spisa), presliku popisa (list 240 do 244, 247 do 251, 256 do 260 spisa), preslike rješenja (list 245, 246, 269 spisa), presliku zaključka (list 265 spisa) i preslike iskaznica (list 274 do 276 spisa). Primjenom odredaba čl. 265. st. 2. ZPP-a sud u dokaznom postupku nije saslušao tuženu kao stranku obzirom ista nije pristupila na ročište za glavnu raspravu zakazano za dan 13. svibnja 2025. za koje je bilo određeno izvođenje ovog dokaza, iako je na to ročište bila uredno pozvana, a svoj izostanak nije ničim opravdala. Primjenom, pak, odredaba čl. 220. st. 2. ZPP-a sud nije u dokaznom postupku prema prijedlogu tužitelja izveo dokaz vještačenjem obzirom je činjenice bitne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju ostalih izvedenih dokaza.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje od tužene ŽFD zahtijeva povrat novčanog iznosa koji je isplatio zdravstvenim ustanovama na ime troškova njenog liječenja u razdoblju kada ista nije imala status obvezno zdravstveno osigurane osobe (od 30. studenog 2018. do 5. svibnja 2022.), a slijedom navoda tužene sud nalazi da je činjenica da tužena u prethodno navedenom vremenskom razdoblju nije imala status obvezno zdravstveno osigurane osobe među strankama sporna.

7. Da je tuženoj ŽFD, međutim, status obvezno zdravstveno osigurane osobe prestao sa danom 1. prosinca 2007. u smislu odredaba čl. 119. st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23; u daljnjem tekstu: ZOZO) i tako prije ovdje predmetnog vremenskog razdoblja sud je nedvojbeno utvrdio uvidom u sadržaj isprave koju mu je dostavio i predložio čitati kao dokaz tužitelj - rješenja tužitelja od 30. studenog 2023. (list 245 i 246 spisa), a uvidom u sadržaj ove isprave je utvrdio i da je razlog prestanka tog statusa odjava frizerskog obrta tužene Frizerski salon "Lidija" koja je izvršena 1. prosinca 2007., a obzirom je tužena od 7. prosinca 2001. bila obvezno zdravstveno osigurana kao osoba koja na području RH obavlja gospodarsku djelatnost obrta u obrtu u svom vlasništvu Frizerski salon "Lidija", koju odjavu obrta prema ocjeni suda tužena niti ne spori obzirom je sudu dostavila ispravu iz čijeg sadržaja ista nedvojbeno proizlazi (list 269 spisa). Ovaj sud je, pak, valja reći, u ovom parničnom postupku slijedom odredaba čl. 12. ZPP-a vezan prethodno navedenim rješenjem tužitelja od 30. studenog 2023. kao odlukom upravnog tijela o statusu tužene kao obvezno zdravstveno osigurane osobe kao odlukom o prethodnom pitanju (tako i ŽS VG u Gž- 541/2022 od 2. lipnja 2022.), a na to ni na koji način ne utječe niti činjenica koju navodi tužena - da ona to rješenje "ne posjeduje".

8. Tužena, pak, sadržajem ostalih isprava koje je sudu dostavila i predložila čitati kao dokaz (list 265 do 276 spisa) prema ocjeni suda nije dokazala da je status obvezno zdravstveno osigurane osobe u ovdje predmetnom vremenskom razdoblju imala u skladu sa odredbama čl. 119. ZOZO-a uslijed nekih drugih okolnosti utvrđenih od strane tužitelja dok sama činjenica da ima iskaznicu obvezno zdravstveno osigurane osobe (list 274 spisa) to ne dokazuje obzirom među strankama nije sporno da je tužena do 2007. ovaj status obvezno zdravstveno osigurane osobe imala pa joj je tužitelj sukladno odredbi čl. 119. st. 3. ZOZO-a ovakvu iskaznicu i izdao dok odredbama ovog zakona nije propisana obveza tužitelja da tu iskaznicu po prestanku tog statusa uništi. Tužitelj je, pak, kako to također jasno proizlazi iz sadržaja prethodno navedenog rješenja od 30. studenog 2023., da je tuženoj prestao status obvezno zdravstveno osigurane osobe utvrdio tek po isteku 16 godina od tog prestanka i to tijekom postupka pokrenutog po službenoj dužnosti pa je prema stavu ovog suda sasvim logično da je svo to razdoblje tužena imala izdanu zdravstvenu iskaznicu dok je slijedom odredaba čl. 120. st. 4. i čl. 135. ZOZO-a upravo tužena bila obvezna tužitelju prijaviti odjavu svog obrta u roku od osam dana od te odjave te se od dana ove odjave suzdržati od nezakonite uporabe iskaznice koju joj je tužitelj izdao. U odnosu, pak, na navod tužene da je osoba u invalidskim kolicima (bez jedne noge) valja još reći da je odredbama ZOZO-a propisano da osiguranim osobama u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja tužitelj osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za preventivnu zdravstvenu zaštitu osoba s invaliditetom iz registra osoba s invaliditetom utvrđenog zakonom kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom, no da tužena, kako je već navedeno, u ovom postupku nije dokazala da je u ovdje predmetnom razdoblju bila obvezno zdravstveno osigurana kod tužitelja pa tako niti da na temelju citirane zakonske odredbe ima pravo da joj tužitelj u cijelosti plaća kakav trošak zdravstvenih usluga, a niti, valja naglasiti, da se ovdje utužen trošak odnosi upravo na preventivnu zdravstvenu zaštitu u smislu ove zakonske odredbe.

9. Na temelju ovako utvrđene činjenice da tužena u ovdje predmetnom vremenskom razdoblju nije imala status obvezno zdravstveno osigurane osobe te među strankama nesporne činjenice da je u to vrijeme koristila usluge zdravstvenih ustanova čiji je trošak u konačno utuženom iznosu snosio tužitelj, a koje prema ocjeni ovog suda nedvojbeno proizlaze i iz sadržaja daljnjih isprava koje mu je dostavio i predložio čitati tužitelj (list 256 do 260 spisa), a primjenom odredaba čl. 137. ZOZO-a kojima je propisano da je osoba kojoj je iz sredstava tužitelja isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna taj iznos vratiti tužitelju uvećan za zakonske zatezne kamate, uvažavajući i odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), sud je utvrdio da je tužena na ime povrata troška koji je tužitelj za potrebe njenog liječenja, a bez postojanja ugovorne odnosno zakonske obveze snosio obvezna isplatiti tužitelju utuženi iznos od 2.146,91 EUR pri čemu valja reći da na postojanje ove obveze tužene ni na koji način ne utječe činjenica koju navodi tužena - da joj računi za ove troškove liječenja nisu poslani na njenu kućnu adresu pri čemu ponovno valja istaknuti da je tužitelj tek 2023. godine utvrdio da je tuženoj još 2007. prestao status obvezno zdravstveno osigurane osobe, a da je tužena svo to vrijeme imala zdravstvenu iskaznicu koju joj je bio izdao tužitelj pa da je prema stavu ovog suda sasvim nelogično da zdravstvene ustanove kod kojih je predmetni trošak liječenja tužene nastao račune koje su za isti izdavale dostavljaju izravno tuženoj, a ne tužitelju.

10. Kako iz navoda tužene proizlazi da među strankama nije sporno da je tužitelj tuženoj 12. ožujka 2024. uručio pisanu obavijest da je utvrdio da joj je prestao status obvezno zdravstveno osigurane osobe (list 238 spisa) sud je primjenom odredbe čl. 137. ZOZO-a, a uvažavajući i odredbu čl. 115. ZOO-a te činjenicu da tužitelj nije naveo da je tužena nepošteni stjecatelj utuženog iznosa, utvrdio i da je tužena obvezna tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate tekuće na utuženi iznos od 12. ožujka 2024. do isplate, po stopi propisanoj važećim odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a.

11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

12. Tužitelju slijedom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troška ovog postupka jer je u istome uspio, no kako ovaj trošak nije odredio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a, to mu isti nije niti dosuđen. Tuženoj, jer u ovom sporu nije uspjela, slijedom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troška istog. Stoga je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

2. Tuženoj ŽFD