1              Poslovni broj: Gž R-199/2023-3

Poslovni broj: Gž R-199/2023-3

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. M., OIB ..., iz R., zastupane po punomoćnici B. P., odvjetnici u O. društvu K. i p. j.t.d. iz R., protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB ..., Zagreb zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj 30 Pr-322/2022-4 od 3. studenog 2022., 29. kolovoza 2023.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba tužiteljice i ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj 30 Pr-322/2022-4 od 3. studenog 2022. te predmet vraća na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se prvostupanjski sud proglašava mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku (točka I. izreke), dok je točkom II. riješeno da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužiteljica pobijajući ga zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se isto preinači i tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražila i trošak žalbenog postupka.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.380,00 kuna/183,15 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pri čemu tužiteljica tvrdi da joj je tuženik kao poslodavac neosnovano i nezakonito uskratio isplatu naknade za troškove prijevoza za jedan mjesec u godini tijekom razdoblja od pet godina, odnosno od 2017. do 2021., a sve protivno odredbama članka 63. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika i članka 59. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda tvrdeći kako "iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u prilogu tužbe proizlazi kako su stranke u slučaju spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu".

5.  Prvostupanjski je sud prihvatio prigovor tuženika i oglasio se mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari, te je odlučio da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu, uz obrazloženje da iz članka 8. Ugovora o radu proizlazi da su stranke za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u Zagrebu, a da tužiteljica temelji tužbu upravo na pravima koji proizlaze iz predmetnog Ugovora o radu i Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo.

6. Takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna ni zakonita.

7. Osnovano u žalbi tužiteljica ističe da se u ovom postupku ne radi o sporu iz Ugovora o radu već o radnom sporu u pogledu primjene Kolektivnog ugovora, zbog čega se prvostupanjski sud nije mogao oglasiti nenadležnim.

7.1. Odredbom članka 65. ZPP-a propisana je izberiva nadležnost u sporovima iz radnog odnosa u kojima je tužitelj radnik, prema kojoj je za suđenje nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem je području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

7.2. Odredbom članka 70. stavka 1. ZPP-a propisano je da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan dok je stavkom 3. navedenog članka propisano da taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

8. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između stranaka u postupku kao i iz Dodatka Ugovora o radu na neodređeno vrijeme proizlazi da se rad obavljao u Rijeci (Služba zaštite od štetnog djelovanja voda u Vodnogospodarskom odjelu za slivove sjevernog Jadrana Rijeka Hrvatskih voda), dok iz navoda same tužiteljice proizlazi da je i Ugovor zaključen u Rijeci, dok je člankom 8. tog Ugovora ugovorena nadležnost suda u Zagrebu vezano za sporove koji nastanu vezano za taj Ugovor.

9. Međutim, u konkretnom slučaju, kako to pravilno navodi i tužiteljica, nije riječ o sporu između tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca vezano za zahtjeve iz Ugovora o radu, već tužiteljica svoj zahtjev temelji na primjeni odredbe članka 63. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, odnosno članka 59. stavka 1. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo.

10. Zbog navedenog, tužiteljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Rijeci kao jednom od izberivih sudova prema odredbi članka 65. ZPP-a, zbog čega prigovor mjesne nenadležnosti koji ističe tuženik nije bio osnovan pa nije bilo niti mjesta prihvaćanju istoga i oglašavanju mjesne nenadležnosti, niti ustupanju predmeta drugom mjesno nadležnom sudu.

11. Zbog navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava žalbu tužiteljice je trebalo uvažiti, te predmet vratiti na daljnji postupak sudu prvog stupnja (članak 380. toč. 3. ZPP-a).

Split, 29. kolovoza 2023.