REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-846/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Peru Toliću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika: 1. ĆRŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj: P-61/2018 od 28. siječnja 2025., 13. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj: P-61/2018 od 28. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„I. Povučena tužba u ovoj pravnoj stvari smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku ad. 2. u roku od 15 dana naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.244,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče do dana donošenja ovog rješenja pa do isplate.“
2. Protiv dosuđujućeg dijela navedenog rješenja (pod točkom II. izreke) žalbu, pravodobno, podnosi tužitelj. U žalbi ne navodi zbog kojih zakonskih žalbenih razloga podnosi žalbu već ukazuje da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano, ističući: da su parnične stranke iz ovoga postupka 16. siječnja 2025. u Zagrebu sklopile Ugovor o nagodbi kojim je utvrđeno da svaka stranka snosi svoje troškove, a eventualni sudski i drugi troškovi koji bi nastali nakon sklapanja toga Ugovora i koji ugovornim strankama u trenutku sklapanja Ugovora nisu bili poznati padaju na teret dužnika, odnosno ovdje tužitelja i prvotuženika; da kako su troškovi u ovomu predmetu bili poznati svim ugovornim stranama, jer je tužba povučena još 24. svibnja 2022., a drugotuženik je podnio zahtjev za naknadu troškova postupka, također, 2022., to je jasno kako se na konkretan pravni odnos treba primijeniti odredba članka 2. stavka 2. Ugovora o nagodbi od 16. siječnja 2025. pa, posljedično tomu, tužitelj nije dužan naknaditi troškove postupka drugotuženiku.
2.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjsko rješenje u pobijanomu dijelu preinači na način da se u cijelosti odbije kao neosnovan zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. U ovomu postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, pobijano rješenje nije sporno u dijelu u kojem je utvrđeno „Povučena tužba u ovoj pravnoj stvari smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti“ (pod točkom I. izreke) već je ono sporno samo u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka na način da je tužitelj obvezan (drugo)tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. (dalje u tekstu: PBZ) naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.244,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate (pod točkom II. izreke).
7. Ispitujući pobijano rješenje u ovomu spornom dijelu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno – po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjsko rješenje u pobijanomu dijelu (pod točkom II. izreke) zakonito i pravilno.
8. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP.
9. Tijekom ovog postupka utvrđeno je: da je tužitelj podnio tužbu 8. siječnja 2018. protiv tuženika ĆRŠ i PBZ, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj: Ovr-3520/2016 od 30. lipnja 2016., u dijelu u kojemu tuženik PBZ d.d. traži namirenje tražbine u iznosu od 187.266,23 tada važećih kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na nekretnini tuženika ĆRŠ; da su se tuženici u odgovoru na tužbu usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu te predložili da sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan; da je na ročištu za glavnu raspravu od 24. svibnja 2022. tužitelj povukao tužbu „budući je ovrha čija se nedopuštenost tužbom traži obustavljena zbog činjenice da se nekretnina koja je predmet ovrhe nije mogla prodati“, a tuženici se nisu usprotivili povlačenju tužbe, međutim, tuženik PBZ je još na ročištu od 24. svibnja 2022. postavio zahtjev na naknadu prouzročenih mu troškova postupka.
10. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je, pobijanim rješenjem, temeljem odredbe članka 158. stavka 1. ZPP naložio tužitelju naknaditi tuženiku PBZ nastale troškove postupka u iznosu od 1.244,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, a koju dosuđenu visinu troškova postupka žalitelj nije ničim osporio.
11. Odredbom članka 158. stavka 1. ZPP propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj strani nadoknaditi parnične troškove, dok je odredbom stavka 2. toga članka propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik
12. Naime, navodi tužitelja da povlači tužbu „budući je ovrha čija se nedopuštenost tužbom traži obustavljena zbog činjenice da se nekretnina koja je predmet ovrhe nije mogla prodati“, jasno ukazuju da tuženici u konkretnomu slučaju nisu udovoljili zahtjevu tužitelja niti je tužba povučena „zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženicima“ pa je, posljedično tomu, ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju naložio da tuženiku PBZ d.d. naknadi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 158. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP), zbog čega je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
13. Pri tomu, u odnosu na žalbene navode žalitelja da su parnične stranke nakon donošenja pobijanog rješenja sklopile izvansudsku nagodbu osnovom koje je dogovoreno „da svaka stranka snosi svoje troškove“, valja istaknuti da je na temelju odredbe članka 352 stavka 1. ZPP propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (a što ovdje nije bio slučaj) tako da, posljedično tomu, valja zaključiti da se žalitelj sada u žalbi nedopušteno poziva na ovaj žalbeni razlog.
13.1. Samo uzgred, valja istaknuti i da ukoliko su stranke nastavno sklopljenom izvansudskom nagodbom nešto drugačije, u svezi s predmetom prijepora, ugovorile, to, samo po sebi, ne dovodi niti može dovest u pitanje zakonitost i valjanost prethodno donesene sudske odluke već samo može dovest u pitanje eventualnu nastavnu provedbu ovrhe osnovom te sudske odluke.
14. Slijedom navedenog, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tomu nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke. 2. ZPP riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Puli – Pola 13. lipnja 2025.
Sudac
Miroslav Ružić
