REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-80/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Kirin, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja ŠR, punomoćnika tužitelja, odvjetnika NR, tuženika SR i punomoćnika tuženika, odvjetnika Branka Kirina, 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od 7. lipnja 2022. godine do isplate i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema stopi stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ŠR naknaditi tuženiku SR parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR (sedamstopedeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠR podnio je 7. lipnja 2022. ovom sudu tužbu protiv tuženika SR u kojoj je naveo da se 14. travnja 2022. u 14:05 sati u Zagrebu na križanju [adresa] Š, [adresa] i [adresa] dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali on upravljajući motociklom i tuženik upravljajući automobilom, da je do nastanka ove nesreće došlo zbog tuženikove povrede prometnih propisa odnosno prolaska kroz crveno svjetlo uslijed čega je na njega naletio, da je time tuženik počinio prekršaj iz članka 59. st. 1. toč. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te da je zbog počinjenja ovog prekršaja protiv tuženika pokrenut prekršajni postupak. Još je naveo da je u ovoj nesreći pretrpio izuzetno jak i ozbiljan primarni strah te sekundarni strah koji je trajao više tjedana te koji i dalje traje u pogledu korištenja motocikla, da je u trenutku ove nesreće doslovno „gledao smrti u oči“, da nije stigao reagirati i izbjeći nalet automobila, da je u ovoj nesreći pao sa motocikla, da nasreću nije pretrpio teže tjelesne ozljede, no da danas u potpunosti izbjegava korištenje motocikla kojim se prije nesreće redovito koristio. Još je naveo kako smatra da mu je u ovoj nesreći povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu nastale štete obzirom intenzitet i trajanje straha koji je pretrpio opravdavaju dosudu te naknade. Slijedom navedenog predložio je da sud tuženiku naloži da mu na ime ove naknade isplati iznos od 30.000,00 HRK (3.981,68 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 7. lipnja 2022. do isplate te da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik SR podnio je odgovor na tužbu u kojem je naveo da tužbeni zahtjev u cijelosti osporava, da nije točno da je svojim činjenjem povrijedio prava tužitelja, da nije odgovoran za bilo kakvu povredu tužiteljevih prava pa tako niti i za povredu njegovih prava osobnosti te da smatra da tužitelj svoje navode iz tužbe nije dokazao i da su isti neistiniti i neozbiljni. Još je naveo kako smatra da tužitelj tužbom vrši dodatni pritisak na njega pokušavajući neosnovano ostvariti materijalnu korist koja mu ne pripada. Slijedom navedenog predložio je tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka.

3. Tuženik SR je tijekom prethodnog postupka još naveo kako smatra da se tužitelj u događaju opisanom u tužbi namjerno motociklom zaletio u njegovo osobno vozilo i to kako bi fingirao prometnu nezgodu. Naveo je i da je tužitelj svoj motocikl bio zaštitio gumom od oštećenja što smatra da dokazuje prethodno navedeno kao i da smatra da postoji vjerojatnost da se tužitelj bavi izazivanjem prometnih nezgoda.

4. Tužitelj ŠR je u nastavku prethodnog postupka naveo da navod tuženika da je predmetnu prometnu nezgodu fingirao osporava.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u presliku potvrde (list 5 i 6 spisa), presliku presude (list 19 do 23 spisa) i preslike fotografija (list 38 do 44 spisa), saslušao je svjedokinju JR (list 116 spisa) te tužitelja ŠR (list 117 do 119 spisa) i tuženika SR (list 119 i 120 spisa) i proveo je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje prometa, grana cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Mili Klancu (list 65 do 100 spisa). Primjenom odredbe čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i u isprave koje je pribavio na prijedlog tužitelja iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka (list 58 i 59 spisa) jer je tužitelj ovaj prijedlog iznio po uputi sudskog vještaka određenog za izvođenje dokaza vještačenjem u ovom postupku da su mu ove isprave nužne za izradu nalaza i mišljenja te stoga prema ocjeni ovog suda bez svoje krivnje tek tijekom glavne rasprave odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka. Primjenom, pak, odredbe čl. 220. ZPP-a sud u dokaznom postupku nije na prijedlog stranaka izveo dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke i čitanjem podataka MUP RH o tome je li tužitelj bio sudionik prometnih nezgoda na području RH obzirom je činjenice bitne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju izvedenih dokaza.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8.ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da među istima nije sporno da se u Zagrebu 14. travnja 2022. u 14,05 sati na mjestu kako je navedeno u tužbi dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali kao vozači osobnog automobila (tuženik) i motocikla (tužitelja) dok je sporno je li tuženik odgovoran za nastanak ove nezgode, je li tužitelj kao posljedicu ove nezgode pretrpio strah i stoga povredu prava osobnosti te je li tuženik obvezan isplatiti tužitelju utuženi novčani iznos na ime pravične naknade štete nastale ovom povredom.

8. Kao razlog odgovornosti tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode tužitelj navodi činjenicu da je tuženik u raskrižje u kojem je do nezgode došlo ušao unatoč tome što je na semaforu za smjer njegovog kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo.

9. Radi utvrđenja ove činjenice sud je na prijedlog tužitelja proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje prometa, grana cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Mili Klancu. U svom nalazu i mišljenju od 16. travnja 2025. sudski je vještak Mile Klanac, međutim, naveo da je u trenutku predmetne prometne nezgode promet na predmetnom raskrižju bio upravljan uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima - semaforima koji su radili automatski i ispravno, no da na temelju isprava koje prileže sudskom spisu tehničkim putem nije moguće utvrditi koje svjetlo na semaforu prilikom ulaska u raskrižje je imao koji od sudionika ove prometne nesreće. Sud je ovom nalazu i mišljenju vještaka povjerovao jer ga je ocijenio jasno, iscrpno i logično obrazloženim, a stranke mu nisu prigovorile pa je zaključio da ovim dokazom tužitelj ovu spornu činjenicu nije dokazao.

10. Saslušan kao stranka tužitelj je sudu iskazao da je u raskrižje u kojem se dogodila predmetna nezgoda ušao nakon što je stajao na semaforu za svoj smjer kretanja ravno te nakon što se na tom semaforu upalilo zeleno svjetlo, a da se vozilo tuženika pojavilo iznenada u raskrižju, nakon što je on već bio na njegovoj polovici, sa njegove lijeve strane. Iskazao je i da smatra da je tuženik želio projuriti raskrižjem kroz crveno svjetlo za njegov smjer kretanja.

11. Saslušan, pak, kao stranka tuženik je sudu iskazao da je u predmetno raskrižje ušao na zeleno svjetlo na semaforu za njegov smjer kretanja ulijevo kao i da tužitelja nije vidio niti u trenutku ulaska u raskrižje niti u trenutku sudara već da je samo osjetio udarac u zadnji desni kotač svog vozila.

12. Kako su obje stranke, dakle, iskazale da su u predmetno raskrižje ušle kada im je za smjer njihovog kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo, a što je prema stavu ovog suda i notorno i sukladno prethodno opisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka da su semafori na predmetnom raskrižju radili ispravno, nemoguće, sud je istinitost iskaza stranaka cijenio obzirom na ostale izvedene dokaze.

13. U svom nalazu i mišljenju sudski je vještak Mile Klanac još naveo da se u trenutku predmetne nezgode tuženik (osobnim vozilom) kretao brzinom od 25,46 km/h, a tužitelj (motociklom) brzinom od 37,05 km/h (obojica nižom od najveće dopuštene 50 km/h), da obzirom na ovu brzinu kretanja niti jedan od njih kočenjem sudar nije mogao izbjeći pri čemu ga je tužitelj mogao izbjeći pri brzini kretanja od 35,44 km/h u trenutku kada je tuženik tek započeo skretanje, da je u sudaru tužitelj sa motociklom naletio na stražnji desni bočni dio (kotač) osobnog vozila tuženika te da je na mjestu nezgode bila odlična preglednost. Sud je i ovom nalazu i mišljenju vještaka povjerovao jer ga je ocijenio jasno, iscrpno i logično obrazloženim, a stranke mu nisu prigovorile pa je na temelju istoga nedvojbeno utvrdio da su i tužitelj i tuženik jedan drugoga neposredno prije sudara, obzirom na odličnu preglednost raskrižja, mogli vidjeti, da je do sudara došlo kada je tuženik već dijelom vozila prošao ispred tužitelja te da je u raskrižje tužitelj ušao sa većom brzinom kretanja od tuženika.

14. Uvažavajući navedeno kao i činjenice da se tuženik kretao osobnim vozilom marke i tipa Hyundai Tucson starosti 14 godina, a tužitelj motociklom marke Kawasaki Z900 starosti 3 godine, koje jasno proizlaze iz sadržaja potvrde koju je sudu dostavio tužitelj (list 5 spisa) i koje su među strankama nesporne te prema stavu ovog suda notornu činjenicu da motocikl poput predmetnog ima veće ubrzanje od osobnog vozila poput predmetnog, sud je nedvojbeno utvrdio i zaključio da je tužitelj ulazeći u predmetno raskrižje mogao vidjeti tuženika kako se kreće u putanji koja siječe njegovu putanju kretanja (obzirom je naletio tek na stražnji dio njegovog vozila) i da je obzirom na mogućnost ubrzanja svog motocikla brzinu svog kretanja trebao prilagoditi odnosno umanjiti (za svega 1,66 km/h) i na taj način biti siguran da u predmetno raskrižje može ući bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu u smislu važećih odredaba čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; u daljnjem tekstu: ZSPC). Tuženik je, pak, prema stavu ovog suda, u situaciji kada je tužitelja i njegov smjer kretanja mogao dobro vidjeti, u predmetno raskrižje ušao primjerenom brzinom kretanja od svega 25,46 km/h što potvrđuje i sudski vještak kada u svom nalazu i mišljenju ne navodi da je pri nekoj manjoj brzini kretanja tuženik predmetni sudar mogao izbjeći. Pri tome još valja naglasiti da u raskrižju poput predmetnog te situaciji ispravnog rada semafora u istom, kao što je ovdje bio slučaj, vozači nisu dužni pridržavati se pravila propuštanja i prednosti prolaska drugih vozila propisanih odredbama čl. 57. st. 2. ZSPC-om pa tako niti tuženik u namjeri skretanja nije bio dužan propustiti tužitelja koji je zadržavao svoj smjer kretanja.

15. Slijedom navedenog sud nije povjerovao iskazu tužitelja da se vozilo tuženika pojavilo na polovici predmetnog raskrižja iznenada kao niti opravdanosti zaključka tužitelja da je tuženik htio projuriti kroz to raskrižje jer je u njega ušao na crveno svjetlo na semaforu već je zaključio da je upravo tužitelj sa svojim motociklom na polovicu tog raskrižja stigao naglo, krećući se brzinom koja je bila neprilagođena kretanju drugih sudionika u prometu odnosno ovdje bitnom kretanju tuženika koji je očito dovršavao svoju radnju skretanja ulijevo ispred i sijekući putanju kretanja tužitelja.

16. Pri tome još valja reći da je ovo uvjerenje suda učvrstio i daljnji iskaz tužitelja da je prije ulaska u predmetno raskrižje stajao na semaforu i čekao da se upali zeleno svjetlo za njegov smjer kretanja kojem je sud povjerovao jer je obzirom na prethodno utvrđene okolnosti nastanka ove prometne nezgode. Naime, ovom je sudu sasvim logično da je tužitelj imao upaljeno crveno svjetlo na semaforu za svoj smjer kretanja ravno dok je tuženiku za njegov smjer kretanja ulijevo bilo upaljeno zeleno svjetlo, a potom sasvim logično i da je tuženik stoga prije tužitelja ušao u predmetno raskrižje pa je upravo zato tužitelj u tom raskrižju kasnije naletio na stražnji dio vozila tuženika odnosno u trenutku kada je tuženik već polovicu tog raskrižja bio prošao. Tužitelj je, pak, osobito u situaciji kada je tek kretao u promet raskrižjem bio dužan uvjeriti se da u isto može ući bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu i stoga (pro)pustiti vozila koja svoje kretanje u raskrižju, a u putanji koja siječe njegovu, dovršavaju da to bez opasnosti učine. Tužitelj je, pak, prema ocjeni suda, neistinito daljnje iskazao da se prije samog sudara pokušao zaustaviti kočenjem te da je svoj motocikl uspio malo usporiti obzirom je sudski vještak Mile Klanac u svom nalazu i mišljenju naveo i da na kolniku nisu vidljivi tragovi koji bi upućivali na to da je tužitelj nezgodu pokušao izbjeći kočenjem, a sud je i ovom nalazu povjerovao kao jasnom, stručno obrazloženom i uvjerljivom, uvažavajući i da mu stranke nisu prigovorile. Činjenica, pak, da tužitelj prije predmetnog sudara nije kočio prema stavu ovog suda dodatno potvrđuje već prethodno utvrđeno nemarno i nezakonito postupanje tužitelja uoči predmetnog sudara odnosno propust istog da brzinu svog kretanja prilagodi kretanju drugih sudionika u prometu sukladno odredbama čl. 51. st. 1. ZSPC-a.

17. Valja reći i da sud u prethodnom uvjerenju nije pokolebala činjenica da je tuženik u sudskom prekršajnom postupku priznao svoju odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode pri čemu i činjenicu da je u predmetno raskrižje ušao kada je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, a koja jasno proizlazi iz sadržaja presude koju je sudu dostavio i predložio čitati tužitelj (list 19 do 22 spisa). Naime, saslušan kao stranka tuženik je ovom sudu iskazao da je u tom postupku priznao svoju krivnju kako bi taj postupak ubrzao i kako ne bio ostao bez vozačke dozvole jer radi izvan mjesta svog stanovanja i na posao mora putovati osobnim vozilom. Sud je ovom iskazu tuženika povjerovao obzirom je uvidom u obrazloženje prethodno navedene presude utvrdio da je tuženik i u tom postupku sudu naveo da mu je upravljanje osobnim vozilo prijeko potrebno za obavljanje rada zbog čega je zatražio da mu sud ne izrekne zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom te da mu sud u tom postupku presudom ovu mjeru nije izrekao uvažavajući upravo kao olakotnu okolnost i priznanje počinjenja prekršaja. Uvažavajući, pak, i da iz obrazloženja navedene presude jasno proizlazi i da sud u tom postupku ovdje bitnu činjenicu je li tuženik zaista neposredno prije ovdje predmetne prometne nezgode ušao u raskrižje na crveno svjetlo na semaforu za njegov smjer kretanja nije utvrđivao ocjenom izvedenih dokaza već samo na temelju priznanja tuženika, a za koje su, kako je sud povjerovao, postojali životni razlozi različiti od okolnosti nastanka ovdje predmetne prometne nezgode, ovaj sud je ocijenio da činjenica ovog priznanja tuženika u sudskom prekršajnom postupku ne predstavlja dokaz ovdje sporne činjenice nezakonitog postupanja tuženika i tako odgovornosti tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode.

18. Tužitelj, dakle, prema ocjeni ovog suda, u ovom postupku nije dokazao da je tuženik u raskrižje u kojem je do predmetne prometne nezgode došlo ušao unatoč tome što je na semaforu za smjer njegovog kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo pa tako niti da je neposredno prije nastanka predmetne prometne nezgode postupio nezakonito odnosno protivno odredbama čl. 59. ZSPC-a (tužitelj ne navodi nikakve druge obveze propisane ovim zakonom koje je tuženik propustio ispuniti) te stoga nije dokazao niti da je tuženik u smislu odredaba čl. 1045. st. 1. i čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode i dužan naknaditi mu štetu koja mu je kao posljedica iste nastala.

19. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude, a sud istom nije utvrđivao daljnje među strankama sporne zakonske pretpostavke osnovanosti istog niti cijenio dokaze izvedene radi utvrđenja istih (iskaz svjedokinje JR, daljnji iskaz tužitelja).

20. Primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a, a obzirom tužitelj u ovom sporu nije uspio, neosnovanim je ocijenjen i njegov zahtjev da mu tuženik naknadi trošak ovog postupka pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude. Tuženiku je, pak, obzirom je u ovom sporu uspio, primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom, vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023; u daljnjem tekstu: OT) i to trošak sastava odgovora na tužbu (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 14.1.2025. i 14.5.2025. (tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju odnosno sveukupno 300 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 750,00 EUR pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju ŠR po punomoćniku

2. Tuženiku SR po punomoćniku