REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-376/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Zadru, na adresi [adresa] i to: 1. PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. P M, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. R N, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10. R H, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Brtonigla - Verteneglio 52466 Novigrad (Cittanova), 11. VJ U, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 12. VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 23000 Zadar, 13. L V, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 14. Filipi Marko, OIB: [osobni identifikacijski broj], Sali 19, 23281 Sali, 15. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, svi zastupani po upravitelju NOVA SUHA d.o.o., Dalmatinskog sabora 8, 23000 Zadar, OIB: 96710774889, a ovi po punomoćnici Ani Kodan, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o., Riva 4, 51000 Rijeka, protiv tuženika ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 27. veljače 2025., poslovni broj: Povrv-477/2021-13, 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženog ŠJ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, od 27. veljače 2025., poslovni broj: Povrv- 477/2021-13 u pobijanim točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vere Marčina u [adresa], poslovni broj Ovrv-2076/2021 od 17. lipnja 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima - suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], i to: 1. PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. P M, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. R N, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10. R H, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Brtonigla Verteneglio 52466 Novigrad (Cittanova), 11. VJ U, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 12. VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 23000 Zadar, 13. L V, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 14. Filipi Marko, OIB: [osobni identifikacijski broj], Sali 19, 23281 Sali, 15. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, isplati iznos od 870,28

(osamstosedamdeseteuradvadesetosamcenti) eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 20,22 EUR od 15.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 20,22 EUR od 15.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 22,90 EUR od 15.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 22,90 EUR od 15.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 22,90 EUR od 15.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 22,90 EUR od 15.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 22,90 EUR od 15.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 22,90 EUR od 15.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR od 15.05.2021. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vere Marčina u [adresa], poslovni broj Ovrv-2076/2021 od 17. lipnja 2021. u dijelu troškova ovršnog postupka, nastalih u iznosu od 157,61

(stopedesetsedameurašezdesetjedancenti) eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 692,35 (šestodevedesetdvaeuratridesetpetcenti) eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja ove presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 (petnaest) dana dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude (točka I i III izreke) tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti u točki I i III izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu u ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi navodi da za predmetnu odluku prvostupanjski sud nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju jer da iz Međuvlasničkog ugovora proizlazi da će se iznos zajedničke pričuve računati po 1,70 kn po m2 korisne površine, da isti iznos proizlazi i iz Ugovora o upravljanju zgradom, da je njegov stan površine 69,01 m2 i da matematičkim izračunom nesporno proizlazi mjesečni iznos pričuve od 117,31 kn/15,57 eura (69,01 m2 x 1,70 kn), da ovakvo činjenično stanje proizlazi iz priloženih dokaza i da drugih dokaza nema te da je za povećanje pričuve potreban pristanak svih suvlasnika te da ni takvih dokaza nema, niti su priloženi, iako ih je tuženik tražio. Dalje navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je takav njegov prigovor irelevantan jer tužitelj ima pravo određivati plaćanje pričuve u odnosu prema etalonskoj cijeni građenja, iako takva zakonska obveza ne postoji, već da to može biti samo preporuka, a sud mora suditi na temelju zakona, a ne preporuka.

2.2. Tuženik kao daljnji žalbeni razlog ističe nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je predložio na okolnost da nitko od suvlasnika nije kontaktiran prilikom donošenja odluke o povećanju pričuve i da je na ovaj način onemogućen u dokazivanju svojih navoda te napominje da je istaknuo i prigovor prijeboja, koji je također odbijen, iako je u dopisu Generali osiguranja od 14. svibnja 2018. navedeno da je do prodora vode u njegov stan došlo zbog neredovitog održavanja krovne terase, koja nije njegovo vlasništvo, već pripada svim suvlasnicima i šteta koja je posebnom dijelu nanesena iz zajedničkih dijelova zgrade, mora se naknaditi iz sredstava pričuve. Smatra da je pogrešna primjena materijalnog prava uslijedila na temelju pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst , 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Tuženik u žalbi osporava pravilnost pobijane presude između ostalog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, kojom je određeno da su sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. To znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tuženik nije ovlašten pobijati prvostupanjsku presudu iz navedenog žalbenog razloga, kako je to navedeno i u pouci o pravnom lijeku sadržanoj u pobijanoj presudi.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kad je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vere Marčina iz [adresa], poslovni broj: Ovrv-2076/2021 od 17. lipnja 2021., u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 870,28 eura, zajedno s kamatom kako je određeno u izreci prvostupanjske odluke.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje zajedničke pričuve za stambeni prostor tuženika, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], na adresi [adresa], za razdoblje dospijeća od 15. lipnja 2018. do zaključno 15. svibnja 2021. u ukupnom iznosu od 870,28 eura.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik vlasnik stana u zgradi u [adresa], na petom katu, ukupne površine od 69,01 m2, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, a koji je upisan u [broj poduloška]/zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je člankom 14. Međuvlasničkog ugovora utvrđen mjesečni iznos pričuve od 1,70 kn po m2 korisne površine posebnog dijela suvlasništva,

- da je člankom 11. Ugovora o upravljanju zgradom utvrđen mjesečni iznos pričuve od 1,70 m2 za stambeni prostor,

- da je člankom 90. stavkom 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova i da ju tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova,

- da je člankom 85. stavkom 2. ZV-a propisano da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu,

- da parametar za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve u smislu članka 380. stavka 2. ZV-a predstavlja Podatak o etalonskoj cijeni građenja koji objavljuje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH, („Narodne novine“ 100/18, 67/19 i 59/20) i da je etalonska cijena građenja za primjenu u drugim propisima utvrđena u iznosu od 6.0000,00 kn po m2 korisne površine stana pa da minimalni iznos pričuve za suvlasnički dio tuženika u utuženom razdoblju iznosi 24,73 eura pričuve po m2 (6.000,00 kn x 69,01 = 414.060,00 kn x 0,54% podijeljeno s 12 = 186,33 kn/24,73 eura), što znači da minimalni mjesečni iznos pričuve za posebni dio u vlasništvu tuženika predstavlja naprijed navedeni iznos,

- da utuženi mjesečni iznos zajedničke pričuve iznosi 186,33 kn.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik kao suvlasnik zgrade i vlasnik njenog posebnog dijela (stana površine 69,01 m2) na temelju zakona u obvezi plaćati utuženi novčani iznos pričuve i da ne može samoinicijativno prestati plaćati zajedničku pričuvu uslijed nezadovoljstva radom upravitelja zgrade ili visinom pričuve jer je plaćanje pričuve zakonska obveza. U odnosu na prigovor prijeboja prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije dokazao pretpostavke prijeboja iz članka 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje ZOO), da je prigovor paušalno istaknut i nije dokazano postojanje tražbine prema tužiteljima, koja je istovrsna i dospjela.

12. Polazeći od nesporne činjenice da je tuženik vlasnik stana u površini od 69,01 m2 u stambenoj zgradi u [adresa], kao i od definicije i namjene zajedničke pričuve u skladu s odredbama članka 85. i 90. ZV-a, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik obvezan platiti neplaćeni iznos pričuve jer je to njegova zakonska obveza propisana člankom 89. stavkom 1. i člankom 380. ZV- a.

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud kao parametar za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve u smislu naprijed citirane odredbe članka 380. stavka 1. ZV-a, uzeo Podatak o etalonskoj cijeni građenja koji objavljuje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH, prema kojem je etalonska cijena građenja iznosila za utuženo razdoblje 6.000,00 kuna i na temelju navedenog iznosa propisane etalonske cijene građenja utvrdio utuženi iznos pričuve kao zakonsku obvezu tuženika, a što osim toga i znači da je utvrđeni mjesečni iznos pričuve za posebni dio u vlasništvu tuženika u površini od 69,01 m2, za utuženo razdoblje, ujedno i minimalni mjesečni iznos pričuve pa plaćanje istog iznosa predstavlja tuženikovu zakonsku obvezu koje se on, kao suvlasnik zgrade i vlasnik njenog posebnog dijela (poslovnog prostora), ne može osloboditi, neovisno od toga jesu li ili nisu suvlasnici dali suglasnost na povišenje iznosa mjesečne pričuve, slijedom čega su dokazni prijedlozi tuženika pravilno odbijeni, a vodeći računa o činjenici da pričuva nije povećana iznad zakonskog minimuma, nego je visina iste određena u skladu sa člankom 380. točka 2. ZV-a, odnosno prema 0,54% vrijednosti posebnog dijela tuženika, a koja se vrijednost posebnog dijela utvrđuje godišnje i veže za Podatak o etalonskoj cijeni građenja, koju utvrđuje nadležno ministarstvo. Stoga predloženi i odbijeni dokazi tuženika nisu mogli utjecati na utvrđeni minimalni zakonski iznos pričuve niti je zbog odbijanja dokaznih prijedloga tuženiku onemogućeno dokazivanje, a isto tako uslijed odbijanja dokaznih prijedloga tuženika nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Ujedno, valja ukazati da vrijednost posebnih dijelova nekretnine suvlasnika nije moguće točno utvrditi bez provedene procjene vrijednosti nekretnine po ovlaštenom sudskom vještaku pa kao parametar za izračun minimalne pričuve služi etalonska vrijednost izražena kao etalonska cijena građenja, koju utvrđuje i objavljuje nadležno Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH, koja se mijenja ovisno o tržišnim uvjetima i s kojom je godišnje potrebno usklađivati minimalnu pričuvu, a što ujedno proizlazi i iz članka 380. stavka 2. ZV-a, koji određuje da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela, godišnje. S obzirom da tuženik nije predložio vještačenje njegovog posebnog dijela nekretnine, niti je dostavio bilo kakve dokaze o predmetnoj vrijednosti, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i iznos pričuve utvrdio prema etalonskoj vrijednosti posebnog suvlasničkog dijela tuženika i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vere Marčina iz [adresa], poslovni broj: Ovrv-2076/2021 od 17. lipnja 2021., u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 870,28 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

15. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja odluka prvostupanjskog suda je također pravilna. Naime, dužnik koji u parnici istakne prigovor radi prebijanja mora dokazati da prema vjerovniku ima potraživanje koje je istovrsno s vjerovnikovim potraživanjem i koje je dospjelo. Tuženik nije u postupku dokazao da uopće ima potraživanje, kao niti iznos potraživanja i dospijeće pa je prvostupanjski sud i u ovom dijelu pravilno odlučio.

16. Tuženik nije sadržajno u žalbi osporavao odluku o troškovima postupka, a na primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.

17. S obzirom da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka te je ispravno primijenjeno materijalno pravo, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim točkama I i III izreke

18. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Lidija Klanja-Petrović