Poslovni broj: Pr-224/2020-48

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Jurici Borojević odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 10.413,20 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2015. godine na iznos od 318,14 eura, od 15.02.2015.;

- za mjesec ožujak 2015. godine na iznos od 31,03 eura, od 15.04.2015.;

- za mjesec svibanj 2015. godine na iznos od 51,48 eura, od 15.06.2015.;

- za mjesec srpanj 2015. godine na iznos od 218,74 eura, od 15.08.2015.;

- za mjesec kolovoz 2015. godine na iznos od 447,06 eura, od 15.09.2015.;

- za mjesec rujan 2015. godine na iznos od 354,00 eura, od 15.10.2015.;

- za mjesec listopad 2015. godine na iznos od 296,19 eura, od 15.11.2015.;

- za mjesec studeni 2015. godine na iznos od 272,18 eura, od 15.12.2015.;

- za mjesec prosinac 2015. godine na iznos od 183,97 eura, od 15.01.2016.;

- za mjesec veljaču 2016. godine na iznos od 331,82 eura, od 15.03.2016.;

- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 705,08 eura, od 15.04.2016.;

- za mjesec travanj 2016. godine na iznos od 583,14 eura, od 15.05.2016.;

- za mjesec svibanj 2016. godine na iznos od 298,83 eura, od 15.06.2016.;

- za mjesec lipanj 2016. godine na iznos od 290,31 eura, od 15.07.2016.;

- za mjesec srpanj 2016. godine na iznos od 182,12 eura, od 15.08.2016.,

- za mjesec kolovoz 2016. godine na iznos od 280,92 eura, od 15.09.2016.,

- za mjesec rujan 2016. godine na iznos od 141,84 eura, od 15.10.2016.,

- za mjesec listopad 2016. godine na iznos od 306,09 eura, od 15.11.2016.,

- za mjesec studeni 2016. godine na iznos od 336,77 eura, od 15.12.2016.,

- za mjesec prosinac 2016. godine na iznos od 275,69 eura, od 15.01.2017.,

- za mjesec siječanj 2017. godine na iznos od 91,02 eura, od 15.02.2017.;

- za mjesec veljaču 2017. godine na iznos od 340,27 eura, od 15.03.2017.;

- za mjesec ožujak 2017. godine na iznos od 252,96 eura, od 15.04.2017.;

- za mjesec travanj 2017. godine na iznos od 363,47 eura, od 15.05.2017.;

- za mjesec svibanj 2017. godine na iznos od 316,10 eura, od 15.06.2017.;

- za mjesec lipanj 2017. godine na iznos od 433,91 eura, od 15.07.2017.,

- za mjesec srpanj 2017. godine na iznos od 268,38 eura, od 15.08.2017.,

- za mjesec kolovoz 2017. godine na iznos od 407,40 eura, od 15.09.2017.,

- za mjesec rujan 2017. godine na iznos od 524,00 eura, od 15.10.2017.,

- za mjesec listopad 2017. godine na iznos od 427,06 eura, od 15.11.2017.,

- za mjesec studeni 2017. godine na iznos od 520,29 eura, od 15.12.2017.,

- za mjesec prosinac 2017. godine na iznos od 562,94 eura, od 15.01.2018.,

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 1.907,44 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 3.273,17 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Primorsko-goranske, Postaja pomorske policije Rijeka, tijekom 2014. i 2015. ostvario kod tuženika plaću. Nadalje navodi da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd. Prema odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/2000, 41/2008, 76/2009, 34/2011, 130/12, 89/4, 151/14, 33/15) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/12, 104/13, 150/13, 153/13) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika rad noću uvećava 40% za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% itd. Tijekom 2014. i 2015. tužena da nije tužitelju pravilno obračunavala i isplatila razlike uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinila kako je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj je sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora 11. veljače 2019. Tužena je dostavila svoj odgovor na zahtjev u kojem odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kako slijedi, s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tuženik dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja, koje će se provesti u ovom postupku.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj u historijatu tužbe u bitnome ističe kako mu tužena za razdoblje 2014. i 2015. nije pravilno obračunavala i isplatila razliku uvećane plaće ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a na koju isplatu tužitelj da ima pravo sukladno odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji, te čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. S navedenog pravnog osnova tužitelj u tužbenom zahtjevu traži isplatu dijela bruto plaće u iznosu od cca 12.000,00 kn. Uvidom u izvode iz službene evidencije o radnom vremenu tužitelja razvidno je da rad tužitelja, zbog specifičnosti poslova pomorske policije, nije bio niti po logici stvari može biti organiziran kao rad od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno, odnosno tj. 40 sati tjedno. Naime, poslovi pomorske policije Rijeka uključuju redovito, tijekom cijele kalendarske godine nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko-goranske županije, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru, dakle nisu privremenog karaktera već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, pa da je tako i organiziran sustav rada te su tužitelju prema kriteriju radnog angažmana plaćeni svi dodaci na plaću, što je razvidno iz priloženih obračunskih lista plaća za razdoblje potraživanja. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Odredbom čl. 56. St. 7. Kolektivnog ugovora određeno je da pored terenskog dodatka službenici imaju pravo i na dodatke iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat rada. Dakle, službenik može ostvariti i prekovremene sate rada, ali uz uvjet da su ti rati rada stvarno i odrađeni izvan radnog vremena. Iz tužbe se može zaključiti da tužitelj svoje potraživanje zasniva na shvaćanju da mu se vrijeme dok nije radio (iznad 8 sati ili 12 sati) ne bi trebalo tretirati kao pasivno dežurstvo, već da mu se to vrijeme, dakle, svi sati preko redovnog rada trebaju računati kao prekovremeni rad. Takva situacija nije životno realna, jer bi navedeno značilo da je tužitelj više dana za redom radio neprekidno 24 sata, a niti je pravo dopuštena, obzirom da je izričito propisano da zaposlenik ima pravo na dnevni odmor, da može raditi od 8 do 12 sati, te da može raditi i prekovremeno, uz poštivanje instituta prekovremenog rada. U konkretnom slučaju, slobodno vrijeme tužitelj koji nesporno radi na terenu, a zbog specifičnosti posla ne može napustiti plovilo, vrednovano je kao pasivno dežurstvo, sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora. Tužitelju su uredno isplaćeni pripadajući dodaci na plaću u vidu naknade za terenski rad i naknade za pasivno dežurstvo, time da tužitelju ne pripada naknada za prekovremeni rad za sate koje nije stvarno radio tj. sate svog odmora, a koju potražuje ovom tužbom. Tužena ukazuje i na postojeću sudsku praksu u istovjetnom sporu, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr 1127/13-2 od 11. svibnja 2016. godine (koju prilaže), u kojoj je zauzeto identično pravno shvaćanje na način kako to u ovom odgovoru na tužbu izlaže tužena. Slijedom svega navedenog, predlaže se tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.

3. U pogledu procesnih pretpostavki za dopustivost podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno traženja sudske zaštite, napominje se kako se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – odluka USRH, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu Zahtjevom za mirno rješenje spora od 10. veljače 2020., koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo dopisom od 21. travnja 2020.

4. Obzirom da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom Centra za financijska vještačenja d.o.o., osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186.b ZPP-a, jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagala tužena kao poslodavac. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je nakon što je tužena dostavila tražene isprave i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 12. travnja 2023. i to na isplatu iznosa od 12.320,64 eura bruto, a zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, čitanjem iskaza tužitelja danog u predmetu Pr-237/16 i dopune iskaza list 1103 spisa, čitanjem iskaza saslušanih svjedoka OF, PF i NF u predmetu Pr-221/19.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji je zaposlen kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko- goranske, Postaje pomorske policije Rijeka, za isplatom naknade za obavljeni rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom), a koji rad je tužitelj odradio u razdoblju od siječnja 2015. do prosinca 2017.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

8. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen u Policijsku upravu Primorsko-goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, na poslovima policijskog službenika (voditelj broda i zapovjednik) većinom na tipovima "B" (zapovjednik ophodnog broda), a nešto na tipu "C", s time da mu je posao bio organiziran u vidu višednevnih službi na moru u trajanju od jedan do četiri dana, ovisno na koji teren ide, potom da je tužena tijekom utuženog razdoblja tužitelju izdavala višednevne radne naloge, i na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za utuženo razdoblje isplatila plaću. U konačnici, nije sporno da tužena nije donijela, a niti tužitelju uručila, rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu.

9. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima za utuženo razdoblje, potom je li tužitelj obavljao „pasivno dežurstvo“ tj. pripravnost, kao i činjenica je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, te je li tužitelj s iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te na koji način, u konkretnom slučaju, organizacija rada tužitelja, temeljem radnih naloga tužene, predstavlja prekovremeni rad.

10. Ovaj sud je tužbeni zahtjev cijenio sukladno Zakonu o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje ZR/09) odnosno sadržajno istovjetnim odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14; dalje ZR/14), koji u čl. 42. st. 1. regulira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je u članku 43. stavak 2. ZR određeno da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno. Nadalje, prema odredbi članka 86. ZR, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

10.1. Odredbom čl. 92. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/00, 41/08, 76/09 i 34/11) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati duže od punog radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz st. 1. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

10.2. Konačno, odredbom čl. 257. ZR/09 propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, a čl. 7. st. 3. istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, dok je čl. 82. st. 1. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

10.3. Odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12; dalje KU/12) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl. 41. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 87. st. 1. Zakona o policiji, kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU.

10.4. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis, dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU/12 predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis.

11. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza tužitelja kao stranke koji je u cijelosti potkrijepljen iskazima svjedoka OF, PF i NF kako je u pomorskom sektoru rad bio organiziran na specifičan način obzirom da su se policijski poslovi obavljali na moru, te se pored vođenja računa o propisima vezanim za rad u policiji moralo voditi računa o propisima vezanim za pomorstvo. Zbog toga su svi djelatnici raspoređeni na brodice morali, osim uvjeta za obavljanje policijskih poslova, udovoljavati i uvjetima vezanim za obavljanje poslova u pomorstvu.

11.1. Tuženik je u spornom razdoblju imao brodice tipa "A", "B" i "C". Brodice tipa "A" bile su namijenjene za višednevne službe i obuhvaćale su nadzor državne granice, te obilazak otoka Jadranskog akvatorija u nadležnosti Primorsko-goranske županije. Djelatnici raspoređeni u navedene brodice bili su raspoređivani na višednevne službe i to u vremenu od četiri do osam dana, tijekom kojih su morali sve vrijeme boraviti na brodici. Isto tako, morali su udovoljavati svim potrebnim uvjetima pomorskog zakona za obavljanje takvih poslova.

11.2. Brodice tipa "B" bile su predviđene za jednodnevne i višednevne službe, a brodice tipa "C" samo za jednodnevne službe u trajanju od 8 do 12 sati. I na navedenim brodicama svi djelatnici morali su udovoljavati svim propisanim uvjetima pomorskog zakona.

11.3. Raspored djelatnika na brodice je rađen na način da se sastavljao radni nalog u kojem je bilo točno naveden dan i vrijeme odlaska na brodicu, te dan i vrijeme povratka s brodice. Radnim nalogom bilo je točno određen broj radnih sati na svakoj brodici te je isti iznosio 8, 10 ili 12 radnih sati. Međutim, raspoređeni djelatnici bili su na brodici 24 sata unutar vremena obuhvaćenim radnim nalogom.

11.4. U utuženom razdoblju radni nalozi su sastavljeni na tjednoj razini, ali i ovisno o konkretnim potrebama posla. Raspored na tjednoj razini je bio izuzetak, a najčešće su rađeni ad hoc ovisno o potrebama posla, zbog čega se nije moglo unaprijed obavijestiti djelatnike o tome kada će biti pozvani na brodicu.

11.5. U navedenom razdoblju obračun plaće djelatnika na brodici vršio se na način da se uzima u obzir broj radnih sati utvrđenim radnim nalogom za svakog djelatnika (uz koeficijent složenosti radnog mjesta i ostalo). Međutim, nije se uzimalo u obzir broj stvarno provedenih radnih sati na brodu obzirom da navedeni djelatnici nakon obavljenog posla, odnosno broja radnih sati utvrđenim radnim nalogom nisu mogli kao ostali djelatnici otići kući, već su morali ostati na brodici i biti stand by tj. spremni za isplovljenje.

11.6. Djelatnicima na brodici isplaćivao se terenski dodatak iz kojeg su morali snositi troškove prehrane jer su u vrijeme dok su bili raspoređeni na brodice sami kupovali hranu i sami pripremali hranu. Isto tako obračunavana im je naknada za rad vikendom i blagdanom, ali prema broju radnih sati utvrđenim radnim nalogom, a ne prema broju radnih sati koji su stvarno proveli na brodici.

11.7. Osim ovih naknada, djelatnici pomorske policije nisu imali predviđenu bilo kakvu naknadu vezanu za specifičnost obavljanja poslova pomorske policije koja se sastojala u tome da su djelatnici stalno morali biti prisutni na brodici u vrijeme koje im je određeno radnim nalogom. Specifičnosti poslova pomorske policije i djelatnika koji obavljaju te poslove nisu uzete u obzir prilikom utvrđivanja koeficijenta složenosti određenog radnog mjesta. Koeficijenti složenosti određeni su temeljem sistematizacije i naziva radnih mjesta te specifičnosti poslova pomorske policije nisu revalorizirana kroz uvećani koeficijent. Obzirom na specifičnost radnog mjesta bilo je i specifično regulirano radno vrijeme po kojem je radio i imao je obvezu biti na radu na brodu u razdobljima od 3, 5 ili više dana u turnusima u trajanju od 8 ili 12 sati tijekom jednog radnog dana. Preostalo vrijeme (do 24 sata istog dana) morao je provesti na brodu u pripravnosti, u slučaju potrebe.

11.8. U utuženom razdoblju nije se vodilo računa o ostvarenom fondu radnih sati te se moralo poštivati odluku nadređenog o tome kada doći na brodicu.

11.9. U utuženom razdoblju plaća se obračunavala na temelju koeficijenta radnog mjesta, uz pravo na terenski dodatak iz kojeg se financirao trošak prehrane jer se hrana kupovala i pripremala, a povremeno se vršila isplata naknade za prekovremeni rad, koja naknada se obračunavala na način da bi se uzimalo vrijeme nakon odrađena smjene utvrđene radnim nalogom, u kojem je bio naveden početak i završetak radnog vremena, te ako bi izvan određenog radnog vremena došlo do potrebe hitne intervencije (na poziv sudjelovali u intervencijama spašavanja osoba iz mora, prijevoza bolesnih i unesrećenih i sl.), kao i naknada za rad vikendom i blagdanom. Isto tako bila je obračunavana naknada za rad noću.

12. Slijedom navedenog, razlog vođenja ovog postupka je u tome što je došlo do razlike u broju stvarno odrađenih radnih sati na brodici i radnih sati koji su obračunati temeljem naprijed opisanih osnova.

13. U razdobljima izvan aktivnog rada na brodu (pasivni dio) obavljali su se poslovi održavanja broda i ostali tekući poslovi jer su na brodu konstantno uključeni uređaji i strojevi o kojima je trebalo voditi računa. Spavanje je bilo organizirano (u međuvremenu), odnosno kada bi se obavili svi tekući poslovi. U vrijeme izvan aktivnog dežurstva koje se provodilo na brodici (npr. kada je brod na sidrištu) ovisno o pomorskoj ili policijskoj strani bilo je potrebno određenom broju posadu da bude u pripravnosti.

13.1. U policiji se pasivno dežurstvo provodilo na način da je službenik bio kod kuće te je bio dužan biti psihički i fizički spreman da odgovori na poziv.

14. Uvidom u radne naloge ovaj sud drži utvrđenim kako je tužena iste izdavala tužitelju u više navrata tijekom jednog mjeseca, a kroz sve mjesece utuženog razdoblja da je iz tih višednevnih radnih naloga razvidno da je tužena izdavala radne naloge tužitelju u kojima je točno određivala sat i dan početaka rada, te sat i dan završetka rada po tim nalozima, kao i radni zadataka te mjesto izvršenja istog.

15. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje i obavljeni rad i u kojem vremenu je isti izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju tako izdanog višednevnog radnog naloga. Uvidom u mjesečnu evidenciju rada tužitelja, te uspoređujući evidenciju s izdanih radnim nalozima te priležećim Izvještajima ovaj sud je utvrdio kako evidencija koju je tužena vodila ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja i da je tužena evidentirala mjesečni fond sati rada nužan za isplatu osnovne plaće, a posebno ne bi odgovarao kvalifikaciji odrađenih sati. Isto tako, iz evidencije na temelju koje je tužena vršila obračune i isplate plaća, proizlazi da je tužena tužitelju davala slobodne dane i tako ih označavala i u vrijeme tužiteljevog tjednog odmora tj. subotom i nedjeljom, obzirom, da je rad kod tuženika bio organiziran kao 40-satni rad u tjednu, ali ne i slobodne dane na način da isti predstavljaju naknadu za odrađeni prekovremeni rad.

16. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb.

17. U svojem pismenom nalazu i mišljenju od 1. srpnja 2022. dopunjenog sukladno primjedbama tuženika dopunom od 6. srpnja 2023. i 29. veljače 2024. stalni sudski vještak navodi kako je sukladno postavljenoj zadaći vještačenja uzimajući u obzir platne liste tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. izvješće o odrađenim radnim satima na brodu, evidenciju sati rada na brodu - višednevne ophodnje utvrdila da je dnevni raspored rada tužitelja određen u dokumentu "radni nalog" koji se izdaje dnevno za jednodnevnu službu ili za višednevne službe koje kontinuirano traju 2 ili više dana s podacima o broju radnih naloga, imenu i prezimenu, vrsti djelatnosti, datumu, vremenu rada, mjestu obavljanja djelatnosti i dnevni odmor u prilogu kojeg prileži "Izvješće o obavljanoj službi."

18. U pismenom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je obračun plaće i dodataka na plaću policijskih službenika propisan člankom 41. i 44. KU za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 90/10, 98/19, 104/13 i 153/13), te člankom 4. Dodatkom 2. KU za državne službenike i namještenike (NN 150/13), a uzevši u obzir evidenciju radnog vremena utvrdila da je tužitelj radio po posebnom rasporedu i da se u pogledu utvrđivanja prekovremenog rada primjenjuje članak 44. stavak 11. KU.

19. Stalni sudski vještak je u pisanom nalazu i mišljenju navela kako je uvidom u Registar službenih poslova i Izvješća tužitelja utvrdila broj sati rada u svakom pojedinom mjesecu, te je pri obračunu ostvarenih sati uzela u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata kada je tužitelj bio na višednevnim plovidbama na koji način je utvrđene sate rada usporedila sa plaćenim satima iz obračunskih isprava što je prikazala u prilogu 1. nalaza.

19.1. Stalni sudski vještak je u pisanom nalazu i mišljenju navela kako je uvidom u Registar službenih poslova i Izvješća te usporedbom sa brojem sati iz Obračunskih isprava za isplatu plaća u razdoblju određenom za izradu nalaza i mišljenja utvrdila da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazao sve sate koji bi predstavljali sate rada iznad mjesečnog fonda radnih sati kao prekovremeni rad tužitelja.

19.2. U pisanom nalazu i mišljenju je stalni sudski vještak navela kako je uvidom u dokumentaciju razvidno da je tuženik evidentirao i obračunavao dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kada je primjenjivo, rad na dane blagdana, rad subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio, primijenivši propisana uvećanja iz Kolektivnog ugovora i neisključujući međusobne dodatke.

19.3. Stalni sudski vještak je naveo kako je uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je tuženik evidentirao i obračunavao dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kada je primjenjivo, rad na dane blagdana, rad subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio primijenivši propisana uvećanja iz Kolektivnog ugovora.

19.4. Stalni sudski vještak je na primjeru nasumično odabranog obračuna plaće za studeni 2015. kojeg je tabelarno prikazan na listu 3 nalaza i mišljenja navela kako je razvidno da su dodatci za rad noću subotom, nedjeljom i blagdanom obračunati na broj sati koji su iskazani u obračunskim ispravama.

19.5. U nalazu i mišljenju je stalni sudski vještak naveo kako je u Tabeli 1. za svaki mjesec prikazao mjesečni fond sati, broj odrađenih sati sukladno podacima iz Registra službenih poslova i izvješćima na način kako mu je naloženo u zadaći vještačenja, te je izvršio usporedbu sa isplaćenim satima iz obračunskih isprava, a na dobivene razlike ukoliko se radilo o satima iznad mjesečnog fonda sati izvršio je obračun potraživanja po osnovi prekovremenog rada, što je sve tabelarno prikazao na listu 4 nalaz.

19.6. U nalazu i mišljenju je stalni sudski vještak naveo kako je u Tabeli 2. prikazao po mjesecima ostvarene sate noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za koje je usporedbom s obračunskim ispravama utvrđeno da nisu obračunati pripadajući dodaci i koje je iskazao u koloni 13. na način da je utvrdio ukupan iznos neobračunatih dodataka po mjesecima što je sve tabelarno prikazao na listu 5 nalaza.

19.7. Na temelju tako izvršene analize cjelokupne dokumentacije dostavljene u sudski spis vještak je u svojem mišljenju utvrdio kako u razdoblju od 1.1. 2015. do 31.12.2017. uzimajući u obzir sate iskazane u Registru službenih poslova i Izvješćima pod pretpostavkom da je tužitelj koristio 8 sati dnevnog odmora kada je bio na višednevnim plovidbama visina potraživanja tužitelja:

- po osnovi prekovremenog rada iznosi 86.395,17 kn iskazana u Tabeli 1. stupac 10. nalaza i mišljenja,

- po osnovi dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom iznosi 6.434,60 kn iskazana u Tabeli 2. stupac 13. nalaza i mišljenja,

Slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja iznosi 92.829,77 kn. Stalni sudski vještak je u Prilogu 1. (list 10-31 nalaza) tabelarno prikazao izračun razlike plaće obuhvaćen nalazom i mišljenjem.

19.8. U pismenoj dopuni nalaza i mišljenja od 6. srpnja 2023. sukladno primjedbama tuženika stalni sudski vještak je izvrši umanjenje izračunate naknade u nalazu i mišljenju od 1. srpnja 2022. za naknadu koja je tužitelju isplaćena kada je radio u smjenama i turnusima stalni sudski vještak je naveo kako je prekovremene sate obračunavao na mjesečnoj razini sukladno čl. 44. st. 10 KU za državne službenike i namještenike jer je tuženik u obračunskim listama navodio razdoblja u kojima je tužitelj radio u smjenama i turnusima.

19.9. Stalni sudski vještak je naveo kako je u odnosu na potraživanja za prekovremeni rad i isplaćeni dodatak za rad u smjeni i za rad u turnusu izvršio prebijanje odnosno umanjio je utvrđenu isplatu te je u Tabeli 1. dopune nalaza i mišljenja od 6. srpnja 2023. sačinio izračun razlike između ukupnog potraživanja utvrđenog u nalazu i isplaćene naknade za smjenski rad i rad u turnusu te naknadu za pasivno i aktivno dežurstvo što je tabelarno prikazao (list 1245-1246 spisa).

20. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 12. travnja 2023. djelomično osnovan.

21. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Policijskoj upravi Primorsko- goranskoj, Postaja pomorske policije Rijeka te mu je rad bio organiziran sukladno odredbi članka 44. stavak 11. KU na drugačiji način. Naime, konkretni poslovi pomorske policije Rijeka uključuju redovito tijekom cijele kalendarske godine nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko- goranske županije, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru i navedeni poslovi zbog svoje naravi i okolnosti obavljanja, nisu privremenog karaktera, već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine.

21.1. Službe na plovilima organizirane su sukladno mjesečnom Planu Policijske postaje koji se dostavlja na suglasnost Sektoru za granicu Policijske uprave i to kroz jednodnevne i višednevne službe od 2-7 dana, ovisno o tipu plovila i usklađeno je s Pravilnikom o uporabi i održavanju plovila na način da su jednodnevne službe organizirane u trajanju od 8 ili 12 sati, a višednevne službe organizirane na način da im služba kontinuirano traje od 2 do 7 dana s time da se svaki dan službe računa po 12 sati stvarnog rada. Policijske službenike se raspoređuje na obavljanje zadataka „Posebnim rasporedom rada", koji u pisanom obliku donosi rukovoditelj PP u kojem je određeno vrijeme trajanja rada 8 odnosno 12 sati.

21.2. Na temelju podataka iz "Posebnog rasporeda rada" radnih naloga odnosno izvješća zapovjednika plovila, naloga za prekovremeni rad i naloga za terenski rad, svi podaci se upisuju u registar službenih poslova MUP RH-R 27 koji se na kraju mjeseca upisuju u „Nalog za obračun plaće", poštujući mjesečni fond sati uključujući i sva materijalna prava sukladno članku 44. Kolektivnog ugovora i svim djelatnicima koji su radili noću, subotom, nedjeljom, na blagdan i prekovremeno isplaćivali su se dodaci na plaću.

21.3. Djelatnicima čija je služba obuhvaćala i rad posije podne, takav rad obračunat je kao rad u drugoj smjeni (npr. 10-22 - rad poslije podne od 14-22, 8 sati rada u drugoj smjeni), djelatnicima koji su bili raspoređeni u višednevne kontinuirane ophodne službe na moru kao i nadzore radova u brodogradilištu u trajanju od 2 do 7 dana isplaćivao se terenski dodatak u iznosu od 150,00 kn za svaki dan proveden na plovilu, ako su na terenu bili 7 dana isplaćivalo se 7x150,00 kn za jednodnevne službe nije isplaćivan terenski dodatak, ali su im isplaćivani dodaci na plaću.

21.4. U utuženom razdoblju djelatnicima na plovilima u višednevnim službama nisu bila određena pasivna dežurstva.

21.5. Uvidom u izvode iz službene evidencije o radnom vremenu i dokumentaciju, ovaj sud je utvrdio kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na obavljanju poslova pomorske policije u kojem razdoblju mu nije zbog specifičnosti poslova pomorske policije organiziran kao redovan rad, od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno, tjedno 40 sati tjedno, već je isti bio organiziran kroz višednevne službe na moru, a u razdobljima kada mu je rad bio organiziran na drugačiji način mu je bio isplaćen dodatak za smjenski rad i rad u turnusu kao i dodatak za pasivno dežurstvo.

22. Ovaj sud drži, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske da nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno. Životno i logično je da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Stoga, Vrhovni sud RH izražava pravno shvaćanje da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke i da je odlučna činjenica stvarno odrađeni sati rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog – zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova.

23. Odmjera je ovog suda kako u konkretnom slučaju Direktivom 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u članku 2. točka 1. i 2. je definirano radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definirano je kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme, a odluke Suda Europske unije (C-303/98 i C-151/02) predstavljaju odluke u kojima se Sud Europske unije bavio tumačenjem navedene Direktive. Direktiva 2003/88/EZ ne predviđa „siva razdoblja“ koja bi se umetnula između radnog vremena i vremena odmora. Sud Europske unije usvojio je dvostrani pristup na temelju kojeg ono što ne ulazi u pojam radnog vremena ulazi u pojam vremena odmora i obrnuto (Presuda C C-151/02). U predmetu H (C-14/04) Sud EU-a je utvrdio da nije prihvatljivo različito računanje vremena dežurstva u odnosu na redovito radno vrijeme. Kvalifikacija radnog vremena, u smislu Direktive 93/104/EZ, vrijeme je tijekom kojega je radnik prisutan na radnom mjestu, neovisno o intenzitetu njegovog rada, a što isključivo proizlazi iz njegove obveze biti na raspolaganju svom poslodavcu.

24. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužitelj tijekom vremena trajanja radnih naloga bio raspoređivan na višednevne službe na plovilu u trajanju od 1 do 4 dana tijekom kojeg vremena je cijelo vrijeme morao boraviti na brodici na način da je tijekom cijelog razdoblja morao biti na radnom mjestu i izvršavati ili biti spreman izvršavati radne zadaće koje su obuhvaćale aktivno dežurstvo, organiziran 24 satni nadzor nad plovilom kroz aktivna dežurstva na plovilu i kroz cijelo vrijeme rada; redovito obavještavanje ovlaštenih osoba o pozicijama na terenu, a pozorničko-ophodno područje u konkretnom slučajevima je izuzetno veliko što proizlazi iz same nadležnosti Policijske uprave – Policijske postaje Pomorske policije u Primorsko-goranskoj županiji i da konkretni poslovi uključuju redovito tijekom cijele kalendarske godine nadzor državne granice i poslove na moru odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru te da navedeni poslovi zbog svoje naravi i okolnosti obavljanja nisu privremenog karaktera već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, a da je prisustvo tužitelja na radnom mjestu neophodno i da je u svakom trenutku na raspolaganju poslodavcu kad to zahtijevaju potrebe posla i u kojim situacijama tužitelj mora biti spreman odraditi radni zadatak sukladno opisu svojeg radnog mjesta.

25. Ovaj sud je uzeo u obzir okolnost što tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz da je izvršio preraspodjelu radnog vremena u smislu odredbe iz članka 43. ZR- a niti je o tome donio bilo kakvo rješenje.

26. Isto tako ovaj sud drži utvrđenim kako je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. radio u smjenama i turnusima, te je tuženik tužitelju isplaćivao naknadu za rad u smjenama i rad u turnusima u mjesecima u kojima je to primjenjivo odnosno u razdobljima kada je tužitelj radio "na drugačiji način". Tužitelju je također u spornom razdoblju isplaćena naknada za pasivno dežurstvo kada je to primjenjivo.

26.1. Zbog navedenog odmjera je ovog suda kako se u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 44. stavak 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 156/13) koji uređuje pitanje prekovremenog rada kod rada organiziranog na drugačiji način i isplate dodataka za takav rad, a koji dodaci se ne mogu kumulirati sa isplatom naknade za prekovremeni rad je potrebno umanjiti utvrđenu isplatu naknade za prekovremeni rad sa isplaćenom naknadom za rad u smjenama i rad u turnusima (odnosno za rad na drugačiji način u smislu naprijed citirane odredbe) kao i sa dodatkom za pasivno dežurstvo.

27. Stoga ovaj sud drži uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužitelju u utuženom razdoblju pripada naknada prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje jednodnevnih i višednevnih službi na moru umanjeno za 8 sati dnevnog odmora, neovisno o činjenici da li po kvaliteti navedeni odmor odgovara stvarnim potrebama tužitelja i tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na radnom mjestu, ne može se smatrati prekovremenim radom i prilikom isplate plaće ne može se vrednovati kao prekovremeni rad, kao i izvršenu isplatu za rad u smjenama ili turnusima u mjesecima u kojima je to primjenjivo obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj u spornom razdoblju radio i na drugačiji način u smislu odredbe članka 44. stavak 11. KU za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i 153/13).

28. Kako je stalni sudski vještak u pismenom nalazu i mišljenju od 1. srpnja 2022. i dopuni istog od 6. srpnja 2023. uzeo u obzir radni nalog kojem prileži izvješće o obavljenoj službi, evidenciju o prisutnosti na radu i izvršio izračun da je radno vrijeme tužitelja provedeno na brodu umanjio za dnevni odmor u trajanju od 8 sati unutar svaka 24 sata provedena na moru, a u slučajevima višednevne kontinuirane ophodnje na moru je razdoblja od 0 do 24 sata umanjio za 8 sati dnevnog odmora te je takav izračun tabelarno prikazao na listu 4 i 5 nalaza od 1. srpnja 2022., te je navedeni iznos umanjio za nesporno isplaćenu naknadu tužitelju za rad u smjenama i dežurstvu, te isplaćenih dodataka za pasivno dežurstvo kada je to primjenjivo što je tabelarno prikazao, te je navedeni tabelarni prikaz bio jasan i razvidan slijedom čega je sud mogao samostalno umanjiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplaćene naknade za smjenski rad i rad u turnusu te naknadu za pasivno dežurstvo koje su prikazane u posebnom stupcu dopune nalaza od 6. srpnja 2023. (stupac 6. Razlika ukupnog potraživanja i isplaćenih naknada u bruto iznosima) na listu 1245-1246 spisa.

28.1. Stoga je sud tužitelju dosudio bruto iznos od 10.413,20 EUR-a kako je to stalni sudski vještak prikazao u stupcu 6. dopune pismenog nalaza i mišljenja od 6. srpnja 2023. (list 1245-1246 spisa) specificirano po mjesecima, a odbio tužitelja sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.907,44 EUR-a. Pri tome sud nije uzeo u obzir preplaćene iznose u veljači 2015. i travnju 2015. budući da za iste tužitelj nije potraživao naknadu, a stav je suda da bi se navedeni iznos mogao staviti u prijepor tj. odbiti, samo u slučaju da je tuženik podnio protutužbu u pogledu navedenih iznosa.

28.2. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužitelj nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na predenje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju to ju je sud odbio s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke 1. izreke ove presude.

29. Ostali navodi prema stavu ovog suda ne predstavljaju odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te se sud na njih nije posebno osvrtao.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP- a obzirom da u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a i tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR-a, sastava tužbe (Tbr.7.t.1.) u iznosu od 200,00 EUR- a, sastava obrazloženih podnesaka od 29.1.2021.,12.4.2023.,26.3.2024. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od 3x 200,00 EUR-a, obrazloženi podnesak od 10.3.2021. i 22.8.2022. (Tbr.8.t.3.) u iznosu od 2x100,00 eura, zastupanja na ročištu 11.2.2021., 1.6.2021.,8.4.2024.,7.5.2025. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od 4x200,00 EUR-a, zastupanja na ročištu 17.4.2023., 7.11.2023. (Tbr.1.3.) u iznosu od 2x100,00 EUR-a, sastava žalbe od 11.6.2024. (Tbr.10.) u iznosu od 100,00 EUR-a sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR-a obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 3.273,17 EUR-a.

30.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

30.2. Ovaj sud tužitelju nije dosudio preostali trošak zatražen troškovnikom obzirom da isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

31. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci, 13. lipnja 2025.

Sudac

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluka. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Po pravomoćnosti: Porezna uprava