REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-428/2025-7

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja ŽČU, vlasnika obrta za usluge i turizam AUTO HABEK Zagreb, Blažuni 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka , s danom objave 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 202,44 eura sa zateznom kamatom tekućom od 23. studenog 2023. do isplate, po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 176,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 2. listopada 2023. nastala šteta na vozilu, marke i tipa ŠKODA OCTAVIA 2.0 TDI, oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS leasing Croatia d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52277663197.Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 17. listopada 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203204536. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi u svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je oštećeniku poslao obrazloženu ponudu sa svojom procjenom visine štete i isplatom iste, koji iznos je oštećenik proslijedio tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 372/01/2 , a koji račun u ukupnom iznosu od 609,98 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 285,54 eura. Razliku od 202,44 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. U privitku tužitelj dostavlja stvarni izračun sati i potrošnog materijala lakirera, time da je nesporno kako tuženik na svojem izvidu štete obračunava potrošni materijal lakirera u iznosu od točno 80% stvarnog potrošnog materijala lakirera, i to 132,86 EUR, odnosno tuženikov obračun u Audatex kalkulaciji je podešen da prizna 80% stvarnog potrošnog materijala lakirera, a pravi izračun u postotku od 100%, i to 166,08 EUR je prikazan u završnoj kalkulaciji i procjeni popravka tužitelja, te naposljetku u računu popravka. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 285,54 eura po računu i to primatelju leasinga/korisniku leasinga Car Fleet Management d.o.o., međutim nije platio iznos od 202,44 eura te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Dakle, tuženik je platio iznos od 285,54 eura po računu, međutim nije platio iznos od 202,44 eura te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 eura / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno oštećenik / ustupitelj kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja su sklopili dana 7. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja koji je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 202,44 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost te osnovu i visinu te kamatnu stopu. Tuženik ističe da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao postojanje osigurateljnog pokrića u smislu odredbi iz odredbe D. – III., pa se predlaže sudu da tužitelja i iz tih razloga odbije sukladno načelu o teretu dokaza. Naime, u točki H. – II.- Dužnosti nakon nastanka štetnog događaja (7) Uvjeta je navedeno kako je nakon nastanka osiguranog slučaja na temelju kojeg se traži isplata osigurnine, osiguranik/vlasnik i korisnik vozila dužan – pridržavati se obveza umanjivanja štete i obveza spašavanja – osiguranik/vlasnik i korisnik vozila u obvezi je kod nastanka osiguranog slučaja, prema svojim mogućnostima, pobrinuti se za sprječavanje i smanjenje štete i pri tome pridržavati se uputa ADRIATICA, ako to okolnosti dopuštaju zatražiti takve upute. Također se u točki 7.5. Uvjeta navodi kako je osiguranik/vlasnik vozila i korisnik dužan prije dovođenja vozila u prvobitno stanje odnosno prije raspolaganja oštećenim vozilom, omogućiti ADRIATICU pregled vozila ili omogućiti utvrđenje štete i, koliko se to razumno može očekivati, zatražiti dopuštenje za popravak ili obnovu, a da je ADRIATIC ovlašten dati detaljne upute u pogledu odabira prikladnog servisa. Također u točki E. (2) izričito je ugovoreno da ADRIATIC osiguranje ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, a što osiguranik u konkretnom slučaju nije ispoštovao. Iz dokumenata koje tuženik dostavlja proizlazi da je tuženik uputio da se popravak vozila izvrši u – Auto Zubak d.o.o. i Auto Centar Buljubašić d.o.o., te je upozorio da će u slučaju nepoštivanja upute priznati troškove popravka koji nastanu u drugoj radionici – u visini kalkulacije troškova popravka u gore navedenim radionicama.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u e-mail korespondenciju (list 32 do 33 spisa) zatim račun tužitelja broj A II 327/01/2 od 23. listopada 2023. (list 50 spisa), izvid štete tuženika broj 238203204536 (list 51 spisa), obrazloženu ponudu tuženika od 9. studenog 2023. (list 52 spisa), ispis prometne stavke, potvrda uplate (list 53 spisa), cjenik tužitelja od 1. veljače 2023. (list 54-55 spisa), ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 7. listopada 2024. (list 56-57 spisa) , notifikaciju o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja (list 58-59 spisa), Uvijete za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika (list 72-111 spisa),Uputu o radionici za popravak vozila od 17. listopada 2023. (list 112-113 spisa), Suglasnost na uputu za popravak vozila (list 114 spisa), policu kasko osiguranja broj 030682000069076 (list 115-116 spisa), te uvid u usporedne račune (list 134-140 spisa),

4. Na ročištu održanom dana 27. svibnja 2025. sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja, svjedoka ŽČ, ŠČ te prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja radi ekonomičnosti postupka s obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje.

5. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 202,44 eura na temelju ugovor o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

7. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija nastanak štetnog događaj i odgovornosti te visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, kao i visina stopa zateznih kamata odnosno osnova tužbenog zahtjeva.

8. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i BKS-leasing Croatia d.o.o. navedeni Ugovor sklopili 7. listopada 2024. ., te je istim, BKS-leasing Croatia d.o.o. kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 202,44 eura, a prema računu popravka za štetu br. 327/01/2 u ukupnom iznosu od 609,98 eura i temeljem izvida štete tuženika br. 238203204536.

9. Prema tome oštećenik BKS-leasing Croatia d.o.o. ustupio je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja a u u smislu odredbe čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik (osiguranik tuženika) umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku (ovdje tužitelju) svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine.

10. Također iz spisu priloženog izvida štete tuženika broj: 238203204536.,koji je istovjetan broju naznačenom u Ugovoru o ustupu, te iz računa tužitelja broj: 327/01/2 , proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj izvida štete tuženika te marka i broj šasije vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete BKS-leasing Croatia d.o.o. prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. O navedenom ustupu tuženik kao dužnik je obaviješten u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a (list 58-59 spisa) te je stoga, prema ocjeni ovog suda, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

11. Također nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja te odgovornosti budući je iz dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno utvrđeno kako je korisnik leasinga Car fleet menagment d.o.o. prijavio tuženiku nastanak štetnog događaj odnosno prometnu nezgodu od 2. listopada 2023. po osnovi police osiguranja oštećenika BKS-leasing Croatia d.o.o. te je tuženik napravio Izvid štete 17. listopada 2023. Nadalje u Ponudi od 9. studenog 2023. tuženik je izvijestio korisnika leasinga kako su utvrdili postojanje njihove obveze na isplatu činidbe, te da je utvrđena osnovanost zahtjeva te da je time i odštetni zahtjev pravno osnovan te su procijenili visinu štete kao ukupnu osigurninu u iznosu od 285,54 eura. Prema tome neosnovano tuženik osporava pasivnu legitimaciju i nastanka štetnog događaja te odgovornost kada je u mirnom postupku priznao osnovanost odštetnog zahtjeva te izvršio isplatu iznosa od 285,54 eura sukladno ponudi a što između stranaka nije niti sporno.

12. Uvidom u Izvid štete broj: 238203204536 utvrđeno je da da se isti odnosi na vozilo marke Škoda Octavia 2.0 TDI, registarske oznake [registarska oznaka] oštećenika BKS-leasing Croatia d.o.o. te su u istom pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za popravaka pokrov prednjeg branika i prednji desni blatobran te je pod radno vrijeme popravka za limarske radove navedeno 2,00 sati a za lakirerske radove 5,90 sati

13. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun broj: 327/01/2 dana 23. listopada 2023. , te je kao dan dospijeća također naveden 22. studeni 2023. Nadalje iz računa je utvrđeno da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenika BKS- leasing Croatia d.o.o. te da je ukupna cijena popravka 609,98 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 2,00 sata a lakirerski radovi 5,90 sati, a ista količina radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 40,00 eura što uvećano za PDV iznosi 50,00 eura po satu rada.

Nadalje također iz Cjenika tužitelja proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 40,00 eura +PDV.

14. Prema odredbi čl. 464.a ZPP-a u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, te stoga provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike i visine te utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje prema nižim cijenama od onih na koje se poziva tužitelj prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmetnog spora te bi izvođenje tog dokaza doprinijelo duljini trajanja postupka, sud je primjenom prethodno citirane odredbe zaključio o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu kao i činjenicu da je tuženik platio dio računa, a da pri tom nije osporavao svoju odgovornost.

15. Međutim, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Prema tome niti odredbom kasko osiguranja na koju se tuženik poziva u odgovoru nije moguće ograničavati prava oštećenika u smislu njegovog prava izbora gdje će svoje vozilo popraviti. Nadalje u konkretnom slučaju riječ je o izvanugovornoj odgovornosti za štetu pa stoga nisu osnovani navodi tuženika u pogledu nepostojanja dokaza osigurateljnog pokrića.

16. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom, te ujedno slijedom navedenog sud nije provodio prometnog vještačenje na okolnost dinamike i visine te utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje prema nižim cijenama od onih na koje se poziva tužitelj na okolnost jer isti nije relevantno za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari.

17. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj broj:

327/01/2 ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa 327/01/2 vidljivo da je rok dospijeća 22. studeni 2023., to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 23. studenog 2023. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I.

Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Kako je tužitelj pravilno zatražio stopu zatezne kamate stoga nije osnovan njegov prigovor na istu te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) prema kojoj tužitelju pripada jednokratna nagrada u iznosu od 100,00 eura uvećana za PDV (Tbr. 42 Tarife) iznosi 125,00 eura.

Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 27. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 156,25 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 eura (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni troška iznosi 176,16 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. ožujka 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka te za trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu pripada te je slijedom navedenog odlučeno kao pod točkom IV. rješenja

Zagreb, 13. lipnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).