Republika Hrvatska

Poslovni broj: Pr-7/2021

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Klišmanić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Marijane Zelić, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz OD Korljan & partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 5263423858, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupana po ODO Zadar, Građansko-upravni odjel, Zadar, Braće Vranjanin 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice zz tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova isplatiti tužitelju LV, iznos od 19.586,04 EUR bruto, zajedno sa zateznim kamatama koje, osim u dijelu dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, teku kako slijedi:

- na iznos od 31,98 EUR od dana 15. veljače 2016.,

- na iznos od 343,30 EUR od dana 15. ožujka 2016.,

- na iznos od 123,73 EUR od dana 15. travnja 2016.,

- na iznos od 203,35 EUR od dana 15. svibnja 2016.,

- na iznos od 261,09 EUR od dana 15. lipnja 2016.,

- na iznos od 21,73 EUR od dana 15. srpnja 2016.,

- na iznos od 187,36 EUR od dana 15. kolovoza 2016.,

- na iznos od 228,08 EUR od dana 15. rujna 2016.,

- na iznos od 85,33 EUR od dana 15. listopada 2016.,

- na iznos od 251,72 EUR od dana 15. studenog 2016.,

- na iznos od 318,12 EUR od dana 15. prosinca 2016.,

- na iznos od 139,74 EUR od dana 15. siječnja 2017.,

- na iznos od 312,15 EUR od dana 15. veljače 2017.,

- na iznos od 160,61 EUR od dana 15. ožujka 2017.,

- na iznos od 75,11 EUR od dana 15. travnja 2017.,

- na iznos od 257,50 EUR od dana 15. svibnja 2017.,

- na iznos od 142,56 EUR od dana 15. lipnja 2017.,

- na iznos od 112,28 EUR od dana 15. srpnja 2017.,

- na iznos od 390,05 EUR od dana 15. kolovoza 2017.,

- na iznos od 138,99 EUR od dana 15. rujna 2017.,

- na iznos od 245,39 EUR od dana 15. listopada 2017.,

- na iznos od 218,28 EUR od dana 15. studenog 2017.,

- na iznos od 88,33 EUR od dana 15. prosinca 2017.,

- na iznos od 39,55 EUR od dana 15. ožujka 2018.,

- na iznos od 101,84 EUR od dana 15. travnja 2018.,

- na iznos od 99,34 EUR od dana 15. svibnja 2018.,

- na iznos od 254,26 EUR od dana 15. lipnja 2018.,

- na iznos od 398,38 EUR od dana 15. srpnja 2018.,

- na iznos od 390,84 EUR od dana 15. kolovoza 2018.,

- na iznos od 250,82 EUR od dana 15. rujna 2018.,

- na iznos od 143,00 EUR od dana 15. listopada 2018.,

- na iznos od 109,59 EUR od dana 15. prosinca 2018.,

- na iznos od 514,55 EUR od dana 15. veljače 2019.,

- na iznos od 227,02 EUR od dana 15. ožujka 2019.,

- na iznos od 483,45 EUR od dana 15. travnja 2019.,

- na iznos od 267,03 EUR od dana 15. svibnja 2019.,

- na iznos od 535,76 EUR od dana 15. lipnja 2019.,

- na iznos od 188,66 EUR od dana 15. srpnja 2019.,

- na iznos od 337,01 EUR od dana 15. kolovoza 2019.,

- na iznos od 728,11 EUR od dana 15. rujna 2019.,

- na iznos od 970,56 EUR od dana 15. listopada 2019.,

- na iznos od 655,33 EUR od dana 15. studenog 2019.,

- na iznos od 38,32 EUR od dana 15. prosinca 2019.,

- na iznos od 1.352,38 EUR od dana 15. siječnja 2020.,

- na iznos od 490,15 EUR od dana 15. veljače 2020.,

- na iznos od 245,38 EUR od dana 15. ožujka 2020.,

- na iznos od 728,80 EUR od dana 15. travnja 2020.,

- na iznos od 1.153,20 EUR od dana 15. svibnja 2020.,

- na iznos od 1.064,97 EUR od dana 15. lipnja 2020.,

- na iznos od 1.170,72 EUR od dana 15. srpnja 2020.,

- na iznos od 517,67 EUR od dana 15. kolovoza 2020.,

- na iznos od 3,07 EUR od dana 15. rujna 2020.,

- na iznos od 751,75 EUR od dana 15. listopada 2020.,

- na iznos od 492,19 EUR od dana 15. studenog 2020.,

- na iznos od 328,51 EUR od dana 15. prosinca 2020.,

- na iznos od 217,05 EUR od dana 15. siječnja 2021.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od 7.025,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je od 1. siječnja 2016. do dana podnošenja tužbe kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar, ostvarivao plaću kod tuženice obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika na moru. Priroda posla da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanom. Sukladno odredbi članka 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09.), članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14.) i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25% i za rad nedjeljom 35%, međutim, tuženica da u razdoblju od siječnja 2016. do dana podnošenja tužbe tužitelju nije pravilno obračunala i stoga niti isplatila dio plaće koji da mu je bila dužna isplatiti za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanom, iako je iz evidencije o prisutnosti na radu i radnih naloga razvidno da je tužitelj radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Zbog toga da tužitelj potražuje isplatu neisplaćenog dijela plaće u bruto iznosu od 19.586,04 EUR sa zateznim kamatama za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2020.

2. Tuženica osporava činjenične navode tužbe i protivi se osnovi i visini tužbenog zahtjeva u cijelost. Kada službenici idu na teren 4 dana po nalogu poslodavca, sasvim je evidentna činjenica da se oni ta 4 dana ne mogu nalaziti kod kuće i da se nalaze na mjestu koje je unaprijed određeno nalogom za terenski rad (ali to je priroda terenskog rada i ne može se tumačiti na način da su službenici 96 sati u dežurstvu). Iz izvješća o radnim nalozima koje podnosi zapovjednik plovila je razvidno ukupno trajanje službe i efektivni rad za vrijeme trajanja terenskog rada, a također je razvidna i činjenica da je hitnih situacija u utuženom periodu bilo svega nekoliko te su netočne tvrdnje podnositelja da je bio na dispoziciji u svakom trenutku. Sukladno Izvješćima o radnim nalozima razvidan je broj stvarno odrađenih sati rada (rad na moru te rad na kopnu je posebno prikazan u Izvješćima i ubrojen je i jedan i drugi rad u stvarno odrađene sate rada), svaki pristanak u luku, rad pogonskih motora, potrošnja goriva, broj izvršenih kontrola plovila te broj prevaljenih nautičkih milja. Institut rada na terenu je poseban uvjet rada i kao takav predmet autonomnog reguliranja odnosa između poslodavca i radnika koji je u konkretnom slučaju reguliran odredbom čl. 56. Kolektivnog ugovora. Zakon o radu nije regulirao pojam terenskog rada kao ni pojam pripravnosti za vrijeme terenskog rad. Uvidom u dokumentaciju utvrđeno je da su imenovanom obračunati i isplaćeni svi sati rada sukladno predmetnom članku 44. Kolektivnog ugovoru ( za rad noću uvećanje 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom 150%, za prekovremeni rad 50%) te je imenovanom u utuženom periodu također isplaćivana naknada za terenski rad u smislu odredbe članka 56. Kolektivnog ugovora te naknada za pasivno dežurstvo u smislu odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora, a što je sve razvidno iz obračunskih lista plaće. Sukladno članku 42. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/2011., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19) (lex specialis) policijski službenik je dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Na temelju Zakona o policiji donesena je Uredba o plaćama policijskih službenika (129/2011). Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st.1. Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Nadalje, sukladno članku 57. Kolektivnog ugovora vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom (pripravnost za rad), te je sukladno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora, za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu tužitelju isplaćeno 10 % satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva.

3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužitelji se očitovao da u ovom postupku ne bi smjelo biti sporno da je tuženik taj koji organizira rad i određuje vrijeme trajanja posla tužitelju i svim drugim zaposlenici pomorske policije. Isto tako, ne bi smjelo biti sporno kako se tužitelj cijelo vrijeme dok je „na moru“, i to 4-5 dana u kontinuitetu, nalazi na radnom mjestu i aktivno dežura, neovisno o tome da li se brod u datom trenutku nalazi na moru, sidru ili je pak vezan u luci. Naime, rad na plovilu nije određen na način da se plovi 8 sati dnevno, a da potom slijedi odmor, već se služba obavlja po potrebi i pozivu u bilo kojem trenutku dana i noći. Tužitelj je u svakom trenutku službe morao biti na raspolaganju nadređenima, odnosno pripravan reagirati po bilo kojoj dojavi koja spada u njihov djelokrug rada. Dakako, za vrijeme boravka na brodu tužitelj je pronalazio vremena i za obavljanje osnovnih fizioloških potreba, pa tako i za spavanje, međutim, to vrijeme nema karakter „odmora“, u smislu relevantnih odredbi Zakona o radu. U vezi s naprijed navedenim, treba istaknuti kako temeljem odredbi Zakona o radu tužitelju, kao uostalom i svim drugim radnicima, pripada pravo na korištenje i dnevnog i tjednog odmora, a koju mogućnost, i to zbog naravi posla, tužitelj nije mogao koristiti. Nadalje da treba naglasiti i kako se terenski dodatak i naknada za prekovremeni rad međusobno ne isključuju jer je odredbom čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora propisano da službenik pored terenskog dodatka ima i pravo na dodatke iz čl. 44. Kolektivnog ugovora, a istim je propisano za što se terenski dodatak isplaćuje, iz čega slijedi kako se ne može koristiti kao nadoplata razlike sati između stvarnog rada i ukupnog vremena provedenog na plovilu pa ne može biti naknada za rad niti zamjena za plaću. Nadalje, tumačenjem broj 28/44 od 20. svibnja 2014., zauzet je stav kako se „obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom“. Kolektivnim ugovorom propisano je da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. U konkretnom slučaju, tužitelj u toku svog „slobodnog vremena“ ne samo da je morao biti na raspolaganju nadređenima, već je nerijetko morao i intervenirati na bilo kojem dijelu akvatorija kojega je „pokrivao“. Dakle, ovdje nije riječ o pasivnom, već o prekovremenom radu, pa stoga tužitelj, pored osnovne plaće, ima pravo i na uvećanje plaće sukladno odredbi čl. 44. Kolektivnog ugovora. Treba naglasiti kako se dodaci na plaću međusobno ne isključuju ako se odnose na rad noću, subotom, nedjeljom ili u drugoj smjeni te ostvarene prekovremene sate. Dodatno, treba naglasiti kako tužitelj činjeničnim supstratom ne implicira da bi radio neprekidno 24 sata tokom cijele službe „na moru“, unatoč tome što bi odmor kojeg je imao bio neadekvatan i isprekidan. S tim u vezi, ističe se kako prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odluci poslovni broj Revr-1318/16-2 od 26. listopada 2016., slijedi da vrijeme koje policijski službenik provede za trajanja višednevne službe na brodu, a koje se odnosi na sate nakon redovnog radnog vremena, u trajanju od 8, 10, 12 ili 14 sati, ali bez perioda od 8 sati odmora predstavlja prekovremeni rad, te je pozivom na odredbe čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16. i 112/17.), čl. 33., 41. i 42. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19., dalje ZP) dao za pravo tužitelju potraživati isto materijalno davanje kao i što tužitelj to potražuje ovim tužbenim zahtjevom. Sukladno odredbi čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR/09) i 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 –dalje: ZR/14) za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je čl. 42. ZR/09, odnosno čl. 60. st. 1. ZR/14 propisano da se radno vrijeme određuje kao razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, slijedom čega prema čl. 43. st. 2. ZR/09 (čl. 62. ZR/14) puno radno vrijeme ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno. Isto tako, i prema Direktivi 2003-88/EZ od 4. studenog 2003. u čl. 2. toč. 1. i 2. radno vrijeme jest razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira se kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme. Suprotno stavu tuženika, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi i iz važećih odredbi Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, koji u čl. 44. određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidnom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. istog članka je propisano da se dodaci iz st. 1. toga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka na rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom11. određeno je da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a st. 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl. 41. KU plaću službenika i namještenika čini osnovana plaća i dodaci na osnovnu plaću.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu spisu i to: dopis ODO Zadar od 10. prosinca 2020. (l.s. 7), zahtjev za mirno rješenje spora (l. s. 11-13), rješenje o rasporedu tužitelja ( l. s. 17-22), obračunske listove, naloge za prekovremeni rad, izvješća o prekovremenom radu, radne naloge, naloge za terenski rad, evidenciju rada (l.s. 49-1731), iskaze svjedoka ŠV, MV, DV (l.s. 2049 -2057), nalaza i mišljenje vještaka Božene Kačanić (l.s. 2092- 2157), zapisnike Općinskog suda u Zadru, u predmetu poslovni broj: Pr-47/2019 od 13. veljače 2020., a na kojem su saslušani svjedoci SV, VV i ČV (l.s. 2225-2232).

5. Tijekom postupka tuženica je predložila da se iz priloženih zapisnika Općinskog suda u Zadru pročitaju iskazi svjedoka SV, VV i HV, a koji je dan u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru pod brojem Pr-47/19, na što je tužitelj dao svoju suglasnost.

6. U odnosu na izneseni prigovor zastare, stav je ovog suda da je isti neosnovan. Sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17. i 98/19. dalje: ZR/14.) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom na to da najstarije potraživanje iz tužbe predstavlja potraživanje za siječanj 2016., s dospijećem 16. veljače 2016., a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesena 30. rujna 2020., proizlazi da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 19.586,04 EUR sa zateznim kamatama, na ime isplate dodatka na plaću s osnove prekovremenog rada nakon redovnog radnog vremena (koje je trajalo 8,10 i 12 sati) ali bez perioda od 8 sati odmora, za vrijeme terenskog rada u razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2020.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj kroz utuženo vrijeme bio zaposlenik tuženice, odnosno policijski službenik MUP-a RH, Policijske uprave Zadarske, Postaje pomorske policije Zadar, u višednevnoj službi nadzora državne granice na moru.

10. Također između parničnih stranaka nije sporno da je u utuženom razdoblju tuženica izdavala višednevne radne naloge tijekom višednevnih plovidbi te da je tuženica na temelju takvih višednevnih radnih naloga sačinjenih izvještaja vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatila plaću, a da tužena nije donijela rješenje o preraspodjeli radnog vremena.

11. Nadalje nije sporno da je u utuženom razdoblju tuženica tužitelju obračunala i isplatila kao prvo, plaću obračunatu za rad u (aktivnom) radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (za satnicu aktivnog radnog vremena); kao drugo, naknadu za pasivno dežurstvo koju tuženica tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice (aktivnog) radnog vremena i evidentiranog prekovremenog rada; te kao treće, plaću za rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po posebnom nalogu tuženice za prekovremeni rad izvan satnice (aktivnog) radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (tzv. vrijeme intervencija).

12. Međutim, kao sporno se u postupku postavilo pitanje je li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tuženica obračunala i isplatila za rad u utuženom razdoblju odnosno je li tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju u duljoj satnici od one koju mu tuženica evidentira kao (aktivno) radno vrijeme, a budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženicu obavljao i izvan po tuženici evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena i zbog kojeg razloga osim plaće koju mu je tuženica obračunala i isplatila za rad u (aktivnom) radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom razdoblju višednevnih plovidbi u kojem je tužitelj efektivno radio, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

13. Prema članku 60. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. dalje ZR) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman ( raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome obavljali ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odredio radnik.

14. Pa tako Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja u odredbi članka 2. točka 1. i točka 2. radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

15. Odredba članka 61. stavak 1. ZR propisuje da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno dok je odredbom članka 33. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za koji rad policijskom službeniku pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

16. Članak 42. Zakon o policiji propisuje da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, radu u turnusu, rad subotom, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

17. Sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZR poslodavac je radniku dužan u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću, a u svezi čega odredba članka 90. stavak 2. ZR određuje da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisima, kolektivnim ugovorom, pravilnikom radu ili ugovorom o radu.

18. Tako, sukladno članku 94. stavak 1. ZR radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %, a u svezi čega čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, 150/13., 153/13., 71/16. i 123/16. dalje: KU/13) koji odgovara članku 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17., 12/18., 2/19., 119/19. i 66/20. dalje: KU/17) propisuju da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 %, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, a u odnosu na prekovremeni rad, ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

19. Sukladno članku 41. KU/13 i članku 35. stavak 1. KU/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

20. Za istaknuti je da je člankom 9. stavak 3. ZR, propisano da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

21. Čitanjem isprava u svezi rada i radnog vremena tužitelja koje prileže spisu, evidencije radnog vremena, obračunskih lista plaća, naloga za prekovremeni rad i radnih naloga za LV u utuženom razdoblju, utvrđuje se da je tužitelj opće i posebne radne zadatke tj. poslove svog radnog mjesta obavljao za (aktivnog) radnog vremena čija je satnica točno određena u tima ispravama (u pravilu 8,10 ili 12 sati dnevno), te u pojedinim slučajevima i izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena odnosno tijekom tzv. intervencije kao aktivnog rada izvan unaprijed određene satnice radnog vremena (i satnica kojih je sati tužitelju nesporno evidentirano kao vrijeme rada za potrebe obračuna plaće). Naime, tužitelj je efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta sukladno uputama i u korist tuženice i izvan satnica (aktivnog) radnog vremena evidentiranog u predmetnim ispravama, međutim ne neprekidno (24 sata dnevno), za trajanje višednevne plovidbe, budući da je prema utvrđenju suda tužitelj unutar svaka 24 sata višednevne plovidbe ima 8 sata dnevnog odmora.

22. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije životno i logično da bi efektivan rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno već da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi ima slobodno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se ne može smatrati prekovremenim radom.

23. Kao osnovni radni zadaci tužitelja i preostalih članova posade plovila za vrijeme višednevne plovidbe u radnim nalozima su određeni, među ostalim, nadzor i osiguranje državne granice uz uporabu ugrađenih sustava na plovilu, koordinacija rada sa Operaterom pomorskog prometa u PPP Zadar, nadzor nezakonitog prikupljanja školjki, praćenje ribarskih plovidba korištenjem sustava VMS, osmatranje ribogojilišta putem termovizije, zaštita pomorskih brodova i luka, nadzor protuzakonitog ribolova kao i nadalje sprječavanje kaznenih djela i prekršaja te postupanje prema strancima i traganje za počiniteljima kaznenih djela, a već narav kojih radnih zadataka svjedoči u prilog utvrđenju ovog suda da članovi posade broda među kojima i tužitelj ove poslove ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već da nadzor državne granice i sve ostale poslove na moru i unutarnjim morskim vodama iz nadležnosti policije označene u radnim nalozima vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući se ovi radni zadaci, a kako je to razvidno iz sadržaja radnih naloga te osim toga i općepoznato, osim neposrednim obilaskom državne granice i teritorijalnih voda (tijekom evidentiranog (aktivnog) radnog vremena), obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano plovilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima) kao i kontinuiranim cjelodnevnim korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a sve kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka ŠV (upravitelja stroja na plovilu tipa B, radio je s tužitelja koji je također bio upravitelj stroja na plovilu tipa B, kad bi se odredilo da službi budu dva upravitelja stroja), MV (zapovjednik broda na plovilu tipa B, a u utuženom razdoblju radio s tužiteljem koji je bio upravitelj stroja na plovilu tipa B) i DV (u utuženom razdoblju bio je mornar na plovilima tipa A, B i C, radio je s tužiteljem). Tako svjedok MV u svom iskazi navodi da bi isplovili kako je to određeno radnim nalogom te po nalozima nadređenih rukovoditelja za taj dan. Njihov prioritet je nadzor državne granice, nadzor ribarskih plovidbi, po dojavama rade sve što radi temeljna policija jer na otocima ima stanovništva ali nema policijskih postaja, pa onda rade sve od narušavanja javnog reda i mira, obiteljsko nasilje, prijevoz bolesnika, prijevoz mrtvaca, spašavanje na moru i dr. Nije bitno je li noć ili dan ni kakvo je vrijeme, na bordu su 24 sata i dužni su reagirati na bilo koji problem. Nitko se od članova posade nije mogao opravdati od izvršenja neke dojave s isprikom da je taj dan radio 10 ili 12 sati. Čitavo vrijeme na brodu su u uniformi jer je tako propisano, kao i kad izađu iz broda na kopno. Cijelo vrijeme su odgovorni za brod kako on kao zapovjednik tako i članovi posade jer i na bordu se nalazi naoružanje i oprema na plovilu za koju su odgovorni. Nakon završenog radnog vremena od 12 sati, a kad nema dojava, paze na brod, na održavanje borda, npr. pomoć mornaru pri čišćenju broda, provjera svih cijevi, je li cijeli sistem brodskih i pomoćnih motora funkcionira. Na brodu su tri čovjeka koji rade sve. Ostala dva svjedoka ŠV i DV u bitnom su identično iskazivali kao i svjedok MV.

24. Analizom iskaza navedenih svjedoka sud je zaključio da nije bilo razlike između rada za vrijeme tzv. redovnog radnog vremena i nakon toga jer su djelatnici nakon izvršenih naloga bili dužni obavljati zadatke koji se odnose na održavanje plovila, sigurnost plovidbe, pružanje pomoći građanima i sl., s obzirom da je brod takvo sredstvo koje zahtijeva konstantni nadzor i budnost radi vremenskih uvjeta, brodskih sustava, motora, veza i radara i slično, da su dobivali dojave usred noći i ne samo dojave nego i bi popravljali kvarove, a i da su za cijelo vrijeme trajanja službe morali nositi službene odore i nisu mogli napustiti plovilo u svrhu odlaska kući. Sud je cijenio iskaze svjedoka kao životne i logične kao i u bitnom identičnim te ih je prihvatio kao istinite s obzirom da izneseni iskazi odgovaraju općepoznatim činjenicama o brodskim sustavima na policijskim plovilima koje pomorska policija koristi za obavljanje svojih ranih zadataka.

25. Nadalje, analizom iskaza svjedoka SV, VV i ČV koji su saslušani na prijedlog tuženice, utvrđuje se da niti jedan od njih u utuženom razdoblju nije bio član posade plovila na kojima je boravio tužitelj, tako da niti jedan od svjedoka nema neposrednih saznanja o načinu rada na plovilu. Nadalje, sud nije ni cijenio istinitim iskaz svjedokinje SV i VV u dijelu u kojem iskazuju da policijski službenici mogu nakon proteka efektivnog (aktivnog) radnog vremena izaći s broda, obući civilnu odjeću, popiti negdje kavu, prošetati, da je to njihovo slobodno vrijeme, da nisu imali česte intervencije nakon proteka radnog vremena, jer nemaju neposrednih saznanja stečenih za višednevne plovidbe u utuženom razdoblju pa da nisu mogli iskazivati što je tužitelj radio nakon što bi završilo evidentirano radno vrijeme, a iskazi su u suprotnostima s iskazima svjedoka ŠV, MV i DV. Nadalje, dok s druge strane, svjedokinja SV i VV u svom iskazu navode da se policijski službenici moraju javiti na svaki poziv koji bi bio upućen posadi broda što je u kontradiktornosti s onim dijelom iskaza u kojem navode da sa svojim slobodnim vremenom mogli raditi što žele odnosno izaći vani s broda, otići u kafić, skinuti službenu odoru i sl., nakon što odrade 12 sati redovnog radnog vremena.

26. Tijekom postupka proveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Boženi Kačanić sa zadatkom kako je to navedeno u rješenje od 16. travnja 2024.

27. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Božene Kačanić od 18. prosinca 2024. sud je utvrdio da je u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2016. do 7. siječnja 2021. nastala ukupna razlika u obračunu sati rada i to prekovremenih sati, sati rada noću, subotom, nedjeljom, praznikom/blagdanom u odnosu na sate evidentirane u Evidenciji radnog vremena i to prekovremeni sati – 1.679,50 sati, rad noću – 1.105,50 sati, rad subotom – 203,50 sati, rad nedjeljom – 256,50 sati, rad blagdan/praznik -63,00 sati. Nadalje, za navedene razlike sati, a na osnovu neisplaćenih prekovremenih sati i dodataka na plaću za iste i rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom/blagdanom, vještačenjem su utvrđene mjesečne bruto razlike plaća u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 7. siječnja 2021. u iznosu od 177.592,27 kn što po tečaju konverzije (1 EUR=7,53450 HRK) iznosi 23.570,54 EUR. Nakon odbitka isplaćenih dodataka za pasivno dežurstvo od 30.021,23 kn odnosno 3.984,50 EUR, bruto iznos potraživanja tužitelja iznosi 147.571,04 odnosno 19.586,04 EUR. Na utvrđene mjesečne bruto iznose potraživanja tužitelja, obračunom je utvrđen ukupan iznos zateznih kamata od 6.950,17 EUR.

28. Tuženica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka Božene Kačanić i navela da su početni parametri pogrešno postavljeni pa je takav nalaz i mišljenje vještaka. Nadalje, da je pogrešan zaključak da je tužitelj unutar 24 sata radio 16 sati i odmarao 8 sati te da se nalaz i mišljenje ne temelji na utvrđenim, sigurnim i razumnim podacima za koje postoje objektivne evidencije. Da nije prihvatljivo da vještak proizvoljno utvrđuje sate rada tužitelja. Radnim nalozima danim tužitelju utvrđeno su opći i posebni zadaci za vrijeme službe na moru (među njima i oni koje navodi vještak), dok su izvješćima sastavljenim od strane zapovjednika borda i potpisanim od strane članova posade, jasno i detaljno navedeni svi objavljeni poslovi za vrijeme te službe kao i njihovo trajanje. Nadalje da je nepotrebno i neopravdano, sate odmora, protivno radnoj evidenciji, određivati po bilo kakvim varijantama, odnosno raspoređivati ih na 4 sata između dnevnog i 4 sata između noćnog rada.

29. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom specificirao tužbeni zahtjev.

30. Vještak Božena Kačanić očitovala se na prigovor tuženice i navela da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja koje da je izradila sukladno pravila struke i zadatku suda. Tako da nije proizvoljno i paušalno utvrđivale sate rada tužitelja kako tuženica navodi jer da je upute o utvrđivanju stvarnih sata rada dobila od suda. Nadalje, da je tuženica bolje proučila pregled sati u tablici Prilog 1. da bi uočila da se radi o satima koje tuženica iskazala u evidenciji radnog vremena (ERV) odnosno da tuženica zamjenjuje izvore podataka.

31. Sud je cijenio stručnim i objektivnim nalaz i mišljenje vještaka Božene Kačanić jer se radi o sudskom vještaku koji tu dužnost obavlja više godina, a nema nikakvih okolnosti zbog kojih bi sud sumnjao u stručnost i objektivnost istog, a prigovor na nalaz i mišljenje smatra neosnovanim.

32. Na temelju svega navedenog, ovaj sud utvrđuje da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenika može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, vrijeme provedeno na brodu, sukladno članku 44. stavak 11. i 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13., 150/13., 153/13., 71/16. i 123/16.) i članka 38. stavak 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17) rad je organiziran na drugačiji način, pa tužitelju pripada dodatak za prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena i redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, a navedeni dodaci međusobno se ne isključuju, stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev kako glasi u točki I. izreke presude, a koje potraživanje je tužitelj specificirao sukladno nalazu i mišljenju.

33. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR/14.. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. dalje ZOO.) te na način pobliže naveden u izreci ove presude.

34. Odluka o troškovima parničnoga postupka donesena je na temelju odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje Tarifa), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjev za mirno rješenje spora (Tbr. toč. 8.) – 500,00 EUR, za sastav tužbe od 7. siječnja 2021. (Tbr. 7. toč. 1.) – 500,00 EUR, sastav podneska od 6. prosinca 2022. (Tbr. 8. toč. 1.) - 500,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 25. siječnja 2024. (Tbr. 9. toč. 1.) – 500,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 15. veljače 2024. (Tbr. 9. toč. 1.) – 500,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 10. travnja 2024. (Tbr. 9. toč. 1.) – 500,00 EUR, sastav podneska od 22. svibnja 2024. (Tbr. 8. toč. 3.) - 50,00 EUR, sastav podneska od 22. studenog 2024. (Tbr. 8. toč. 3.) - 50,00 EUR, sastav podneska od 17. siječnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1.) - 500,00 EUR, sastav podneska od 25. veljače 2025. (Tbr. 8. toč. 3.) - 50,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 26. veljače 2025. (Tbr. 9. toč. 1.) – 500,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 26. veljače 2025. (Tbr. 9. toč. 1.) – 500,00 EUR, trošak pristupa na ročište radi objave presude (Tbr. 9. toč. 3.)- 250,00 EUR, što iznosi 4.900,00 EUR, uvećano za PDV 25 %, što ukupno iznosi 6.125,00 EUR, uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 900,00 EUR, što ukupno iznosi 7.025,00 EUR.

34.1. Odbija se trošak sastava zahtjev za suđenje u razumnom roku od 11. prosinca 2023. jer se ne radi o nužnom trošku u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a. Odbija se trošak sastava podneska od 29. prosinca 2023. gdje su navedena imena i prezimena svjedoka sa adresama, a tužitelja je već u tužbi predložio svjedoka s obvezom dostave točnih podataka, a već je priznat trošak sastava tužbe. Nadalje odbija se trošak pristupa na ročište od 17. siječnja 2025. jer isto nije niti zakazano niti održano taj dan.

U Zadru 13. lipnja 2025.

. Viša sudska savjetnica

S u t k i nj a

Marijana Zelić

Ivana Klišmanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju pp

2. Tuženiku po ODO GUO Zadar