REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-606/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec, kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ČN, odvjetnik u [adresa] protiv tužene ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Begović, odvjetnik u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice EN, punomoćnika tužiteljice, odvjetnika ČN, tužene ZN i punomoćnika tužene, odvjetnika Josipa Begovića, 13. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 12. studenog 2024. i

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se u cijelosti Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u obliku javnobilježničkog akta pri Javnom bilježniku Ivanu Adžija pod posl.br. OU-20- 2010 dana 4.2.2010. godine između DN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje kao primatelja uzdržavanja i Štruglin Jagode, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davateljice uzdržavanja te se određuje brisanje zabilježbi Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom u obliku javnobilježničkog akta pri Javnom bilježniku Ivanu Adžija pod posl.br. OU-20-2010 dana 4.2.2010. godine između [adresa] i EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje kao primatelja uzdržavanja i Štruglin Jagode, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davateljice uzdržavanja i to zabilježbi upisanih na nekretninama:

- zk.č.br. 1391/5 kuća br.1, GOSP.ZGRADA I DVORIŠTE U JAKOVLJU KOVAČEVA UL.BR.1 površine 254čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu od dana 27.1.2022. godine pod brojem Z-2081/2022

- zk.č.br. 1388/4 180DVORIŠTE U BRIJEGU1,1389/1 VRT REPAKOVO U BRIJEGU,1427/2 ORANICA ZELIŠĆE U BRIJEGU,1429/6 ORANICA KOTAR U BRIJEGU,2428/3 VINOGRAD DOLNJI VRH U DUBRAVI,2429/2 ORANICA DOLNJI VRH U DUBRAVI, 2430/2 ORANICA DOLNJI VRH U DUBRAVI, sveukupne površine 613čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu od dana 1.2.2021. godine pod brojem Z- 2270/2021

-zk.č.br. 1372/2 oranica krč u brijegu površine 157čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu od dana 1.2.2021. godine pod brojem Z-2270/2021

-zk.č.br. 4471 livada srednji travnik površine 1450čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu od dana 1.2.2021. godine pod brojem Z-2270/2021

-zk.č.br. 4138/1 oranica trstenka površine 2038m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu od dana 1.2.2021. godine pod brojem Z-2270/2021

-zk.č.br. 1391/4 DVORIŠTE KOD KUĆE, 1392 KUĆA BROJ 162, 1393 KUĆA, GOSPODARSKA ZGRADA I DVORIŠTE, 1394/2 LIVADA POD HIŽOM U JAKOVLJU, 2007/2 ŠUMA MEKOTNJAK U DUBRAVI, sveukupne površine 1 J 2166čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu od dana 1.2.2021. godine pod brojem Z- 2270/2021.

II. Nalaže se tuženoj ZN naknaditi tužiteljici EN parnični trošak u iznosu od 1.855,40 EUR (tisućuosamstopedesetpet eura i četrdeset eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužene ZN za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EN podnijela je ovom sudu tužbu protiv tužene ZN, svoje kćeri, u kojoj je navela da su ona i njen suprug, a otac tužene, NN **.**.2010. sa tuženom sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da su tim ugovorom ugovorili da se poslije njihove smrti njihovo vlasništvo na nekretninama prenosi tuženoj, da je NN preminuo **.**.2021., a da tužena nije izvršavala obvezu koju je ovim ugovorom preuzela, da brine o teško bolesnom ocu. Dalje je navela da je u vrijeme sklapanja navedenog ugovora provođena ovrha i dražba nad kućom NN radi kredita koji je podigao suprug njene druge kćeri BN, a koji nije vraćao, da su ona i njen suprug zbog toga bili ljuti na drugu kćer BN i u strahu da će im imovina biti ovršena pa da su iz tih razloga ovaj ugovor sklopili pri čemu su navedene razloge iskoristili ovdje tužena njihova kći ZN i njen suprug te doveli ih u zabludu kako bi ovaj ugovor sklopili i kako bi njihova imovina nakon njihove smrti postala vlasništvo njihove kćeri ZN. Još je navela da ni njoj ni njenom suprugu u vrijeme sklapanja navedenog ugovora nije bila potrebna financijska pomoć i da je ona podmirila sve troškove pogreba svog supruga. Navela je i da njena kći ZN, ovdje tužena, sa njom ne razgovara od smrti njenog supruga NN, iako žive u istoj kući, svaka u svojem dijelu te da o njoj brine njena druga kći BN, da ona i dalje nije ni o kome nije financijski ovisna te da su ona i njen suprug gotovo sve nekretnine koje su imali prije smrti NN prodali, a dobivenim novcem pomagali tuženoj i njenoj djeci. Navela je i da je njen zet, suprug tužene prema njoj izrazito agresivan, da ju često vrijeđa, da joj prijeti smrću te da ju je jednom prilikom i fizički napao pa da se boji za svoj život, sigurnost i budućnost, da je u dobi od 80 godina, sve slabija i nemoćnija i da si želi osigurati skrb u budućnosti, a da na tuženu ne može računati. Konačno je navela i da obzirom tužena nije ispunila ugovorene obveze prethodno navedeni ugovor smatra ništavnim i da predlaže sudu da ga raskine.

2. Tužena ZN podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela da ne spori da je sklopljen ugovor koji se navodi u tužbi, no da je taj ugovor sklopljen na temelju ranije donesene suglasne i zajedničke odluke njenih roditelja, da su njeni roditelji sa njom živjeli u obiteljskoj kući, da su ovim ugovorom potvrdili da ih ona već deset godina uzdržava, da im je pri sklapanju ovog ugovora javni bilježnik objasnio smisao i posljedice istog te se uvjerio u njihovu pravu volju te da je ona ugovorenu obvezu izvršavala. Još je navela da je njen otac NN bio jamac za obveze svog zeta, supruga kćeri BN, iz ugovora o kreditu, da je zbog neispunjavanja te obveze pokrenuta ovrha nad kućom njenog oca i da je njen otac to zamjerio svojoj kćeri BN i njenom suprugu, no da je ova ovrha nakon smrti njenog oca obustavljena, a dug namiren te da ova ovrha nema sa njom nikakve veze i da se ona ovom situacijom nije mogla okoristiti. Navela je i da su njeni roditelji odluku o sklapanju predmetnog ugovora donijeli jer su u nju imali povjerenja te jer su sa njom živjeli u istoj kući, a ona je sa svojim suprugom u obnovu te kuće uložila značajna novčana sredstva te je podmirivala zajedničke troškove korištenja iste, a pomagala je i roditeljima u njihovim svakodnevnim potrebama što je nastavila činiti i nakon sklapanja ovog ugovora. Navela je i da njen otac nikada nije imao primjedbi na njeno izvršenje ugovorenih obveza, a da su njenim roditeljima pomagala i njena djeca. Navela je da su troškovi pogreba njenog oca plaćeni iz sredstava posmrtne pripomoći u koje je uplate vršio njen otac, a da ona plaća režije za kuću u kojoj žive ona i tužiteljica. Navela je i da se druga kći BN sa tužiteljicom susreće uobičajeno kao majka sa kćeri te da je pomogla obaviti uknjižbu predmetnog ugovora u zemljišne knjige, a i da smatra da je ta kćer BN nagovorila tužiteljicu na podnošenje ove tužbe jer se želi domoći dijela imovine njihovih roditelja, a da to nije mogla učiniti za života njihovog oca jer bi se on tome protivio. Još je navela da njen suprug više ne živi u istoj kući sa njom i tužiteljicom, a i da smatra da odnos između njega i tužiteljice nema utjecaj na ispunjavanje obveza preuzetih predmetnim ugovorom. Navela je i da joj u ispunjavanju ugovorenih obveza pomažu njena djeca, snaha i zet, a da ne spori da sa tužiteljicom povremeno ima verbalnih nesuglasica, no da to na ispunjenje ovih obveza ne utječe. Slijedom svega navedenog tužena je predložila tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljici naložiti da joj naknadi trošak ovog postupka.

3. Tužiteljica je tijekom prethodnog postupka još navela da u kući na adresi u [adresa] stanuje u prizemlju, da na prvom katu stanuje njen unuk, a da tužena stanuje sama u dograđenom dijelu kuće u kojem je donedavno stanovala sa svojim suprugom, da su svi ti dijelovi kuće priključeni na ista brojila za kućne režije i da te režije plaća ona, a da je troškove pogreba NN platila sredstvima životnog osiguranja. Još je navela kako smatra da je ovdje predmetan ugovor bio fiktivan jer njegova svrha nikada nije bila uzdržavanje niti se taj ugovor ikada izvršavao. Navela i kako smatra da je ovaj ugovor protivan prisilnim propisima, moralu i Ustavu RH i stoga ništetan u cijelosti. Konačno je navela da svoj tužbeni zahtjev uređuje pa da predlaže da sud presudom ovaj ugovor raskine i da odredi brisanje zabilježbe istog u zemljišnim knjigama te da naloži tuženoj da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Navela je i da podredno, ukoliko sud ovaj zahtjev ne usvoji, predlaže da sud presudom utvrdi da je predmetni ugovor ništetan, da poništi sve pravne posljedice koje je proizveo te da naloži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja od prije sklapanja istog i konačno naloži tuženoj da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Time je tužbu preinačila u smislu odredaba čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) i to u roku propisanom odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a, a kako se tužena istoj nije izričito usprotivila već se upustila u raspravljanje o osnovanosti preinačene tužbe navevši da se podredno postavljenom tužbenom zahtjevu protivi, sud je smatrao da je na ovu preinaku pristala pa je riješio kao u izreci.

4. Tužena je tijekom prethodnog postupka još navela kako smatra da tužiteljica nije dokazala se njihov odnos toliko poremetio da je njihov život u istoj kući postao nepodnošljiv, a obzirom i ne žive zajedno u istom stambenom prostoru te da tužiteljica odbija sa njom komunicirati bez valjanog razloga i bez njezine krivnje pa da smatra da time tužiteljica nastoji učiniti da njihov zajednički život u obiteljskoj kući postane nepodnošljiv kako bi se raskinuo predmetni ugovor i njoj učinila šteta, a omogućilo drugoj kćeri BN da naslijedi nekretnine. Navela je kako smatra da tužiteljica nije dokazala da je predmetni ugovor bio fiktivan i učinjen po nagovoru radi neke druge svrhe.

5. Tužiteljica je tijekom prethodnog postupka još navela da je pomoć koju su joj pružali unuci i zet uredno platila i da smatra da takva pomoć ne predstavlja uzdržavanje, da je ona isključivo sama brinula o svom suprugu DN, da o njenom zdravlju brine njena kći BN, a da je brinula i o zdravlju njenog supruga DN. Navela je da je tužena ulagala samo u dio kuće u kojoj ona živi.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku ugovora (list 4 do 12 spisa), preslike izvadaka (list 13 do 23, 33 do 40, 77 do 80, 92 spisa), presliku izjave (list 25 do 27 spisa), presliku posjedovnog lista (list 29 do 32 spisa), preslike naloga za plaćanje (list 52 spisa), preslike potvrda (list 54 do 58, 95 spisa), preslike rješenja (list 59, 75 i 76 spisa), preslike dopisa (list 67 do 74, 81, 82, 96 do 106 spisa), presliku obavijesti (list 83 spisa), presliku prijedloga (list 85 do 91 spisa), presliku prigovora (list 93 spisa), presliku ispisa prometa (list 112 do 119 spisa) i preslike fotografija (list 123 i 124 spisa) te je saslušao svjedoke LN (list 135 do 137 spisa), AN (list 137 i 138 spisa), GN (list 138 do 140 spisa), BN (list 140 do 142 spisa), JN (list 143 spisa), FN (list 144 do 146 spisa), VN (list 146 do 148 spisa), ŠN (list 148 i 149 spisa), CN (list 149 spisa) i Ivana Adžiju (list 152 spisa) te tužiteljicu EN (list 153 do 156 spisa) i tuženu ZN (list 156 do 158 spisa). Primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a sud u dokaznom postupku nije prema prijedlogu tužiteljice čitao daljnje isprave - podatke Općine Jakovlje o plaćanju komunalnih usluga za predmetnu nekretninu, podatke E.ON Energije d.o.o. o dugovanjima za predmetnu nekretninu u razdoblju od 2011. do 2024. i podatke Zagorski vodovod d.o.o. o isključenju i uključenju priključka za vodu za predmetnu nekretninu niti je proveo vještačenje po vještaku građevinske struke obzirom je činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju izvedenih dokaza.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je prvo postavljen tužbeni zahtjev osnovan.

8. Tužiteljica zahtijeva raskid, poništenje odnosno utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su ona i njen suprug NN **.**.2010. kao primatelji uzdržavanja sklopili sa njihovom kćeri, ovdje tuženom ZN iz više razloga - neispunjavanja ugovorenih obveza tužene, postojanja zablude nje i NN u trenutku sklapanja ovog ugovora, prividnosti ovog ugovora te protivnosti tog ugovora prisilnim propisima, moralu i Ustavu RH.

9. Odredbom čl. 280. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) je propisano da ugovorna strana koja je u zabludi zbog bitne zablude može zahtijevati poništaj ugovora dok je odredbama čl. 335. istog zakona propisano da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, a da to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. Tužiteljica je tužbu u ovom postupku podnijela 8. srpnja 2024. pa je sud primjenom citiranih zakonskih odredaba na među strankama nespornu činjenicu da je predmetni ugovor sklopljen 4. veljače 2010. utvrdio da je tužiteljici u trenutku podnošenja tužbe u ovom postupku već bilo prestalo pravo zahtijevati poništaj predmetnog ugovora iz razloga postojanja bitne zablude nje i NN u trenutku sklapanja istog.

10. Prividan (simulirani) ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje stranaka i očitovanja volje tih stranaka, a koji nastaje sporazumnim i namjernim očitovanjem volje stranaka, a da bi se kod trećih osoba izazvao lažni dojam. Tužiteljica, međutim, uopće ne navodi da se sa NN i ZN kao strankama predmetnog ugovorila sporazumjela da će sklapanjem predmetnog ugovora oni namjerno očitovati svoju volju za pružanjem i davanjem uzdržavanja koja stvarno ne postoji već da je svrha (ono čemu se težilo, što se željelo postići) predmetnog ugovora bila drugačija od one koja se u njegovom sadržaju navodi pri čemu tu svrhu opisuje kao smanjenje svog straha i straha NN od gubitka njihove nekretnine uslijed naplate tuđeg duga. Opisana svrha, međutim, prema stavu ovog suda predstavlja pobudu (poticaj) stranaka za sklapanje predmetnog ugovora, a odredbom čl. 273. ZOO-a je propisano da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Ovom je odredbom propisano i da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, međutim, smanjenje straha tužiteljice i NN od gubitka njihove nekretnine prema stavu suda predstavlja pobudu koja je usmjerena ka dobrobiti ugovornih stranaka te nije niti nemoralna niti nedopuštena, a takva, kao niti nezakonita ili protivna odredbama Ustava RH, prema stavu ovog suda svakako nije niti daljnja svrha koju tužiteljica navodi i koja sasvim očito proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora te je zakonom i jasno propisana (čl. 579. st. 1. ZOO-a) - da ovdje tužena kao kći tužiteljice nakon smrti svojih roditelja dobije vlasništvo njihove imovine, osobito uvažavajući da tužiteljica uopće ne navodi da bi time njena druga kći BN bila osiromašena ili znatno oštećena. Valja ovdje još istaknuti i da je saslušana kao stranka tužiteljica prema ocjeni suda jasno i uvjerljivo iskazala da su ona i njen suprug DN kod osjećaja straha zbog opasnosti od gubitka nekretnine tražili da ih ovdje tužena zbrine i da o njima vodi brigu, a upravo takav iskaz potvrđuje prethodno utvrđenje suda da između volje stranaka predmetnog ugovora i očitovanja iste nije postojao nikakav nesklad (uslijed kojeg bio ovaj ugovor bio prividan, ništetan ili pobojan), a da je pobuda (poticaj) stranaka za sklapanje ovog ugovora bila zakonita i dopuštena.

11. Odredbom čl. 583. st. 3. ZOO-a je propisano da svaka strana Ugovora o doživotnom uzdržavanju može zahtijevati raskid tog ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

12. Uvidom u sadržaj predmetnog ugovora (list 4 do 12 spisa) sud je utvrdio da su roditelji tužene i tužena ugovorili njene sljedeće obveze prema njima (čl. 2.):

- da im osigura normalne uvjete života,

- da ih u slučaju bolesti njeguje, pribavlja im hranu, odjeću i obuću i podmiruje troškove njihovog liječenja i lijekova (uključivo i bolničkog),

- da ih prema potrebi otpremi liječniku ili u bolnicu te ih u bolnici redovito pohodi i njeguje,

- da podmiri sve ostale njihove razumne potrebe koje oni izraze i

- da ih u slučaju smrti dostojno pokopa i namiri sve troškove ukopa sukladno mjesnim običajima.

13. Tužiteljica sudu navodi da tužena o svom teško bolesnom ocu nije brinula, a da sa njom od smrti oca ne razgovara. Saslušana kao stranka sudu je iskazala da je o njenom suprugu DN trebalo brinuti jer je bio jako bolestan, pretrpio je 4 moždana i tri srčana udara, primao je 24 sata kisik, bolovao je od raka prostate, čireva na želucu i šećera, a da ga tužena uopće nije viđala, da ga nije ni pogledala niti pitala treba li čašu vode te da je njemu sama pomagala, a da su ga obilazili unuci i patronažna sestra. Iskazala je i da je ona prošla pet operacija kičme i da joj nitko nije pomagao, da o sebi brine sama, da svoj vrt radi sama, da sama ide u dućan, da joj plin dovezu unuk ili susjed, da ju je unuka vozila liječniku kada joj je bilo potrebno, a da tužena od smrti njenog supruga k njoj uopće ne dolazi.

14. Saslušan na prijedlog tužiteljice kao svjedok AN je iskazao da je liječnik tužiteljice te da je bio i liječnik njenog supruga DN, da je DN bio teški bolesnik, teško pokretan i da je kada ga je obilazio u njegovoj bolesti vidio da o njemu brine njegova supruga, da je ona to mogla i da se trudila, no da joj je sigurno bilo teško, a da nikada nije vidio da bi itko drugi o suprugu tužiteljice brinuo. Iskazao je i da je i tužiteljica bolesna jer pati od visokog tlaka i da je operirala kralježnicu, da se može samostalno kretati, no da joj zbog dobi od 80 godina može biti potrebna pomoć.

15. I saslušani kao svjedoci na prijedlog tužiteljice LN (unuka tužiteljice), GN (unuk tužiteljice), BN (kći tužiteljice) i JN (susjed tužiteljice) su iskazali suglasno iskazu tužiteljice i njenog liječnika da je NN u bolesti pomagala gotovo isključivo tužiteljica, a da su tužiteljicu kada joj je bilo potrebno liječniku odvezli njeni unuci, njena kći BN ili njen susjed.

16. Saslušane na prijedlog tužene kao svjedokinje ŠN (kći tužene, unuka tužiteljice) i CN (šogorica tužiteljice) nisu iskazale suprotno prethodno opisanim iskazima obzirom je CN iskazala da ne zna puno o životima tužiteljice i tužene jer ih je rijetko viđala te da ne može reći tko je brinuo o NN, a da jedino zna da tužiteljica i tužena nisu u dobrim odnosima dok je ŠN iskazala da ona tužiteljici pomaže, da joj uredi nokte, odveze liječniku i u dućan, a da je i pomagala NN u njegovoj bolesti, no da je istima pomoć pružao i netko drugi nije iskazivala osim da je kći BN tužiteljicu znala voziti na groblje.

17. Saslušan, pak, na prijedlog tužene kao svjedok FN (sin tužene, unuk tužiteljice) je iskazao da je tužena pomagala svojim roditeljima te da i dalje tužiteljici pomaže i to nešto što tužiteljica ne može sama učiniti kao na primjer dovesti plinsku bocu te da se tužiteljica tuženoj obrati kada nešto treba. Iskazao je, međutim i da tužiteljica sa tuženom ne želi razgovarati pa da zadnje vrijeme slabije razgovaraju, a i da je on često tužiteljici pomaže tako što joj freza vrt, nosi drva, da ju vozi liječniku, a da to čini i njegova supruga te da ona zna tužiteljici i otići u dućan kao i da se tužiteljica kada nešto treba obrati njemu i njegovog supruzi kao i da je on brinuo o NN u njegovoj bolesti te da mu je svaki dan pomagao ustati iz kreveta i da mu je to bilo lakše učiniti nego tužiteljici. Iz ovakvog iskaza prema ocjeni ovog suda, međutim, proizlazi da NN u bolesti tužena uopće nije pomagala, a da tužiteljici pomažu njeni unuci, kako su to i ona i prethodno navedeni svjedoci iskazali dok je ovaj iskaz o pomoći koju tužiteljici pruža tužena prema ocjeni suda štur, nelogičan i kontradiktoran jer u situaciji u kojoj majka i kćer ne razgovaraju nije logično da se majka kćeri obraća tražeći bilo kakvu pomoć, a u situaciji kada tužiteljica prima pomoć od brojnih drugih osoba nije logično da joj istu vrstu pomoći pruža i kći sa kojom ne razgovara.

18. Saslušan kao svjedok na prijedlog tužene VN (suprug tužene, zet tužiteljice) je iskazao da su o UN brinuli svi iz njegovog dvorišta, da ga je on vozio na more, a tužiteljicu liječniku dok nije preciznije iskazivao o kakvoj pomoći koju je svojim roditeljima pružala tužena, a iskazao je da tužiteljica tuženu ne voli, da komuniciraju kada moraju i da je to tako od kada je tužena sa njim u braku. Ovaj je iskaz tako prema ocjeni suda u bitnom suglasan sa prethodno opisanim iskazima tužiteljice i na njen prijedlog saslušanih svjedoka o pomoći koju su NN i tužiteljici pružali drugi ljudi, a ne tužena dok i ovdje valja reći da je ovom sudu sasvim nelogičan iskaz da bi tužena tužiteljici pomagala u situaciji kada razgovaraju samo ako moraju i kada majka prema kćeri ne iskazuje svoju ljubav, kako to ovaj svjedok iskazuje.

19. Konačno valja reći i da je saslušana kao stranka tužena iskazala da je njena majka, ovdje tužiteljica, patološka lažljivica, da ju cijeli život omalovažava, da je ona za nju uvijek bila ružno pače i da je zbog toga izgubila samopouzdanje, da joj cijeli život prijeti, da psuje i vrijeđa ju ako isti čas ne napravi što od nje traži i da se uvijek, od njenih malih nogu prema njoj bahato i bezobrazno ponaša. Iskazala je i da joj nije mogla uvijek učiniti što ju je tražila, primjerice u vrtu, jer je radila i brinula o svojoj djeci te da su komunikaciju sa tužiteljicom preuzela njena djeca i da o njoj i brinu i da će brinuti jer da ona to ne može niti psihički niti fizički obzirom ju je tužiteljica ubila u pojam i oduzela joj samopouzdanje tako da nekada ne može niti normalno funkcionirati. Iskazala je i da je njenog oca NN u bolesti na more, k liječniku i u bolnicu vozio njen suprug, a i da je i tužiteljicu vozio na more. Ovakav iskaz tužene prema ocjeni ovog suda u potpunosti potvrđuje prethodno opisane iskaze tužiteljice i na njen prijedlog saslušanih svjedoka da su o NN brinuli drugi, a ne tužena te da i o tužiteljici brinu drugi, a ne tužena.

20. Slijedom svega navedenog sud je povjerovao prethodno opisanim iskazima tužiteljice i na njen prijedlog saslušanih svjedoka, našavši da njihovu istinitost iskazi tužene i na njen prijedlog saslušanih svjedoka nisu osporili pa je na temelju takve ocjene dokaza nedvojbeno utvrdio da tužena svom ocu NN u njegovoj teškoj bolesti nije pomagala, da o njemu nije brinula niti je sa njim komunicirala kao i da sa tužiteljicom već dulje vrijeme (više godina) ne komunicira, da joj ni u čemu ne pomaže te da je svaku brigu o njoj prepustila svojoj djeci i trećima (susjedima, sestri). Na temelju izvedenih i ocijenjenih dokaza, a uvažavajući i među strankama nesporne činjenice, sud je nedvojbeno utvrdio i da tužiteljica živi sama (u stanu koji je dio kuće u kojoj živi i njen unuk sa obitelji, a tužena, pak, u stambenoj jedinici sa kojom dijeli dvorište), da je sada već izrazito visoke životne dobi (80 godina), da boluje od visokog tlaka i da je tijekom života liječila kralježnicu. Sve utvrđene činjenice prema stavu ovog suda nedvojbeno upućuju na zaključak da je tužiteljici obzirom na njenu dob i zdravstveno stanje već niz godina potrebno da ju netko povremeno njeguje, da joj povremeno odlazi u dućan po hranu, odjeću, obuću, lijekove, da ju povremeno odveze liječniku, a u slučaju potrebe i u bolnicu i da podmiri i neke njene druge razumne potrebe poput pribave ogrijeva, uređivanja vrta, čišćenja stambenog prostora pri čemu razumnom potrebom sud smatra i druženje i razgovor. Tužiteljici je, valja naglasiti, obzirom na navedene okolnosti i u vrijeme kada je njen suprug DN bio teško bolestan bilo potrebno da joj netko u pružanju njege istome, a i svakodnevici obzirom na tu njegu, na opisani način pomogne. Utvrđene činjenice, pak, sasvim jasno upućuju na zaključak da joj sve navedeno tužena nije pružila niti joj danas pruža već da su to povremeno činili i danas čine drugi članovi njene obitelji ili susjed. Kako se tužena, međutim, osobno i prema stavu suda sasvim jasno predmetnim ugovorom ovu vrstu pomoći obavezala pružati i tužiteljici i njenom suprugu DN sve do njihove smrti, sud je na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da tužena ovu ugovorenu obvezu već dulje vrijeme ne ispunjava. Pri tome valja reći i da sadržajem predmetnog ugovora stranke nisu ugovorile obvezu tužene da plaća tužiteljičine režije ili da kuću u kojoj živi uređuje i dograđuje pa sud navode tužene o ovim radnjama te dokaze izvedene radi utvrđenja istih nije cijenio niti utvrđivao kao bitne činjenice za ocjenu osnovanosti ovog tužbenog zahtjeva. Svoj, pak, navod da je platila trošak pogreba svog oca, a čiju je istinitost tužiteljica osporila, tužena prema ocjeni suda ničim nije dokazala obzirom isto ne proizlazi niti iz sadržaja isprava koje je sudu dostavila niti iskaza stranaka i na njen prijedlog saslušanih svjedoka.

21. Valja reći i da su svi članovi obitelji slijedom odredaba čl. 4. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) dužni međusobno se pomagati pa su tako i obje kćeri tužiteljice i njeni unuci i njeni zetovi o tužiteljici dužni brinuti, no tužena je sklapanjem predmetnog ugovora na sebe preuzela obvezu koja je u odnosu na ovu dodatna te za ispunjenje koje očekuje naplatu (imovinu roditelja). Stoga je u skladu sa odredbama čl. 4., 5. i 9. ZOO-a u ispunjenju ugovorenih obveza dužna pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, surađivati sa tužiteljicom radi potpunog i urednog ispunjenja ugovorenih obveza i ostvarivanja prava iz njihovog ugovornog odnosa i konačno ispuniti svoje ugovorene obveze te je za njihovo ispunjenje odgovorna. Utvrđen, pak, izostanak komunikacije između tužiteljice i tužene te prepuštanje ispunjenja ugovorenih obveza trećima prema stavu suda ukazuje na postupanje tužene protivno prethodno navedenim zakonskim odredbama. Ovdje valja reći i da je tužena u odgovoru na tužbu navela da ne spori da sa tužiteljicom povremeno ima verbalnih nesuglasica, no da to na ispunjenje njenih ugovorenih obveza ne utječe dok je potom i prema ocjeni suda u bitnom suprotno, navela da tužiteljica sa njom odbija komunicirati bez valjanog razloga i bez njene krivnje te da time nastoji učiniti da njihov zajednički život u obiteljskoj kući postane nepodnošljiv kako bi se predmetni ugovor raskinuo dok konačno njen prethodno opisan iskaz sudu kao stranke upućuje na sasvim drugačiji zaključak od prethodnih navoda tužene - da je upravo razlog za njeno neispunjenje ugovorenih obveza izostanak izraza majčinske ljubavi i poštovanja tužiteljice prema njoj i to od njenih ranih godina. Već je ovakvo navođenje tužene sudu kontradiktorno i stoga nelogično i neživotno, no valja dodati i da je samo sklapanje ugovora poput predmetnog, a čiju valjanost tužena ne spori, potpuno jasan i nedvosmislen izraz majčinske ljubavi i poštovanja prema kćeri obzirom istim majka kćeri (u situaciji kada ima i drugu kćer) za slučaj svoje smrti ostavlja u vlasništvo svoju imovinu dok je sasvim neshvatljivo da ta kćer ugovorom poput predmetnog u situaciji dugogodišnjeg izostanka izraza majčinske ljubavi i poštovanja prema njoj preuzima obvezu brinuti o toj majci do njene smrti i na taj joj način izražavati svoju ljubav, poštovanje i zahvalnost, a u istoj situaciji još nelogičniji prethodno opisani iskaz tužene da je baš iz ovih razloga, iako oni postoje još od njene mladosti, nakon preuzimanja ovakve obveze ugovorom, od ispunjenja iste odustala. Sud tako uslijed ovih nelogičnosti niti opisanom iskazu tužene niti istinitosti njenih navoda sudu nije povjerovao dok je zaključio da tužiteljica u odnosu na ovdje predmetne ugovorene obveze tužene nije postupala nezakonito kako je to bezuspješno nastojala prikazati tužena.

22. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredaba čl. 583. st. 3. ZOO-a sud je tužbeni zahtjev tužiteljice da predmetni ugovor raskine jer tužena svoje ugovorene obveze ne ispunjava ocijenio osnovanim te je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude dok istom stoga nije odlučio o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

23. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev tužiteljice za naknadom ovih troškova ocijenjen je osnovanim jer je ista u ovom sporu uspjela, a kao potreban joj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i odmjeren prema dostavljenom troškovniku, u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, u daljnjem tekstu: OT) pa tako trošak sastava podnesaka od 12.11.2024. (u troškovniku je prema stavu ovog suda očitom omaškom naveden datum 16.11.) i 6.12.2024. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima 12.12.2024., 7.5.2025., 8.5.2025. i 9.5.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) i trošak zastupanja na pripremnom ročištu 14.11.2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja od 25 bodova (tbr. 9/5) pa tako sveukupno 625 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR te uvećano za PDV iznosi 1.562,50 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 146,45 EUR za svaku pa joj je ukupno dosuđen trošak u iznosu od 1.855,40 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tužene za naknadom troška ovog postupka ocijenjen je neosnovanim jer ista u ovom sporu nije uspjela. Stoga je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici EN po punomoćniku

2. Tuženoj ZN po punomoćniku