Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
Poslovni broj: 13 Gž-995/2022-6
1
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru Zadar, Borelli 9 |
||
|
Poslovni broj: 13 Gž-995/2022-6 |
||
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te, Blanke Pervan, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika J. N., OIB: …, …, zastupanog po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda J. R. & M. B., odvjetnicima u P., …, protiv tuženika-protutužitelja M. M., OIB: …, iz N. Š. …, zastupanog po punomoćnicima I. B., odvjetniku u P., … i D. P., odvjetnici u S. S., …, radi utvrđenja oporuke nevaljanom i prava na nužni dio, odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-151/2018-44 od 1. travnja 2022., te o žalbi tužitelja-protutuženika protiv dopunske presude istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-151/2018-58 od 12. travnja 2023., u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja-protutuženika J. N. i tuženika-protutužitelja M. M. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-151/2018-44 od 1. travnja 2022. dopunjena presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-151/2018-58 od 12. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
''I Utvrđuje se da tužitelju-protutuženiku J. N., OIB … R. …pripada pravo na nužni dio od ½ dijela cjelokupne ostavinske imovine ostaviteljice – oporučiteljice J. N., u ostavinskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Požegi pod poslovnim brojem O-831/2017 (ranije O-571/2016).
II U odnosu na tužbene zahtjeve koji glase:
a) "Utvrđuje se da je oporuka ostaviteljice J. N., sačinjena 11. rujna 2012. pravno nevaljana."
b) "Utvrđuje se da je 1/3 dijela pokretnina i to traktora marke Ursus 350, ljubičaste boje, tanjurače velike sa 24 diska, 2 pluga IMT dvobrazna, brnače sa 4 krila, gajbe željezne za prijevoz, električni mlin s cirkularom, šivača mašina, Singer nožna, plinska boca, kombinirani električni-plinski štednjak Gorenje (kombinirani 2+2), štednjak Plamen na drva Slavonac, postolarske mašine, konjska kola s osovinom na 2 točka, plug za vađenje krumpira, tačke, runilica za kukuruz, repara Plamen, mali hladnjak Gorenje i regal za dnevni boravak, vlasništvo tužitelja-protutuženika J. N., OIB …, R. …, V., a što je tuženik-protutužitelj M. M., OIB … iz N. Š. … dužan priznati i izdati mu odgovarajuću ispravu za prijenos prava vlasništva navedenog suvlasničkog dijela na istim pokretninama, a koji će u protivnom zamijeniti ova presuda te se ima 1/3 dijela pokretnina izdvojiti iz ostavinske imovine ostaviteljice pokojne Josipe Njegovan, u ostavinskom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem O-571/2016 pred Općinskim sudom u Požegi."
III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik J. N., OIB …, R. …nedostojan naslijediti ostaviteljicu pok. J. N., rođenu M., OIB …, kći M. iz N. Š. …, rođenu 1. travnja 1941., a umrlu 30. kolovoza 2016., zbog težeg ogrješenja o dužnost zakonskog uzdržavanja ostaviteljice koju je bio dužan uzdržavati."
IV Svaka stranka snosi svoje troškove.''
2. Uvodno označenom dopunskom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
»II Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:
a) "Utvrđuje se da je oporuka ostaviteljice J. N., sačinjena 11. rujna 2012. pravno nevaljana."
b) "Utvrđuje se da je 1/3 dijela pokretnina i to traktora marke Ursus 350, ljubičaste boje, tanjurače velike sa 24 diska, 2 pluga IMT dvobrazna, brnače sa 4 krila, gajbe željezne za prijevoz, električni mlin s cirkularom, šivača mašina, Singer nožna, plinska boca, kombinirani električni-plinski štednjak Gorenje (kombinirani 2+2), štednjak Plamen na drva Slavonac, postolarske mašine, konjska kola s osovinom na 2 točka, plug za vađenje krumpira, tačke, runilica za kukuruz, repara Plamen, mali hladnjak Gorenje i regal za dnevni boravak, vlasništvo tužitelja-protutuženika J. N., OIB …, R. …, V., a što je tuženik-protutužitelj M. M., OIB … iz N. Š. … dužan priznati i izdati mu odgovarajuću ispravu za prijenos prava vlasništva navedenog suvlasničkog dijela na istim pokretninama, a koji će u protivnom zamijeniti ova presuda te se ima 1/3 dijela pokretnina izdvojiti iz ostavinske imovine ostaviteljice pokojne Josipe Njegovan, u ostavinskom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem O-571/2016 pred Općinskim sudom u Požegi."«
3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II i IV izreke žalbu je izjavio tužitelj-protutuženik (dalje tužitelj) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog strpnja na ponovno suđenje, podredno da se ista presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te mu se naknadi parnični trošak sukladno popisanom, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra kako provedeni dokazni postupak ne daje osnovu sudu prvog stupnja za donošenje presude kojom se zahtjev tužitelja pod toč. II a) i b odbija. Ističe kako je oporuka pok. J. N. pravno nevaljana, budući da se u osobnom zdravstvenom kartonu za istu navodi dijagnoza senilne katarakte, tj. siva mrena, koja ima svoje gradacije te ona može varirati sve do potpune zamućenosti koja gotovo uopće ne dopušta protok svjetlosti u oko, zbog čega dolazi do zamućenja vida, što onemogućava čitanje i pisanje. Niti jedan saslušani svjedok oporuke nije mogao potvrditi da je bio svjedok određene oporuke, te niti jedan svjedok nije potvrdio da je ostaviteljica pred svjedocima izjavila da je to njena oporuka, a upravo su saslušani svjedoci rekli da ne znaju da je to bila oporuka jer su iskazivali kako su u javnobilježnički ured došli potpisati da se M. M. brine o svojoj sestri J. N.. Nadalje, ističe kako tužitelj ima pravni interes od suda zatražiti deklaratornu odluku kao pod toč. II b) izreke. Kada bi se prihvatio stav suda prvog stupnja tada se nikada o takvim zahtjevima ne bi moglo raspravljati nakon smrti ostavitelja. Osnova stjecanja prava vlasništva pokretnina bit će rješenje o nasljeđivanju, a da bi se došlo do takve odluke tužitelj je morao zatražiti utvrđenje i izdvajanje 1/3 dijela predmetnih pokretnina iz ostavinske imovine ostaviteljice. Pobija i odluku o troškovima postupka.
4. Tužitelj je podnio žalbu i protiv dopunske presude pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana dopunska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista dopunska presuda preinači sukladno žalbenim navodima. U žalbi ističe identične razloge kao i u žalbi izjavljenoj protiv presude u pobijanom dijelu.
5. Žalbu protiv citirane presude podnio je tuženik- protutužitelj (dalje: tuženik) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog strpnja na ponovno suđenje, podredno da se ista presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a udovolji protutužbenom zahtjevu tuženika te da mu se naknadi parnični trošak sukladno popisanom, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda pod toč. II izreke ne sadrži odluku o tužbenom zahtjevu, slijedom čega podredno ističe da podnosi dopunsku presudu u tom dijelu. Nadalje, ističe kako je sud prvog stupnja prvenstveno propustio ocijeniti javnu ispravu-zapisnik sastavljen pri Centru za socijalnu skrb u Požegi od 9. listopada 2006., dakle, 5 godina prije nego je tužitelj odselio iz kuće ostaviteljice. Nadalje, sud prvog stupnja ne iznosi razloge zašto prihvaća iskaz tužitelja u postupku kao dokaz o odlučnoj činjenici. Također, razlog za odbijanje protutužbenog zahtjeva temelji na pogrešnoj interpretaciji pravne norme, koja postojanje obveze uzdržavanja između roditelja i djeca ne uvjetuje pokretanjem parničnog postupka. Obveza uzdržavanja nedvojbeno je postojala činjenicom da je ostaviteljica, kao majka, tužitelja uredno uzdržavala sve do njegove punoljetnosti, a kada je ostala bez gotovo ikakvih materijalnih primanja od svog sina je zatražila pomoć za vlastito uzdržavanje, što je isti odbio. Za sve to vrijeme o ostaviteljici je brinuo i skrbio tuženik. Sud prvog stupnja je propustio ocijeniti iskaz svjedoka P., čiji iskaz prihvaća, iako je isti proturječan drugim provedenim dokazima, jer nema nikakvog dokaza da je tužitelj bio vlasnik zemlje koju je obrađivao svjedok P.. Tužitelj nije bio vlasnik nikakve zemlje od koje bi ostvarivao prihod, a kamoli da bi takav prihod dao za uzdržavanje ostaviteljici. Ističe i kako je tužitelj bio u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svoje majke, da takvu volju u periodu u 10 i više godina nikada nije iskazao, a niti pokazao, čime se teško ogriješio o svoju moralnu i zakonsku obvezu, zbog čega nije dostojan naslijediti pok. J. N.. Osporava i odluku o troškovima postupka.
6. Na žalbe nije odgovoreno.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Prvenstveno je za istaći kako je sud prvog stupnja donesenom presudom propustio odlučiti o osnovanosti tužbenih zahtjeva radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke ostaviteljice, kao i dijela koji se odnosi na pokretnine, u kom pravcu je naknadno donio dopunsku presudu kojom je te zahtjeve (pod toč. II a) i b)) odbio kao neosnovane.
9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje ZID ZPP), na koju u žalbama ukazuju tužitelj i tuženik, budući da pobijana presuda i dopunska presuda imaju razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i dopunske presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se iste mogu ispitati.
10. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je oporuka ostaviteljice pok. J. N. sačinjena 18. rujna 2011. pravno nevaljana, budući da u trenutku oporučivanja oporučiteljica nije bila čiste svijesti niti slobodna od sile, odnosno zablude da shvati što potpisuje, zatim da se utvrdi da mu pripada nužni dio od 1/2 dijela cjelokupne ostavinske imovine ostaviteljice u ostavinskom postupku koji se vodi pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem O-831/17, budući da je jedini zakonski nasljednik ostaviteljice, te da se utvrdi da 1/3 dijela pokretnina i to: traktor marke Ursus 350, ljubičaste boje, tanjurača velika sa 24 diska, 2 pluga IMT dvobrazna, brnača sa 4 krila, gajba željezna za prijevoz, električni mlin s cirkularom, šivača mašina, Singer nožna, plinska boca, kombinirani električni-plinski štednjak Gorenje (kombinirani 2+2), štednjak Plamen na drva Slavonac, postolarska mašina, konjska kola s osovinom na 2 točka, plug za vađenje krumpira, tačke, runilica za kukuruz, repara Plamen, mali hladnjak Gorenje i regal za dnevni boravak predstavljaju njegovo vlasništvo, što je tuženik dužan priznati i izdati mu odgovarajuću ispravu za prijenos prava vlasništva navedenog suvlasničkog dijela na tim pokretninama te da se 1/3 dijela tih pokretnina izdvoji iz ostavinske imovine ostaviteljice, budući da je za vrijeme zajedničkog života sa roditeljima, ovdje oporučiteljicom i pok. ocem M., te pokretnine stekao vlastitim radom. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika da se utvrdi da je tužitelj nedostojan naslijediti ostaviteljicu pok. J. N. zbog težeg ogrješenja o dužnost zakonskog uzdržavanja ostaviteljice, koju je bio dužan uzdržavati.
12. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je predmetna oporuka sastavljena sukladno odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje ZN), budući da je oporučiteljica, kojoj je oporuka pročitana pred svjedocima potvrdila da je to njena volja, te je ujedno, a s obzirom da je tužitelj jedini zakonski nasljednik pok. J. N., utvrdio njegovo pravo na nužni dio sukladno odredbi čl. 70. st. 3. ZN. Pri tome je ocijenio neosnovanim protutužbeni zahtjev tuženika smatrajući da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 125. st. 1. toč. 4. ZN, budući da iako je tužiteljeva zakonska obveza bila uzdržavati svoju majku, istu nije mogao ispunjavati iz objektivnih razloga, jer je bio nezaposlen te je imao obvezu uzdržavanja četvero svoje malodobne djece.
13. Iz stanja spisa proizlazi kako je u ostavinskom postupku koji se vodi iza smrti J. N. predana oporuka pisana na računalu 11. rujna 2012., koju je potpisala oporučiteljica i svjedoci oporuke Z. Š. i A. Ž., čija istovjetnost potpisa je potvrđena kod javnog bilježnika, a kojom je ostaviteljica raspolagala svojom nekretninom oznakom čest. zem. 1260, upisane u zk. ul. … k.o. Š. (u naravi kuća, dvorište i šuma površine 14.733 m2) na način da ju je oporučila svome bratu, ovdje tuženiku.
14. Sukladno odredbi čl. 31. st. 1. ZN oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.
15. Sud prvog stupnja je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, analizom izvedenih dokaza, posebno saslušanjem svjedoka oporuke Z. Š. i svjedokinje M. M., te samog tuženika utvrdio kako je sporna oporuka sastavljena kod javnog bilježnika koji ju je pročitao naglas pred nazočnim svjedocima oporuke i oporučiteljicom te suprugom tuženika, svjedokinjom M. M. i samim tuženikom, a nakon čega je svjedokinja M. M. osobno pročitala oporuku glasno na uho oporučiteljici, a s obzirom da je ista slabije čula, te je ova klimajući glavom potvrdila da je to njena volja.
15.1. Saslušana svjedokinja A. Ž., ujedno i svjedokinja oporuke, nije jasno i određeno iskazivala što se konkretno događalo u javnobilježničkom uredu ni je li ostaviteljica njoj nešto osobno rekla, ni što je ona osobno potpisala ni o kakvoj ispravi se radilo, ali je potvrdila da su u javnobilježničkom uredu bili ostaviteljica, tuženik, njegova supruga i gospodin Z. Š., da im je nešto pročitano i to je potpisala, da su pok. J. nešto pitali, ali se ne sjeća što, da joj se pok. J. činila dobro, te da je inače bila suvisla, osim što nije dobro čula i kada joj se u javnobilježničkom uredu nešto trebalo reći moralo joj se glasnije reći. Ovakav iskaz svjedokinje, iako nije određen i ne sjeća se detalja o događajima u javnobilježničkom uredu prilikom potpisivanja oporuke, nije u suprotnosti s iskazima saslušanih svjedoka Z. Š. i M. M. te tužitelja, te takve njihove iskaze ničim nije dovela u pitanje.
15.2. U postupku je provedeno i vještačenje po vještaku doc.prim.dr.sc. M. D., dr. med., specijalisti neurologu, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi kako je pok. J. N. u trenutku potpisivanja oporuke bila sposobna shvatiti značenje pravne radnje i pravnih posljedica koje nastaju kada netko svojom voljom želi oporukom raspolagati svojom imovinom i u tom pravcu u trenutku potpisivanja oporuke nije bilo nikakvih ograničenja kod iste. Ujedno iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da su i sluh i vid pok. J. N., u to vrijeme, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, bili ograničeni.
16. U smislu odredbe čl. 31. st. 1. ZN za valjanost alografske oporuke nužno je da oporučitelj zna čitati i pisati i da je to u stanju, kao i da oporučitelj dokument potpiše ispred dvoje nazočnih svjedoka i da pred njima izjavi da je to njegova oporuka.
17. Iz utvrđenja u postupku nedvojbeno proizlazi da je pok. J. N. znala čitati i pisati te da bez obzira na činjenicu ograničenja sluha i vida u trenutku potpisivanja oporuke nije imala nikakvih ograničenja za raspolaganje oporukom, te nakon što joj je pisana oporuka pročitana pred svjedocima i nakon što je oporučiteljica klimanjem glave potvrdila da je istinit sadržaj njene oporuke, tj. da je to njena oporuka, što je potvrdila i svojim potpisom, a nakon nje i svjedoci, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako je oporuka od 11. rujna 2012. pravovaljana.
18. Tužitelj u tužbi ističe svoje pravo na nužni dio, koji po odredbi čl. 70. st. 3. ZN za tužitelja, kao potomka i jedinog zakonskog nasljednika ostaviteljice iznosi jednu polovicu, koje pravo na nužni dio mu je pozivom na navedenu zakonsku odredbu pravilno sud prvog stupnja utvrdio, budući da je prethodno pravilno ocijenio neosnovnim protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje da je tužitelj nedostojan naslijediti ostaviteljicu.
19. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. toč. 4. ZN nedostojan je naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke onaj koji se teže ogriješio obvezom uzdržavanja ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, a na koji razlog se u protutužbenom zahtjevu poziva tuženik.
20. Sud prvog stupnja je u postupku utvrdio da je oporučiteljica bila stara i bolesna, da je od prihoda imala socijalnu pomoć, odnosno naknadu na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb Požega od 6. studenoga 2007. u iznosu 541,67 kn i naknadu od oko 1.200,00 kn godišnje od zakupa zemljišta koje je bilo dijelom u njenom vlasništvu, a dijelom u vlasništvu tužitelja, kao i da ta primanja zasigurno nisu bila dostatna za uzdržavanje tužiteljice. Međutim, utvrdio je i kako tužitelj ima četvero djece te zakonsku obvezu uzdržavanja djece koja su tada bila maloljetna, a on u to vrijeme bez posla.
21. Da bi se nasljednik teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju u smislu navedene zakonske odredbe potrebno je da je ostaviteljeva egzistencija ozbiljno ugrožena, da je nasljednik znao za takvo stanje, da je prema svojim mogućnostima bio u stanju ispuniti tu obvezu ali da je svjesno nije htio ispuniti.
22. Pravilno je sud prvog stupnja, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio materijalne i obiteljske prilike tužitelja, te njegovu mogućnost uzdržavanja pok. majke u takvim okolnostima, te zaključio kako tužitelj svoju zakonsku obvezu nije mogao ispunjavati iz objektivnih razloga, slijedom čega se nije ogriješio o čl. 125. st. 1. toč. 4. ZN.
23. Sud prvog stupnja smatra neosnovanim i tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u odnosu na navedene pokretnine, smatrajući kako nije dokazao da bi tuženik identificirane pokretnine držao u posjedu i da bi ih on eventualno prodao pa da bi eventualno imao obvezu priznati da se iz ostavinske imovine izdvoji 1/3 dijela identificiranih pokretnina za korist tužitelja, kao i da tužitelj nije dokazao da ima bilo kakvo pravo vlasništva na tim nekretninama, slijedom čega smatra da nisu ispunjene pretpostavke da mu tuženik u smislu čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) preda svoj posjed predmetnih pokretnina.
24. Odredbom čl. 75. st. 1. ZN propisano je da neovisno o svom nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom njegova imovina povećala dok su živjeli u zajednici. Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio (st. 2. istoga članka).
25. Nije sporno da je tužitelj jedini zakonski nasljednik pok. J. N., kao i što je nesumnjivo iz sadržaja oporuke utvrđeno da je pok. J. istom u korist tuženika raspolagala isključivo nekretninama (kuća, dvorište i šuma), dok pokretnine nisu bile predmetom raspolaganja ostaviteljice.
25.1. Prema tome, tužitelj, kao jedini zakonski nasljednik pok. J. N., nasljednik je imovine, kako pokretne, tako i nepokretne, kojom za života ista nije raspolagala, dok je tuženik kao oporučni nasljednik, nasljednik isključivo točno određenih nekretnina i kao takav ne može biti pasivno legitimiran u postupku radi izdvajanja iz ostavine imovine koja ga oporukom ne pripada. Samim time nije dužan priznati tužitelju vlasništvo istih, a posebno izdati tužitelju odgovarajuću ispravu za prijenos prava vlasništva, budući da sa istim u pogledu tih pokretnina nije bio ni u kakvom obveznom odnosu.
26. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane (dopunjene) presude, kao i odredbu čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.
27. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi pobijanu (dopunjenu) presudu suda prvog stupnja.
Zadar, 29. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća
Igor Delin, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.