REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-909/2024-19

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. HĆ pok. NĆ, 2. UĆ, 3. KĆ pok. NĆ, 4. TĆ ud. pok. ŠĆ sada ž. PĆ, 5. OĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 6. UĆ pok. M, 7. ČĆ, 8. CĆ, 9. UĆ, 10. GĆ, 11. IĆ, 12. VĆ pok. H, 13. VĆ pok. H, 14. ĐĆ ud. pok. IĆ, 15. EĆ pok. NĆ, 16. FĆ ž. N, 17. SĆ pok. SĆ, 18. JĆ ž. U, 19. NĆ pok. K, 20. ŽĆ pok. K, 21. ŠĆ, 22. AĆ sina pok. ĐĆ, 23. BĆ pok. T, 24. ĆĆ ud. Š, 25. RĆ žene UĆ, 26. ZĆ ud. P, 27. LĆ ud. O, 28. ĆĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 29. AĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 30. DĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 32. MD pok. MD i 33. HD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], svi oni ad/1– ad/4, ad/6 – ad/27, odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Boris Ujević, odvjetnik iz Imotskog) radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 19. svibnja 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 13. lipnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] Č 11, vlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina] – [adresa] istovjetne dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] u površini 126 m² (prema zemljišnoknjižnom stanju) odnosno dijelovima kat. č. zem. [katastarska čestica] u površini 40 m², 4255/3 u površini 28 m² i 4254 u površini 58 m² (prema upisu u katastarski operat), baš nekretnine koju je vještak ing. Davor Bubalo, na skicama od 7.5.2025. god. narisao između točaka A-B-C-D-E-F-A, pa je slijedom toga i ovlašten, na osnovi ove odluke i uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtijeva zemljišnoknjižno pravo, izvršiti uknjižbu prava vlasništva te nekretnine u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, uz istodoban izbris prava tuženika upisanih u tu evidenciju nad predmetnom nekretninom, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je uparničena nekretnina (zajedno sa drugim zemljištem koje s uparničenim zemljištem čini prostornu cjelinu, a nije predmet ovog postupka) ranije bilo vlasništvo AĆ, a kako da je taj raniji vlasnik dio tog zemljišta prodao njegovom/tužiteljevom ocu ND, a dio njegovom/tužiteljevom susjedu UD te kako da je u pravnim poslovima sklopljenim s tim stjecateljima tužitelj stekao svo prethodno opisano, u ovom postupku uparničeno, zemljište, dakle – među inim – stekao i uparničenu nekretninu, on/tužitelj da je sada izvanknjižni vlasnik posrednog predmeta spora ove parnice.

1.1.Zahtijevao je da sud deklarira postojanje opisanog prava i njega/tužitelja ovlasti na upis tog prava u zemljišnu knjigu.

2. Privremeni zastupnik tuženika ad/1 – ad/4 i ad/6 – ad/27 te ad/31 i ad/32, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je, bez posebnog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio navode tužbe i osnovanost zahtjeva.

3. Tužena ad/33 MĆĆ je, uz napomenu da je uparničena nekretnina nekada bila vlasništvo njenog pok. djeda KD, no da njenih prava na uparničenoj nekretnini sada nema.

4. Ostali tuženici, iako su pozivani pristupati ročištima, ročištima nisu pristupali niti su podnijeli pisane odgovore na tužbu.

5. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitana je isprava Sporazum – U [adresa] 1.5.2024. god., pročitana je isprava Ugovor o kupoprodaji nekretnine – U [adresa] 29.5.2024. god, pročitan je Ugovor o darovanju nekretnina od 29.8.2024. god., obavljena je radnja uviđaja na predmetnoj nekretnini, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Davora Bubala od 7.5.2025. god. te su u statusu svjedoka saslušani HĆĆ, TD pok. C i NĆĆ.

6. Pravno su osnovana zahtijevanja koja je tužitelj postavio u ovoj parnici.

7. Kroz razdoblje u koje upire njegovo sjećanje, dijelove uparničene nekretnine posjedovali su njegov/svjedokov otac UD (sjeverni dio) i tužiteljev otac ND (preostali dio uparničene nekretnine).

7.1.Posvjedočio je to svjedok HĆĆ, osoba rođena 1973. god., dakle osoba čije sjećanje upire makar u razdjelnicu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

7.2.Izloženo posvjedočenje potvrdili su i preostali svjedoci, osobe koje kao i svjedok HĆĆ kroz razdoblja njihovih života obitavaju uz uparničenu nekretninu.

7.3.Proizlazi utoliko da su tužiteljeve tvrdnje o isključivom posjedu njegovih prednika i njegovom posjedu na predmetnoj nekretnini kroz relevantno razdoblje suglasno potvrdile osobe kojima se ne može spočitati neupućenost u okolnosti o kojima su posvjedočili u parnici.

7.4.Izloženim dijelovima posvjedočenja svjedoka ne proturječi rezultat niti bilo kojeg drugog dokaznog sredstva korištenog u ovoj parnici pa je utoliko iskazima svjedoka valjalo u potpunosti podariti vjeru.

7.5.Pak, nakon podarivanja vjere promatranim svjedocima naprosto je morao uslijediti zaključak da vlast osoba koje je tužitelj označio njegovim prednicima na predmetnoj nekretnini i njegova vlast na toj nekretnini, kao isključive vlasti, kontinuirano postoje kroz razdoblje posljednjih više od četrdeset godina.

8. Čitanjem uvodno označenih isprava koje svjedoče o pravnim poslovima u kojima je predmet raspolaganja – među inim – bila i uparničena nekretnina, utvrđeno je da je slijed stjecanja predmetne nekretnine bio baš onakav kakav je tužitelj izložio u tužbi.

8.1.Naime, utvrđeno je da je AĆ, raniji nesporni nositelj vlasti na predmetnoj nekretnini, dijelovima uparničene nekretnine raspolagao u korist osoba koje je tužitelj označio njegovim neposrednim prednicima na toj nekretnini, dakle, u korist UD i ND te da su ti stjecatelji na taj način stečenim dijelovima uparničene nekretnine raspolagali baš u tužiteljevu korist.

8.2.Utvrđeno je na toj osnovi da su svi pravni učinci postignuti posjedovanjem predmetne nekretnine barem kroz četrdesetogodišnje razdoblje naposljetku pripali ovopostupnom tužitelju.

9. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN 91/96 – 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

10. Netom smo izložili utvrđenje da su tužiteljevi prednici i on osobno predmetnu nekretninu – do sada – samostalno posjedovali (posjeduje) kroz, barem, četrdesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja. Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičke vlasti tužiteljevih prednika na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju. Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojala isključivo tužiteljeva prava, naprosto preostalo zaključiti da nad tom nekretninom, stečeno baš u smislu st. 3. čl. 159. ZV, postoji isključivo tužiteljevo (izvanknjižno stečeno) vlasničko pravo.

10.1.Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

11. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

11.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje tvore tu nekretninu, stekao je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

11.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

12. Dakle, tužiteljevi zahtjevi (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

12.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 13. lipnja 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.