P-4602/2022-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja IJ i punomoćnice tuženika AJ, na ročištu radi objave 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju štetu isplatom iznosa od 6.572,93 eur sa zateznom kamatom koja teče od 3. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena",

Obrazloženje

1. Dana 20. prosinca 2022. zaprimljena je tužba kojom tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 6.572,93 eur sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2022. do isplate. Iz tužbe proizlazi kako je osnova naknade štete koju tužitelj trpi zbog isplate invalidske mirovine korisniku RJ, kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu čiji je uzrok 60% ozljeda na radu koja je nastala u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika ZJ upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Dodaje kako je rješenjem tužitelja od 7. rujna 2011. označenom korisniku zbog posljedica istog događaja priznata i naknada za tjelesno oštećenje, tako da isplatom mirovine u razdoblju od 1. prosinca 2019. do 31. listopada 2022. tužitelj trpi štetu u iznosu od 5.057,48 eur, dok s osnova naknade za tjelesno oštećenje šteta iznosi 1.515,45 eur. Na kraju navodi kako je prije pokretanja parnice tuženik odbio udovoljiti postavljenom odštetnom zahtjevu, a osnova njegove odgovornosti za štetu temelji se na odredbama iz čl. 164. i čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, dalje ZOMO).

2. U svom odgovoru od 4. siječnja 2023. tuženik potvrđuje navode o prometnoj nesreći prijavljenoj kao ozljeda na radu u kojoj je osiguranik tužitelja OJ zadobio tjelesne ozljede. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, a u bitnom navodi kako u ovom slučaju osnovanost u odnosu na tuženika kao društvo za osiguranje, ovisi o primjeni zakonskih odredbi, ali ne ZOMO na koje se pogrešno poziva tužitelj, već na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP). Dodaje kako je vozilo štetnika u vrijeme nesreće bilo od automobilske odgovornosti osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja, stoga se obveze prema tužitelju moraju cijeniti prema propisima kojima je definiran opseg obveze tuženika po osnovi te police od osiguranja. S tim u vezi smatra kako bi tužitelju mogla pripadati šteta isključivo u razmjernom iznosu mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Slijedom toga ističe kako je osiguraniku tužitelja određena mirovina zbog opće radne nesposobnosti uslijed ozljede na radu, stoga ne postoji razlika koju bi tužitelj prema odredbi iz čl. 27. ZOMO jedino imao pravo potraživati od tuženika osnovom police osiguranja od automobilske odgovornosti, radi čega tužbeni zahtjev drži neosnovanim.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom rješenja HZMO, Područne službe u Dubrovniku Klasa: 141-02-10-01-OB od 21. lipnja 2011., rješenja HZMO, Područne službe u Dubrovniku Klasa: 141-02/11-01/OB 03371470602 od 6. srpnja 2011., rješenja HZMO, Područne službe u Dubrovniku Klasa: 141-06/11-01/OB: 03371470602 od 7. rujna 2011., nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 15. studenog 2010., nalaza i mišljenja vještaka o tjelesnom oštećenju od 31. kolovoza 2011., prijave o ozljedi na radu od 31. listopada 2006., zapisnika o očevidu PU Dubrovačko-neretvanske od 14. listopada 2006., odštetnog zahtjeva od 11. studenog 2022. i odgovora tuženika od 17. studenog 2022., pregledom isplata sredstava za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2019. do 31. listopada 2022. i podataka o doznačenim mirovinskim primanjima.

4. Stranke nisu zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama je sporna osnovanost tužbe i visine tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Odredbama iz čl. 27. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.); da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

9. Tuženik ne čini spornim da je prometnu nesreću 14. rujna 2006. u Dubrovniku skrivio osiguranik tuženika ZJ upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. koje je u to vrijeme bilo kod njega osigurano važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 0120015355066. Također je nesporno da je sudionik te nesreće bio OJ, koji je zadobio tjelesne ozljede, a na okolnost nastanka ovog događaja priložen je i zapisnik o očevidu Postaje prometne policije u Dubrovniku od 14. listopada 2006.

10. Pregledom rješenja HZMO Područne službe u Dubrovniku Klasa: 141-02- 10-01-OB od 21. lipnja 2011. razvidno je da je osiguraniku RJ, kod kojeg je uslijed ozljede na radu od 60% i bolesti od 40% nastala profesionalna nesposobnost za rad i od 29. listopada 2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.030,19 kuna mjesečno.

11. Pregledom rješenja gornjeg naslova Klasa: 141-02/11-01/OB 03371470602 od 6. srpnja 2011. razvidno je da će se osiguraniku RJ uz mirovinu isplaćivati i dodatak, dok iz rješenja Klasa: 141-06/11-01/OB: 03371470602 od 7. rujna 2011. proizlazi kako je RJ zbog posljedica ozljede na radu priznato od 1. veljače 2011. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 232,45 kn mjesećno. Sve navedene odluke HZMO temelje se na priloženim nalazima i mišljenjima vještaka o invalidnosti od 15. studenog 2010. i 31. kolovoza 2011.

12. Pregledom obračuna isplata od 9. studenog 2022. razvidno je kako je na teret tužitelja HZMO korisniku RJ u vremenu od 1. prosinca 2019. do 31. listopada 2022. isplaćeno ukupno 6.572,93 eur, od čega po osnovi invalidske mirovine iznos od 5.057,48 eur, a iznos od 1.515,45 eur na temelju naknade za tjelesno oštečenje.

13. U tijeku postupka tuženik ne dovodi u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti niti dovodi u sumnju vjerodostojnost rješenja tužitelja o profesionalnoj nesposobnosti za rad korisnika OJ uslijed ozljede na radu od 60% i bolesti od 40%, sve temeljem provedenog medicinskog vještačenja. Međutim, osporava osnovanost tužbe i tvrdnje tužitelja o primjeni materijalno pravnih propisa, a sud prihvaća stav tuženika i smatra kako u ovom slučaju treba primijeniti citirane odredbe ZOOP, jer uređuju užu problematiku odgovornosti za štetu nastalu u prometu od one propisane odredbama ZOMO koje uopćeno propisuju odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika. Dakle, kod donošenja odluke valjalo je cijeniti citirane odredbe iz čl. 27. ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno prilikom isplata mirovine korisniku u razdoblju od 1. prosinca 2019. do 31. listopada 2022. Kod takvog stanja stvari, a uzimajući u obzir nesporni Baničevićev status korisnika invalidske mirovine zbog ozljede na radu, u ovom slučaju nema razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koju bi tužitelj bio ovlašten zahtijevati od tuženika, radi čega se zahtjev drži neosnovanim, a neosnovan je i u odnosu na tražbinu s osnova isplate naknade za tjelesno oštečenje. Naime, prema odredbi iz čl. 27. st. 2. ZOOP stvarnom štetom u smislu stavka 1. istog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U svakom slučaju, nema spomena naknadi štete za tjelesno oštečenje, stoga i ovaj dio tužiteljevog zahtjeva nema valjanog zakonskog uporišta.

14. U skladu s iznesenim okolnostima tužba je neosnovana, radi čega je tužbeni zahtjev postavljen radi isplate iznosa od 6.572,93 eur sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2022. odbijen u cijelosti, kako je odlučeno u izreci presude, a odluka o parničnom trošku je izostala, jer tuženik nije podnio zahtjev za njegovom naknadom.

Split, 13. lipnja 2025.

SUDAC

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu elektronički putem ovog suda.

DNA:

-tužitelju

-tuženiku