Povrv-901/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja SA & SA SVETOVANJE, d.o.o., OIB: 15102311287, Dvor 42, Šmarje pri Jelšah, kojeg zastupa punomoćnik Filip Ivan Žuro, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika INSTITUT IGH, d.d., OIB: 79766124714, Ulica Janka Rakuše 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Boris Ivančić, odvjetnik iz Splita, radi isplate iznosa od 10.800,00 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s danom objave 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba, br. Ovrv-4595/2024 od 21. veljače 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 10.800,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 4.050,00 EUR od 16. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i

- na iznos od 6.750,00 EUR od 14. studenoga 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 327,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 21. veljače 2024 do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba, br. Ovrv-4595/2024 od 21. veljače 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju zatezne kamate i to:

- na iznos od 4.050,00 EUR od 17. rujna 2023. do 15. listopada 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 8 dana,

te se navedeni dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15. dana.

Obrazloženje

1. Predmet ovoga spora koji je započeo kao ovršni postupak je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 10.800,00 EUR koja tražbina se temelji na računima broj 5/2023 na iznos od 4.050,00 EUR i br. 6/2023 na iznos od 6.750,00 EUR, koje je tužitelj ispostavio tuženiku na temelju Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji na području izrade tekućih analiza i izvještaja o poslovanju Instituta IGH, d.d. sklopljenog 12. rujna 2023. između tužitelja kao davatelja usluge i tuženika kao klijenta (nastavno: Ugovor).

2. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnome osporio tužbeni zahtjev u osnovi i visini navodeći da tužitelj kao tuženikov poslovni konzultant nije ispunio svoje ugovorne obveze jer dostavljena analiza poslovnih procesa i organizacije tuženika od 10. studenoga 2023., a ni dopunjena analiza od 19. prosinca 2023., koja analiza je trebala služiti za interne potrebe tuženika, ne sadrže korisne ni vrijedne savjete za poslovanje tuženika u poslovnim područjima navedenima u čl. 2. toga Ugovora.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz sudskog registra (list 9 do 13 spisa), račun broj 5/2023 (list 15 i 16 spisa), račun br. 6/2023 (list 19 i 20 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 22 do 26 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji na području izrade tekućih analiza i izvještaja o poslovanju Instituta IGH, d.d. (list 69 do 82 spisa), Sporazum o povjerljivosti (list 83 do 87 spisa), Izvješće i prilozi o sklopljenom Ugovoru o poslovnoj suradnjji između Institut IGH d.d. i tužitelja (list 88 do 112 spisa), e-mail korespondencija od 10.11.2023. (list 113 do 129 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 130 do 135 spisa), e-mail korespondencija (list 140 do 159 spisa), preslike povratnica (list 162 i 163 spisa), bilješke sa sastanaka (list 168 do 238 spisa), e-mail korespondencija (list 249 do 271 spisa), dopis tuženika od 5.1.2024.g. (list 272 do 279 spisa), e-mail korespondencija (list 280 do 301 spisa), Izvješće i prilozi o sklopljenom Ugovoru o poslovnoj suradnji između Institut IGH d.d. i tužitelja (list 302 do 534 spisa),opomena za neplaćanje računa (list 532 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka TN (list 243 i 244 spisa),direktora tuženika ZN (list 245 i 246 spisa), saslušanjem svjedoka ŽN (list 536 i 537 spisa), svjedoka EN (list 537 i 538 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Prije svega valja reći da su se stranke na ročištu 7. veljače 2025. u ovom sporu s međunarodnim obilježjem suglasile s nadležnošću hrvatskog suda i primjenom prava Republike Hrvatske.

6. U postupku nije bilo sporno:

- da su stranke sklopile navedeni Ugovor i da je tužitelj putem svoga zaposlenika TN na temelju toga Ugovora izradio pisanu analizu 10. studenoga 2023., a potom na traženje tuženika i njezinu dopunu od 19. prosinca 2023.,

- da je tužitelj u ispunjenju ugovornih obveza i prije nego što je sačinio pisane analize obavio razgovore i sastanke sa zaposlenicima tuženika koji su navedeni u tužiteljevom podnesku od 2. prosinca 2024., a to su UN, ON, KN, NN, SN, LN, GN, VN, ŽN, IN, AN, HN (Rijeka), ČN (Osijek), CN, VN, BN, FN, ĆN i RN,

- da je tužitelj od tuženika prikupio i analizirao dokumentaciju koja je bila sastavni dio njegovih pisanih analiza,

- da je dostavljena pisana analiza sadržavala podatke o poslovanju tuženika u odnosu na sljedeća poglavlja: opći dojam, komunikacija, vođenje sastanaka, delegiranje odgovornosti zaposlenika, faze projekta, program praćenja projekta, mjerenje učinkovitosti zaposlenika, smanjenje radne snage, priprema ponude za projekte, ugovore o radu, edukacija kadrova i likvidnost,

- da je tuženikov direktor ZN početkom 2024., dakle nakon izrade pisane analize od 19. prosinca 2023. i njezine predaje tuženiku, ponudio tužiteljevu zaposleniku MN zasnivanje radnoga odnosa kod tuženika upravo u cilju poboljšanja odvijanja poslovnih procesa kod tuženika, ali da ta ponuda nije realizirana zbog pokretanja ovršnog postupka na temelju utuženih računa.

7. Uvidom u pisanu analizu od 19. prosinca 2023. pod nazivom izvješće i prilozi o sklopljenom ugovoru o poslovnoj suradnji između Instituta IGH d.d. i SA & SA d.o.o., sud je u bitnom utvrdio da iz iste, na temelju mnogobrojnih sastanaka TN i djelatnika tuženika, kao i analize poslovne dokumentacije koju je tužitelju predočio tuženik, proizlazi zaključak tužitelja da tuženiku u poslovanju nedostaje entuzijazma i elana, da se čekaju rješenja i odgovori što će i kako tuženik raditi u budućnosti, da je pravo vrijeme za uvođenje promjena, da nema koordinacije među voditeljima te da nedostaju brzi i točni podaci s određenim imenima odgovornih i datumima na svim razinama poduzeća, da vođenje sastanaka kod tuženika nije usmjereno na učinkovitost i jasno usmjerene zadatke, da izostaju sastanci pojedinih zavoda te da se zapisnici ne vode ažurno, da u kulturi tuženika nije da se zaposlenici drže odgovornima za dogovorene zadatke, da tuženik ne prati rad voditelja projekata, da se skače s projekta na projekt, da je ocjenjivanje učinkovitosti zaposlenika subjektivno i da nema razrađenog sustava nagrađivanja, da izostaje stimulacija zaposlenika, da se u dovoljnoj mjeri ne ostvaruje projekt smanjenja zaposlenika, da se ne provodi obuka za upravljanje, te da tuženik mora žurno uspostaviti likvidnost jer se bez promjene menadžmenta tuženik vrlo brzo može vratiti u krizno poslovanje.

8. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je tužitelj u cijelosti ispunio ugovorne obveze prema tuženiku jer njegova analiza i utvrđenja po ocjeni suda i jest usmjerena na prijedloge tuženiku da unaprijedi i poboljša odvijanje poslovnih procesa u svojoj organizaciji rada te da je sukladna sadržaju tužiteljevih ugovornih obveza. U prilog takvoga zaključka ide i činjenica da je tuženik nakon izrade pisane analize od 19. prosinca 2023. i njezine predaje tuženiku, ponudio tužiteljevu zaposleniku MN zasnivanje radnoga odnosa kod tuženika upravo u cilju poboljšanja odvijanja poslovnih procesa kod tuženika, ali da ta ponuda nije realizirana zbog pokretanja ovršnog postupka na temelju utuženih računa. Naime, sud smatra da tuženik takvu ponudu MN zasigurno ne bi dao da je njegova pisana analiza bila manjkava tj. da je u realizaciji Ugovora povrijedio ugovorne obveze prema tuženiku. Pored navedenog, sud utvrđuje da se radi o konzultantskom poslu, koji je visokointelektualan posao, za koji su potrebne visoke profesionalne kvalifikacije, iskustvo, ali ništa manje i kreativnost za iznalaženje inovativnih rješenja za potrebe klijenata, te da se tuženik zasigurno ne bi odlučio za angažman tužitelja da među strankama nije vladalo visok stupanj profesionalnog povjerenja. Općepoznata je činjenica da na tržištu postoje mnogobrojni konzultanti za analize poslovnih procesa kod pravnih subjekata iz različitih sektora, koji su stručnjaci iz različitih područja i struka, pa odluka tuženika kao klijenta za angažman određenoga konzultanta, što je u konkretnom slučaju bio tužitelj, predstavlja individualni izbor klijenta, za koji on također snosi odgovornost vodeći računa o svim spomenutim referencama konzultanta. Tvrdnja tuženika da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze po mišljenju suda nema uporišta u dokumentaciji koju je za potrebe tuženika sastavio tužitelj, a koja analiza se u jednom dijelu temelji i na dokumentaciji predanoj od strane tuženika, u koju cjelokupnu dokumentaciju je sud izvršio uvid u dokaznom postupku, te sud smatra da je ista isključivo rezultat tuženikove individualne prosudbe. Upitno je s tim u svezi i je li tuženik, kojega je u realizaciji Ugovora predstavljao predsjednik uprave ZN, a koji je iskazao da se i sam bavi konzultantskim poslom, u potpunosti kompetentan dati stručnu i objektivnu opservaciju i ocjenu sadržaja pisanih analiza koje je sastavio tužitelj. Jer ako takve kompetencije prema vlastitoj tvrdnji posjeduje i ZN, tada su nejasni razlozi radi kojih je tuženiku uopće bio potreban angažman tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj nije povjerovao iskazu tuženikova zastupnika po zakonu ZN, te svjedoka ŽN i LN da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze.

9. Sud utvrđuje da je među strankama sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), sklopljen ugovor o djelu te da je tuženik kao naručitelj dužan platiti tužitelju kao izvođaču ugovorenu naknadu za izvršen umni rad (djelo), koja prema Ugovoru iznosi 13.500,00 EUR, time da je sud ovlašten odlučiti u granicama postavljenog zahtjeva koji u konkretnom slučaju iznosi 10.800,00 EUR. Na navedeni iznos tužitelju sukladno čl. 183. ZOO-a pripadaju i zatezne kamate i to od prvoga dana iza dospijeća navedenog u utuženim računima do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora. Tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan u dijelu za isplatu zateznih kamata po utuženom računu br. 5/2023 na iznos od 4.050,00 EUR tekućih od 17. rujna 2023. do 15. listopada 2023. jer tuženikova obveza u tom razdoblju nije bila dospjela odnosno tuženik u tom razdoblju nije bio u zakašnjenju.. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

10. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu je u trošak parničnog postupka priznat kao potreban trošak sastava podnesaka od 18. listopada 2024., od 2. prosinca 2024. i od 7. travnja 2025., svih po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR po podnesku te za zastupanje na ročištima 7. veljače 2025., 26. ožujka 2025. i 14. svibnja 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, što zajedno iznosi 1.200,00 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 1.500,00 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 13. lipnja 2025.

Sudac:

Sandra Rotar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.