Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: Povrv-121/2023.-20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sutkinji Dragani Lazarević-Kosanović, u pravnoj stvari tužitelja Moslavina d.o.o., Kutina, Školska ulica 4, OIB 98526328089, zastupani po punomoćniku Marku Galoviću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika TT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici iz Zagreba, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Galovića, punomoćnika tuženika ST odvjetničkog vježbenika i tuženika osobno, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 - dalje: ZPP), radi isplate, 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Vugrina iz Kutine poslovni broj: Ovrv-2212/23 od 17. srpnja 2023., te se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju Moslavina d.o.o. da naknadi tuženiku TT troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Vugrina iz Kutine poslovni broj: Ovrv-2212/23 od 17. srpnja 2023., određena je, temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 27. lipnja 2023., ovrha na imovini tuženika kao ovršenika radi naplate tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja u iznosu od ukupno 1.438,72 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je kao ovršenik podnio prigovor u kome osporava osnovanost zahtjeva, a tijekom postupka u odgovoru na tužbu navodi da ograda njegovog dvorišta nije bila zaključana niti je pas ikada sprječavao očitanje. Također tuženik tvrdi kako mu nikada nije dostavljena nikakva obavijest o nemogućnosti očitanja niti je upozoren na rast duga te da je nakon rujna 2022. redovito očitavan vodomjer i ispostavljeni računi koje je plaćao bez zastoja. Također od tužitelja nije nikada dobio obračun prosječne potrošnje. Tuženik je istakao i prigovor zastare.

3. Temeljem prigovora ovršenika Općinski sud u Kutini je dana 23. listopada 2023. rješenjem poslovni broj Povrv-121/2023 stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu (str. 1-11 spisa), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Vugrina poslovni broj Ovrv-2212/2023 od 17. srpnja 2023. (str. 24 spisa), izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 27. lipnja 2023. (str. 11 spisa), prigovor tuženika od 9. listopada 2023. (str. 26-27 spisa), podnesak tužitelja od 16. veljače 2024. sa priloženom dokumentacijom – Opomena od 07.02.2023., 13. lipnja 2023., opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga, odluka povjerenstva o prigovoru potrošača od 7. studenog 2022., ZK izvadak, prigovor na račun broj 108941, preslika računa broj 108941, prigovor od 17. listopada 2022., zapisnik povjerenstva za reklamaciju potrošača, prigovor od 14. listopada 2022., podnesak tuženika od 23. veljače 2024. (str. 91-96 spisa), preslike računa (str. 106-115 spisa), podnesak tužitelja od 12. ožujka 2024. (str. 118-119 spisa), podnesak tuženika od 9. travnja 2024. (str. 120-122), iskaz tuženika TT od 28. siječnja 2025., podnesak tuženika od 13. veljače 2025. (str. 135-137 spisa), iskaz svjedoka KT i ŽT od 6. svibnja 2025.

5. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je zahtjev tužitelja u odnosu na platni nalog u cijelosti neosnovan te je isti valjalo ukinuti.

6. Punomoćnik tuženika na raspravi održanoj 6. svibnja 2025. naveo je da zbog statusnih promjena tužitelj mijenja naziv iz Vodovod Novska d.o.o. u Moslavina d.o.o.

Kutina, Školska ulica 4, OIB 98526328089.

7. Tijekom postupka tužitelj je u svojim podnescima osporavao navode iz prigovora tuženika navodeći da je tužitelj pokušavao redovno očitavati brojilo na predmetnoj lokaciji, međutim zbog zaključanog dvorišta u kojem se nalazio pas te zaključanog okna u kojem se nalazi vodomjer nije mogao redovno očitati stanje brojila. Tužitelj tvrdi da mu nije poznato zašto tuženik u periodu od siječnja 2021. do rujna 2022. nije obavijestio tužitelja o stanju brojila niti je istom omogućio uvid u stanje brojila. Nakon što mu je tuženik dostavio očitanje brojila u rujnu 2022. tužitelj je odmah obavijestio tuženika o potrošnji količine vode te mu pravilno i zakonito izdao račun broj 108941 sukladno toj potrošnji. Tužitelj tvrdi da njegovi radnici ŽT i KT nisu mogli izvršiti pravilno očitavanje brojila zbog zaključanog dvorišta u kome se nalazio pas što je u suprotnosti s odredbom članka 32. stavak 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga.

8. U svom iskazu tijekom postupka tuženik je naveo da kada je prvi put u sandučiću našao obavijest odmah je reagirao i očitao potrošnju dok prethodno nije dobio nikakve obavijesti. Sve račune tijekom spornog perioda je plaćao te nije konstatirao da se radi o manjim iznosima na računima. Kada je dobio visok račun nakon njegovog očitanja žalio se tužitelju, a oni su mu kao razlog njihovog neočitavanja rekli da su bili spriječeni jer je bio pas u dvorištu i dvorišna ograda je bila zaključana. Također zaposlenici tužitelja su mu rekli da mora platiti taj račun jer oni nekako moraju opravdati njegov račun i očitanje prema Vodovodu Hrvatske. Naglasio je da nikada nije dobio nikakvu opomenu niti ga je tko kontaktirao u vezi neočitavanja.

9. Tijekom postupka saslušani svjedok KT naveo je da je samo jedan put vršio očitavanje kod tuženika, ali kada je ušao u dvorište kroz ogradu i došao do šahte koja je bila zaključana i nije mogao izvršiti očitanje. Ostavio je obavijest da korisnik sam izvrši očitanje i da javi. Što se tiče konkretnog događaja na poklopcu šahte u kojoj se nalazi vodomjer je stajao lokot. Svjedok je naveo da inače kod očitavanja sastavlja zapisnik u kome navodi novo stanje brojila, a ukoliko je zaključano ili ako je onemogućen pristup vodomjeru ta se činjenica navodi u zapisniku. Svjedok je iskazao da ne postoje konkretno radni nalozi s datumima i mjestu gdje odlazi, ali da imaju listu popisa sa imenima potrošača i ulicama koje treba obići. Na poseban upit tuženika iskazao je da konkretnog dana ulazak u samo dvorište nije predstavljao problem, kapija je bila otključana, nije bilo psa koji bi eventualno predstavljao problem prilikom ulaska.

10. Svjedok ŽT je izjavio da je godinama očitavao vodomjer kod tuženika i u jednom periodu skoro godinu dana nije mogao očitati iz razloga što je šahta gdje se nalazio vodomjer bila zaključana lokotom. Ušao je u dvorište, došao do šahte, ali nije mogao očitati. Na svoju listu je napisao da nije mogao očitati, a korisniku, tuženiku je ostavio obavijest da dostavi podatke sam. Svjedok je izjavio da je normalno mogao ući u dvorište i da je bio pas, ali nije on predstavljao problem za očitavanje. Nakon nekog vremena zaposlenica iz računovodstva uputila ga je da izvanredno ode kod tuženika i provjeri stanje brojila, što je i učinio te se kasnije ispostavilo da je jako velika potrošnja i tada šahta nije bila zaključana kao prethodnih mjeseci. Na poseban upit iskazao je da nije imao radne naloge s datumom i mjestom gdje očitava, ali na kraju mjeseca dobivali su listu očitavanja po adresama i vlasnicima kuća gdje očitavaju. Na poseban upit ukoliko korisnik ne očitava prema njihovoj obavijesti da očita vodomjer on dobiva račun samo na onaj iznos koji se odnosi na održavanje. Nakon očitavanja tog velikog iznosa nastavio je očitavati vodomjer i šahta nije bila više zaključana. Na poseban upit tužitelja iskazao je da nije mogao očitavati godinu i više dana te je odlazio svaki mjesec i svaki mjesec sastavljao zapisnik na kome je naveo da je ostavio obavijest, koju je uvijek ostavljao u sandučiću za poštu, a nije siguran da li je tuženik primio obavijest jer je možda vjetar istu odnio. Na poseban upit tuženika izjavio je da nije nikada pokušao doći do vlasnika ukoliko mu je onemogućeno očitanje brojila. Ne zna iz kojeg razloga njegovi iz računovodstva nisu kontaktirali tuženika obzirom da godinu i nešto dana nije mogao očitati brojilo.

11. Temeljem tako provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.) sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

12. U postupku su saslušani svjedoci, zaposlenici tužitelja koji su potvrdili da su ulazili u dvorište tuženika, da pas i ograda nisu predstavljali zapreku, ali da je šaht s vodomjerom bio zaključan. Naveli su da su o nemogućnosti očitanja obavještavali tuženika ostavljanjem obavijesti u poštanskom sandučiću. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jednu takvu obavijest niti dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da su obavijesti zaista ostavljene. Također tijekom postupka nije dostavljena lista očitanja na temelju koje bi se moglo provjeriti bilježenje stanja na adresi tuženika, a svjedoci su potvrdili da su radili bez pojedinačnih radnih naloga te da nikada nisu kontaktirali tuženika da im eventualno otvori šahtu kako bi mogli očitati brojilo.

13. Sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je doista bio objektivno spriječen u očitanju vodomjera iz razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Nadalje tužitelj nije postupio sukladno pravilima isporuke vodnih usluga i nije obračunavao potrošnju temeljem prosjeka iako mu je to bilo omogućeno.

14. Naime, člankom 34. stavak 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga propisano je da obračunsko razdoblje za sve kategorije potrošača na vodouslužnom području i aglomeraciji je, u pravilu, jednomjesečno, a u iznimnim slučajevima nemogućnosti očitanja isporučitelj usluge može ispostaviti obračun potrošnje na osnovu prosjeka potrošnje prethodna tri mjeseca. Stavkom 3. propisano je kada je obračun potrošnje na osnovi prosjeka potrošnje iznimno dopušten u slučajevima pod 1) ako je vodomjer nedostupan za očitanje.

15. Člankom 42. točka 10. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga propisano je da isporučitelj usluge ima pravo obustaviti isporuku vodnih usluga korisniku usluge ako je vodomjerno okno na privatnoj parceli zagađeno, zatrpano ili nepristupačno, a korisnik usluge/potrošač nije nedostatak otklonio niti nakon pisane poruke isporučitelja usluge.

16. Također sud cijeni relevantnom činjenicom ga je tuženik tijekom spornog razdoblja redovito plaćao pristigle račune, ne dovodeći u pitanje njihovu strukturu i iznos jer nije bio svjestan da se radi isključivo o fiksnoj naknadi bez uključenja stvarne, varijabilne potrošnje vode. Tijekom postupka nije dokazano da je tuženik bio obaviješten o tome da očitanja nisu vršena niti da se njegova stvarna potrošnja akumulira bez obračuna. S druge strane tužitelj je tek po izvršenom očitanju vodomjera u rujnu 2022. izdao račun u znatno višem iznosu, a koji je u cijelosti pripisan tom obračunskom razdoblju iako se odnosio na više mjeseci prethodne potrošnje, a to je od siječnja 2021. do rujna 2022.

17. Takav način obračuna bez prethodne najave, obavijesti ili privremenog prosječnog obračuna (što je bila ugovorna i zakonska mogućnost tužitelja) predstavlja nepravilno i netransparentno postupanje isporučitelja usluge. Time je tuženiku onemogućeno da pravodbno reagira, ospori visinu duga i zatraži očitanje. Stoga je sud zaključio da je tuženik bio u zabludi glede karaktera ispostavljenih računa te da nije bio dužan uočiti nepravilnosti koje proizlaze iz načina obračuna jer mu tužitelj nije omogućio uvid u strukturu duga ni upozorenje o njegovom rastu. Konačno, način na koji je tužitelj obračunao potrošnju – jednokratno, retroaktivno i bez jasnog razgraničenja – nije u skladu s načelom savjesnog postupanja iz članka 10. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22 i 59/23) kao i s pravilima ugovora o isporuci komunalnih usluga, jer iznos koji se odnosi na višemjesečnu potrošnju ne može biti knjigovodstveno i pravno pripisan isključivo jednom obračunskom razdoblju, u ovom slučaju rujnu 2022. bez obrazloženja i razgraničenja.

18. U pogledu tuženikovog prigovora na zastaru sud smatra da takvim obračunom tužitelj je pokušao zaobići pravne posljedice zastare iz članka 227. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO) jer je kumulativnu potrošnju za duže vremensko razdoblje neosnovano pripisao isključivo mjesecu rujnu 2022.

19. Dakle, kako temeljem izvedenih dokaza nema mjesta zaključku o obvezi tuženika za isplatom utuženog iznosa tužitelju, zahtjev tužitelja u odnosu na platni nalog valjalo je ukinuti u cijelosti, a tužbeni zahtjev odbiti temeljem odredbe čl. 221.a ZPP.

20. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužitenika za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23, dalje: Tarifa) i to: sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr.11.toč.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, podnesak tuženika od 23. veljače 2024. i 13. veljače 2025. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) u iznosu od po 200,00 eura, zastupanje na ročištima 28. siječnja 2025. i 6. svibnja 2025. (Tbr.9.t.1. Tarife) od po 200,00 eura, s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 250,00 eura, što ukupno iznosi 1.250,00 eura, koliko je tužitelju i naloženo pod točkom II izreke presude nadoknaditi tuženiku zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata temeljem odredbe članka 151. stavak 3. ZPP. Sud nije tužitelju priznao trošak podnesaka od 9. travnja 2024. i 18. rujna 2024. iz razloga što su u navedenim podnescima ponavljane činjenice koje su već spomenute tijekom postupka, pa isti podnesci nisu bili neophodni u rješavanju ovog postupka.

21. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Kutini 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Dragana Lazarević-Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 3. ZPP.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku