Poslovni broj: P-1540/2022-34

--

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužiteljice VŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] po pun. Boži Vrkić, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Addiko bank d.d. (OIB: 14036333877), Slavonska avenija 6, Zagreb DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa], radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 6. studenog 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice GŠ, odvjetničke vježbenice kod Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru i punomoćnika tuženika Karla Golubića, odvjetnika u OD Knezović i Partneri iz Zagreba, presude objavljene dana 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 236-285/2005 zaključen između tužiteljice i tuženika dana 6. prosinca 2005., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od 53.106,88 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 350,39 EUR sa kamatom od 24.02.2006. godine

- iznos od 361,35 EUR sa kamatom od 02.03.2006. godine

- iznos od 348,70 EUR sa kamatom od 03.04.2006. godine

- iznos od 347,95 EUR sa kamatom od 02.05.2006. godine

- iznos od 349,15 EUR sa kamatom od 01.06.2006. godine

- iznos od 346,00 EUR sa kamatom od 03.07.2006. godine

- iznos od 346,00 EUR sa kamatom od 01.08.2006. godine

- iznos od 348,63 EUR sa kamatom od 01.09.2006. godine

- iznos od 330,70 EUR sa kamatom od 02.10.2006. godine

- iznos od 17,70 EUR sa kamatom od 06.10.2006. godine

- iznos od 347,13 EUR sa kamatom od 02.11.2006. godine

- iznos od 9,29 EUR sa kamatom od 03.11.2006. godine

- iznos od 363,24 EUR sa kamatom od 05.12.2006. godine

- iznos od 359,00 EUR sa kamatom od 05.01.2007. godine

- iznos od 360,10 EUR sa kamatom od 07.02.2007. godine

- iznos od 359,86 EUR sa kamatom od 07.03.2007. godine

- iznos od 358,63 EUR sa kamatom od 06.04.2007. godine

- iznos od 350,80 EUR sa kamatom od 07.05.2007. godine

- iznos od 349,46 EUR sa kamatom od 06.06.2007. godine

- iznos od 347,41 EUR sa kamatom od 06.07.2007. godine

- iznos od 347,41 EUR sa kamatom od 06.08.2007. godine

- iznos od 349,15 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine

- iznos od 43,13 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine

- iznos od 312,46 EUR sa kamatom od 02.10.2007. godine

- iznos od 328,80 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine

- iznos od 27,59 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine

- iznos od 26,75 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine

- iznos od 332,25 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine

- iznos od 315,11 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine

- iznos od 45,04 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine

- iznos od 13,29 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine

- iznos od 353,67 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine

- iznos od 23,44 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine

- iznos od 348,73 EUR sa kamatom od 03.03.2008. godine

- iznos od 16,07 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine

- iznos od 387,55 EUR sa kamatom od 03.04.2008. godine

- iznos od 394,32 EUR sa kamatom od 02.05.2008. godine

- iznos od 389,22 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine

- iznos od 395,56 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine

- iznos od 388,43 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine

- iznos od 388,78 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine

- iznos od 394,12 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine

- iznos od 414,77 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

- iznos od 10,33 EUR sa kamatom od 03.11.2008. godine

- iznos od 408,88 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine

- iznos od 437,28 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

- iznos od 441,53 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine

- iznos od 442,35 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine

- iznos od 1,11 EUR sa kamatom od 03.03.2009. godine

- iznos od 438,16 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

- iznos od 439,17 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

- iznos od 431,08 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine

- iznos od 425,12 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

- iznos od 426,70 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

- iznos od 429,84 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

- iznos od 429,57 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

- iznos od 426,39 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine

- iznos od 432,35 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

- iznos od 437,13 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

- iznos od 443,93 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine

- iznos od 442,37 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine

- iznos od 451,60 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

- iznos od 449,84 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

- iznos od 454,66 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine

- iznos od 200,99 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

- iznos od 284,31 EUR sa kamatom od 02.07.2010. godine

- iznos od 350,32 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine

- iznos od 126,38 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine

- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 03.08.2010. godine

- iznos od 495,27 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

- iznos od 429,20 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

- iznos od 59,54 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine

- iznos od 384,38 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine

- iznos od 93,64 EUR sa kamatom od 03.11.2010. godine

- iznos od 500,30 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

- iznos od 385,22 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

- iznos od 133,74 EUR sa kamatom od 03.01.2011. godine

- iznos od 500,30 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

- iznos od 507,72 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

- iznos od 499,10 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

- iznos od 500,67 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

- iznos od 537,15 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

- iznos od 540,70 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

- iznos od 571,17 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine

- iznos od 555,52 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

- iznos od 538,38 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

- iznos od 520,21 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

- iznos od 518,93 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

- iznos od 526,85 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

- iznos od 533,76 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

- iznos od 534,69 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

- iznos od 529,91 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

- iznos od 533,13 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

- iznos od 535,34 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

- iznos od 531,63 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

- iznos od 532,60 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

- iznos od 529,82 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

- iznos od 523,89 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine

- iznos od 530,30 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

- iznos od 533,38 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

- iznos od 531,14 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

- iznos od 519,04 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

- iznos od 529,32 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

- iznos od 530,21 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine

- iznos od 526,18 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

- iznos od 513,65 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

- iznos od 513,33 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine

- iznos od 516,41 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

- iznos od 521,35 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

- iznos od 528,18 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

- iznos od 524,66 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

- iznos od 527,15 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

- iznos od 529,98 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

- iznos od 470,57 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine

- iznos od 473,86 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine

- iznos od 472,79 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine

- iznos od 469,14 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine

- iznos od 467,97 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine

- iznos od 468,5 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine

- iznos od 472,64 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine

- iznos od 476,12 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine

- iznos od 475,4 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine

- iznos od 478,41 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine

- iznos od 480,45 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine

- iznos od 479,25 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine

- iznos od 479,58 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine

- iznos od 479,58 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine

- iznos od 479,58 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine

- iznos od 479,58 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine

- iznos od 479,58 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine

- iznos od 479,58 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine

- iznos od 479,58 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine

- iznos od 479,58 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine

- iznos od 479,58 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 24. veljače 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

I. Djelomično se usvaja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: 1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj: 236- 285/2005 koji su stranke zaključile dana 6. prosinca 2005. slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 6.prosinca 2005. pa na dalje.

2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 4.867,15 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 105,46 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

- iznos od 114,31 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

- iznos od 116,26 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

- iznos od 112,98 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

- iznos od 113,84 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

- iznos od 111,38 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

- iznos od 106,14 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine

- iznos od 111,81 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

- iznos od 114,53 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

- iznos od 112,55 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

- iznos od 101,86 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

- iznos od 110,94 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

- iznos od 111,73 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine

- iznos od 108,17 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

- iznos od 97,11 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

- iznos od 96,83 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine

- iznos od 99,54 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

- iznos od 103,90 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

- iznos od 109,94 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

- iznos od 106,82 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

- iznos od 109,03 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

- iznos od 111,53 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

- iznos od 113,08 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine

- iznos od 116,37 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine

- iznos od 115,29 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine

- iznos od 111,66 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine

- iznos od 97,11 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine

- iznos od 111,02 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine

- iznos od 115,14 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine

- iznos od 118,62 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine

- iznos od 117,90 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine

- iznos od 120,90 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine

- iznos od 122,94 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine

- iznos od 121,74 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine

- iznos od 122,08 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine

- iznos od 122,08 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine

- iznos od 122,08 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine

- iznos od 122,08 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine

- iznos od 122,08 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine

- iznos od 122,08 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine

- iznos od 122,08 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine

- iznos od 122,08 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine

- iznos od 122,08 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine

po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 31. listopada 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 6.915,00 EUR odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 917,76 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica VŠ u tužbi podnesenoj 17. kolovoza 2022. navodi da su stranke zaključile ugovor broj: 236-285/2005 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 93.200,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 3,99 % (čl.3 ugovora). Tuženik je jednom obavijestio tužiteljicu o promjeni kamatne stope, a na što je tužiteljica usmeno prigovorila dok je kasnije promijene vršio bez da o tomu obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica je, istina, kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je od početno ugovorene rate rata znatno porasla međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali su bez ikakvog rezultata. Ni sa jednom promjenom se tužiteljica nije usuglasila. Odluka od tuženika o promijeni kamatne stope. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF). Od početka 2009. godine Libor neprestano pa da tako daje tada kamatna stopa na CHF bila 0,53 % pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: -Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužiteljica, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača, sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97 st.1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl.102. toga zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužiteljice. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl. 296 ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl.110 st. 1. i 2. alineja 8. te čl.111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. U svakom slučaju, nepoštena praksa je prema čl.108 Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Osim što je, dakle, nepoštena i samim time ništetna odredba u citiranom ugovoru o promijeni kamatne stope što je, u konačnici, utvrđeno od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi to je, također, utvrđeno i da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna. Sve ovo, ponavlja se, utvrđeno je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu pod posl.br. P- 1401/12. Takvo postupanje tužene strane, dakle ugovaranje ništetnih odredbi, suprotno je odredbama Direktive 93/13/EEZ naročito odredbi čl.3 st.1 i čl.5 citirane Direktive. Zbog naprijed navedenog, a kako predmetni ugovor ne može opstati bez ništetnih odredbi, cijeli je ugovor ništetan što je, uostalom, utvrdio i Europski sud za ljudska prava u odluci doneseno u predmetu C-118/17, C-260/18 u identičnoj pravnoj stvari.

2. Tuženik Addiko banka d.d. se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio i visini tužbe i tužbenog zahtjeva navodeći kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda donesenih u kolektivnom sporu jer da se bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja ne može tvrditi da bi iz razloga što su u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli proglašene nepoštenima, bile nepoštene (a time i ništetne) sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorne odredbe se smatraju nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo, međutim, tuženik tvrdi da se o tim odredbe u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo. Također ističe da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, a zbog čega da nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o parničnom postupku da je predviđena mogućnost da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude o kolektivnom sporu u posebnim parnicama za naknadu štete, a da u konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti i isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknade štete. Nadalje, tuženik ističe kako se u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u potpunosti pridržavala svih zakonskih odredbi, kako Zakona o bankama tako i Zakona o kreditnim institucijama te Zakona o zaštiti potrošača te da je obavještavala potrošače o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te im se uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Ugovorna kamatna stopa iz predmetnog Ugovora o kreditu da predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu, a odredivost kamatne stope da se ogleda u tome da su postojale zakonske pretpostavke za određivanje iste, a da je tužitelj nesumnjivo pristao na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tuženika kao banke. Poslovna praksa tuženika je takva da prije sklapanja ugovora o kreditu s korisnikom kredita temeljito pročita sve ugovorne odredbe i korisniku pojasni smisao posljedice ugovora, a isto tako da je tužitelju prilikom solemnizacije ugovora o kreditu, javni bilježnik provjerio ima li tužitelj poslovnu sposobnost da sklopi ovakav ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi, a jednako tako da je i tužitelju protumačio značenje svih ugovornih odredbi odnosno njihovih pravnih posljedica. Tužitelj da je tijekom ugovornog razdoblja konkludentno prihvaćao izmjene kamatne stope plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora, a niti da je prigovarao o obavijestima kamatne stope koje je tuženik slao tužitelju. Zbog svih navedenih razloga tuženik u cijelosti osporava ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu. Nadalje, u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, ističe kako se o istoj također pojedinačno pregovaralo jer da je kreditni referent prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule kao i njene ekonomske posljedice pa da zbog toga navedena odredba nije ništetna, a u slučaju da se utvrdi da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo tuženik ističe kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorne strane na štetu potrošača jer tuženik u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF niti je mogla predvidjeti kretanje istog, pa da je na taj način tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Također ističe kako do 2009. nije bilo značajnih fluktuacija CHF-a pa da nije imao razumnog osnova predvidjeti značajniji porast CHF- a. Odredba o valutnoj klauzuli da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva slijedom čega nije niti dopušteno ocjenjivati je li ista poštena. Predmetni ugovor o kreditu da ne sadržava odredbu o valutnoj klauzuli koja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa da samim tim ista nije niti nepoštena odnosno ništetna. Zaključno, tuženik je istaknuo i prigovor zastare, a sve obzirom da ništenost nastaje ex tunc odnosno od trenutka sklapanja ugovora, a budući da bi se u konkretnom slučaju radilo o stjecanju bez osnove u tom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Podnošenjem kolektivne tužbe da nije mogla biti prekinuta zastara budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži ništetnost cijelog ugovora o kreditu, tuženik navodi da sve kada bi i bile ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, isto ne bi dovelo do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, a koji stav je zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u kolektivnom sporu posl. br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Na koncu ističe da je tužitelj provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti već ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku, a to predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu, i to: Ugovor o kreditu broj 236-285/2005 od 6. prosinca 2005. (l.s. 6-12), Aneks uz ugovor o kreditu broj: 236-285/2005 od 25. siječnja 2016. (l.s. 638-644), izračun konverzije (l.s. 37-51), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Majdi Korljan (l.s. 130-156), te je provedeno saslušanje tužiteljice u svojstvu stranke (l.s. 406-407).

4. Glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, dok je pretežito osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5. Ponajprije je navesti da je tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja uredila tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, i to podneskom od 4. prosinca 2023. (l.s. 588-596)

5.1. Sud je raspravnim rješenjem od 20. veljače 2025. dopustio preinaku tužbe kao u podnesku tužiteljice od 4. prosinca 2023. S obzirom da je financijsko vještačenje u ovoj pravnoj stvari provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka te kako su nove činjenice odlučne za izračun pojedinačno plaćenih iznosa, a i ukupnog iznosa, utvrđene tek po provođenju financijskog vještačenja, to je sud zaključio da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe kao u točki I. izreke rješenja. Jednako pravno shvaćanje je je zauzeo Vrhovni sud RH pod brojem Su IV- 162/2021 26. studenog 2021. gdje se u odnosu na dopuštenost preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem navodi da je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

6. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 236-285/2005 od 6. prosinca 2005., te isplata iznosa od 53.106,88 EUR.

7. Tužiteljica eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli te isplatu iznosa od 6.915,00 EUR na ime nepripadnog iznosa zbog na ime promjene u tečaju CHF zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose.

8. Iz Ugovora o kreditu broj 236-238/2005 od 6. prosinca 2005. proizlazi da je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 93.200,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan isplate kredita. Ugovorena kamatna stopa na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila je 3,99 % godišnje. Rok otplate kredita iznosi 20 godina. Korisnik kredita otplaćuje kredit u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora, odnosno banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, koja je sastavni dio ugovora o kreditu. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta je ugovorom utvrđena u iznosu od 564,28 CHF.

8.1. Prema otplatnom planu dospijeće prvog anuiteta je dana 31. siječnja 2006. Odobreni kredit u iznosu od 93.200,00 CHF isplaćen je dana 22. prosinca 2005. u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 443.631,97 kn po primijenjenom tečaju koji je iznosio 1 CHF = 4,7600 HRK.

8.2. Uvidom u Aneks uz ugovor o kreditu broj: 236-238/2005 sa sporazumom o osiguranju novčne tražbine od 25. siječnja 2016. (l.s. 638-644) proizlazi da je utvrđen iznos preplate od 11.167,06 HRK, koji će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

8.3. Iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da kod zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije mogla utjecati na odredbe tog ugovora već joj je ponuđen već napisan tekst koji je trebala potpisati. Njoj nisu pojašnjavane odredbe tog ugovora od strane djelatnika banke, pa joj tako nije objašnjeno da bi se tečaj švicarskog franka mogao kretati noj na štetu, a nije bilo riječi ni o promjenjivoj kamatnoj stopi. Radila je administrativne poslove i nije ekonomske struke. Bilo joj je jasno da bi se rata možda mogla mijenjati po visini jer je ugovorena promjenjiva kamata, ali ne toliko, puno. Tako je primjerice na početku rata bila 2.300 kuna, za otplatu kredita, a kasnije je došlo do 4.200,00 kuna mjesečno i više. Kredit je podizala kao stambeni za uređenje stana. To je bio prvi ugovor o kreditu koji je sklopila. Ona je inače bila klijent te banke i plaća joj je išla preko te banke. Ne sjeća se da bi joj banka tada nudila ugovor o kreditu u nekoj drugoj valuti.

8.4. Tuženik je na okolnost pregovaranja o sadržaju kredita i upozorenja o rizicima fluktuacije tečaja CHF predložio saslušanje zaposlenika tuženika EŠ i podredno, ukoliko sud smatra potrebnim, VŠF, a od kojih dokaznih prijedloga je na koncu odustao.

9. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", da li su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne te da li to dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i koji iznos obeštećenja pripada tužitelju, kao i da li je osnovan prigovor zastare, te da li je tužiteljica provedbom konverzije sukladno ZID ZPK već ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovoj pravnoj stvari.

10. Ponajprije, tuženik pogrešno smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., kao niti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018., jer je u tom sporu koji se vodio između ostalog i protiv tuženika, predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak (CHF), te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i obvezivala i ovaj sud. (tako i ŽS SB, Gž-508/2018-2 od 23. travnja 2019., ŽS ZG, Gž-6053/17-2 od 6. ožujka 2018.). Osim toga, i sam zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi, dakle, zakonodavac je proširio utjecaj presude iz kolektivnog spora i na parnice zbog isplate, a što je ovdje predmet spora.

10.1. Za navesti je da je Visoki trgovački sud RH u presudi posl. broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje pravne prednice tuženika Hypo Alpe Adria Bank (sada Addiko banke) i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno u točki 1. izreke je preinačio navedenu presudu trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

10.2. Nadalje za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 među kojima i prednica tuženika Hypo Alpe Adria Bank, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

10.3. Međutim odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt

-575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. VTSRH je donio novu presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i p promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

10.4. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

10.5. Konačno VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev- 2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10.6. Dakle, nakon donošenja pravomoćnih odluka u postupku pokrenutom tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja ''Udruge Potrošač'' protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, pojedinačni tužitelji (potrošači) raspolažu sudskom odlukom kojom je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka. Restituciju preplaćenih iznosa potrošači mogu ostvariti podnošenjem individualnih tužbi u restitucijskim parnicama u kojima će od poslovnih banaka tražili isplatu na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo odnosno tražiti razliku nastalu promjenom tečaja CHF-a za koji je bila vezana glavnica.

10.7. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da su odredbe čl. 3. i 6. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterij koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva je i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje ZZP).

10.8. Odredbom čl. 81. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP-a bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP-a bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP-a bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

11. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz čl. 6. predmetnog ugovora, a kreditor tužitelju u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Iako tuženik povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa NN 153 od 3.11.2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena.

11.2. Ovakav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope navedenim presudama, a i u ovom postupku je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je ovaj sud taj dio ugovora utvrdio ništetnim pravnim poslom.

11.3. Polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju tog dijela ugovora u ovom slučaju primila, pa je shodno tome, a u skladu s odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO) sud prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa nastalog zbog promjene kamatne stope.

12. Nadalje, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba. kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a) o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

12.1. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a što je u svom iskazu izjavio i sam tužitelj.

12.2. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. K tome, kad se uzme u obzir da su ugovori o stambenim kreditima kao predmetni ugovor u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

13. Ocjenjujući ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud zaključuje da je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.

14. Stoga je sud u skladu s odredbom čl. 323. st.1. ZOO/05 prihvatio i zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je primila uslijed promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu.

14.1. Dakle, iz nekoliko naprijed navedenih odlomaka je razvidno da je sud neprijeporno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli slijedom čega je prihvatio osnovanim podredni tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu utvrđenja ništetnosti i isplate, dok je glavni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

14.2. Naime, iako su presudom u kolektivnom sporu i u ovoj pravnoj stvari utvrđene ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, to ugovor o kreditu ne čini ništetnim u cijelosti obzirom da i bez tih odredbi ugovor može opstati. Budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora. Ovakvo stajalište je izraženo i u presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/2017-10. Slijedom navedenog, sud je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Sud je u dokaznom postupku odredio knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Majdi Korljan koja je sačinila nalaz i mišljenje u kojem navodi da je prema prikazanim uplatama (Tablica br. 1) za razdoblje od 22.12.2005. godine (dan isplate kredita) do 30.09.2015., korisnik kredita uplatio ukupan iznos od 400.133,77 kuna/ 53.106,88 EUR (preračunato po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro), nakon čega je na dan 30.09.2015., u odnosu na iznos isplaćene glavnice utvrđeno dugovanje u iznosu od 43.498,20 /5.773,20 EUR. Na pojedinačni iznos izvršene uplate izvršen je obračun zakonske zatezne kamate i to od dana pojedinačne uplate do 16.09.2023.g. a izračunom ukupna zakonska zatezna kamata iznosi 433.612,78 kn / 57.550,31 EUR. Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 2 proizlazi da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 3,99 % te uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 85.737,80 kuna / 11.379,36 EUR i to od dana početka otplate kredita do dana 30.09.2015. (do konverzije). Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 3 proizlazi da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 3,99 % više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 37.899,20 kuna / 5.030,09 EUR i to od početka otplate kredita do konverzije kredita 30.09.2015. Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 4 proizlazi da je banka uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 47.838,60 kuna / 6.349,27 EUR i to od dana početka otplate kredita do dana 30.09.2015. (do konverzije).

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Majde Korljan kao stručan i objektivan.

17. Stoga je sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu godišnje i uslijed povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj više obračunala prvotnom tužitelju iznose anuiteta u iznosu od ukupno 6.349,27 EUR da je od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR dana 30. rujna 2015. pri izračunu visine iznosa mjesečnih anuiteta trebalo primijeniti početni fiksni tečaj CHF (prodajni tečaj kreditora na dan isplate kredita i obračun kamate u visini određenoj Ugovorom o kreditu, bez jednostranih povećanja od strane banke.

17.1. Na kraju, među strankama nije sporno da je konverzija sklapanjem aneksa zakonito i pravilno provedena, te da je sklapanjem Aneksa o konverziji utvrđena preplata tužiteljici, u iznosu od 1.482,12 EUR (11.167,067 HRK) koja je u okviru konverzije iskorištena dijelom za podmirenje 50 % anuiteta nakon konverzije, a dijelom za zatvaranje kredita, te je utvrđen novi iznos nedospjele glavnice, iskazan u valuti EUR.

17.2. Kada se uračuna preplata iz konverzije utvrđenom iznosu od 1.482,12 EUR pravilnim obračunom (6.349,27 EUR-1.482,12 EUR) proizlazi da je tužiteljica više platila tuženiku iznos od 4.867,15 EUR, a koji iznos nije obuhvaćen obračunom konverzije, te će tek isplatom tog iznosa tužiteljici u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat ništetnih odredbi. Stoga je tužiteljici dosuđen iznos od 4.867,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, dok je preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 6.349,27 EUR odbijen podredni tužbeni zahtjev kao neosnovan sa zakonskim zateznim kamatama, sve kako je to navedeno u točki II. izreke presude.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

19. Na kraju je istaći da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji je u cijelosti neosnovan.

19.1. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19.2. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule. Kako je predmetna tužba podnesena 17. kolovoza 2022., proizlazi da potraživanje tužiteljice nije u zastari.

20. Slijedom svega naprijed navedenog nije osnovan glavni tužbeni zahtjev, već eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti i isplate od 4.867,15 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose, sve kao u točki II. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a obzirom da je tužiteljica pretežito uspjela u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, i to sa 70 % eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

21.1. Kada se od postotka uspjeha tužiteljice (70 % - 30 %) oduzme postotak uspjeha tuženika, proizlazi da je konačan uspjeh tužiteljice 40 %, a u kojem postotku je odmjeren trošak tužiteljice prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) i VPS-a od 6.915,00 EUR, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj: 138/23). Tako je tužiteljici priznat slijedeći trošak, i to za: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podneska od 28. listopada 2022. 100 bodova (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 12. siječnja 2023. 25 bodova (Tbr. 8.4.), za pristup na ročišta od 16. siječnja 2023., 20. siječnja 2025., 20. veljače 2025. i 12. svibnja 2025. po 100 bodova (Tbr. 9.1.) i za odgođeno ročište od 5. listopada 2023. 25 bodova (Tbr. 9.5.), ukupno 650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura PDV od 25 % iznosi 1.625,00 EUR čemu treba pridodati trošak plaćenu sudsku pristojbe na tužbu od 88,92 EUR tako da trošak tužitelja iznosi 1.713,92 EUR, a od čega tužiteljici prema uspjehu u sporu pripada 40 %, odnosno 685,56 EUR čemu je pridan trošak vještačenja od 232,20 EUR u cijelosti jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva, tako da priznati parnični trošak tužiteljice iznosi 917,76 EUR, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

21.2. Ovaj sud nije priznao tužiteljici zatraženi trošak za sastav podnesaka od 9. siječnja 2023. i 15. prosinca 2023. jer u spisu nisu priloženi podnesci tog nadnevka.

U Zadru, 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

-Tužiteljici po punomoćniku

-Tuženiku po punomoćnicima