Poslovni broj: K-1361/2021-76

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CU, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12, dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. K-DO-1393/2015 od 13. studenog 2015., nakon javno održane i zaključene rasprave 11. lipnja 2025. u nazočnosti okrivljenika s braniteljem Denisom Kulušićem, odvjetnikom u Splitu te zamjenice ODO-a Split FU, a 13. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: CU,  zvani  " C", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i ZU, rođene Z, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem  u [adresa],  državljanin  Republike Hrvatske, s završenom osnovnom školom, zaposlen s mjesečnim primanjima od oko 1.800,00 eura, suvlasnik obiteljske kuće u [adresa], oženjen, otac troje djece od kojih je jedno maloljetno starosti 4 godine, osuđivan,

k r i v  j e

I. što je sredinom travnja 2013., u [adresa], u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, neistinito predočio HU da će kupiti njegov osobni automobil marke „Fiat Bravo 2,0“, registarske oznake i broja [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], za cijenu od 2.600,00 eura, pa mu je na ruke dao akontaciju od 600,00 eura, obećavši mu ostatak kupoprodajne cijene od 2.000,00 eura isplatiti do kraja kolovoza 2013., unaprijed odlučivši da tako ne postupi, već da od njega uzme automobil i zadrži ga za sebe, a da ne plati kupoprodajnu cijenu, pa kako mu je imenovani povjerovao predao mu je navedeni automobil, kojeg je uzeo, odvezao i za sebe zadržao te ga do danas nije platio, oštetivši time HU za iznos od 2.000,00 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – djelo opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni CU na temelju odredbe čl. 236. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Potom se temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 prema okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

te se istovremeno utvrđuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 5 (pet) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi članka 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni CU naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj KO-DO-1393/2015 od 13. studenog 2015. protiv okrivljenika CU zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

2. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom, slijedom čega se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika.

3. Okrivljenik je potom iznoseći obranu priznao da je kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret počinio upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu.

3.1. Izrazio je žaljenje i kajanje zbog svog postupka, ispričao se oštećeniku ŽU (sinu pok. HU), obećao da u budućnosti neće više činiti kaznena djela te posebno istakao da je podmirio prouzročenu štetu na način da je jednom od oštećenika i to TU ispred raspravne dvorane predao novčani iznos od 2.600,00 eura.

3.2. Na posebna pitanja je odgovorio da bi izricanje bezuvjetne kazne zatvora vrlo loše utjecalo na njegovu obitelj jer da se u cijelosti promijenio budući da se zaposlio i da uzdržava svoju obitelj u kojoj je rođeno troje djece od kojih je jedno maloljetno starosti 4 godine, a osim toga da ima i niz zdravstvenih problema.

4. Tijekom postupka je ispitan oštećenik TU, inače sin preminulog oštećenika HU, koji je potvrdio navode okrivljenika da mu je ispred raspravne sudnice na ime prouzročene štete predao iznos od 2.600,00 eura, a koji da na jednake dijelove pripada svim nasljednicima i to njegovoj majci RU, sestrama NU i ĆU, bratu ŠU i njemu. Dodao je da nije zainteresiran za predmetni kazneni postupak i da odluku prepušta sudu.

5. Potom je u dokazne svrhe pregledan i pročitan zapisnik o zaprimanju kaznene prijave preminulog oštećenika HU od 16. svibnja 2014. (list 2-3 spisa), preslika knjižice predmetnog vozila (list 17 spisa), smrtni list oštećenika HU (list 74 spisa), rješenje o nasljeđivanju br. O-3195/2019 od 18. rujna 2019. iza smrti oštećenika HU (list 126-129 spisa), rješenje o naknadno pronađenoj imovini br. O-3195/19 od 22. listopada 2019. iza oštećenika HU (list 130-131 spisa) te imovinskopravni zahtjev oštećenika RU, TU, ŠU, NU i ĆU (list 143 spisa).

5.1. Temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u dokazne svrhe je pregledan i pročitan zapisnik o ispitivanju preminulog oštećenika HU pred državnim odvjetništvom od 16. rujna 2015. (list 14-16 spisa).

5.2. Suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pročitan je i pregledan zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika TU pred državnim odvjetništvom od 27. listopada 2015. (list 30-31 spisa).

5.3. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 378-383 spisa).

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i u jedinstvenoj cjelini, a posebice je cijenio izjavu o osnovanosti optužbe okrivljenika i njegovu obranu. Prosudbom navedenog sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je i navedeno u izreci ove presude pa je okrivljenog CU proglasio krivim za kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret predmetnom optužnicom.

7. Utvrđujući činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci presude, sud nije dvojio niti o jednoj odlučnoj okolnosti i činjenici i to prije svega što je okrivljenik očitujući se o osnovanosti optužbe izjavio da se u odnosu na istu smatra krivim te je iznoseći obranu istakao da su navodi optužnice točni. Doista nije bilo razloga ne povjerovati mu jer bi krajnje životno nelogično bilo da bilo koja osoba, uključujući i okrivljenika prizna da bi počinila nešto što doista nije napravila, posebice kada je takvo priznanje potkrijepljeno personalni i materijalnim dokazima u postupku, i to prvenstveno iskazima preminulog HU i njegova sina TU.

8. Slijedom navedenog, sud drži neprijeporno utvrđenim da je okrivljenik svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare koje mu se optužnicom stavlja na teret, pri čemu je takvim prijevarnim postupanjem pribavljena protupravna imovinska korist, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

9. Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika, a s obzirom da njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, sud ga smatra ubrojivim počiniteljem.

10. U odnosu pak na potrebiti oblik krivnje, sud smatra da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, dakle, bio je svjestan svojih radnji i postupaka i htio nastupanje ranije opisane štetne posljedice, pri čemu je oštećenog (preminulog HU) naveo da mu preda osobno vozilo marke „Fiat Bravo 2,0“, uvjeravajući ga i držeću ga u zabludi da će mu u cijelosti isplatiti kupoprodajnu cijenu, a što je propustio učinit pa je tim prijevarnim postupanjem na štetu oštećenog sebi pribavio protupravnu imovinsku korist.

11. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjeno kazneno djelo.

12. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

13. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao olakotne okolnosti cijenio iskreno priznanje predmetnog kaznenog djela što je uvelike doprinijelo efikasnosti i ekonomičnosti postupka, izraženo kajanje, uredne osobne i obiteljske prilike (zaposlen sa stalnim prihodima te otac jednog maloljetne djeteta starosti 4 godine) činjenicu što je od počinjenja kaznenog djela do donošenja presude prošlo više od 12 godina te činjenicu što je predmetni iznos podmirio oštećenicima, a posebice nezainteresiranost oštećenika TU za kazneni progon.

13.1. Što se tiče otegotnih okolnosti sud je okrivljeniku cijenio dosadašnju osuđivanost za ista i slična kaznena djela. Naime, okrivljenik je osuđivan: a) presudom Općinskog suda u Benkovcu br. K-43/04 od 29. travnja 2004. (pravomoćna 27. svibnja 2004.) zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 2. u svezi čl. 216. st. 1. KZ/97 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, b) presudom Općinskog suda u Makarskoj br. K-232/05 od 17. kolovoza 2007. (pravomoćna 20. veljače 2008.) zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, uz rok kušnje u trajanju od 1 godine, c) presudom Općinskog suda u Kninu br. K-44/09 od 3. srpnja 2009. (pravomoćna 17. ožujka 2010.) zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 i kaznenog djela lažno predstavljanje iz čl. 328. st. 1. KZ/97 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, uz rok kušnje od 2 godine, d) presudom Općinskog suda u Šibeniku br. K-115/09 od 29. travnja 2013. (pravomoćna 5. rujna 2013.) zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 2. u svezi čl. 216. st. 1. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, e) presudom Općinskog suda u Splitu br. K-462/12 od 8. srpnja 2013. (pravomoćna 10. travnja 2014.) zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 na uvjetnu kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine), f) presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. K-339/16 od 27. ožujka 2017. (pravomoćna 19. svibnja 2017.) zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, g) presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-41/24 od 16. veljače 2024. (pravomoćna 17. svibnja 2024.) zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz rok kušnje od 4 godine i h) presudom Općinskog suda u Virovitici br. K-298/23 od 12. svibnja 2025. (pravomoćna 12. svibnja 2025.) zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz rok kušnje od 5 godina, što ukazuje na iskazanu upornosti i ustrajnost u protupravnom ponašanju pa je očito da je kontinuirano činjenje kaznenih djela postao obrazac njegova ponašanja.

14. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, a imajući u vidu prijedlog sankcije zamjenice ODO-a s kojom se suglasio i sam okrivljenik, sud je okrivljenika na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 5 (pet) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, jer smatra da je upravo ta sankcija po svojoj vrsti, ali i po svojoj duljini trajanja upravo ona sankcija kojom će se na okrivljenika djelovati i tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

15. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim i radno je sposoban, sud ga je temeljem čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 13. lipnja 2025.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku CU (putem elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte])

-branitelju okrivljenika Denisu Kulušiću, odvjetniku u Splitu

-ODO Split

-oštećeniku pod 1. TU, [adresa]

-oštećenici pod 2. RU, [adresa]

-oštećenici pod 3. NU, [adresa]

-oštećenici pod 4. ĆU, [adresa]

-oštećeniku pod 5. ŠU, [adresa]

-u spis