Poslovni broj P-355/2024-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51 410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja Grand hotel Adriatic d.o.o. iz Zagreba, Čulinečka cesta 152, OIB: 95024967787, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri iz Rijeke, protiv tuženika Grada Opatije, Opatija, Maršala Tita 3, OIB: 99455464348, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. iz Rijeke radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi i utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i Maria Bezića, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnika tuženika Luke Božića, odvjetnika iz Rijeke, te objave 13.lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Ispravlja se upis u zemljišnu knjigu formiranja nove katastarske čestice [katastarska čestica], LUK, površine 2231 m2u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izvršen u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] temeljem zapisnika i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija od 16.12.2016.g. i 01.06.2017.g. posl. br. Z-4378/2015/804, na način da se u listu B navedenog z.k. uloška briše upis javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu tuženika i kao vlasnici nekretnine upisuju tužitelj u 37/2231 dijela i tuženik u 2194/2231 dijela, te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Opatija ovog suda da po pravomoćnosti ove presude provede ispravak upisa u zemljišnoj knjizi, u roku od 15 dana.

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija upisana kao k. č. [katastarska čestica], LUK, površine 2231 m2, u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji dio u naravi predstavlja stepenište površine 37 m2 koje povezuje Novu cestu i [adresa]. LU [adresa] u [adresa], a koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Sandra Viškanića iz travnja 2025. godine definiran točkama 1, K2, 11-34, K3, 3, 35-58, K1, 59, 2, 10, 1, K2 te se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude i posebnog parcelacijskog elaborata te prijavnog lista za upis promjena u katastru nekretnina i zemljišnoj knjizi, ishodi u zemljišnoj knjizi parcelaciju navedene nekretnine k. č. [katastarska čestica] kojom će se iz iste čestice izdvojiti navedeni dio nekretnine koji u naravi predstavlja stepenište površine 37 m2 uz istovremeno spajanje tog dijela nekretnine s nekretninom zemljišnoknjižne oznake k. č. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja u 1/1 dijela, što je tuženik dužan trpjeti, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni trošak ovog postupka, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitenika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 4. studenog 2019. objavljen oglas o otvaranju novo formirane zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] čime je otvoren i ispravni postupak za zemljišnu knjigu te je počeo teći rok od 30 dana za podnošenje prijedloga i prijava za upise. U z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da je upisana k. č. [katastarska čestica] površine 2031 m2 kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika u koju česticu je uvršteno stepenište površine 36 m2 koje povezuje [adresa] i LUK. Predmetne stepenice da su prije bile u vlasništvu tužitelja te sastavni dio ranije grč. 268 k. o. [katastarska općina]. Predmetno stepenište da ne može predstavljati nerazvrstanu cestu, obzirom da su nerazvrstane ceste one koje se koriste za promet vozilima. Kako je tužitelj pravovremeno podnio prigovor na novo formiranu z.č. 1912 k. o. [katastarska općina], a prigovor je odbijen rješenjem posl.br. Z-9225/2020 od 1.veljače 2024. tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev naveden u točki I izreke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da iz sadržaja izjave Državne geodetske uprave od 1.lipnja 2017. ne proizlazi da bi tužitelj podnio prigovor na izložene podatke, utvrđene katastarskom izmjerom i katastarskim plasiranjem zemljišta. Osim toga da tužitelj nije dokazao da bi eventualno podneseni prigovor bio pravovremen. Navodi da predmetno zemljište predstavlja javnu površinu, odnosno komunalnu infrastrukturu u vlasništvu i na održavanju tuženika zbog čega je upisano kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu grada [adresa]. Obzirom na upisani status javnog dobra u općoj uporabi da se radi o nekretnini koja nema sposobnost biti objektom prava vlasništva, odnosno na kojoj se ne mogu stjecati stvarna prava, pa tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvatke iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana, zapisnik s uviđaja na terenu od 15.veljače 2017., zapisnik iz ovosudnog spisa posl.br. Z-4378/2015/804 od 1.lipnja 2017., prigovor tužitelja na izlaganje podataka katastarske izmjere od 4.studenog 2017., izvode iz opisnog lista, ovosudno rješenje posl.br. Z-9225/2020 od 1.veljače 2024., uvjerenje tuženika od 22. veljače 2016., očitovanje tuženika od 13. prosinca 2023. na prigovor tužitelja, dopis Područnog ureda za katastar od 13. prosinca 2017., ovosudne spise posl.br. Z-4378/2015/804, Z-9225/20, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Sandra Viškanića koji je izradio pisani nalaz i mišljenje.

4.Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) utvrđuje se da su tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovani u cijelosti.

5. Iz ovosudnih spisa posl.br. Z-4378/2015/804 i Z-9225/20 razvidno je da je u postupku obnove zemljišnih knjiga formirana nova z.č. 1912 površine 2231 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika te je između ostalog rješenjem posl.br.Z-9225/20 od 1.veljače 2024. odbijen prigovor ovdje tužitelja te je upućen da svoje navodno pravo na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostvaruje u parnici tužbom za ispravak, koju parnicu je tužitelj pokrenuo. Iz citiranog rješenja razvidno je da su ove stepenice bile sastavni dio ranije grč. 268 k. o. [katastarska općina] koja je bila u cijelosti u vlasništvu ovdje tužitelja. Ove činjenice utvrđene su uvidom u dokumentaciju i između stranaka nisu sporne već je sporna primjena materijalnog prava.

6. Iz činjeničnih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva iz točke I izreke koja se odnosi na ispravak upisa, brisanje javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu tuženika i uknjižbu prava vlasništva tužitelja u 36/ 2231 dijela ističe se da prema odredbi čl. 37. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10 i 143/12 - dalje: ZV) idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje, s time da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (čl. 38. st. 1. ZV-a). Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je vlasnik određenog dijela nekretnine zbog čega ukoliko je neka osoba vlasnik točno određenog dijela neke nekretnine, tada on ne može biti ujedno i (su) vlasnik idealnog dijela cijele te nekretnine, pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji. Suvlasništvo postoji kada više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada dio tog prava vlasništva računski određen prema cijelom pravu vlasništva. Dijelovi prava vlasništva koji pripadaju suvlasnicima su njihovi suvlasnički dijelovi. Prema tome ako je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela nekretnine, kako to tvrdi tužitelj u odnosu na stepenište, tada je očito da ne može biti suvlasnik idealnog dijela jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela pripao realni, točno određeni dio, čime je došlo i do faktično izvršene diobe, pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji. Za slučaj da sud prihvati postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja tada bi tužitelj kao suvlasnik nekretnine z.č. 1912 k. o. [katastarska općina] u 37/2231 dijela imao pravo suposjeda i na preostalom dijelu predmetne nekretnine u površini od 2194 m 2, a na koji dio nekretnine ne polaže nikakva vlasnička prava. Pravo suvlasništva suvlasniku omogućava da vrši suposjed na cijeloj nekretnini na kojoj je upisan kao suvlasnik, a kako tužitelj tvrdi da je stekao vlasništvo točno određenog dijela to je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu neosnovan.

7. Slijedom izloženog kako se ne može tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja na ispravak upisa, brisanje upisa javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu tuženika te upis prava suvlasništva tužitelja u 37/2031 dijela.

8. U odnosu na tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva točno određenog dijela z.č. 1912 k. o. [katastarska općina] koji je prikazan u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke i definiran točkama, a odnosi se na predmetno stepenište ističe se da je identitet ove nekretnine između stranaka također nesporan, a isti je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke na koji stranke nisu imale primjedbi te je isti sud prihvatio kao stručan, objektivan i učinjen sukladno pravilima struke. Ovo stepenište prije obnove zemljišne knjige bilo je sastavni dio grč. 268 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja.

9. Iz uvjerenja tuženika od 22. veljače 2016. proizlazi da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja nerazvrstanu cestu po čl. 3 st.1 toč. 7 Zakona o komunalnom gospodarstvu i čl. 98 Zakona o cestama. Temeljem tog uvjerenja u zemljišne knjige upisano je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu grada [adresa] na z.č. 1912 k. o. [katastarska općina].

10. Predmetne stepenice predstavljaju komunalnu infrastrukturu iz čl. 59 st.1 toč.2 Zakona o komunalnom gospodarstvu (N.N. 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24, dalje: ZKG). Javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima su trgovi, pločnici, javne stube, prečaci i dr., ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. U konkretnom slučaju predmetne stepenice kako su razvidne i na fotografijama iz nalaza i mišljenja vještaka predstavljaju javnu prometnu površinu na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima i to je komunalna infrastruktura. U čl. 61 st 1. istog zakona propisano je da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu, odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Komunalna infrastruktura može biti u pravnom prometu, isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (st.2). Komunalna infrastruktura upisuje se u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao vlasništvo, odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom. U čl. 62 st.1 ZKG propisano je da odluku o proglašenju infrastrukture javnim dobrim u općoj uporabi i odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi komunalne infrastrukture donose predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

11. Temeljem citiranih odredbi ZKG sud ne može ukinuti status javnog dobra za predmetne stepenice kako su definirane točkama iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Sandra Viškanića iz travnja 2025. jer odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi Komunalne infrastrukture može donijeti isključivo tuženik, odnosno jedinica lokalne samouprave ukoliko je ispunjena pretpostavka iz čl. 62 st.2 ZKG ukoliko je trajno prestala potreba za njezinim korištenjem. U konkretnom slučaju sud ne može donijeti takvu odluku, a razvidno je na licu mjesta da predmetne stepenice postoje, da su poveznica između dvije ulice i da nije prestala potreba za korištenjem ovih stepenica kao komunalne infrastrukture. Stoga je odbijen i ovaj dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva predmetnih stepenica površine 37 m2 kako su prikazane na nalazu vještaka geodetske struke Sandra Viškanića iz travnja 2025.

12. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154 st.1 i 155 ZPP- a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđeni trošak tuženiku odnosi se na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR i pristup odvjetnika na četiri ročište u iznosu od po 200,00 EUR. Tuženiku je dosuđen PDV-e 250,00 EUR, tako da je ukupno tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan, a odnosi se na pristup na ročište za objavu presude koji trošak nije nužan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155 st. 1 ZPP-a, obzirom da se presuda u istom trenutku dostavlja e-oglasnom pločom odvjetničkom uredu.

U Opatiji, 13.lipnja 2025.

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika