REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2066/2021-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Aleksandri Đorđević Bugarin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane

Republike Hrvatske, zastupana Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i II-tuženice TŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku UŽ, odvjetniku iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Aleksandre Đorđević Bugarin, odvjetnice, punomoćnika I-tuženice RŽ, zamjenika OGDO i punomoćnika II- tuženice UŽ, odvjetnika, dana 13. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se II-tuženici TŽ, iz [adresa], platiti tužiteljici GŽ, iz [adresa], s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje iznos u visini od 6.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 04. kolovoza 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženicu u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 6.000,00 EUR tekuće od 13. travnja 2021. godine do 04. kolovoza 2021. godine kao neosnovan.

III. Nalaže se II-tuženici TŽ, iz [adresa], platiti tužiteljici GŽ, iz [adresa], s osnova imovinske štete iznos u visini od 5.972,52 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na I-tuženicu Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, za isplatom iznosa u visini od 11.972,52 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 6.000,00 EUR od 13. travnja 2021. godine do isplate i na iznos od 5.972,52 EUR tekućom od 01. siječnja 2020. godine do isplate, te u dijelu u kojem zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka.

V. Nalaže se II-tuženici TŽ, iz [adresa], naknaditi tužiteljici GŽ, iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.980,88 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužiteljici GŽ, iz [adresa], naknaditi I- tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo brane Republike Hrvatske parnični trošak u visini iznosa od 1.600,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je II-tuženici povjerila obavljanje zubarskih protetskih radova na zubima gornje čeljusti i dijela donje čeljusti, da od početka 2017. godine do sredine 2019. godine trajali su proteski radovi, liječenje i sanacija zuba tužiteljice od strane II-tuženice koja je zaposlena kao doktorica dentalne medicine u Stomatološkoj ambulanti vojarne dr. Franjo Tuđman u Zagrebu, te je time zaposlenica I-tuženice, ali i izabrani stomatolog tužiteljice tijekom 15 godina. Navodi da joj je II-tuženica isticala svoju stručnost, iskustvo i stomatološko znanje, da joj je tužiteljica povjerila postavljanje keramičkih krunica na prednje zube i most dolje desno (ukupno 13 zuba), da liječenje i sanacija zubi tužiteljice trajalo je gotovo tri godine, sanacija zubi je trajala do sredine 2020. godine i da izvršeni radovi po II-tuženici nisu kvalitetno izvedeni niti su izvedeni po pravilima struke zbog čega je tužiteljica pretrpjela štetu. Tužiteljica detaljno obrazlože tijek protetskih radova, kao i liječenje i sanaciju zuba od strane II-tuženice, te ističe kako je II-tuženica propustila obavijestiti je koja su rješenja estetski bolja i manje bolna u odnosu na postavljanje implatanata, te ističe da je II-tuženica pogrešno izabrala i zub za nosač mosta, da je došlo do komplikacija prilikom protetskih radova na zubu broj 6 pa se tužiteljica liječila više mjeseci od upale sinusa lica, time da je tužiteljica zbog nestručnog izvođenja radova imala i upalu zubnog mesa kojeg je liječila. Navodi da je zbog nestručno izvedenih radova od strane II-tuženice na Stomatološkom fakultetu dobila upute da je potrebno staviti novi most, da je popravljala zub 2.7 u Perkovčevoj, te je popravljala zub 2.7 i 2.2. time je da je uslijedio i lom dijela zuba 1.1. Tužiteljica ističe da je sanirala zube kod protetičara dr. NŽ koji je liječio tužiteljici gingivitis na svim gornjim zubima, te umjesto empres keramike koju je preporučila i stavila II-tuženica stavljen je na sve gornje zube cirkon keramika kao neproziran i najčvršći materijal. Tužiteljica ističe da je saniranje i popravak zuba trajao preko godinu i pol dana i koštali su tužiteljicu enormne iznose, da trošak svih popravka bio je u visini od 45.000,00 kn, time da je prethodno platila rad dr. TŽ tj. II-tuženici cca 19.000,00 kn. Navodi da je odlazila pedesetak puta kod raznih specijalista na pregled i liječenje pa je imala daljnji trošak od 80.000,00 kn. Navodi da bi potrošila do 50.000,00 kn manje da je II-tuženica stručno i savjesno obavila svoj rad. Tužiteljica nadalje navodi da je II-tuženica zaposlenica I-tuženice pa I-tuženica kao poslodavac odgovara za počinjenu štetu svojih zaposlenika prema trećima, a II-tuženica odgovara za počinjenu štetu postupanjem protivno pravilima struke. Tužiteljica zahtjeva isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini iznosa od 50.000,0 0 kn sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2021. godine do isplate te zahtjeva i naknadu imovinske štete u iznosu od 45.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2020. godine do isplate. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

2. I-tuženica u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava svoju odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužiteljica nije dokazala pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene za zasnivanje odgovornosti za štetu, osporava se da je bilo postupanja suprotno pravilima struke kao i protupravnosti u postupanju djelatnika tuženice - liječnika dentalne medicine zaposlene u Stomatološkoj ambulanti vojarne Franjo Tuđman u Zagrebu, osporava se i nastanak štete na način kako to tvrdi tužiteljica, te kauzalitet. I-tuženica ističe da je kod tužiteljice od srpnja 2015. do siječnja 2017. došlo do ponavljajuće bolesti zubi i usne šupljine koje su u odlučujućoj mjeri utjecali na ishod zubarskih protetskih radova, da je tužiteljica stomatološke radove istodobno obavljala kod više liječnika dentalne medicine zbog čega nije vjerodostojno tvrditi da je upravo zbog radnji tuženika - liječnice dentalne medicine zaposlene u Stomatološkoj ambulanti vojarne Franjo Tuđman u Zagrebu došlo do nastanka štete tužiteljici. Nadalje navodi da nije utvrđeno da bi postupanje II-tuženice dr. TŽ, liječnika dentalne medicine zaposlene u Stomatološkoj ambulanti vojarne Franjo Tuđman bilo protivno pravilima struke jer nije moguće utvrditi da je upravo liječenje kod iste dovelo do nastanka štetnih posljedica na koje ukazuje tužiteljica u tužbi pa zbog navedenog nema nikakvog temelja za dosudu naknade štete tužiteljici. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka.

II-tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga jer je bila i još uvijek je djelatna vojna osoba raspoređena na ustrojbeno mjesto stomatologice u zdravstvenom vodu, Vojna pošta 3121/10-1, a na koje ustrojbeno mjesto raspoređena je odlukom donesenom u skladu sa Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odštetni zahtjev od 08.04.2021.g., dopis I-tuženice (list 7-11 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu i zdravstveni karton za tužiteljicu (list 12-46, list 48, list 51-55, list 57- 59, list 92-95, list 124-143, list 208-231 spisa), račun od 30.01.2019.g., ponudu od 07.02.2019.g., račun od 07.02.2019.g., račun od 31.05.2019.g., račun od 13.02.2019.g. i od dana 22.03.2019.g., račun od 03.04.2019.g. i od 06.06.2019.g., te od dana 23.01.2020.g., ponuda od 02.01.2020.g. i od 26.05.2020.g. te ponudu od dana 02.01.2017.g. (list 47, list 49-50, list 56, list 60- 70 spisa), dopise i elektroničke poruke tužiteljice i II-tuženice (list 107-120 spisa), Odluku o rasporedu za II-tuženicu (list 192 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Željki Lovrić, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, saslušani su svjedoci GŽP, AŽ, NŽ, TŽP, BŽ, UŽP, ZŽ, FŽ, ĐŽ, te je saslušana tužiteljica.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 70/19, 80/22, 153/23 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Predmet ovog spora je naknada neimovinske i imovinske štete zbog pogrešno izvedenih stomatoloških radova.

Između stranaka sporan je nastanak štetnog događaja, odgovornost I-tuženice i II-tuženice, pasivna legitimacija II-tuženice, uzročno posljedična veza, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

5. U odnosu na odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između izvedenih radova od strane II-tuženice i štete te osnova sud je saslušao svjedoke.

Svjedok NŽ u svom iskazu navodi da je zaposlen u privatnoj dentalnoj ordinaciji, sjeća se da je tužiteljica došla u njihovu ordinaciju zbog toga što nije bila zadovoljna protetskim radom koji je prethodno učinjen, da joj je stavio 7 krunica naprijed, i dva implantate i stavio joj je dva lijevo gore implantata, i četiri krunice na te implantate. Nadalje navodi da se tužiteljici nisu estetski sviđali prednji zubi, pa su te prednje zube mijenjali. Svjedok iskazuje da je odostraga lijevo zadnji nosač bio u lošem stanju, zub je bio za vaditi pa je taj zub izvadio i na to mjesto je morao staviti dva implantata odnosno na tu stranu jer više nije bilo nosača time da je bio nedostatak u smislu da je most kod tužiteljice ispao s lijeve strane, ali se relativno često može dogoditi da se most odcementira. Nakon uvida u sliku koja prileži na listu 44 spisa svjedok navodi da je ispao s lijeve strane nosač i vidljive su stare krunice koje su mijenjali u ordinaciji, ne sjeća se stanja kosti u odnosu na zube 6 i 7 gore lijevo. Navodi da je prvo tužiteljici napravio prednje zube, nakon toga je izvadio nosač zadnji koji je bio loš (sedmica), potom je na četiri i sedam stavio implantate, dakle tri mjeseca od vađenja nosača stavljeni su implantati, a nakon šest mjeseci je napravio most od četiri do sedam jer nije bio savršen pa je morao poduzeti zahvat. Navodi da je tužiteljica prije njegovog zahvata imala most od tri do šest ili sedam lijevo gore. Svjedok u odnosu na daljnje izvedene zahvate navodi da je naprijed odrezao višak zubnog mesa (gingiva) u prednjem dijelu, ali je to bilo zbog estetike radi postavljanja novih ljuskica, rezao je zubno meso od desno četiri do lijeve trojke. Iskazuje da gingiva nije nikakva bolest već to rade kako bi se dobila bolja estetika, ali je gingivitis bolest koju bolest je tužiteljica imala tj. gingivitis - upaljeno zubno meso gore na prednjim zubima koji može biti uzrokovan različitim faktorima, a najbitniji faktor je higijena, ali ne može biti uzrokovano lošim postupanjem stomatologa, da je prethodno navodio da gingivitis može biti uzrokovano lošim postupanjem stomatologa, a potom da ne može jer da u teoriji gingivitis može biti uzrokovan protetskim radom, ali kod tužiteljice to nije bilo slučaj.

Svjedok BŽ u svom iskazu navodi da je tužiteljica bila kod njega u privatnoj ordinaciji prije pet - šest godina, da joj je stavljao dva implantata dolje desno i nakon šest mjeseci je stavljao na implantate krunice i to je jedino što je radio od zahvata kod tužiteljice. Navodi da tužiteljica na ovom mjestu dakle za dva zuba desno dolje nije imala zuba pa ju je doktorica TŽ (II-tuženica) poslala kod njega i on je stavio tužiteljici dva implantata i krunicu. Navodi da nije pregledavao druge zube tužiteljice niti se sjeća da li je imala problema sa zubima, ali se sjeća da je imala na gornjoj čeljusti lijeva strana most. Svjedok iskazuje da je tužiteljicu kao pacijenticu vidio dva puta kada je stavio implantate i šest mjeseci nakon toga kada je stavio krunice, a ako je govorio o sinus liftu tužiteljici onda je bila valjda mogućnost da se stave implantati na gore lijevo. Svjedok nakon što mu se predočava ponuda 6 (list 49 spisa) navodi da je izdao tužiteljici ponudu prema zatečenom stanju lijeve strane gore, ali da on ove zahvate iz ponude nije radio, niti o istoj razgovarao s tužiteljicom. Nakon što se svjedoku predočava račun od 07.02.2019. (list 50 spisa) navodi da je izdao taj račun (desno jedinica, plomba - list 50 spisa), ne sjeća se što je bilo s tim zubom, da je to uputnica za implantate za gore lijevo ali do realizacije nije došlo (list 46 spisa), ne sjeća se stanja zuba kod tužiteljice. Iskazuje da tužiteljica na donjoj čeljusti nije imala zube četiri i šest dolje desno ili možda četiri i sedam, ali sve na donjoj čeljusti. Nadalje nakon što mu se predočava prepiska na listu 37 navodi da je riječ o zubima četiri šest i četiri sedam.

Svjedokinja UŽP u svom iskazu navodi da ne poznaje tužiteljicu niti joj je bilo što poznato o njezinim protetskim radovima, inače radi u privatnoj ordinaciji Vrbje 1 b, da je radila na stomatološkom fakultetu kao specijalizant oralne kirurgije od 2017. do 2019. godine. Iskazuje nakon što joj se predočava povijest bolesti na listu 35 spisa da je potpisala povijest bolesti, jer je vadila zub 2.6 gore lijevo.

Svjedok ĐŽ u svom iskazu navodi da se ne sjeća svih detalja jer je to bilo prije pet godina, sjeća se da je tužiteljica došla zbog problema sa zubima, ali on nije mogao ništa napraviti jer je njoj trebao dentalni kirurg, vidio je da je neprohodan kanal, ali je bilo takvo stanje čeljusti da nije mogao raditi ništa.

Tužiteljica iskazuje da poznaje II-tuženicu dr. TŽ od 2000. godine jer su zajedno radile u MORH-u, II-tuženica kao stomatolog, a ona kao psiholog, da je II-tuženica bila njezin izabrani stomatolog, da je bila djelatnica MORH-a kada je dogovarala početak radova s II-tuženicom i da je osobno odabrala dr. TŽ kao svoju liječnicu, da joj je II-tuženica već prethodno popravljala zube i bila je zadovoljna. Iskazuje da je htjela na dva zuba staviti navlake pa se javila kod II- tuženice koja joj je tada rekla da bi trebala staviti demo most na donju vilicu, a ne samo da radi dva zuba na gornjoj vilici i predložila je da radi sve zube na gornjoj vilici, dakle ukupno 11 zuba na gornjoj vilici i dva zuba na donjoj vilici i da joj je II-tuženica obećala vrhunski rad jer da ima dovoljno iskustva te je rekla da će ti radovi trajati. Iskazuje da ju je II-tuženica poslala kod drugog stomatologa dr. BŽ kako bi joj stavio dva implantata dolje desno, a nakon toga joj je II-tuženica započela radove i radila je demo most na donjoj čeljusti i tu su nastupile komplikacije jer je taj most pukao odnosno pukao joj je korijen zuba na koji je bio stavljen taj most. Nadalje iskazuje da joj je II-tuženica počela sanirati zub 2.2. nakon što je dovršila sve radove jer je taj zub pukao, pa su joj taj zub brusili i to ju je sve jako peklo, iako nije trebalo boljeti niti je trebala imati osjećaj da peče jer se sve radilo pod anestezijom. Tužiteljica navodi da to saniranje zuba se zakompliciralo, sve je to jako boljelo, dobila je gljivice i druge posljedice opisane u dokumentaciji, a liječnica opće prakse joj je odredila terapiju za gljivice i bila je na dijeti tri mjeseca. Navodi da joj je II- tuženica radila sanaciju ovog zuba 2.2. i to 1,3 godinu, a na kraju je zub sanirao dr. BŽ koji joj je rekao da nije stavljen kako je trebalo biti. Navodi da joj je dr. BŽ sanirao zub, a dr. NŽ joj je radio ponovno sve zube gornje čeljusti jer se to nije moglo sanirati. Tužiteljica ističe da se obratila II-tuženici da plati dio troškova sanacije zuba, a dio ona koje troškove je trebala platiti dr. BŽ. Navodi da je odlazila radi sanacije zuba odnosno otklanjanja grešaka dr. TŽ kod dr. BŽ, dr. NŽ, potom je išla na KBC Rebro kod više ORL specijalista. Iskazuje da je kod II- tuženice dr. TŽ bila pacijent do mjeseca siječnja 2019. godine, da je trpjela jake bolove, pa je u tri mjeseca izgubila 6 kg i da se osjećala neugodno s ovim provizorijem. Navodi da je održavala higijenu zuba za vrijeme nošenja provizorija, ali i za cijelo ovo vrijeme dok se radilo na zubima pa je čak i tuš za zub kupila. Tužiteljica iskazuje da je platila dr. TŽ 19.200,0 kn za ove radove, a da su je popravci koštali od 44.000,00 kn do 45.000,00 kn.

Iskazima saslušanih svjedoka i saslušane tužiteljice sud je poklonio vjeru jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo i međusobno su sukladni s provedenim dokazima (nalaz i mišljenje vještaka dr. Željke Lovrić)

Sud nije posebno ocjenjivao iskaze svjedokinja RŽP, NŽP, TŽP, FŽ i ZŽ jer ne iskazuju o relevantnim činjenicama za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

6. Sud je na okolnost utvrđenja osnova i visine štete proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Željki Lovrić.

Uvidom u medicinsku dokumentaciju i nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Željke Lovrić od 04. ožujka 2024. godine (list 240-245 spisa) sud je utvrdio postoji uzročno-posljedična veza između liječenja od strane II-tuženice i nastale štete i da je došlo do oštećenja zdravlja tužiteljice. Navodi da zbog komplikacije tijekom protetske sanacije, bolova i povećanih bolnih simptoma i na drugim organima bio je potreban veći napor, da zbog krive terapije moralo se vaditi neke zube i nosače, da u planiranju protetike se više nije moglo sanirati s vlastitim zubima, nego se moralo posegnuti za implantatima, da je neprepoznata upala sinusa uzrokovana neadekvatnim liječenjem zuba tzv. odontogena upala, koja je dovela do oštećenja sluznice jednjaka, preduga AB terapija rezultirala je gljivicama jednjaka. Trajno će trebati uložiti veći napor da se ne dogodi recidiv pri opetovanoj terapiji AB. Nadalje u mišljenju navodi da neadekvatno liječenje zuba 2.2,2.6, 2.7, 4.5 su imali za rezultat bolove zuba i pripadajuće aleolarne kosti. Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera 10 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabog intenziteta 60 dana, povremeni bolovi zuba mogući u obliku neuralgija kod promjene vremena, prehlade. Navodi da je izvršena sanacija i vađenje zuba 2.6 prelaskom kod novog doktora i sanaciji protetike kod njega. Navodi da je tužiteljici bitno smanjena životna aktivnost. Tužiteljica je trpjela sekundarni strah zbog krive terapije zuba 2.2 u veljači i ožujku 2018. godine dok se nije dobila jasna dijagnoza gljivica u jednjaku i terapija pokazala efekte, te je strah bio prisutan od trenutka kad je bila jasna dijagnoza ostitisa preiapikalis (moguća sepsa, moždani udar, truljenje zubne kosti, pad sinusa) do trenutka kad je otklonjen uzrok perzistirajuće upale lijevog maksilarnog sinusa, odnosno prestanka posljedičnih sinus tegoba – strah je trajao tijekom siječnja 2019. godine, prestao je po vađenju zuba i uspješnoj terapiji kod drugog stomatologa. Tužiteljici nije trebala tuđa pomoć. Vještak navodi da po sanaciji i vađenju zuba 2.6, prelaskom kod novog doktora i sanaciji protetike kod njega završeno je liječenje. Vještak navodi da je mišljenja da radovi koji su rađeni tijekom ovog dugog perioda nisu bili rađeni po pravilima struke.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica nema primjedbe, predlaže pozvati vještaka da se očituje jasnije i odredi odnosno pojasni svoja utvrđenja u odnosu na postotak smanjenja životne aktivnosti, te pojasni pitanje naruženja tužiteljice kao vida štete, te da li je greška učinjena u liječenju i samim planinarenjem izvedbe odnosno krivim izborom materijala (podnesak tužiteljice od 11.09.2024. godine – list 257-258 spisa). II-tuženica ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka sadržajno kao u podnesku od 01. listopada 2024. godine (list 263-2165 spisa). Ističe primjedbu na dio mišljenja da bi postojala poveznica između postupaka II-tuženice i nastanka štete.

7. Sud je dopunski saslušao vještaka. Vještak Željka Lovrić u dopunskom očitovanju navodi na primjedbe tužiteljice koliko je bila smanjena životna aktivnost tužiteljice i u kojem postotku da je sugerirani postotak smanjenja životnih aktivnosti 5 %. Pojašnjava u odnosu na nepotrebni gubitak zuba 2.2. da prečeste korekcije zuba 2.2. koji je frekventno pucao te predugom sanacijom istog zuba dogodile su se zdravstvene komplikacije u vidu estetskih, fonetskih i mastikatornih smetnji, tijekom sanacije zuba 2.2. u periodu od 1,3 godine te tijekom nošenja provizorija od 40 dana. Estetske smetnje zuba 2.2. u vidu pucanja bridova keramike ukazuje na loše izvedene međučeljusne odnose, neadekvatan izbor materijala, te kompletnog planiranja statike odnosno živačanih centara. Iskazuje kako sugerirani rad na zubima gornje fronte nije trebalo ponuditi u empres keramici koja je jako fragilna, sklona pucanju i ne pokriva estetski tamni dio bataljka. Mastikatorne smetnje na privremene zube izbrušene u ordinaciji nude kratkotrajni privremeni rad a ukoliko se liječenje prolongira kako se dogodilo ovdje potrebno je bilo napraviti kvalitetan provizorij u laboratoriju. Navodi da kod tužiteljice u odnosu na naruženje da je naruženje prisutno na početku sanacije dok je tri mjeseca imala neadekvatan privremeni provizorij, te naruženje vezano uz probleme sa sinusom kao oteklinu lice lijeva strane i kapka privremenog karaktera od studenog 2018. do siječnja 2019. godine, da je naruženost bila tijekom protetske sanacije gornjih prednjih zuba koja se je otegla skoro jednu i pol godinu, naruženje je bilo slabog intenziteta, slabo vidljivo trećim osobama, trajnog naruženja nema. Nadalje ističe u odnosu na moment vađenja zuba 2.6. i da zub 2.6 temeljem dostupne dokumentacije nije bio protetski podoban za nosač jer ga je trebalo protetski pripremiti, pokušaj liječenja izveden od strane II-tuženice nije rezultirao lege artis punjenjem zuba, da moguće poteškoće pri liječenju zuba u obliku čišćenja kanala i neuspjeha smatra liječničkom komplikacijom, ali zatvoriti zub koji nije adekvatno liječen, a ne poslati ga na pokušaj liječenja na specijalistiku koja postoji upravo zbog toga da se probaju kvalitetnije sanirati kanali nego dapače opteretiti takav zub krunicom smatramo liječničkom greškom. Zbog upala i bolova kroz koje je prolazila tijekom sanacije sugeriranih lijekova razvio se gingivitis usprkos odličnoj higijeni koja je dokazljiva na ortopan slici iz 2020. godine međutim lijekovi koji su ordinirani, ibuprofen, medazol, klavocin, bisolex, nažalost dovode kao nuspojavu gljivičnu infekciju, time da HALMED kod korištenja tih lijekova kao nuspojavu notira posljedice. Vještak navodi da pacijent po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti čl. 2. Zakona o zaštiti prava pacijenata ima pravo na suodlučivanje, pravo na obaviještenost, na prihvaćanje odnosno odbijanje pojedinog dijagnostičkog odnosno terapijskog postupka, pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji, te tako čl. 8 citiranog Zakona propisano je da je pacijent trebao imati potpunu obaviještenosti o svom zdravstvenom stanju uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenog dijagnostičkog ili terapijskog postupka. Iz dokumentacije za vrijeme sanacije zuba kod II- tuženice ne postoji priložena pisana dokumentacija gdje bi pacijent svojim potpisom prihvatio mogućnost rada protetske rehabilitacije na loše napunjenom zubu. Ovako je ispalo da je most koji je postojao a stavljen je od strane dr. TŽ doveo do problema upale sinusa od zubnog porijekla koji kasnije ni specijalisti endodoncije u Perkovčevoj nisu uspjeli sanirati te se zub morao vaditi. Liječenje dovršeno po sanaciji i vađenju zuba 2.6. i prelaskom kod novog doktora, te sanaciji protetike kod njega, a to je dana 26.05.2020. U odnosu na trajanje pretrpljenog straha navodi da primarni strah nije postojao jer se nisu očekivale komplikacije, sekundarni strah ukupno tri mjeseca. Navodi da je II-tuženica bila kompetentna za raditi ovakve radove i da diploma stomatološkog fakulteta daje stručnost za obavljanje poslova sanacije u primarnoj stomatološkoj zaštiti koja uključuje sanaciju zuba u obliku ispuna, vađenja, liječenja, protetike. Navodi oko problema s jednjakom da nije kompetentna davati izjavu o kvantificiranju gljivične infekcije, ali se to obzirom na ponuđenu dokumentaciju treba svrstati u neočekivane komplikacije koje su bitno urušile kvalitetu života tijekom godinu dana, time da nije vođen uredno zdravstveni karton i nije priložen obavezni obrazac Hrvatske stomatološke komore dentalne medicine a to je upitnik o zdravlju, suglasnost za terapiju, pristanak na ugradnju implatanata, te informirani pristanak o cijeni rada time da je imala na uvidu zubni karton koji je priložen djelomično, a ostale dokumente koji su obavezni za prilagati nije vidjela time da su sve suglasnosti tužiteljice trebale su se nalaziti uz zubni karton. Iskazuje u odnosu na uzročno posljedičnu vezu tijekom vađenja živca na sluznicu ždrijela i jednjaka da je vađenje živca akcident za koji pacijent mora biti upoznat zbog čega se mora tome pristupiti i da će zub posljedično toga biti krhkiji i slabiji te povećava se njegova mogućnost pucanja. Nisu joj poznate kliničke studije uzročno posljedične veze napunjenog zuba ili zuba u procesu liječenja na sluznicu ždrijela i jednjaka.

8. U pismenom očitovanju vještaka od 25. studenog 2024. godine (list 281-286 spisa) u odnosu na primjedbe II-tuženice ističe da iz priložene dokumentacije u spisu nije utvrdila u nigdje ne proizlazi da se spominje loša oralna higijena, da je utvrdila da su radnje II-tuženice dovele do nastanka štetnog događaja iz mail komunikacije II-tuženice i tužiteljice. Nadalje navodi da je utvrdila da je II- tuženica radila protetiku iz dokumentacije koja prileži u spisu na listu 26, da je utvrdila kako je tužiteljica neadekvatno liječena što je dovelo do upale sinusa a pod neadekvatnim liječenjem smatraju se postupci neinformiranja pacijenta o situaciji sa zdravljem zuba, ne upozoriti da je pukla igla u kanalu, ne poslati tužiteljicu obzirom na takvu situaciju na pokušaj revizije specijalisti. Navodi da II-tuženica nije postupala sukladno znanstvenim saznanjima i stručno dokazanim metodama koje odgovaraju suvremenom standardu dentalne struke time da nema podataka da bi tužiteljica uslijed intenzivnih bolova otvarala bolovanje.

Ovakvim pismenim i usmenim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužiteljica i II-tuženice.

9. II-tuženica ostaje kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka sadržajno kao u podnesku od 07.03.2025. godine.

Sud je dopunski saslušao vještaka Željku Lovrić koja na primjedbe II-tuženice navodi da na stranici 26, 30, 37, 106, 113, 114, 115, 118, 119, 120, 121, 124, 129, 186 spisa je validna dokumentacija te je na temelju te dokumentacije temeljila svoje vještačenje. U odnosu na tvrdnje da nije bila uredna oralna higijena navodi da se nigdje u spisu ne spominje loša oralna higijena, a to bi se moglo jedino dokumentirati iz korektnog zubnog kartona koji nikada nije priložen, da kod tužiteljice se čistio kamenac što je vidljivo iz spisa, ali nije upućena tužiteljica na zavode za paradentologiju a to znači da su primarni stomatolozi procijenili da nema upale zubnog mesa kao rezultata loše oralne higijene niti nikakvi svjedoci nisu nigdje svjedočili o lošoj higijeni. Na iskaz dr. G koji iskazuje da je tužiteljica imala gingivitis upaljeno zubno meso na prednjim zubima izjavljuje da je opisala da je upala zubnog mesa postojala zbog neadekvatnog izvedenog privremenog rada (provizorij). Vještakinja navodi da u neadekvatno liječenje smatra neinformiranost pacijenta o njegovoj situaciji sa zdravljem zuba, nigdje u spisu nema upozorenja liječnika o lomu iglice u korijenskom kanalu niti o pokušaju slanja takvog pacijenta na reviziju toga zuba na specijalistiku niti postoji pismena ponuda sa cijenom i planom rada detaljno informiranje o mogućim komplikacijama, a lijekovi koji su ordinirani da se stiša postojeća upala doveli su do progresije bolesti u smislu gljivica jednjaka, gastritisa, jačeg gingivitisa time da ne prepoznata upala sinusa koja je bila uzrokovana odontogenom upalom dovela je do oštećenja sluznice jednjaka. Iskazuje da iz priložene dokumentacije listu 26 i 112 spisa tužiteljica postavlja pitanja "koliko keša danas" na list 113 spisa tužiteljica "samo zagriz", na listu 114. II-tuženica citat "sad treba vidjeti u ustima da li treba malo poštimati onda ide pigment i glazura meni dobro izgleda nemoj na poslu govoriti tko ti je radio", 29.03.2017. godine II-tuženica izjavljuje "sutra dođi u 17,30 u petak cementiram", 05.04.2017. II-tuženica "na izjavu da sjedaju svi zubi dobro odgovara to nema veze to sredimo bez problema kakva je boja", utvrdila je temeljem ove prepiske da je II-tuženica izvodila radove. Navodi da je utvrdila da je provizorij ispadao zbog loše tehnike izvedbe temeljem opisa hrapavosti i neglaziranosti privremene krunice koji je dobila tužiteljica kao provizorij a koji je komentirala tužiteljica s II-tuženicom. Navodi da II-tuženica nije postupila sukladno zdravstvenim saznanjima jer je izostala iskrena kvalitetna stručna i iscrpna papirnata dokumentaciji s opisom postojećeg stanja i mogućih komplikacija koje su se dogodile a koje su se mogle izbjeći da je bilo pravovremeno sugeriranje i informiranje odlaska na specijalistiku. Na upit o smanjenoj poslovnoj aktivnosti tužiteljice izjavljuje da proces pokušaja spašavanja zuba koji su zapušteni neadekvatnim liječenjem komplikacije sa sinusom i antibiotskom terapijom koje su u konačnici doveli do vađenja zuba 2.6 i način sanacije gdje se tada moralo pristupiti ugradnji dva dentalna implantata te pucanje bridova keramike zbog loših međučeljusnih odnosa ukazuju da rad nije rađen po zakonima struke. Vještakinja navodi da zdravstveni profil kroz koji je prolazila tužiteljica dovodi do smanjenja poslovne aktivnosti jer je predugo nosila neadekvatan loš privremeni zub s kojim nije mogla pravilno ni fonaciju, ni mastikaciju i imala je upale zubnog mesa, zbog upale sinusa i uzetih antibiotika i naticanja i bolova lijevog oka tijekom liječenja što sigurno nisu parametri da čovjek ima svoju aktivnu poslovnu sposobnost. Ovakvim dopunskim usmenim i pismenim očitovanjem po stajalištu suda otklonjene su sve primjedbe tužiteljice i tuženica.

10. Sud je u bitnom utvrdio:

- da su tužiteljica i II-tuženica djelatnice Ministarstva obrane Republike Hrvatske (nesporno između stranaka)

- da je II-tuženica dr. TŽ u vrijeme ugovaranja radova zaposlenica Stomatološke ambulante dr. Franjo Tuđman u Zagrebu, a time i zaposlenica I- tuženice te je bila izabrani stomatolog tužiteljice(nesporno između stranaka, potvrda o zaposlenju - list 167-168 , list 192 spisa),

- da je tužiteljica povjerila izradu postavljanja keramičkih krunica na prednje zube most dolje desno, ukupno 13 zuba (nesporno između stranaka, nalaz i mišljenje vještaka Željke Lovrić),

- da je tužiteljica platila II-tuženici dr. TŽ iznos u visini od 17.000,00 kn za zadnje krunice i 1.600,00 kn za demo-most dolje desno, odnosno 19.200,00 kn (iskaz tužiteljice),

- da je tužiteljica sanirala tj. popravljala radove II-tuženice kod protetičara dr. NŽ, da je nakon protetskih radova koje je izvodila II-tuženica tužiteljica radila protetske radove u privatnoj poliklinici - stavljeno je 7 krunica naprijed, dva implantata, lijeve gore i četiri krunice na implantate, mijenjale su se krunice, da je saniran lijevo zadnji nosač, vađen je zub i na to mjesto stavljena su dva implantata, da je ispao most s lijeve strane koji je mijenjan, da je tužiteljica imala upaljeno zubno meso (gingivitis) na prednjim zubima (iskaz svjedoka NŽ),

- da je pukla igla u kanalu te nije izvršen pokušaj revizije zuba koji je izvađen tužiteljici (nalaz i mišljenje, usmeno i pismeno očitovanje vještaka Željke Lovrić),

- da tužiteljica nije imala dva zuba dolje desno, te su stavljena dva implantata i krunica (iskaz svjedoka dr. BŽ),

- da je tužiteljica sanirala radove koje je izvodila II-tuženica ma Stomatološkom fakultetu u Zagrebu i u Perkovčevoj, te kod dr. BŽ privatno (nalaz i mišljenje vještaka dr. Željke Lovrić),

- da postoji uzročno posljedična veza liječenja II-tuženice i nastale štete zbog prečestih korekcija koje nisu rezultirale uspjehom i da je trajala predugo sanacija zbog koje su se dogodile zdravstvene komplikacije (nalaz i mišljenje i dopunsko usmeno i pismeno očitovanje vještaka dr. Željke Lovrić)

- da zbog upale kroz koje je prolazila tužiteljica tijekom sanacije sugeriranih lijekova razvio se gingivitis usprkos odličnoj higijeni (usmeno očitovanje dr. Željke Lovrić),

- da tužiteljica nije bila upoznata o svom zdravstvenom stanju uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenog dijagnostičkog ili terapijskog postupka (usmeno očitovanje dr. Željke Lovrić),

- da postavljeni most doveo je do problema upale sinusa od zubnog porijekla, koji nisu ni specijalisti mogli sanirati pa je izvađen zub tužiteljici (nalaz i mišljenje vještaka i usmeno očitovanje vještaka Željke Lovrić),

- da protetski radovi koje je izvodila II-tuženica nisu rađeni po zakonima struke (nalaz i mišljenje vještaka, usmeno i pismeno očitovanje vještaka dr. Željke Lovrić),

- da je liječenje tužiteljice dovršeno dana 26.05.2020. godine vađenjem zuba 2.6. i sanacijom protetike od novog liječnika stomatologa (nalaz i mišljenje vještaka i usmeno i pismeno očitovanje vještaka dr. Željke Lovrić),

11. Tužiteljica u tijeku postupka osporava navode tuženica, ističe da II-tuženica liječenje, sanaciju zuba, te izvršene radove postavljanja keramičkih pločica na prednje zube i most dolje desno nije izvela prema pravilima struke, te radovi nisu izvedeni pravilno i kvalitetno čime je II- tuženica prouzročila štetu tužiteljice. Protivi se navodima II-tuženice istaknutim u tijeku postupka sadržajno kao u podnesku od 18.09.2023. godine (list 100-101 spisa).

II-tuženica osporava navode tužiteljice sadržajno kao u podnesku od 09.05.2022. godine (list 89-91 spisa) i u podnesku od 15.02.2023.g. (list 144- 145 spisa).

12. II-tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga jer da ne može odgovarati za neku eventualnu štetu koja bi tužiteljici bila nanesena. Navodi da je djelatna vojna osoba raspoređena na ustrojbeno mjesto stomatologice u zdravstvenom vodu. Ističe kako nije sporno da II-tuženica djelatna vojna osoba I-tuženika pa stoga nema odgovornosti u ovoj pravnoj stvari na strani II-tuženice. Nadalje II-tuženica ističe da u skladu s odredbom čl. 193. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske za štetu koju pripadnik oružanih snaga u službi i u vezi s obavljanjem službe počini trećim osobama odgovara Republiku Hrvatske. Navodi da na jednak način odgovornost propisana je i odredbom čl. 86. Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske. I-tuženica osporava odgovornost, visinu i osnov.

13. II-tuženica temelji prigovor promašena pasivne legitimacije na odredbi čl. 193. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16, 39/18, 125/19, 158/23 i 14/24) kojom je propisano u stavku 1. da za štetu koju pripadnik Oružanih snaga u službi i u vezi s obavljanjem službe počini trećim osobama odgovara Republika Hrvatska. Ističe kako je vojno djelatna osoba i da nema odgovornosti za štetu nastalu trećim osobama.

Sud je uvidom u elektroničku poštu koja prileži na listu 112 spisa u poruci od 01.03.2017. godine utvrdio da tužiteljica postavlja pitanje II-tuženici "Koliko keša danas…." potom tužiteljica je uputila poruku dana 15.03.2017.g. "Draga ja sam ti zaboravila dati lovu danas. A ponijela sam". II-tuženica je uputila poruku tužiteljici dana 27.03.2017.g. u kojoj navodi "Nemoj na poslu govoriti tko ti je radio", potom je tužiteljica uputila poruku dana 10.02.2019.g. u kojoj navodi "molim potvrdu dobitka e-maila sa pismom oko pogodbe za štetu na mojim zubima. Ili da šaljem preko odvjetničkog ureda'" a dana 22.02.20219.g. tužiteljica je uputila potvrdu slijedećeg sadržaja "Provjerila stanje na računu. Vidim nema uplate…." Iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je oan platila proteske radove II-tuženici. Na temlju nalaza i mišljenja vjšetaka, usmenog i pismenog očitovanja vjšetaka Željke Lovrić utvrđeno je da ne postoji priložena pisana dokumentacija gdje bi tužiteljica kao pacijent svojim potpisom prihvatila mogućnost rada protetske rehabilitacije na loše napunjenom zubu niti suglasnoti tužiteljice za izvođenje protetskih radova.

14. Iz provedenih dokaza i to elektroničke pošte i iskaza tužiteljice te imajući u vidu da u zdravstvenom kartonu tužiteljice koji je vodila II-tuženica nisu unijeti podatci o izvršenim radovima proizlazi da su tužiteljica i II-tuženica ugovorile privatno protetske radove koje je obavljala II-tuženica i koje je tužiteljica osobno platila II-tuženici gotovinom. Prema stajalištu ovog suda imajući u vidu da je tužiteljica ugovorila privatno s II-tuženicom protetske radove koji su predmet ovog spora i koje radove je tužiteljica platila gotovinom II-tuženici to šteta nije nastala u vezi s obavljanjem službe II-tuženice. Sama činjenica da je II-tuženica bila vojno djelatna osoba nije relevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari kao niti činjenica da je tužiteljica bila pacijent II-tuženice. Naime kako su tužiteljica i II-tuženica ugovorile protetske radove koje je tužiteljica platila II- tuženici to se II-tuženica neosnovano poziva na čl. 193. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Da je riječ o ugovornom odnosu između privatnih osoba (tužiteljice i II-tuženice) sud je utvrdio kako je prethodno navedeno i obrazloženo iz sadržaja elektroničkih poruka u kojem tužiteljica pita koliko novaca treba donijeti (..koliko keša…) potom javlja II-tuženici da je zaboravila predati joj novac iako ga je ponijela, dočim II-tuženica u svojoj poruci tužiteljici piše kako ne treba govoriti na poslu tko joj je radio protetske radove, te u konačnici II-tuženica nije unosila podatke o protetskim radovima te liječenju tužiteljice u njezin zdravstveni karton time da tužiteljica se obratila II-tuženici da joj naknadi štetu koju je pretrpjela sanacijom protetskih radova.

Kako dakle šteta nije nastala u obavljanju službe to je slijedom navedenog sud ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije II-tuženice kao neosnovan.

15. U odnosu na I-tuženicu koja osporava odgovornost, osnov i visinu sud je odlučivao imajući u vidu i odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave. Naime za ocjenu odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju pretrpe za vrijeme rada i koju prouzroči jedan vojni djelatnik drugome mjerodavna je u konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme nastanka štete odredba čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 i 66/19), prema kojoj štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Republika Hrvatska za nepravilan i nezakonit rad tijela državne i javne uprave odgovara po načelu uzročnosti (kauze). Naime Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti, a ne na načelu krivnje.

16. Iz provedenih dokaza tijekom ovog postupka sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi II-tuženica uz suglasnost I-tuženice obavljala i privatnu praksu u stomatološkoj ordinaciji u vojarni dr. Franjo Tuđman i da je imala odobrenje da naplaćuje za svoj račun tako izvedene stomatološke radove niti tužiteljica na kojoj je teret dokaza (čl.221.a ZPP-a) je takvu činjenica dokazala. Sud ne nalazi u odnosu na I-tuženicu uzročno posljedičnu vezu između štete koja je nastala tužiteljici i protetskih radova koje je nestručno izvodila II-tuženica po prethodno ugovorenom privatnom poslu s tužiteljicom niti da bi šteta nastala zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne ili javne uprave. Tužiteljica nadalje tijekom ovog postupka ne predlaže provođenje dokaznog postupka niti dostavlja dokaz da bi bilo propusta od strane I-tuženice u nadzoru nad radom II-tuženice u smislu da se provodio nadzor ili da je bilo prijava po kojima I- tuženica nije postupila u smislu da II-tuženica obavlja privatne poslove uz naplatu na radnom mjestu kao djelatna vojna osoba. Naime, u konkretnom slučaju prema stajalištu ovog suda nisu ostvarene pretpostavke za nastanak odgovornosti I-tuženice, jer između eventualnih propusta i postupanja nadležnih tijela Ministarstva obrane i štete na strani tužiteljice ne postoji adekvatna uzročna veza. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženicu kao pod točkom IV. izreke presude.

17. Sud je temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. Željke Lovrić koji je nalaz i mišljenje sud prihvatio u cijelosti, utvrdio osnov i visinu štete, te da je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 155/23, dalje: ZOO) pa je stoga II- tuženica u obvezi otkloniti štetu isplatom pravične novčane naknade. Sud je na temelju članka 1100. ZOO-a odlučivao o tužbenom zahtjevu.

18. Sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. Željke Lovrić da je tužiteljica trpjela bolove, pretrpjela je strah, kod tužiteljice zaostaje trajno smanjenje životne aktivnosti 5%. Utvrđeno je da zbog komplikacije tijekom protetske sanacije, bolova i povećanih bolnih simptoma i na drugim organima bio je potreban veći napor, da zbog krive terapije moralo se vaditi neke zube i nosače, da u planiranju protetike moralo se posegnuti za implantatima, da je neprepoznata upala sinusa uzrokovana neadekvatnim liječenjem zuba tzv. odontogena upala, koja je dovela do oštećenja sluznice jednjaka, preduga AB terapija rezultirala je gljivicama jednjaka. Nadalje je utvrđeno da će tužiteljica trajno trebati uložiti veći napor da se ne dogodi recidiv pri opetovanoj terapiji AB. Sud je imao u vidu da je tijekom sanacije protetskih radova nastalo privremeno naruženje slabo vidljivo trećim osobama.

Imajući u vidu utvrđene činjenice na temelju provedenih dokaza sud bi tužiteljici dosudio s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos u visini od 6.000,00 EUR.

Tužiteljica zahtjeva zateznu kamatu na utuženi iznos štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tekuće od 13. travnja 2021. godine imajući u vidu da je podnijela odštetni zahtjev I-tuženici Republici Hrvatskoj koja je otklonila mogućnost mirnog rješenja spora. Tužiteljica navodi da je II- tuženica po upućenom odštetnom zahtjevu I-tuženici odbila obeštetiti tužiteljicu. Tužiteljica uz tužbu dostavlja odštetni zahtjev upućen I-tuženici i dopis I-tuženice kojim se odbija mirno rješenje spora. Tužiteljica ne dostavlja odštetni zahtjev koji bi uputila II-tuženici niti navodi kada je isti uputila a ne dostavlja niti dokaz da bi II-tuženica zaprimila odštetni zahtjev i otklonila svoju odgovornost.

Sukladno čl. 1103. ZOO-a sud je dosudio tužiteljici zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe tj. 04. kolovoza 2021. godine budući da tužiteljica na kojoj je teret dokaza nije dostavila dokaz da bi uputila odštetni zahtjev II- tuženici. Pri tome sud ističe kako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zaključcima broj Su-IV-155/16 od 12. travnja 2016. godine zauzeo stajalište da zatezna kamata na neimovinsku štetu teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, a ako takav zahtjev nije podnesen od dana podnošenja tužbe, time da na iznos naknade neimovinske štete nastale kasnije, odnosno one koja ranije nije bila predvidiva zatezna kamata teče od podnošenja zahtjeva za isplatu te štete odnosno podnošenja tužbe.

Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos u visini od 6.000,00 EUR tekuće od 13. travnja 2021. godine do 04. kolovoza 2021. godine kao neosnovan sve kao pod točkom II. izreke presude.

19. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je pretrpjela imovinsku štetu u visini od 5.972,52 EUR koju zahtjeva sa zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2020. godine do isplate. Ističe kako se imovinska šteta odnosi na troškove radova plaćenih II-tuženici kao i troškove popravka njezinih loše izvedenih zubarskih radova.

20. U odnosu na osnov i visinu imovinske štete sud je utvrdio iz iskaza saslušane tužiteljice da je odlazila radi sanacije zuba odnosno otklanjanja grešaka II-tuženice kod dr. BŽ i dr. NŽ, potom je išla na KBC Rebro kod više ORL specijalista. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je platila protetske radove II-tuženici u visini od 19.200,0 kn, te da je platila popravke u visini od 44.000,00 kn do 45.000,00 kn. Kako je prethodno navedeno sud je uvidom u elektroničke poruke koje prileže na listu 112-121 spisa utvrdio da je tužiteljica plaćala gotovinom protetske radove II-tuženici, a koju činjenicu II-tuženica ne osporava. II-tuženica na kojoj je teret dokaza nije dostavila dokaz da bi predani novac od tužiteljica uplaćivala na račun poslodavca.

Iz iskaza saslušanog svjedoka NŽ nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica sanirala protetske radove koje je izvela II-tuženica. Saslušani svjedok navodi da je tužiteljici stavio 7 krunica naprijed, dva implantate i stavio je dva lijevo gore implantata, te četiri krunice na te implantate time da su tri mjeseca od vađenja nosača stavljeni implantati, a nakon šest mjeseci je napravio most od četiri do sedam jer nije bio savršen pa je morao poduzeti zahvat. Iz iskaza svjedoka BŽ nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica bila kod njega u privatnoj ordinaciji prije pet - šest godina, da joj je stavljao dva implantata dolje desno i nakon šest mjeseci je stavljao na implantate krunice. Na temelju iskaza svjedokinje UŽP utvrđeno je da je radila na stomatološkom fakultetu kao specijalizant oralne kirurgije od 2017. do 2019. godine i da je tužiteljici vadila zub 2.6 gore lijevo. Iz iskaza ĐŽ utvrđeno je da je tužiteljica bila u Perkovčevoj ali da on nije mogao sanirati joj zub jer je trebala oralnog kirurga.

21. Uvidom u dostavljene račune sud je utvrdio:

- da je tužiteljica platila iznos u visini od 17,16 kn RTG zuba (račun broj 182/920005594/1 od 23.01.2019.g. Stomatološka poliklinika Zagreb, Ulica Ivana Perkovca 3 - list 39 spisa),

- da je tužiteljica platila RTG zuba dana 30.01.2019.g. Zub X d.o.o. Zagreb u iznosu od 250,00 kn (list 47 spisa),

- da je tužiteljica dana 30.01.2019. godine platila iznos od 250,00 kn za sanaciju zuba dr. BŽ (list 50 spisa),

- da je tužiteljica dana 31.05.2019. godine platila pregled u Poliklinici Šlaj-Anić u Zagrebu iznos od 350,00 kn (list 56 spisa),

- da je tužiteljica platila iznosu visini od 5.000,00 kn za sanaciju zuba dana 22.03.2019. godine, te potom dana 03.04.2019.g. iznos u visini od 12.268,00 kn, dana 06.06.2019.g. iznos u visini od 7.616,00 kn te dana 23.01.2019.g. iznos od 6.640,00 kn Dental centru 4Smile d.o.o. Zagreb temeljem ponude od

13.02.2019. godine (list 60-67 spisa),

- da je tužiteljica platila dana 26.05.2019. godine iznos u visini od 11.000,00 kn Indent implanto - protetski Dental Centar d.o.o. Zagreb za dva implantata (list 68 spisa),

- da je tužiteljica platila dr. BŽ iznos od 6.860,00 kn za sanaciju zuba (račun od 02.01.2017.g. - list 69 spisa, iskaz svjedoka dr. BŽ).

- da je tužiteljica platila u gotovini protetske radove II-tuženici u iznosu od 19.200,00 kn.

22. Sud je time utvrdio temeljem iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka kao i na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Željke Lovrić da je tužiteljica doista i sanirala protetske radove koje je izvodila II-tuženica u ukupnom iznosu od 50.251,16 kn. Tužiteljica je platila II-tuženici 19.200,00 kn za protetske radove te iznos od 50.251,16 kn za daljnje radove za stomatološke usluge i sanaciju protetskih radova koje je izvodila II-tuženica tj. ukupno u iznosu od 69.451,16 kn odnosno 9.217,75 EUR. Nadalje je sud na temelju nalaza i mišljenja, usmenog i pismenog očitovanja vještaka dr. Željke Lovrić utvrdio da su izvedeni radovi po trećim osobama liječnicima stomatolozima bili nužni radi sanacije protetskih radova koje je radila II-tuženica.

23. Kako je sud utvrdio osnov i visinu imovinske štete u visini iznosa od 9.217,75 EUR a tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa u visini od 5.972,52 EUR to joj je sud dosudio utuženi iznos s osnova imovinske štete koji je specificirala konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 12.03.2025.g. sve sukladno čl. 1085. ZOO-a. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom

III. izreke presude.

Tužiteljica zahtjeva isplatu zatezne kamate na imovinsku štetu u visini od 5.972,52 EUR tekuće od 01.01.2020. godine. Imajući u vidu dan plaćanja računa tužiteljici bi pripadala zatezna kamata tekuća od dana plaćanja svakog računa zasebno a koje je plaćala tijekom 2019. godine od mjeseca siječnja do zaključno mjeseca lipnja 2019. godine a kako tužiteljica zahtjeva zateznu kamatu tekuću od 01.01.2020. godine to joj je sud dosudio zateznu kamatu tekuću od 01.01.2020. godine kako je i zahtijevala.

24. Temeljem čl. 154. st. 2. tužiteljici su dosuđeni troškovi ovog postupka, koji se sastoje od troškova zastupanja tužiteljice po punomoćniku, odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe od 04.08.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.točka 1. OT.-a), sastav podneska od 04.05.2022.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.05.2022.g. iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9 točka 3. OT-a), sastav podneska od 18.09.2022.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 26.09.2022.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9 točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 17.02.2023.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9 točka 1. OT-a), sastav podneska od 28.03.2023.g. iznosu od 100,00 EUR (Tbr.8 točka 3. OT-a), pristup na ročište dana 18.09.2023.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9 točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 18.03.2024.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 11.09.2024.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 04.11.2024.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9 točka 1. OT-a), sastav podneska od 12.03.2025.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8 točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 19.05.2025.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9 točka 1. OT-a), ukupno 2.400,00 EUR, te su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 199,08 EUR i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 165,90 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 165,90 EUR, ukupno 2.980,88 EUR.

Tužiteljici nisu priznata dva troška za sastav podneska od 04.05.2022. godine svaki u iznosu od 200,00 EUR budući je dostavila jedan podnesak, nije priznat trošak sastava podneska od 28.08.2023.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8 točka 1. OT-a), jer je tužiteljica u obvezi dostaviti adrese prebivališta za svjedoke, nije priznat trošak pristupa na ročište dana 20.03.2025.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9 točka 1. OT-a), jer isto nije održano, trošak sastava podneska od 18.05.2025.g. iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.točka 1. OT-a), jer isti nije bio nužan.

Zatezna kamata na priznati trošak parničnog postupka tužiteljici je dosuđena sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

II-tuženici nije priznat trošak budući da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu.

I-tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 23.09.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.05.2022.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točak 3. OT-a), pristup na ročište dana 26.09.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 17.02.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), sastav podneska od 01.06.2023.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), pristup na ročište dana 18.09.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 18.03.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 04.11.2024. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 19.05.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), ukupno 1.600,00 EUR.

I-tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 29.03.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), jer isti ne prileži spisu, te odgovor na odštetni zahtjev jer isti nije nužan za vođenje ovog postupka.

Zatezna kamata na priznati trošak parničnog postupka I-tuženici je dosuđena sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025. godine

Sudac

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

Uputa o pravnom lijeku;

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi pisano u četiri primjerka, a putem ovog suda.

DNA

1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe u iznosu od 165,90 EUR

2. I-tuženici po OGDO

3. II-tuženici po punomoćniku