Poslovni broj: 6 Gž-448/2022-2

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz Z., (ulica...), OIB: ..., koju zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u Z., (ulica...), protiv tuženice Z. b. d.d., Z., (ulica...), OIB: ..., koju zastupaju članovi uprave, a ove punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. d.o.o., Z., (ulica...), radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6165/21-63 od 17. veljače 2022., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se djelomično žalba tuženice Z. b. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6165/21-63 od 17. veljače 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženici Z. b. d.d. isplatiti tužiteljici S. M. iznos od 3.061,53 eura (23.067,07 kn) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

 

- 537,77 kn od 11. siječnja 2009. do isplate,

- 538,26 kn od 11. veljače 2009. do isplate,

- 553,04 kn od 11. ožujka 2009. do isplate,

- 531,55 kn od 11. travnja 2009. do isplate,

- 531,19 kn od 11. svibnja 2009. do isplate,

- 527,38 kn od 11. lipnja 2009. do isplate,

- 529,56 kn od 11. srpnja 2009. do isplate,

- 751,64 kn od 11. kolovoza 2009. do isplate,

- 757,10 kn od 11. rujna 2009. do isplate,

- 748,39 kn od 11. listopada 2009. do isplate,

- 753,67 kn od 11. studenoga 2009. do isplate,

- 754,64 kn od 11. prosinca 2009. do isplate,

- 770,91 kn od 11. siječnja 2010. do isplate,

- 781,77 kn od 11. veljače 2010. do isplate,

- 779,13 kn od 3. ožujka 2010. do isplate,

- 4,48 kn od 3. ožujka 2010. do isplate,

- 793,84 kn od 11. travnja 2010. do isplate,

- 801,66 kn od 11. svibnja 2010. do isplate,

- 736,29 kn od 11. lipnja 2010. do isplate,

- 751,17 kn od 11. srpnja 2010. do isplate,

- 731,89 kn od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- 788,08 kn od 11. rujna 2010. do isplate,

- 763,70 kn od 11. listopada 2010. do isplate,

- 766,10 kn od 11. 11. studenoga 2010. do isplate,

- 545,53 kn od 11. prosinca 2010. do isplate,

- 567,69 kn od 11. siječnja 2011. do isplate,

- 538,23 kn od 11. veljače 2011. do isplate,

- 543,48 kn od 11. ožujka 2011. do isplate,

- 530,69 kn od 11. travnja 2011. do isplate,

- 549,93 kn od 11. svibnja 2011. do isplate,

- 567,38 kn od 11. lipnja 2011. do isplate,

- 27,38 kn od 17. lipnja 2011. do isplate,

- 510,47 kn od srpnja 2011. do isplate,

- 467,93 kn od kolovoza 2011. do isplate,

- 406,86 kn od 11. rujna 2011. do isplate,

- 396,47 kn od 11. listopada 2011. do isplate,

- 21,01 kn od 14. listopada 2011. do isplate,

- 336,28 kn od 11. studenoga 2011. do isplate,

- 52,72 kn od 29. studenoga 2011. do isplate,

- 269,05 kn od 11. prosinca 2011. do isplate,

- 91,83 kn od 29. prosinca 2011. do isplate,

- 157,66 kn od 11. siječnja 2012. do isplate,

- 154,40 kn od 11. veljače 2012. do isplate,

- 149,60 kn od 11. ožujka 2012. do isplate,

- 8,28 kn od 7. ožujka 2012. do isplate,

- 89,54 kn od 11. travnja 2012. do isplate,

- 84,22 kn od 9. svibnja 2012. do isplate i

- 17,23 kn od 9. svibnja 2012. do isplate,

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici Z. b. d.d. isplatiti tužiteljici S. M. iznos od 626,63 eura (4.721,37 kn) i to:

 

- preko iznosa od 537,77 kn do iznosa od 760,43 kn, tj. iznos od 222,66 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2009. do isplate,

- preko iznosa od 538,26 kn do iznosa od 766,38 kn, tj. iznos od 228,12 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2009. do isplate,

- preko iznosa od 553,04 kn do iznosa od 787,01 kn, tj. iznos od 233,97 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2009. do isplate,

- preko iznosa od 531,55 kn do iznosa od 756,01 kn, tj. iznos od 224,46 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2009. do isplate,

- preko iznosa od 531,19 kn do iznosa od 755,04 kn, tj. iznos od 223,85 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2009. do isplate,

- preko iznosa od 527,38 kn do iznosa od 749,20 kn, tj. iznos od 221,82 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2009. do isplate,

- preko iznosa od 529,56 kn do iznosa od 751,86 kn, tj. iznos od 222,30 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2009. do isplate,

- preko iznosa od 751,64 kn do iznosa od 1.059,60 kn, tj. iznos od 307,96 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2009. do isplate,

- preko iznosa od 757,10 kn do iznosa od 1.066,77 kn, tj. iznos od 309,67 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2009. do isplate,

- preko iznosa od 748,39 kn do iznosa od 1.053,92 kn, tj. iznos od 305,53 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2009. do isplate,

- preko iznosa od 753,67 kn do iznosa od 1.060,82 kn, tj. iznos od 307,15 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. studenoga 2009. do isplate,

- preko iznosa od 754,64 kn do iznosa od 1.061,62 kn, tj. iznos od 306,98 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2009. do isplate,

- preko iznosa od 770,91 kn do iznosa od 1.083,90 kn, tj. iznos od 312,99 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2010. do isplate,

- preko iznosa od 781,77 kn do iznosa od 1.098,53 kn, tj. iznos od 316,76 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2010. do isplate,

- preko iznosa od 779,13 kn do iznosa od 1.094,28 kn, tj. iznos od 315,15 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2010. do isplate,

- preko iznosa od 793,84 kn do iznosa od 971,24 kn, tj. iznos od 177,40 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2010. do isplate,

- preko iznosa od 801,66 kn do iznosa od 978,86 kn, tj. iznos od 177,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2010. do isplate,

- preko iznosa od 736,29 kn do iznosa od 882,30 kn, tj. iznos od 146,01 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2010. do isplate,

- preko iznosa od 751,17 kn do iznosa od 898,20 kn, tj. iznos od 147,03 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2010. do isplate,

- preko iznosa od 731,89 kn do iznosa od 739,53 kn, tj. iznos od 7,64 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- preko iznosa od 788,08 kn do iznosa od 793,10 kn, tj. iznos od 5,02 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2010. do isplate,

- preko iznosa od 763,70 kn do iznosa od 765,40 kn, tj. iznos od 1,70 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2010. do isplate,

 

te se tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

r i j e š i o  j e

 

I Odbija se djelomično žalba tuženice Z. b. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6165/21-63 od 17. veljače 2022. u toč. I izreke i toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici Z. b. d.d. naknaditi tužiteljici S. M. troškove postupka u iznosu od 1.485,33 eura (11.191,25 kn) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II Uvažava se djelomično žalba tuženice i preinačuje isto prvostupanjsko rješenje u toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici Z. b. d.d. naknaditi tužiteljici S. M. troškove postupka preko iznosa od 1.485,33 eura (11.191,25 kn) do iznosa od 2.323,98 eura (17.510,00 kn), tj. za iznos od 838,64 eura (6.318,75 kn) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i za zatezne kamate koje na iznos od 1.485,33 eura (11.191,25 kn) teku od 19. prosinca 2019. do 16. veljače 2022. te se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 49,42 eura (372,37 kn) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"Nalaže se tuženici Z. b. d.d. isplatiti tužiteljici S. M. iznos od 27.788,71 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

 

- 760,43 kn od 11. siječnja 2009. do isplate,

- 766,38 kn od 11. veljače 2009. do isplate,

- 787,01 kn od 11. ožujka 2009. do isplate,

- 756,01 kn od 11. travnja 2009. do isplate,

- 755,04 kn od 11. svibnja 2009. do isplate,

- 749,20 kn od 11. lipnja 2009. do isplate,

- 751,86 kn od 11. srpnja 2009. do isplate,

- 1.059,60 kn od 11. kolovoza 2009. do isplate,

- 1.066,77 kn od 11. rujna 2009. do isplate,

- 1.053,92 kn od 11. listopada 2009. do isplate,

- 1.060,82 kn od 11. studenoga 2009. do isplate,

- 1.061,62 kn od 11. prosinca 2009. do isplate,

- 1.083,90 kn od 11. siječnja 2010. do isplate,

- 1.098,53 kn od 11. veljače 2010. do isplate,

- 1.094,28 kn od 3. ožujka 2010. do isplate,

- 4,48 kn od 3. ožujka 2010. do isplate,

- 971,24 kn od 11. travnja 2010. do isplate,

- 978,86 kn od 11. svibnja 2010. do isplate,

- 882,30 kn od 11. lipnja 2010. do isplate,

- 898,20 kn od 11. srpnja 2010. do isplate,

- 739,53 kn od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- 793,10 kn od 11. rujna 2010. do isplate,

- 765,40 kn od 11. listopada 2010. do isplate,

- 766,10 kn od 11. 11. studenoga 2010. do isplate,

- 545,53 kn od 11. prosinca 2010. do isplate,

- 567,69 kn od 11. siječnja 2011. do isplate,

- 538,23 kn od 11. veljače 2011. do isplate,

- 543,48 kn od 11. ožujka 2011. do isplate,

- 530,69 kn od 11. travnja 2011. do isplate,

- 549,93 kn od 11. svibnja 2011. do isplate,

- 567,38 kn od 11. lipnja 2011. do isplate,

- 27,38 kn od 17. lipnja 2011. do isplate,

- 510,47 kn od srpnja 2011. do isplate,

- 467,93 kn od kolovoza 2011. do isplate,

- 406,86 kn od 11. rujna 2011. do isplate,

- 396,47 kn od 11. listopada 2011. do isplate,

- 21,01 kn od 14. listopada 2011. do isplate,

- 336,28 kn od 11. studenoga 2011. do isplate,

- 52,72 kn od 29. studenoga 2011. do isplate,

- 269,05 kn od 11. prosinca 2011. do isplate,

- 91,83 kn od 29. prosinca 2011. do isplate,

- 157,66 kn od 11. siječnja 2012. do isplate,

- 154,40 kn od 11. veljače 2012. do isplate,

- 149,60 kn od 11. ožujka 2012. do isplate,

- 8,28 kn od 7. ožujka 2012. do isplate,

- 89,54 kn od 11. travnja 2012. do isplate,

- 84,22 kn od 9. svibnja 2012. do isplate i na iznos od

- 17,23 kn od 9. svibnja 2012. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 28. lipnja 2019.

II Nalaže se tuženici Z. b. d.d. naknaditi tužiteljici S. M. troškove postupka u iznosu od 17.510,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

3. Protiv citirane presude i rješenja tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da tužiteljica preinačila tužbu podneskom od 6. veljače 2017. tražeći iznos od 32.441,58 kn s kamatama, potom je drugi put preinačila tužbu podneskom od 24. srpnja 2018. tražeći iznos od 45.696,47 kn s kamatama, treći put podneskom od 31. siječnja 2019. tražeći iznos od 27.386,06 kn s kamatama i četvrti put podneskom od 28. lipnja 2019. tražeći iznos od 27.788,71 kn s zakonskim zatezanim kamatama, kojim preinakama se tuženica protivila, a sud je pobijanim rješenjem prihvatio preinaku od 28. lipnja 2019.  Radi se o neosnovanoj prihvaćenoj preinaci koja se temelji na postupanju protivnom čl. 190., čl. 299., čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Nije niti odlučeno o prigovoru zastare koji je tuženica istakla s obzirom na preinaku. U toč. I izreke tužiteljici je dosuđen iznos od 27.788,71 kn, iako je zbroj pojedinačnih iznosa 27.788,44 kn. Presuda dijelom ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a dijelom su ti razlozi proturječni. Tužbeni zahtjev je usvojen primjenom utvrđenja iz kolektivnog spora i pozivom na odredbu čl. 502.a i c Zakona o parničnom postupku, pri čemu nije utvrđeno ništa o potrošačkoj namjeni kredita niti je tužitelj dokazao da je isti potrošač. Sud nije saslušao tužitelja te je ostalo neutvrđeno je li tužitelj primijenio dužnu pažnju prilikom sklapanja ugovora o kreditu, a nije ni proveden test poštenja u odnosu na tužiteljicu. Nejasno je na temelju kojih je činjenica i dokaza sud zaključio da je konkretna tužiteljica prosječan potrošač i slabija ugovorna strana, da se radi o potrošačkom ugovoru i da tuženica nije pregovarala s tužiteljicom te da su ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope nepoštene u odnosu prema konkretnoj tužiteljici. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u odnosu na prigovor zastare, jer zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od svake pojedine uplate. Iako je sud dopustio preinaku, u potpunosti je propustio dati obrazloženje prigovora zastare u odnosu na preinačenu tužbu, što je pogotovo važno za konačni tužbeni zahtjev podnesen 28. lipnja 2019. Tuženicu se ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2009. Predlaže preinaku pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz obvezu naknade tuženici troškova postupka, uključujući i troškove žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Tuženica prigovara da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio preinaku tužbe od 28. lipnja 2019. kojom je tužiteljica zatražila iznos od 27.788,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

6.1. Preinaka je izvršena prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP) te je prema odredbi čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. ZID ZPP, tužiteljica mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, prema stavku 2. toga članka tužiteljica je bila ovlaštena preinačiti tužbu unatoč eventualnom protivljenju tuženika, ako bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa prema strankama. Preinaka tužbe nakon provedenog vještačenja je upravo razlog iz čl. 190. st. 2. ZPP za dopuštenje preinake, pri čemu odredbe o preinaci treba sagledati u cjelini, o čemu se izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. uz obrazloženje da bi drugačije tumačenje (primjena čl. 190. st. 1. bez primjene st. 2.) predstavljalo strogo formalistički pristup koji dovodi do povrede prava na pristup sudu zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Osim toga, prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV-162/2021 održanog u Zagrebu 26. studenoga 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

6.2. Stoga prvostupanjski sud dopuštanjem preinake tužbe od 28. lipnja 2019. nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP na koju upire žalba tuženice, slijedom čega je trebalo na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u toč. I izreke.

6.3. Osnovano tuženica prigovara da je u toč. I izreke tužiteljici dosuđen iznos od 27.788,71 kn, iako je zbroj pojedinačnih iznosa 27.788,44 kn, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je izreka presude u tom dijelu proturječna sama sebi, koja povreda će biti sanirana meritornim odlučivanjem o tuženikovom prigovoru zastare, o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja.

6.4. U preostalom dijelu pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te se presuda u tom dijelu može ispitati.

6.5. Nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženicom kao kreditorom 21. ožujka 2006. zaključila Ugovor o namjenskom kreditu broj ... za kupnju suvlasničkog dijela stana, kojim je korisniku kredita stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 140.700,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, da je u čl. 2. Ugovora korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,30 % godišnje, da je Ugovor sklopljen na rok otplate od 27 godina i da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit 8. svibnja 2012.

8. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se radi o potrošačkom ugovoru u kojem je tužiteljica sudjelovala kao potrošač, a tuženica kao trgovac te da se na sporni pravni odnos između stranaka parničnog postupka u vezi predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu primjenjuju pravni stavovi iz presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača s obzirom:

- da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv tuženice radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača,

- da je u navedenom predmetu 4. srpnja 2013. godine donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.,

- da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno da su banke, a među njima i tuženica, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- da su odredbe predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu o promjenjivosti stope ugovornih kamata odlukom tuženice kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženice kao kreditora,

- da tuženica tijekom postupka nije dokazala da bi stranke o navedenim ugovornim odredbama posebno pregovarale te da bi tužiteljica mogla utjecati na njihov sadržaj,

- da se radilo o jasnim i lako uočljivim ugovornim odredbama, ali istovremeno nerazumljivim odredbama jer iste ne sadrže nikakve objektivne parametre o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate, niti je tuženica prilikom sklapanja ugovora tužiteljici to objasnila, niti upozorila na ekonomske posljedice koje uslijed toga za nju mogu nastupiti.

9. Tuženica neosnovano osporava tužiteljici svojstvo potrošača, a time i primjenu pravnih stavova iz odluka donesenih u tzv. kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, jer se suprotno žalbenim razlozima pravni stavovi izraženi u odlukama donesenim u tzv. kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača, prema ocjeni ovoga suda mogu primijeniti i na konkretan Ugovor o namjenskom kreditu od 21. ožujka 2006., budući se radi o potrošačkom ugovoru sklopljenom u periodu na koji se odnosi presuda u kolektivnom sporu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a ugovor je sastavljen na unaprijed pripremljenom obrascu od strane kreditora, pa se na njega mogu primijeniti pravni stavovi izraženi u odlukama donesenim u tzv. kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača.

10. Stoga, prema ocjeni ovoga suda nisu osnovani žalbeni navodi da se pravni stavovi koje su sudovi zauzeli u pravomoćnim presudama donesenim u kolektivnom sporu ne mogu primjenjivati u predmetnoj parnici jer da se, i prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.; dalje: ZZP/07) i prema odredbi čl. 502.c ZPP (bez izmjena i dopuna te odredbe prema ZID ZPP), takvi stavovi mogu primijeniti samo u parnici koju potrošač pokreće radi naknade štete, a što predmetna parnica nije. Naime, u vrijeme podnošenja predmetne tužbe 19. svibnja 2015., važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14.; dalje: ZZP/14), a prema odredbi čl. 118. ZZP/14, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, a isto tako je bilo propisano i odredbom čl. 138.a ZZP/07. Na potpuno jednak način je bilo propisano i u odredbi čl. 502.c ZPP, u sadržaju važećem u vrijeme pokretanja predmetne parnice i to da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, time da će u tom slučaju sud biti vezan za takva utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati.

10.1. S obzirom na navedeno, tužiteljica se u predmetnoj parnici s pravom pozvala na pravna utvrđenja i stavove izražene u pravomoćnim odlukama donesenim u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača što, nikako ne znači apriori automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, već je na tuženici, kao trgovcu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. U skladu s time, na tuženici je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni Ugovor o namjenskom kreditu ne može podvesti pod činjenična utvrđenja na kojima se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamatne stope odlukom kreditora nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, bilo da su odredbe predmetnog Ugovora razumljive za potrošača, bilo da se o spornim ugovornim odredbama (čl. 1. i 2. Ugovora o namjenskom kreditu), prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se takve odredbe ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženica primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.), takve tvrdnje ničim nije dokazala niti takav zaključak proizlazi iz izvedenih dokaza pa se stoga ne mogu prihvatiti žalbeni razlozi da se pravni stavovi iz odluka donesenih u parnici radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ne mogu primijeniti u ovom parničnom postupku.

11. Na okolnost utvrđivanja razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o namjenskom kreditu i iznosa redovnih kamata, obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjeni kamatne stope prvostupanjski sud je pravilno proveo vještačenje po sudskom vještaku D. P., dipl. oec., iz čijeg nalaza i mišljenja i dopuna nalaza proizlazi da je ugovoren način otplate kredita u mjesečnim anuitetima, da se ugovorena kamatna stopa od 4,30 % godišnje naknadnim Odlukama banke mijenjala te je od studenoga 2007. do ožujka 2008. iznosila 4,95 % godišnje, od travnja 2008. do srpnja 2009. je iznosila 5,60 % godišnje, od kolovoza 2009. do svibnja 2010. je iznosila 6,20 % godišnje, od lipnja do studenoga 2010. je iznosila 5,95 % godišnje, od prosinca 2010. do srpnja 2011. je iznosila 5,40 % godišnje, a od kolovoza 2011. do svibnja 2012. je iznosila 5,15 % godišnje te da ukupna razlika u visini kamata obračunatih primjenom ugovorene kamatne stope 4,30 % godišnje u odnosu na obračun tuženice u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 8. svibnja 2012. iznosi 5.315,03 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 27.788,71 kn. Tužiteljica je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka u podnesku od 28. lipnja 2019. zatražila isplatu toga iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

12. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. u vezi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO) kada je naložio tuženici da tužiteljici isplati preplaćeni iznos na ime anuiteta otplate kredita s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, na pojedinačne mjesečne iznose s osnova povrata stečenog bez osnove s obzirom da je tuženica kao kreditor dužna vratiti tužiteljici ono što je kao kreditor primila na temelju ništetne ili djelomično ništetne ugovorne odredbe. Stoga, neosnovano tuženica u žalbi iznosi žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđene zatezne kamate od dana izvršene svake mjesečne uplate anuiteta na ime otplate kredita, sve to u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO, s obzirom da se radi o povratu onog što je stekla na temelju ništetnih ugovornih odredbi koje je sama unijela u predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, pri čemu tužiteljica nije na njih mogla utjecati pa se prema ocjeni ovoga suda kao pravilan nameće zaključak da je tuženica nesavjestan stjecatelj te da je stoga dužna tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u kojem je sadržan i iznos preplate.

13. Međutim, s pravom tuženica tvrdi da prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru zastare u odnosu na preinačenu tužbu. Naime, u konkretnom predmetu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO te je podnošenjem tzv. kolektivne tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu nastupio prekid zastare do 13. lipnja 2014., kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4, a tužba je u ovom predmetu podnesena 19. svibnja 2015., dakle prije isteka općeg zastarnog roka od pet godina.

13.1. Tužiteljica je podneskom od 31. siječnja 2019. tražila isplatu iznosa od 27.386,05 kn s pripadajućim kamatama, da bi podneskom od 28. lipnja 2019. postavila zahtjev za isplatu iznosa od 27.788,71 kn, pri čemu su mjesečni iznosi koji su dospjeli od siječnja 2009. do listopada 2010. povećani u preinačenoj tužbi u odnosu na zahtjev iz podneska od 31. siječnja 2019.

13.2. Kako je zahtjev u tom povećanom dijelu postavljen 28. lipnja 2019., dakle izvan zastarnog roka od pet godina od 14. lipnja 2014. od kada je počela teći zastara stečenog bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, to je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva (4.721,37 kn s pripadajućom kamatom od dospijeća do isplate) osnovan tuženičin prigovor zastare.

14. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u toč. I i II izreke ove presude.

15. S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, valjalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

15.1. Tužiteljica je u parnici uspjela u omjeru od 83 %, a tuženica 17 %, tako da sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP, tuženicu treba obvezati da tužiteljici nadoknadi razmjerne troškove postupka u omjeru od 66 %.

15.2. Tužiteljici za troškove zastupanja treba priznati po 100 bodova za sastav tužbe, zastupanje na ročištima 29. lipnja 2016., 7. ožujka 2018., 31. siječnja i 30. listopada 2019. i 24. siječnja 2022. te za sastav podneska od 16. svibnja 2016. i po 25 bodova za sastav podnesaka od 6. veljače 2017., 21. ožujka i 24. srpnja 2018. i 28. lipnja 2019. te za pristup na ročište 5. listopada 2015., ukupno 825 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda i uvećani za PDV daju troškove zastupanja od 10.312,50 kn.

15.3. Razmjernom trošku zastupanja od 6.806,25 kn (66 % od 10.312,50 kn) treba dodati potrebne troškove u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, i to trošak sudskih pristojbi na tužbu od 755,00 kn i na presudu od 630,00 kn te trošak predujma vještačenja od 3.000,00 kn, tako da tuženici treba naložiti da tužiteljici nadoknadi trošak postupka od 1.485,33 eura (11.191,25 kn).

15.4. Na taj iznos tužiteljici pripada zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude (17. veljače 2022.), a ne od dana donošenja prve presude (19. prosinca 2019.), koja je ukinuta rješenjem ovog Županijskog suda broj Gž-279/2020-3 od 8. srpnja 2021., kako je to odredio prvostupanjski sud.

15.5. Stoga je o troškovima postupka na temelju čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučeno kao u toč. I i II izreke ovog rješenja.  

16. Tuženica je uspjela u žalbenom postupku u omjeru od 17 % pa joj treba priznati razmjerni dio troška žalbe (17 % od 2.190,39 kn) od 49,42 eura (372,37 kn), slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke ovog rješenja.

 

17. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22. i 88/22.).

 

U Zadru 29. kolovoza 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

                                                                                            Katija Hrabrov, v.r.