Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: P-2634/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužiteljice MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Smiljanu Bakočeviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice pod 1) Republike Hrvatske, OIB: 22874515170, zastupane po zakonskom zastupniku ODO-GUO u Zadru i tuženika pod 2) ČF iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Huzjaku, odvjetniku u Zadru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. svibnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice i s punomoćnikom, punomoćnika zz. tuženika pod 1) te tuženika pod 2) i s punomoćnikom, i nakon objave presude dana 13. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Proglašava se nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Zadru, broj: Ovr-1355/14 na ½ dijela nekretnine označene kao 559/100000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano sa vlasništvom posebnog dijela u naravi stan na petom katu-desno, ulaz 9, površine 95,02 m2, etažna jedinica 9-09 u nacrtu označena žutom bojom upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] te na ½ dijela nekretnine označene kao 1320/10000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano sa vlasništvom posebnog dijela u naravi prizemlje: poslovni prostor oznake A3 koji se sastoji od dvije poslovne prostorije skladišta i tri sanitarna čvora ukupne površine 100,01 m2 u elaboratu označen žutom bojom, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da se obratila tuženici pod 1) radi mirnog rješenja spora, no ista je odbijena. Tužiteljica je vlasnica za jednu polovinu nekretnina označenih kao 559/100000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano sa vlasništvom posebnog dijela u naravi stan na petom katu-desno, ulaz 9, površine 95,02 m2, etažna jedinica 9-09 u nacrtu označena žutom bojom upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] te nekretnine označene kao 1320/10000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano sa vlasništvom posebnog dijela u naravi prizemlje: poslovni prostor oznake A3 koji se sastoji od dvije poslovne prostorije skladišta i tri sanitarna čvora ukupne površine 100,01 m2 u elaboratu označen žutom bojom, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. brojem Ovr-1355/14 vodi se ovršni postupak kojim tuženica pod 1) traži da se radi naplate novčane tražbine koju ima prema tuženiku pod 2) provede ovrha na gore navedenim nekretninama u cijelosti, a ne na ½ dijela istih za koliko je tuženik pod 2) suvlasnik istih. Tužiteljica i tuženik pod 2) u braku su od 12. lipnja 1999. godine te su predmetne nekretnine stečene za vrijeme trajanja braka sredstvima stečenim radom tužiteljice i tuženika pod 2). Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženica pod 1) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti. Stjecanje nekretnina nakon sklapanja braka ne predstavlja automatski bračnu stečevinu već ona kao takva mora biti upisana u zemljišne knjige jer bračni drugovi mogu osim bračne stečevine imati i svoju posebnu imovinu koju su stekli nasljeđivanjem, darovanjem i dr., pa vjenčani list i ugovori o kupoprodaji nekretnina sami po sebi ne predstavljaju nikakav dokaz da su predmetne nekretnine upravo njihova bračna stečevina jer nije dokazano da li je ista stečena zajednički u braku ili je riječ o posebnoj imovini bračnih drugova. Smatra da tužiteljica ničim nije dokazala da je riječ o imovini koja bi predstavljala bračnu stečevinu već jedino činjenicu da su ugovori o kupoprodaji nekretnina sklopljeni nakon stupanja u bračnu zajednicu tužiteljice i tuženika pod 2). Ističe se da se prema odredbi čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96 i dr.) smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava pravno stanje zemljišta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tuženik pod 2) nije dao odgovor na tužbu međutim nije bilo mjesta donošenju presude zbog ogluhe u odnosu na ovog tuženika jer su tuženici jedinstveni suparničari pa se prema prirodi pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima te se oni smatraju kao jedna stranka, radi čega nije moguće u odnosu na jednog tuženika prihvatiti tužbeni zahtjev, a u odnosu na drugog tuženika odbiti.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopis tuženika pod 1) tužiteljici od dana 24. travnja 2015. godine (l.s. 3), ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između MF i SF od dana 1. lipnja 2010. godine (l.s. 9), ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i Hrvatskog Telekoma od dana 30. svibnja 2014. godine (l.s. 10), ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između MF i ZF od dana 8. svibnja 2006. godine (l.s. 14-16), saslušani su svjedoci DF i OF na ročištu od dana 23. listopada 2015. godine (l.s. 17-18), saslušani u svjedok ŽF i tužiteljica u svojstvu stranke na ročištu od dana 17. prosinca 2015. godine (l.s. 21), račune tužiteljice (l.s. 26-38), presudu Općinskog suda u Zadru posl. broj P-1999/15 od dana 13. siječnja 2016. godine (l.s. 40-43), rješenje Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž-391/2016 od 17. lipnja 2016. godine (l.s. 58-61), platnu listu tužiteljice (l.s. 81), saslušani su svjedoci FF, KF te tužiteljica i tuženik pod 2) u svojstvu stranke na ročištu od dana 3. lipnja 2019. godine (l.s. 82-83), zk. izvadak za k. o. [katastarska općina] (l.s. 85-86), zk. izvadak za k. o. [katastarska općina] (l.s. 87-88), saslušan je svjedok EF i nadoslušane su stranke na ročištu od dana 27. svibnja 2025. te u spis Općinskog suda u Zadru posl. broj Ovr-1355/14.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
6. U ovoj pravnoj stvari donesena je prvostupanjska presuda dana 13. siječnja 2016. godine pod posl. brojem P-1999/15 koja je rješenjem Županijskog suda u Sisku od dana 17. lipnja 2016. godine broj Gž-391/16 ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
6.a. Potom je ovaj sud donio prvostupanjsku presudu pod brojem: P-2844/2019 dana 7. siječnja 2020. koja je potvrđena presudom ŽS u Sisku pod brojem: Gž-69/2020 dana 3. veljače 2022. godine, a koje presude su ukinute rješenjem VSRH Rev-9/2023-2 povodom revizije i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak.
7. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom ovrha koja se vodi pred ovim sudom pod brojem Ovr-1355/14.
8. Uvidom u rješenje ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-1355/14 od dana 16. veljače 2015. godine slijedi da je tužiteljica kao treća osoba upućena na ovu parnicu radi prigovora da predmet ovrhe nije u cijelosti vlasništvo ovršenika (ovdje tuženika pod 2), već da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela s osnova bračne stečevine.
9. Prema odredbi čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 – dalje: OZ) osoba koja tvrda da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Odredba čl. 60. st. 1. OZ propisuje ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
10. Tužiteljici pripada aktivna legitimacija pokrenuti tužbu na utvrđenje ovrhe nedopuštenom kao trećoj osobi, a dokazivanje se u ovoj parnici ograničava na utvrđivanje osnovanosti prigovora bračne stečevine na prijepornoj nekretnini te da tužiteljica nije znala za postojanje potraživanja tuženice pod 1) prema tuženiku pod 2) što utječe na njezino poštenje.
11. Nadalje, prema članku 122. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ''Narodne novine'' 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona, a prema stavku 2. toga članka stjecatelj je u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla a ni u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Prema članku 130. stavku 2. ZVDSP vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.
11.a. Pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava suvlasnika ili zajedničkog vlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano (vidi rješenje VSRH poslovni broj Rev: 1031/2020-2 od 21. listopada 2020.).
Prema tome, u opisanoj pravnoj situaciji potrebno je utvrditi i ocijeniti prvenstveno savjesnost stjecatelja, konkretno 1) tuženice pod 1) RH.
12. Iz ugovora o kupoprodaji stana od dana 1. lipnja 2010. godine slijedi da je tužiteljica prodala stan u [adresa] od 77,33 m2 za iznos od 102.000,00 EUR-a.
Iz ugovora o radu od 30. svibnja 2014. godine slijedi da je tužiteljica zaposlena kod poslodavca Hrvatski Telekom d.d..
Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine slijedi da je tužiteljica prodala devastiranu kuću i zemljište ZF za iznos od 18.000,00 EUR-a dana 8. svibnja 2006. godine.
13. Uvidom u spis ovog suda pod posl. brojem Ovr-1355/14 vidljivo je i to iz vjenčanog lista da su tužiteljica i tuženik pod 2) sklopili brak 12. lipnja 1999. godine. Također da je tuženik pod 2) 30. rujna 2010. godine kupio stan u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, iz kupoprodajnog ugovora od dana 16. lipnja 2000. godine vidljivo je da je tuženik pod 2) kupio zgradu izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 100 m2.
14. Na okolnost stjecanja prava suvlasništva nekretnina koje su predmetom ovrhe na ime bračne stečevine saslušani su svjedoci.
14.a. Svjedok DF, inače majka tužiteljice, navodi da je tužiteljica stekla stan u [adresa] i restoran u Novigradu s time da je od roditelja dobila 20.000,00 DEM te 20.000,00 EUR-a za kupnju tih nekretnina.
Sud smatra ovaj iskaz pristranim s obzirom da je svjedok majka tužiteljice te je kao takva subjektivna i posredno zainteresirana za ishod postupka.
14.b. Svjedok OF navodi da je sedam godina radio u bistrou u Novigradu s tužiteljicom koja je pomagala i nabavljala robu te je zaključio da je suvlasnica tog objekta. U bistrou je počeo raditi 1997. godine, a kasnije je radio u drugom bistrou do 2004. godine, a tužiteljica je ostala raditi u prvom bistrou, što je uočio jer je tamo svakodnevno prolazio i svraćao.
Sud cijeni ovaj iskaz kao vjerodostojan i objektivan jer nema očitih razloga zašto bi svjedok pristrano ili neistinito iskazivao te s istim smatra utvrđenim da je tužiteljica od 1997. do 2004. godine aktivno sudjelovala u radu bistroa u Novigradu zajedno sa suprugom.
15. Tužiteljica saslušana na ročištu od dana 17. prosinca 2015. godine navodila je da je izvanbračna zajednica stranaka počela 1998. godine, oboje su radili. Radila je u bistrou u Novigradu koji je suprug imao u najmu. 1998. godine zaposlila se u HT-u i nastavila je rad u bistrou te su konačno zajedno kupili poslovni prostor u Novigradu 2000. godine. Od roditelja je dobila dotu, nastavili su raditi te su kupili stan na njeno ime i prodali zemljište za 18.000,00 EUR-a, a 2009. godine prodali su i stan koji su kupili za 102.000,00 EUR-a, ulagalo se u lokal te štedjelo za novi stan. 2010. godine su kupili novi stan i uz pomoć njezinih roditelja te od ušteđevine.
Tužiteljica je nadoslušana na ročištu od dana 3. lipnja 2019. godine. Ostala je kod svog ranijeg iskaza te je dodala da nije znala da joj je suprug u vlasničkoj strukturi firme Zadar Security jer joj to nije spominjao. Za dug i ovrhu prvi put je saznala u veljači 2015. godine kada je izvršila uvid u zk. izvadak za stan. Razgovarala je sa suprugom koji joj ništa nije rekao te je kontaktirala odvjetnika da je zastupa pred sudom radi zaštite njezinih prava. Da je imala ikakvih slutnji o postojanju neplaćenog poreznog duga, ovrsi i slično, bila bi stan prepisala na sebe kao i lokal. Pretpostavlja da suprug nije znao za postojanje poreznog duga.
16. Tuženik pod 2) saslušan na istom ročištu navodi da nije imao nikakvu ulogu u firmi GF, a prvi put je saznao za porezni dug kada je dobio debeli spis papira od Porezne uprave i donesen je zaključak o blokadi. U odnosu na nekretnine stečene za vrijeme trajanja braka u cijelosti je potvrdio navode svoje supruge koja ništa nije znala o njegovom angažmanu u firmi Zadar Security.
17. Iz priloženih računa te uplatnica vidljivo je da je tužiteljica kupovala razne stvari i materijale za uređenje stana putem kartica i gotovinom i to u razdoblju od ožujka do svibnja 2010. godine.
18. Na okolnost saznanja tuženika pod 2) i tužiteljice za porezni dug tvrtke prema državi sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke.
18.a. Iz iskaza svjedoka ĐF u bitnome slijedi da je isti radio kao knjigovođa u Zadar Security koju su držali drugotuženik i CF te u firmi drugotuženika koja se zvala " [obrt]". Vodio im je knjige od kraja rata te slijedećih petnaest godina. Knjige su se vodile uredno, ali neke zakonske obveze nisu uredno podmirivane. Sjeća se da je obrt " [obrt]" bio uredan. Tužiteljica nije dolazila u firmu i nije imala veze s knjigovodstvenim papirima. Misli da ista nije znala da je tuženik pod 2) evidentiran papirnato kao osnivač firme Zadar Security. Tuženik pod 2) nije znao za postojanje poreznog duga Zadar Security jer su to znali samo on (svjedok) i CF. Drugotuženik je saznao za dug kada je firma otišla u stečaj, a kada je tužiteljica saznala za dug ne zna.
Sud smatra iskaz ovog svjedoka vjerodostojnim i uvjerljivim. Naime, isti kao dugogodišnji knjigovođa obrta tuženika pod 2) i firme Zadar Security ima neposredna i osobna saznanja o načinu vođenja knjiga, poslovanju firme Zadar Security te kasnijem dugu prema državi na ime nepodmirenih obveza. S obzirom da se radi o nesrodnom i nezainteresiranom svjedoku za ishod postupka s istim iskazom sud smatra s visokim stupnjem vjerojatnosti utvrđenim da tuženik pod 2) nije znao za neuredno izvršavanje obveza firme Zadar Security prema državi jer nije sudjelovao u odlučivanju niti ga se išta pitalo. Nastavno, ni tužiteljica od supruga nije mogla steći takova saznanja jer ih on sam nije imao.
18.b. Svjedok KF, direktor Zadar Security od 2009. do 2012. godine, a kasnije odgovorna osoba, navodi da iako je na papiru bio evidentiran kao suvlasnik firme tuženik pod 2), da isti nije sudjelovao u odlučivanju niti je imao veze s poslovanjem firme. Navodi da nije znao za porezni dug iste firme prema državi, za to je tuženik pod 2) saznao u vrijeme kada i svjedok primitkom ovršnih prijedloga. Ovaj svjedok navodio je suglasno kao i svjedok FF, radi se o nezainteresiranom i nesrodnom svjedoku te s istim iskazom sud smatra dodatno potvrđenom već utvrđenu činjenicu neznanja tuženika pod 2) i njegove supruge za porezni dug prema državi čija je posljedica predmetna ovrha.
19. Uvidom u zk. izvadak za čest. 252 k. o. [katastarska općina] i čest. 4790/25 k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je kao vlasnik za cijelo na predmetnim nekretninama upisan tuženik pod 2), a u C listu zabilježena je ovrha pod brojem Ovr-1355/14 od 7. svibnja 2014. godine s time da je prijedlog zabilježbe zaprimljen dana 15. svibnja 2014. godine ovrhovoditelja RH, MF-Porezne uprave.
Analizom zk. izvadaka, a dovodeći ih u vezu s ugovorima o kupoprodaji nekretnina za čest. 252 k. o. [katastarska općina] i čest. 4790/25 k. o. [katastarska općina] te vjenčanim listom stranaka kao nesporno se utvrđuje da su nekretnine koje su predmetom ovrhe kupljene za vrijeme trajanja braka i za vrijeme važenja Obiteljskog zakona.
20. U odnosu na pitanje primjene zakona treba napomenuti da je odredbom čl. 361. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) propisano da se danom primjene tog Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima.
Istu odredbu sadržavao je u čl. 363. st. 2. i prije važeći Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 162/98). Stoga se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. godine, kao dana početka primjene Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/98) primjenjuju odredbe Zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, tj. u konkretnom slučaju odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98 te "Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ).
20.a. Odredbom čl. 248. ObZ propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Odredbom čl. 249. st. 1. ObZ određeno je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.
21. Sukladno mišljenju izraženom u Odluci Ustavnog RH suda broj: U-III / 103 / 2008. kojom odlukom sud djelomično odstupa od svog dosadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih. Ustavni sud smatra da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa bez obzira na načelo zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu kada treća osoba valjano stječe pravo vlasništva na cjelokupnoj zajedničkoj imovini, ako se utvrdi da je ta treća osoba pošteni stjecatelj odnosno da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige.
21.a. Dakle, ovaj sud dužan je ispitati načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, tuženika pod 2) i tužiteljice te tuženice pod 1).
22. Tuženica pod 1) poziva se na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Nesporno, u vrijeme pokretanja ovršnog postupka na nekretninama koje su predmet ovrhe 2014. godine bio je upisan tuženik pod 2) za cijelo.
23. Tužiteljica da bi uspjela u postupku mora dokazati da je predmet ovrhe bračna stečevina te da je ista poduzela sve potrebne i razumne mjere da bi zaštitila svoje suvlasništvo. Jedna od tih mjera bila bi i upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama. Nadalje, uvidom u spis ovog suda broj Ovr-1335/14 slijedi da je tužiteljica podnijela prigovor treće osobe s prijedlogom za odgodu ovrhe, što znači da tužiteljica svoje pravo suvlasništva po prvi put pokušava zaštititi isticanjem prigovora u ovršnom postupku 19. siječnja 2015. godine. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je prvi put saznala za ovrhu kada je putem Interneta pregledala zk. izvadak s trenutkom podnošenja prigovora treće osobe utvrđuje se kao nesporno da je ista tek u siječnju 2015. godine pokušala na pravni način zaštititi svoje suvlasništvo dok je prije toga ostajala pasivna. Stajalište je ovog suda da je tužiteljica u ovom postupku nesporno uspjela dokazati da su predmetne nekretnine bračna stečevina i to pod režimom Obz koji je propisao neoborivu zakonsku presumpciju u udjelima bračnih drugova u bračnoj stečevini svakog za 1/2 dijela. Utvrđeno je i nesporno da se radi upravo o nekretninama koje su stečene radom odnosno potječu iz te imovine ili zasebne imovine tužiteljice. Iskaz tužiteljice podudaran je sa ugovorima o kupoprodaji nekretnina kojima su kupljene nekretnine koje su predmetom ovrhe za vrijeme trajanja braka te priloženim računima iz kojih proizlazi da je ista kupovala predmete za kućanstvo i namještaj i to 2010. godine. Ostaje za raspraviti da li pasivnost tužiteljice da zaštiti svoju imovinu na adekvatan način tj. upisom u zemljišnu knjigu utječe na nesporno stečeno suvlasništvo na nekretninama temeljem zakona odnosno na ime bračne stečevine tj. da li pravo tuženice pod 1) da namiri svoje potraživanje prodajom istih nekretnina u ovršnom postupku ima prednost pred pravom tužiteljice.
24. Sud je motrišta da tužiteljica ima pravo koje sprječava ovrhu. Naime, iskazima svjedoka kojima je sud poklonio vjeru utvrđeno je da tužiteljica nije znala za radnje svoga supruga, da nije imala razloga posumnjati da bi isti na bilo koji način opteretio odnosno ugrozio zajedničku imovinu, da mu je vjerovala i da nije imala objektivnu potrebu zaštititi bračnu stečevinu upisom prava suvlasništva u zemljišnu knjigu. Sud istu smatra savjesnom bez obzira na pasivnost koja ipak nije od tolikog značaja da bi derogirala zakonom i Ustavom RH zaštićeno pravo suvlasništva. Potrebno je za dodati uzimajući u obzir da je Republika Hrvatska još uvijek, a naročito u Dalmaciji, zemlja patrijarhalne orijentacije gdje je normalno da je muškarac glava obitelji i formalni nositelj svih važnijih materijalnih pogodnosti, da propust tužiteljice da zaštiti svoje suvlasništvo ipak ne bi smjelo biti sankcionirano na način da ista izgubi predmetne nekretnine, barem je takav stav ovoga suda.
25. U odnosu na savjesnost tuženice pod 1) prilikom upisa založnog prava u zemljišne knjige dana 17. prosinca 2015. saslušan je svjedok ŽF koji u bitnome navodi da je zaposlen u Poreznoj upravi te su mu poznate stranke s obzirom na posao koji radi. Dodaje da osoba koja radi na poreznom predmetu ima obvezu voditi računa o svim činjenicama koje mogu utjecati na porezno-dužnički odnos, a to znači i na bračno stanje osobe za koju se takav postupak vodi. Ovo izvodi iz Općeg poreznog zakona odnosno načelima toga Zakona.
Ovaj iskaz sud cijeni relevantnim za odlučivanjem jer isti ima saznanja o činjenicama bitnim za donošenje pravilne odluke u ovoj parnici, a to je savjesnost tuženice pod 1) prilikom postupanja odnosno upisa založnog prava na ½ dijela nekretnina koje su bračna stečevina.
Dakle, svjedok kao djelatnik Porezne uprave tvrdi da poznaje stranke spora i da je dužan voditi računa o svim činjenicama koje mogu utjecati na porezno-dužnički odnos. Nastavno, svjedoku kao predstavniku države nije moglo ostati nepoznato da je ovršenik oženjen te da postoji vrlo ozbiljna i izvjesna mogućnost da su nekretnine opterećene zalogom radi ovrhe bračna stečevina bračnih drugova, a koju okolnost je prema motrištu ovoga suda bio dužan temeljito ispitati, što nije bio slučaj.
25.a. Na iste okolnosti saslušan je u svojstvu svjedoka na ročištu od dana **.**.2025. JF, također djelatnik Porezne uprave.
Isti upitan za ČF, navodi da ga dobro poznaje još od 1991. godine, bili su u vojsci zajedno i bili su jako dobri te ga je zvao i na pir (TF). S godinama su se manje viđali. Inače da radi od 2002. godine u Poreznoj upravi [adresa] na poslovima prisilne naplate poreza i doprinosa. U okviru svoga posla vodio je predmet u kojem se ČF pojavljivao međutim on nije bio glavni predmet, već je tu nekako "upao", kao dužnik dužnika. Znao je za njegov bračni status s obzirom da mu je bio na piru, međutim u okviru svoga posla nije dužan provjeravati bračne statuse ovršenika. Poviše sebe ima šefove, jedan pravnik i jedan ekonomista koji bi trebali biti upoznati s bračnim statusom ovršenika jer vode računa o svemu i ništa se ne može odraditi bez njihovog znanja. Upravo su šefovi inicirali upis prisilnog založnog prava na nekretnine.
Ovaj svjedok vodio je predmet protiv ČF i bio je upoznat s njegovim bračnim statusom. Iako navodi da nije dužan provjeravati bračne statuse ovršenika tvrdi da njegovim nadređenim to nije moglo ostati nepoznato. Sud cijeni iskaz kao uvjerljiv i životan.
26. Iskazima svjedoka ŽF i JF sud smatra utvrđenim da tuženica pod 1) nije bila savjesna u trenutku upisa založnog prava u zemljišnu knjigu jer je trebala temeljito ispitati sve okolnosti koje mogu dovesti u sumnju postojeći zemljišno knjižni upis, a što nije učinila iako je imala na raspolaganju kao tijelo državne uprave sve alate i sredstva kojima se isto može obaviti pa je načelo povjerenja u potpunost i istinitost podataka u zemljišnu knjigu ne štiti.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
27. U odnosu na činjenicu da je ovrha dovršena rješenjem od dana 21. travnja 2020., broj: Ovr-1355/2014-75 za reći je slijedeće:
Pravni stav izražen je u odluci VSRH Rev -1012/2020-2, a koji se citira: „Kako je u konkretnom slučaju tužitelj prije navedenim rješenjem ovršnog suda upućen na pokretanje ove parnice (radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom) i to na temelju odredbe čl. 52. st. 3. OZ, to je tužitelj u konkretnom slučaju oslobođen obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje ove parnice. S obzirom da nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje i na odredbi čl. 56. st. 1. OZ ovdje je za ukazati na slijedeće. Nijednom odredbom OZ nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenja nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da je tužba postala nedopuštena. Dapače, iz odredbe čl. 62. st. 1. toč. 4. OZ, prema kojoj nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostalog ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrha proglašena nedopuštenom, jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe“.
27.a. Dakle, činjenica da je ovrha u međuvremenu dovršena nije od značaja za donošenje pravilne odluke jer ne utječe na pravo tužiteljice na podnošenje ovakve vrste tužbe. Viši sudovi na niže utječu s pravnim stajalištima snagom svoje uvjerljivosti pa isto prihvaća i ovaj sud.
Pri tome je za ukazati tuženici pod 1) RH kako je točno da je rješenjem ovog suda broj:
Z-2750/2020 točkom III. brisana uknjižba založnog prava u korist tužene, a na teret nekretnine u [adresa] iako dug nije u cijelosti namiren, međutim ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati ispravnost takvog rješenja niti je na isto Porezna uprava uložila žalbu. Nastavno, isto nije od utjecaja na pravilno rješenje ovog spora.
Istovjetno je i sa sadržajem predmeta ovog suda broj: P-2654/2024 koji je RH pokrenula protiv tužiteljice i tuženika pod 2).
28. Povijesni prikaz zk izvatka za čest. 4790/25 k. o. [katastarska općina] i 252 k. o. [katastarska općina], a koji je priložen spisu dokazuje da je nakon brisanja založnog prava vlasništvo na nekretninama preneseno darovanjem na tužiteljicu što također ne utječe na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 160. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023). Stajalište je suda da je tuženica pod 1) RH kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku ipak imala razloga smatrati da ne postoje prava trećih osoba tj. tužiteljice nad predmetima ovrhe s obzirom na „čisti“ zk izvadak odnosno da se ne radi o nepotrebnom parničenju. Ovo posebno stoga što je zastupanje države u ovoj parnici preuzeo ODO GUO [adresa], a ne djelatnici Porezne uprave koji su imali saznanja o potencijalnim pravima trećih osoba na predmetu ovrhe.
U Zadru, 13. lipnja 2025.
S U D A C
Sonja Miljak
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni Županijski sud u, pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA: 1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženiku pod 1) po zz. ODO-GUO u Zadru,
3. Tuženiku pod 2) po punomoćniku
