REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-1142/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi brisanja uknjižbe založnog prava, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. svibnja 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Dobriše Rubesa i punomoćnice tužene, zamjenice Općinske državne odvjetnice u Novom Zagrebu Miljenke Žagar, 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna je izdati tužitelju LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], brisovnu izjavu podobnu za brisanje založnog prava upisanog u njezinu korist pod brojem Z- 1722/2014 temeljem rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj Kov-Z- 155/14, Kov-631/14 od 13.05.2014., za iznos jamstva od 4.000.000,00 kn (četirimilijunakuna) u korist Republike Hrvatske i to na nekretnini tužitelja kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 2, gospodarska zgrada i dvorište, [adresa], površine 575 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić, Općinski sud u Novom Zagrebu, u protivnome će takvu ispravu po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, te je tuženik dužan trpjeti brisanje označenog založnog prava u zemljišnoj knjizi, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužitelja LE za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

III. Nalaže se tužitelju LE naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR (četiristo eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj LE podnio je ovom sudu tužbu protiv tužene Republike Hrvatske u kojoj je naveo da je vlasnik nekretnine, u naravi kuće, dvorišta i gospodarskih zgrada na adresi u [adresa], da je ovom nekretninom jamčio za obveze HE kao optuženika u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem KOV- Z-155/14, da je sud u tom postupku odredio da njegovo jamstvo zamjenjuje istražni zatvor optuženika, da to jamstvo iznosi 4.000.000,00 HRK i da se sastoji od upisa hipoteke na prethodno navedenoj nekretnini te da je taj sud optuženiku DE zabranio napuštanje boravišta u [adresa] i uspostavljanja ili održavanja veze sa predloženim svjedocima. Dalje je naveo da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu predložilo sudu naplatu navedenog jamstva upisom prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama i to zbog sumnje da je optuženik UE prekršio uvjete određene jamstvom, no da je taj prijedlog sud odbio. Još je naveo da je sud u navedenom postupku odlučio da se navedeno jamstvo ne može naplatiti te da zato gubi svrhu radi koje je uknjiženo pa je slijedom svega navedenog tužitelj je predložio da sud presudom naloži tuženoj Republici Hrvatskoj da mu izda brisovnu izjavu podobnu za brisanje založnog prava upisanog u njenu korist na prethodno navedenoj nekretnini, da odredi da će u protivnom tu izjavu zamijeniti predložena presuda, da odredi da je tužena dužna trpjeti brisanje ovog založnog prava u zemljišnim knjigama te da naloži tuženoj na mu naknadi trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Naveo je i da se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženoj radi mirnog rješenja ovog spora, a da je ona takvo rješenja spora odbila.

2. Tužena Republika Hrvatska podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela da ne spori navode tužitelja da je sud odredio jamstvo za istražni zatvor HE u iznosu od 4.000.000,00 HRK te kao hipoteku na nekretnini tužitelja, da su DE određene mjere opreza zabrane napuštanja boravišta u [adresa] i uspostavljanja ili održavanja veze sa predloženim svjedocima te da je prijedlog naplate ovog jamstva zbog kršenja tih mjera odbijen. Dalje je navela da je UE proglašen krivim zbog kaznenog djela prostitucije i osuđen na kaznu zatvora, no da nije stupio na izdržavanje te kazne pa da smatra da nije ispunjen uvjet propisan odredbama čl. 105. st. 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku za ukidanje prethodno navedenog jamstva. Slijedom navedenog predložila je tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj je u nastavku prethodnog postupka još naveo kako smatra da se tužena neosnovano poziva na odredbu čl. 105. Zakona o kaznenom postupku obzirom je u kaznenom postupku riješeno pitanje može li se uopće ukinuti predmetno jamstvo. Naveo je i da je Republika Njemačka zaprimila Europski uhidbeni nalog kojim je Republika Hrvatska zatražila izručenje HE te da je Republika Njemačka opravdano odbila izručiti svojeg državljanina, budući kazneno djelo za koje se traži izručenje nije kazneno djelo prema zakonima Republike Njemačke. Naveo je i da je tužena pokušala naplatiti predmetno jamstvo nakon što je UE napustio boravište u [adresa], a da UE nije prekršio niti jedan uvjet jamstva obzirom mu nije bilo zabranjeno napustiti RH. Također je naveo da tužena zbog napuštanja boravišta HE ne može uknjižiti svoje pravo vlasništva pa da stoga smatra da je založno pravo tužene na predmetnoj nekretnini izgubilo svaku svrhu jer je odbijen prijedlog tužene za naplatu jamstva upisom vlasništva RH odnosno jer je prestala tražbina osigurana jamstvom, a tužena je onemogućena provesti mjere radi kojih je njeno pravo bilo osnovano.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku zahtjeva (list 4 i 5 spisa), preslike dopisa (list 6 i 7, 33 spisa), presliku izvatka (list 8 spisa), preslike rješenja (list 9 do 28 spisa) i presliku odluke (list 46 do 53 spisa), a primjenom odredaba čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 3/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud nije na prijedlog tužitelja u dokaznom postupku istoga saslušao kao stranku obzirom je činjenice bitne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju izvedenih dokaza.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Tužitelj LE traži od tužene Republike Hrvatske izjavu podobnu za brisanje založnog prava upisanog u njenu korist na njegovoj nekretnini navodeći kako smatra da je ovo založno pravo izgubilo svoju svrhu i da ga stoga treba brisati.

7. Sud je, pak, uvidom u sadržaj isprava koje su mu stranke dostavile i predložile čitati kao dokaz, a čiji je sadržaj među strankama i nesporan, utvrdio da je svrha zasnivanja predmetnog založnog prava bilo jamstvo tužitelja sudu u kaznenom postupku koji se vodio protiv HE da UE, kojemu je sud odredio istražni zatvor, u slučaju da sud odredi da u taj zatvor ne ode neće napuštati svoje mjesto boravišta i neće kontaktirati sa predloženim svjedocima iz tog kaznenog postupka.

8. Uvidom, pak, u sadržaj isprava koje su mu stranke dostavile i predložile čitati kao dokaz sud je utvrdio i da sud nije odredio da UE ipak ide u istražni zatvor (takva je odluka suda ukinuta) pa tako i da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je svrha zbog koje je zasnovano predmetno založno pravo prestala. Pri tome valja reći da je mogućnost upravo takvog prestanka jamstva poput predmetnog propisan i odredbama čl. 105. st. 5. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25), kako to pravilno navodi tužena, dok stranke ovdje sudu nisu niti navele niti ičim dokazale da su za ukidanje predmetnog jamstva ispunjeni daljnji uvjeti propisani odredbama čl. 105. ovog zakona.

9. Zaključak, pak, tužitelja da je svrha zasnivanja ovog založnog prava prestala time što je sud odlučio da se ovo jamstvo ne može naplatiti, time što DE nije bilo zabranjeno napustiti RH te time što je UE napustio svoje boravište pa zbog toga tužena predmetno jamstvo ne može uknjižiti, prema ocjeni ovog suda nije pravilan. Naime, iz sadržaja isprava koje su mu stranke dostavile i predložile čitati kao dokaz ne proizlazi da je sud ikada utvrdio da se predmetno jamstvo ne može naplatiti već da je prijedlog tužene da se isto naplati neosnovan (i to iz razloga što je tužena neosnovano ovu naplatu tražila jer je UE počinio nova istovrsna kaznena djela, a što nije bio uvjet predmetnog jamstva), a ne proizlazi niti da DE nije bilo zabranjeno napustiti RH već upravo suprotno, da mu je sud zabranio napuštati svoje boravište u [adresa] (što tužitelj, pak, jasno navodi u tužbi). Činjenica, pak, da je UE napustio svoje boravište, a koja jasno proizlazi iz sadržaja odluke suda u Republici Njemačkoj koju je sudu dostavio i predložio čitati tužitelj (list 46 do 52 spisa) prema stavu ovog suda dokazuje upravo suprotno zaključku tužitelja - da je svrha zasnivanja predmetnog založnog prava ostvarena jer se šteta koja je nastala postupanjem HE protivno sudskoj zabrani, može naknaditi naplatom predmetnog jamstva (uz pravilan zahtjev tužene za ovu naplatu). Ovo je jamstvo, pak, kako to jasno proizlazi iz sadržaja isprava koje su stranke sudu dostavile i predložile čitati kao dokaz, već uknjiženo u zemljišnim knjigama (list 8 spisa).

10. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim i odlučeno kao u toč I. izreke ove presude.

11. Primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a, a obzirom tužitelj u ovom sporu nije uspio, neosnovanim je ocijenjen i njegov zahtjev da mu tužena naknadi trošak ovog postupka pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Tuženoj je, pak, obzirom je u ovom sporu uspjela, primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom, vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023; u daljnjem tekstu: OT) i to trošak sastava odgovora na tužbu (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištu 9.5.2025. (tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju odnosno sveukupno 200 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR iznosi 400,00 EUR i zakonske zatezne kamate tekuće na ovaj trošak od presuđenja pa do isplate sukladno odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju LE po punomoćniku

2. Tuženoj Republici Hrvatskoj po punomoćnici