Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2756/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužiteljice ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Matijević, odvjetnica u Samoboru protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici FČ, Ivan Glavaš i Mislav Biočić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-96/2022-35 od 29. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-

96/2022-35 od 29. rujna 2023.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke

b) preinačava u dijelu pod točkom III. izreke i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 561,71 eura u roku od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 393,95 eura / 2.968,22 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 243,95 eur /1.838,04 kuna od 27. travnja 2022. pa do isplate, a na iznos od 150,00 eura /1.130,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je tužiteljica odbijena za preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 3.756,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2022. do isplate (točka II. izreke), te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 675,71 eura /5.091,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke). Također, prvostupanjski sud je rješenjem utvrdio da je povučen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 24.862,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2022. do isplate, iznosa od 33.562,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2021. do isplate, te iznosa od 16.719,82 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama II. i III. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da istu preinači u odbijajućem dijelu i dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka na način usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine pobijanu presudu i spis vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana i to samo u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete nastale uslijed štetnog događaja, prometne nezgode od 16. rujna 2019. u [adresa].

5. Nije sporno da se navedenog dana dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala tužiteljica upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], marke Opel Corsa i vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke Opel Astra, osigurano kod tuženika. Nije sporna krivnja vozača vozila osiguranog kod tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja pa time ni pasivna legitimacija tuženika. Nije sporna aktivna legitimacija tužiteljice, kao ni to da je tužiteljica u spomenutom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede, te da je ista 27. travnja 2022. tuženiku uputila odštetni zahtjev, te da joj je povodom štetnog događaja isplaćen iznos od 50.150,00 kuna.

5.1. Sporna je težina zadobivenih tjelesnih ozljeda, a time i visina zahtjeva s osnova neimovinske štete preko nesporno isplaćenog iznosa, kao i imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege.

6. Prvotno je za navesti da, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije ni našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.2. Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

7. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da je tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila da sud presudom naloži tuženiku naknaditi joj neimovinsku štetu isplatom iznosa od 55.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2022. do isplate, naknaditi joj imovinsku štetu isplatom iznosa od 51.412,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 33.562,00 kuna od 22. studenog 2021. do isplate, koji iznos predstavlja imovinsku štetu radi podmirenja operativnog zahvata u Specijalnoj bolnici Arithera, te na iznos od 17.850,00 kuna od dana donošenja presude do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka

- da je tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporavao opseg i vrstu zaostalih trajnih posljedica, te visinu zahtjeva s osnova neimovinske štete preko nesporno isplaćenog iznosa, kao i štetu s osnova tuđe pomoć i njege, navodeći da je tužiteljica navedeni operativni zahvat od 22. studenog 2021. mogla obaviti na teret sredstava HZMO-a, obzirom da se nije radilo o hitnoj i neodgodivoj operaciji, predlažući tužbeni zahtjev odbiti.

- da je sudski je vještak prof. dr. sc. Roman Pavić u svom nalazu i mišljenju od 5. siječnja 2023. naveo da je 18. rujna 2019. učinjen kirurški zahvat zbog prijeloma trupa prvog slabinskog kralješka tužiteljice, dok je vađenje implantata obavljeno 11. studenog 2021., te da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno tjelesno i duševno zdravlje, da je ista uslijed ozljeđivanja trpjela bol jakog stupnja 5 dana, srednjeg stupnja 18 dana i slabog stupnja 62 dana, da joj je na tijelu zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje nije uvijek vidljivo drugim osobama jer je skriveno odjećom, da su joj uslijed ozljeđivanja smanjene životne aktivnosti za 10 % što se očituje u funkcionalnom stanju prsno-slabinskog dijela kralješnice i da je tužiteljici zbog posljedica ozljeđivanja bila privremeno potrebna tuđa pomoć u razdoblju od 3 sata dnevno tijekom 30 dana te potom dva sata dnevno tijekom 30 dana,

- da je u svom nalazu i mišljenju od 23. siječnja 2023. sudska vještakinja dr. med. Editha Vučić navela da je tužiteljica izvršila preglede kod psihijatra u razdoblju od 11. studenog 2019. do zadnji puta 11. travnja 2022., te da tužiteljica mora trajno ulagati pojačane psihičke napore da bi uredno funkcionirala na emocionalnom, profesionalnim i socijalnom planu odnosno u svakodnevnom životu i radu uz narušeno psihičko i tjelesno stanje i da se ti napori mogu ocijeniti sa 5 %.

- da su se sudski vještaci prof. dr. sc. Roman Pavić i dr. med. Editha Vučić nakon zajedničke sinteze složili da je kod tužiteljice došlo do ukupnog smanjenja životne aktivnosti od 13,5 % obzirom tužiteljici nije moguće podizati velike terete, te nije u mogućnosti obavljati sve tjelesne aktivnosti koje bi mogla zdrava osoba, a da je tome uzrok smanjena funkcija kralježnice, navodeći da zajednički ocjenjuju da je tužiteljica kao posljedicu ozljeđivanja trpjela bol jakog stupnja 5 dana, srednjeg stupnja 18 dana i slabog stupnja 62 dana, da je proživjela intenzivan i trenutan primarni strah, a potom sekundarni strah kao posljedicu ozljeđivanja i brige za ishod liječenja i to jačeg stupnja u trajanju od 3 dana, srednje jakog intenziteta oko 10 dana, a slabijeg intenziteta koji se očitovao zabrinutošću za ishod liječenja oko 40 dana te da je zaostao kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta koji ulazi u trajne posljedice, te da je tužiteljici zaostalo naruženje tijela srednjeg stupnja koje nije uvijek vidljivo drugima, da su pri toj ocjeni uzeli u obzir dob tužiteljice te da je tužiteljici uslijed posljedica predmetnog štetnog događaja bila potrebna privremena tuđa pomoć u razdoblju od 3 sata dnevno tijekom 30 dana, a zatim 2 sata dnevno tijekom 30 dana, dok joj trajna tuđa pomoć nije potrebna.

- da je tužiteljica podneskom od 12. svibnja 2023., nakon provedenih medicinskih vještačenja, smanjila tužbeni zahtjev, zahtijevajući sada da sud tuženiku presudom naloži isplatiti joj na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.000,00 eura / 30.138,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2022. do isplate, te na ime naknade imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 150,00 eura /1.130,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, dok se tuženik, uredno obaviješten o djelomičnom povlačenju tužbe, o istom nije očitovao

8. Prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka zaključuje da je predmetnom prometnom nezgodom povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, pa utvrđuje da tužiteljici za intenzitet i trajanje fizičkih bolova pripada iznos naknade od 2.050,00 eura /15.445,72 kuna, za intenzitet i trajanje straha iznos naknade od 1.300,00 eura /9.794,85 kuna, za smanjenu životnu aktivnost iznos naknade od 2.050,00 eura /15.445,72 kuna, i za stupanj naruženosti utvrđuje naknadu u iznosu od 1.500,00 eura /11.301,75 kuna, sve uvećano za imovinsku štetu radi potrebe za tuđom pomoći i njegom koju utvrđuje u iznosu od 150,00 eura /1.130,17 kuna.

8.1. Stoga prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice i istoj dosuđuje jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete, koji uvećan za iznos utvrđene imovinske štete za tuđu njegu i pomoć daje iznos od 7.050,00 eura /53.118,22 kuna, od kojeg je oduzeo nesporno isplaćenih 50.150,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, pa stoga nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici preostali dio neimovinske štete (243,95 eura), te imovinsku štetu radi potrebe za tuđom pomoći i njegom (150,00 eura), ukupno 393,95 eura, uvećano za zatezne kamate, koje na utvrđeni iznos neimovinske štete teku od 27. travnja 2022. pa do isplate, a na utvrđeni iznos imovinske štete od presuđenja pa do isplate.

8.2. Pritom prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica uspjela sa 9,49 % tužbenog zahtjeva, a da je tuženik uspio u sporu 90,51 %, pa istom priznaje kao opravdan trošak postupka iznos od 5.625,00 kuna, kojeg potom množi s tuženikovim uspjehom u sporu, pa stoga nalaže tužiteljici da tuženiku isplati parnični trošak u iznosu od 675,71 eura / 5.091,18 kuna

9. Žalbom tuženik prije svega ističe da je presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke nerazumljiva, jer da se iz iste ne može utvrditi je li tužiteljica odbijena s osnova naknade imovinske ili neimovinske štete, te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, navodeći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako ranije nesporno isplaćeni iznos od 50.150,00 kuna predstavlja isplaćenu naknadu za isključivo pretrpljenu neimovinsku štetu tužiteljice. Nadalje ističe da je dosuđeni iznos neimovinske štete prenizak, dok je obrazloženje za dosudu baš navedenog iznosa paušalno, posebice ističući kako sud nije uzeo u obzir dob i stupanj naruženosti koji je nastao kod iste. Konačno, žalbom osporava i odluku o troškovima postupka, u bitnom navodeći da su isti utvrđeni pogrešnom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP- a, te da je istoj valjalo naknaditi trošak medicinskog vještačenja u cjelosti, bez obzira na djelomični uspjeh u sporu.

10. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, stavkom 2. navedenog članka propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok je odredbom članka 1046. ZOO-a propisano da je šteta i povreda prava osobnosti.

10.1. Odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

10.2. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.), te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

11. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da bi presuda u dijelu pod točkom II. izreke bila nerazumljiva obzirom da je prvostupanjski sud istu odbio za više zatraženi iznos neimovinske štete, dakle preko iznosa od 243,95 eura do iznosa od 4.000,00 eura, za iznos od 3.756,05 eura, kao što je i navedeno u spomenutoj točci izreke. Pritom je jasno da se navedeni iznos ne odnosi na imovinsku štetu, obzirom da je sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zahtjev za isplatom iznosa od 150,00 eura na ime imovinske štete u cijelosti usvojen.

12. Neosnovano tužiteljica u žalbi dovodi u pitanje utvrđenje da bi nesporno ranije isplaćeni iznos od 50.150,00 kuna predstavljao naknadu za neimovinsku štetu. Naime, sama tužiteljica u tužbi navodi kako smatra da iznosom od 50.150,00 kuna nije u cijelosti namirena, obzirom da „isti ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu radi prava povrede osobnosti kao i neimovinske štete koja je tužiteljici prouzročena štetnim događajem“, dok tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije priložila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotan zaključak o tome što bi do sada isplaćeni iznos predstavljao, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi iste o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

13. Vezano za žalbene navode o visini neimovinske štete, za ukazati je da je prvostupanjski sud očito nespretno kod primjene odredbi ZOO-a utvrdio zasebno naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli, smanjenja životne aktivnosti i naruženja što međutim nije u duhu citirane zakonske odredbe već utvrđenu naknadu treba ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete jer zajedno sa ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda o povredi prava osobnosti i visini pravične novčane naknade zbog te povrede vodeći pritom računa o tome da naknada treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu daje se oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja i što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža. Međutim u konkretnom slučaju, upravo uvažavajući sve navedeno, kao i dob tužiteljice te težinu povrede, prema mišljenju ovog žalbenog suda, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 6.900,00 eura koji iznos je u skladu i sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su novčani iznosi naznačeni u Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenoga 2002. povećani za 50%

14. Međutim osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je odlukom prvostupanjskog suda o troškovima postupka došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

16. Prije svega za istaknuti je da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjere uspjeha u parnici. Naime, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, obzirom da je tuženik osporavao opseg i vrstu trajnih posljedica koje su nastale uslijed pretrpljene neimovinske štete, te nastalu imovinsku štetu u cijelosti, zbog čega je tijekom postupka trebalo provesti medicinska vještačenja, sporan je i osnov a ne samo visina zahtjeva. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev djelomično usvojen, tada se ima smatrati da je tužiteljica glede osnove zahtjeva uspjela u cijelosti a glede visine zahtjeva prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu djelomično, pa kako iz navedenog proizlazi da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, svaka stranka snosi svoje troškove, sukladno članku 154. stavku 4. ZPP-a.

17. No, bez obzira na to što su u konkretnom slučaju stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, troškovi vještačenja koje je prethodno snosila tužiteljica, predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice i utvrđenje osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, pa stoga kako je u sporu tužiteljica uspjela barem djelomično, a tuženik je dao povoda za tužbu (zbog čega su ovi troškovi i nastali) dužan joj je troškove vještačenja naknaditi u cijelosti (tako i Vrhovni sud RH u odluci broj: Rev 229/2022-2 od 1. veljače 2024.)

16.3. Iz navedenog razloga točku III. izreke valjalo je preinačiti na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici nastale troškove vještačenja u punom iznosu od 561,71 eura.

17. Stoga je na temelju odredbi članaka 368. stavka 1. ZPP-a i 373. stavka 3. ZPP-a , odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

18. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava žalbe, jer ista nije uspjela sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, već samo djelomično u odnosu na sporednu tražbinu s osnova troškova postupka, pa je odlučeno kao u točki II. ove drugostupanjske presude.

Split, 13. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica