REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-676/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku UM, dipl. pravniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2024. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete, iznos od 1.575,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2021. do isplate, i to do 31.12.2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u ostalom dijelu kojim tužiteljica zahtijeva od suda:

- naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime naknade neimovinske štete, ostali iznos od 1.023,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 16. prosinca 2021. i do isplate i

- zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 1.575,00 eura od 16. prosinca 2021. do 22. prosinca 2021. godine.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.338,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica povukla, djelomično, tužbu i to za iznos od 1,84 eura na ime naknade neimovinske štete i za iznos od 57,72 eura na ime naknade imovinske štete.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela, u bitnom, da je 6. srpnja 2021. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. Zagreb, Ravnice 48 u Tvornici kakao proizvoda u Pogonu oblikovanja i pakiranja čokoladnih proizvoda i to prilikom obavljanja pranja dozirne ploče u sudoperu za pranje alata i pribora. Naime, prilikom prenašanja i stavljanja ploče u sudoper, ista je tužiteljici iskliznula iz ruku i prignječila prste desne ruke. Kako je tužiteljica posao obavljala na uobičajeni način i pažljivo i kako joj je priznata ozljeda na radu, to postoji odgovornost poslodavca za štetu, pa samim tim i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete.

2. Kako je tužiteljici, ozljeđivanjem na radu, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je tužiteljica pretrpjela i imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći, to tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 19.000,00 kuna (prema slijedećim kvalifikatornim okolnostima: za bolove 9.000,00 kuna, za strah 7.000,00 kuna i za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 3.000,00 kuna) i na ime naknade imovinske štete zbog potrebne joj tuđe pomoći iznos od 1.000,00 kuna, ukupno 20.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od utuženja do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da ne osporava pasivnu legitimaciju, ali osporava odgovornost svog osiguranika i visinu štete koju potražuje tužiteljica, dakle osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Nakon medicinskog vještačenja provedenog u ovom postupku tužiteljica je u podnesku od 19. rujna 2023. snizila tužbeni zahtjev na iznos od 19.578,89 kuna, a koji iznos predstavlja današnjih 2.598,57 eura (po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna, a ne 2.853,54 eura kako je tužiteljica očitom omaškom pogrešno zbrojila pojedine iznose), time da na ime naknade neimovinske štete zahtijeva iznos od 2.523,57 eura, a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći iznos od 75,00 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe (16. prosinca 2021.) do isplate.

5. Tuženiku je navedeni podnesak tužiteljice dostavljen 9. listopada 2023., a tuženik se nije izjasnio o tome u roku od 15 dana, pa je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Građanski odjel (Broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), utvrdio da je tužiteljica povukla, djelomično, tužbu i to za iznos od 1,84 eura na ime naknade neimovinske štete i za iznos od 57,72 eura na ime naknade imovinske štete.

6. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), i medicinsku dokumentaciju (str. 9-10 spisa), te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem (str. 31-32 i 43-44 spisa) i saslušanjem svjedoka AM (str. 59-60 spisa), NM (str. 60 spisa) i tužiteljice (str. 61 spisa).

7. Odustao je od izvođenja dokaza uvidom u zdravstveni karton tužiteljice, budući da je iz niže izloženog prihvaćenog medicinskog vještačenja razvidno da kod tužiteljice zbog ovog štetnog događaja nije zaostalo smanjenje životne aktivnosti, a na ocjenu kojega bi mogli utjecati podaci iz zdravstvenog kartona tužiteljice.

8. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Naime, iz prijave tužiteljičinog poslodavca Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje od 12. srpnja 2021. proizlazi da se predmetni štetni događaj dogodio za vrijeme radnog vremena u pogonu poslodavca dok je tužiteljica obavljala svoj uobičajeni posao sukladno Ugovoru o radu i djelokrugu poslova i radnih zadataka i to radnu operaciju pranja dozirne ploče u sudoperu za pranje alata i pribora. Prilikom prenašanja i stavljanja ploče u sudoper, ista je tužiteljici iskliznula iz ruku i prignječila prste desne ruke.

10. Dakle, tužiteljica je ozlijeđena na radu.

11. Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, "Narodne novine", broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje: ZZR).

12. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR-a).

13. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao da je predmetna šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći.

14. Naime, u prijavi o ozljedi na radu kao uzrok ozljede navedena je viša sila.

15. Međutim, tužiteljica je iskazala, u bitnom, da je radila svoj uobičajeni posao pranja dijelova linije. Imala je svu zaštitnu opremu, među ostalim i rukavice. Uzela je dozirnu ploču s kolica i prenijela ju je par koraka do sudopera i prilikom spuštanja u sudoper ona joj je iskliznula i prignječila prste. Ne može se točno sjetiti položaja njezinih ruku prilikom spuštanja ploče u sudoper. Nisu postojala nikakva pravila o tome s koje strane bi trebalo rukama držati ploču dok se spušta u sudoper, već samo da je potrebno biti pažljiv i oprezan. Izišla je van, mislila je da će proći kada stavi hladni oblog, pa je stavila hladni oblog, tada je došla kolegica iz proizvodnje i nakon što joj je rekla kako se ozlijedila ona je pozvala neposredno nadređenog poslovođu SM. SM ju je po dolasku uputila na hitnu, nakon što joj je ona objasnila na koji način je došlo do ozljeđivanja. Neke stvari je izbjegavala raditi kao kućanske poslove, a za neke joj je bila potrebna tuđa pomoć i nju joj je pružao suprug. U trenutku ove nesreće na tom radnom mjestu je radila već tri godine. Prije toga nikada nije bila ozlijeđena obavljajući taj posao. Znalo joj je iskliznuti nešto iz ruke, ali se radilo o laganim stvarima. U trenutku kada se dogodio predmetni štetni događaj ona je bila sama u praoni. U toj praoni posao obavlja jedna osoba osim u slučaju kada se radi o velikoj količini neopranih stvari. Zna da je kolegici koja radi u suprotnoj smjeni nešto jednom iskliznulo iz ruku, ali ne zna da li je bila ozlijeđena.

16. Svjedokinja SM iskazala je, u bitnom, da su nju o ozljeđivanju tužiteljice obavijestile kolegice i da je ona došla do tužiteljice koja joj je opisala na koji način se dogodila ova nezgoda na radu, te ju je ona uputila na hitnu pomoć, unatoč tome što se tužiteljica protivila, navodeći da joj nije ništa. Naime, ona (svjedokinja) iz iskustva zna da i naizgled bezazlene ozljede ipak mogu biti gore nego što se to na prvi pogled čine. Kada je vidjela tužiteljicu bila je vani bez rukavica. Imala je zamotanu ruku i kolegice su bile oko nje. Nije posumnjala da tužiteljica ne bi nosila zaštitne rukavice, budući da ju je poznavala i nije ju nikad zatekla da bi prilikom obavljanja zadataka pri kojemu se koriste rukavice ona bila bez rukavica. Nije imala razloga posumnjati u tužiteljičin opis nastanka predmetne ozljede s obzirom na uobičajeno obavljanje posla i radno mjesto tužiteljice. Radi se o maloj praoni u kojoj posao pranja obavlja uglavnom jedna osoba. Samo iznimno joj pomaže kod prevelikog opsega posla neka druga osoba. Ne sjeća se da bi se ikad dogodilo u maloj praoni da bi nekome iskliznula dozirna ploča iz ruku. Ne zna ni da bi nekome iskliznulo nešto drugo iz ruku za vrijeme pranja.

17. Svjedok AM iskazao je u bitnom da je on, kao stručnjak zaštite na radu, proveo internu istragu o ozljedi, jer je kod poslodavca Kraš d.d. pravilo da se nakon ozljede na radu pozove stručnjak za zaštitu na radu i to od strane neposrednog nadređenog rukovoditelja ozlijeđenog radnika. On je na mjesto rada došao nakon što je tužiteljica otišla na hitnu pomoć. Njega je o ozljedi obavijestio neposredni rukovoditelj i na temelju izjave neposrednog rukovoditelja on je ispunio interni zapisnik o ozljedi na radu i prijavu o ozljedi na radu. U prijavi o ozljedi na radu utvrdio je da je uzrok ozljede viša sila, budući da je tužiteljica koristila osobna zaštitna sredstva i opremu (uključujući i gumene rukavice), bila je osposobljena za rad na siguran način, primjenjivala je osnovna pravila zaštite na radu i radila je sukladno pravilima struke. Nije primjenjivala posebna pravila zaštite na radu, jer nisu ni bila predviđena posebna pravila zaštite na radu. Naime, dok je tužiteljica radila uobičajeni posao u prostoriji za pranje tehnološke opreme njoj je dozirna ploča težine oko 10 kg koju je s kolica prenijela do sudopera iskliznula u sudoper iz ruku i prignječila joj prste desne ruke. Ta ploča je bila zamašćena od čokolade. Uobičajeno je da je nakon tehnološkog procesa vezano za jedan proizvod, u konkretnom slučaju za čokoladu, dozirna ploča zamašćena od čokolade.

18. Prilikom iskazivanja svjedok je predao sudu interni zapisnik o ozljedi na radu od 6. srpnja 2021. u kojemu je navedeno, među ostalim, da je tužiteljici dozirna ploča iskliznula iz ruku zbog zamašćenosti.

19. Dakle, iz opisa načina ozljeđivanja tužiteljice u prijavi o ozljedi na radu i tom opisu u bitnom neproturječnih iskaza tužiteljice i svjedoka jasno proizlazi da se predmetna ozljeda na radu nije dogodila djelovanjem više sile, već slučajno.

20. Naime, u pravnoj teoriji, kao viša sila (vis maior) razumijeva se onaj vanjski događaj ili pojava koja je po snazi svog djelovanja u toj mjeri jača od samog čovjeka da njezino djelovanje nastupa nezavisno od čovjekove volje, jer se ono ni objektivno nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

21. Kao slučaj (casus) smatra se, kako neki vanjski događaj ili pojava, tako i događaj koji se zbio unutar čovjekove djelatnosti, koji po snazi svog djelovanja može biti i slabiji od snage čovjeka, ali njegovo djelovanje nastupa nezavisno od čovjekove volje, iako se ono, redovno, može objektivno predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.

22. Slijedom rečenog, viša sila objektivno je nepredvidiva i neuklonjiva, dok se kod slučaja nepredvidivost i neuklonjivost ne zahtijevaju.

23. Dakle, slučaj je događaj koji se da se predvidio mogao spriječiti, dok je viša sila događaj koji i da se mogao predvidjeti ne bi se mogao spriječiti (tako VSRH u odluci broj: Rev 930/09-2 od 31. siječnja 2012.).

24. Stoga se, prema shvaćanju ovoga suda, iskliznuće dozirne ploče iz ruku tužiteljice u sudoper, zbog zamašćenosti dozirne ploče, ne može smatrati oslobađajućom višom silom, već slučajem za koji se odgovara, pa je, a budući da ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je tužiteljica postupala nepažljivo, za predmetnu štetu odgovoran poslodavac tužiteljice, a time je i tuženik, kao osiguratelj poslodavca, dužan tu štetu nadoknaditi tužiteljici (čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO).

25. Radi utvrđenja opsega štete ovaj sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo, u bitnom, da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila nagnječenje III. i IV. prsta desne šake i napuknuće distalnog članka III. prsta desne šake bez pomaka. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane kirurga. Učini se odgovarajuća RTG obrada kojom se ustanovi navedeni prijelom. Postavljena imobilizacija. Preporučena medikamentozna i simptomatska terapija. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 6 tjedana nakon predmetnog štetnog događaja. tj. oko 21.8.2021. godine. Navedena ozljeda prstiju desne šake nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti.

26. Zbog predmetnog ozljeđivanja tužiteljica je trpjela bolove i to jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 30 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

27. Tužiteljica je trpjela i strah i to tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana.

28. Tužiteljici je nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 10 dana po 2 sata dnevno, te još 5 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

29. Tužiteljica je prigovorila izloženom nalazu i mišljenju vještaka u dijelu ocjene bolova i smanjenja životne aktivnosti, navodeći da je vještak u ocjeni bolova napisao da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti, a u ocjeni smanjenja životne aktivnosti napisao je da navedena ozljeda prstiju desne šake "nije dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti".

30. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i odgovarajući na prigovor tužiteljice, vještak dr. Žarko Rašić je objasnio, u bitnom, da je došlo do omaške u pisanju, te pri procjeni trajanja intenziteta bolova treba izbrisati dio gdje je navedeno "povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti". Nalaz i mišljenje sačinjen je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, te kliničkog pregleda tužiteljice gdje sama tužiteljica navodi na kliničkom pregledu kako nema tegoba nakon predmetnog štetnog događaja. Dakle nema smanjenja životne aktivnosti. Ujedno je, upitan kako to da je bolove ocijenio u tako malom trajanju kada se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo oko 21.8.2021., odgovorio da je tužiteljica nakon predmetnog štetnog događaja pregledana samo jednom, postavljena joj je nakon rtg obrade imobilizacija tipa prst uz prst, dakle bez gipsane imobilizacije, nakon toga više nije bila ni na jednoj kontroli. Prema tome, uzimajući u obzir početnu medicinsku dokumentaciju s obzirom da se bolovi iskazuju sumarno, smatra da su bolovi ocijenjeni adekvatno uzimajući u obzir postojeću medicinsku dokumentaciju, opis zadobivene ozljede, te tijek samog liječenja.

31. Ovaj sud je ocijenio da je vještak pisani nalaz i mišljenje izradio stručno i objektivno i da je usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja razložno otklonio prigovore tužiteljice, pa je njegov nalaz i mišljenja, a imajući u vidu i da ni jedna stranka nije predložila novo medicinsko vještačenje, u cijelosti prihvatio.

32. Nadalje, ovaj sud je ocijenio da okolnosti konkretnog slučaja i utvrđena težina povreda kod tužiteljice opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046., te čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

33. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, ovaj sud je ocijenio da iznos od 1.500,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje.

34. Nadalje, tužiteljica ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu zbog potrebne joj nestručne tuđe pomoći u zahtijevanom iznosu od 75,00 eura (1095. st. 1. ZOO), jer joj je tuđa pomoć bila potrebna prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka 25 sati i jer je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, budući da tužiteljica nije dokazivala cijenu sata nestručne tuđe pomoći u [adresa], gdje prebiva, utvrdio cijenu sata te pomoći u iznosu od 3,00 eura.

35. Budući da tuženik nije isplatio tužiteljici naknadu u roku od 30 dana od 22. prosinca 2021., kada je primio tužbu u ovom predmetu, to je dužan isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate od 22. prosinca 2021. do isplate (čl. 943. st. 4. ZOO-a).

36. Slijedom naprijed navedenoga, ovaj sud je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 1.575,00 eura, na ime naknade neimovinske i imovinske štete, sa zakonskom zateznom kamatom od 22. prosinca 2021. do isplate, a odbio, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva isplatu ostalog iznosa od 1.023,57 eura, na ime naknade neimovinske štete, sa zakonskom zateznom kamatom od 16. prosinca 2021. do isplate i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 1.575,00 eura od 16. prosinca 2021. do 22. prosinca 2021. godine.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

38. Tužiteljica je s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u osnovi uspjela u cijelosti, dakle 100%, a u visini sa 60,61% (1.575,00 eura od 2.598,57 eura), pa je uspjela u ovom sporu s 80,31% (160,61:2), što znači da je tuženik uspio s 19,69%.

39. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, tada se iskazuje pozitivna razlika od 60,62% u korist tužiteljice.

40. Stoga je tužiteljici, prema vrijednosti predmeta spora od 2.598,57 eura, za zastupanje po punomoćnici odvjetnici, priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), sastava podneska od 7.7.2022. od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), sastava podneska od 19.9.2023. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanja na ročištu od 8.3.2022. od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT) i zastupanja na ročištima od 5.7.2022., 3.7.2024., 16.10.2024. i 19.12.2024. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 675 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 1.350,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (337,50 eura) 1.687,50 eura, a razmjerno razlici uspjeha u korist tužiteljice (60,62%) 1.022,96 eura.

41. Pritom valja kazati da tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 20.8.2024., jer na to ročište za tužiteljicu nije nitko pristupio.

42. Priznatom trošku tužiteljice za zastupanje po punomoćnici odvjetnici valjalo je pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu i to razmjerno uspjehu prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe od 2.654,46 eura (20.000,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije) od 59,34% (100% osnove + 59,33% visine = 159,33:2=79,67% tužiteljičinog uspjeha – 20,33% uspjeha tuženika = 59,34%) u iznosu od 39,78 eura (59,34% od 505,00 kuna, odnosno 67,03 eura po Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 53/19.).

43. Nadalje, valjalo je pribrojiti i razmjerni trošak sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 43,91 eura (60,62% od 72,44 eura po Tar. br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.).

44. I naposljetku, valjalo je pribrojiti i trošak medicinskog vještačenja i to u cijelosti, u ukupnom iznosu od 232,26 eura, budući da je taj trošak bio nužan za presuđenje ove pravne stvari i da visina tog troška ni na koji način nije ovisila o vrijednosti predmeta spora.

45. Stoga, ukupno priznati trošak tužiteljice, koji joj je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 1.338,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13. lipnja 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

46. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. dalje: ZOO).

47. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

I. Pun. tužiteljice uz rj. na platež pristojbe na tužbu (67,03 eura) i na presudu (72,44 eura)

II. Pun. tuženika