REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-227/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Bilušić kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Vesne Gašparuš-Horvat kao članica vijeća, uz sudjelovanje Zdenke Marinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UJ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećene DJ, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. svibnja 2025. broj Kov-116/2025, o odbijanju prijedloga za određivanje istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba oštećene DJ kao nedopuštena.

II. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog UJ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), odbijen je prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu iz optužnice od 16. travnja 2025. broj KO-DO-166/2025 za određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenog UJ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli državni odvjetnik i oštećena DJ.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku odrediti istražni zatvor.

2.1.1. Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je okrivljenom UJ i njegovom branitelju Imonu Choudhuryu, odvjetniku u Zagrebu.

2.2. Oštećena DJ je žalbu podnijela osobno, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom "provesti reviziju zakonitosti provedbe ročišta i odluke".

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba oštećene DJ nije dopuštena, a žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

U odnosu na odluku iz točke I. izreke ovog rješenja

5. Odredbom članka 491. stavka 1. ZKP/08. je propisano da stranke mogu izjaviti žalbu protiv rješenja, kako je to naveo i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, u uputi o pravu na žalbu.

5.1. Stranke su, prema odredbi članka 202. stavka 13. ZKP/08., tužitelj i okrivljenik.

5.2. Slijedom izloženog, kako oštećena DJ nije stranka, ona nije ovlaštena na podnošenje žalbe, niti je u konkretnom slučaju riječ o primjeni članka 98. stavak 8. ZKP/08. kada žrtva ima pravo podnošenja žalbe, stoga je njezina žalba nedopuštena, pa ju je kao takvu trebalo odbaciti.

5.3. Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 1. ZKP/08., odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na odluku iz točke II. izreke ovog rješenja

6. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer nisu utvrđene osobite okolnosti koje opravdavaju postojanje iteracijske opasnosti.

6.1. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika kojima niti ne ističe neke nove okolnosti, već samo traži novu ocjenu utvrđenih okolnosti, smatrajući kako su se od ranije narušeni odnosi između okrivljenika i oštećenice dodatno pogoršali pa da bi moglo doći do eskalacije sukoba jer se nijedna strana nije pridržavala mjera opreza dok su iste trajale, kao i da se okrivljenik mogao odseliti na neku drugu adresu koja je od oštećenice više udaljena nego okrivljenikova roditeljska kuća u koju se preselio.

6.2. Državni odvjetnik, temeljeći svoj zahtjev isključivo na narušenim odnosima između okrivljenika i oštećenice te pretpostavljenoj eskalaciji sukoba zbog pokrenute brakorazvodne parnice, zanemaruje kako je uobičajena podloga za razvod braka upravo netrpeljivost i poremećeni međuljudski odnosi između supružnika. Ovo, međutim, samo po sebi, nekim automatizmom, ne predstavlja temelj za zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost. To tim više kada se ima na umu dosadašnja okrivljenikova neosuđivanost, kao i dosadašnji tijek postupka, u vremenu od studenog 2024. do danas, u kojem okrivljenik na slobodi i bez važećih mjera opreza nije činio kaznena djela, što žalitelj neosnovano zanemaruje, a o čemu je prvostupanjski sud pravilno vodio računa. Pri tomu, paušalni navodi žalitelja o podnesenim novim kaznenim prijavama i pokrenutim postupcima, ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, s obzirom na to da je očito kako nije riječ o pravomoćno okončanim postupcima, bilo zbog počinjenih kaznenih djela, bilo zbog počinjenih prekršaja.

6.3. Sud prvog stupnja je također pravilno ocijenio kako oštećeničini opisi postupaka okrivljenika u mnogobrojnim podnescima upućenih državnom odvjetniku, policiji i sudu predstavljaju tek njenu subjektivnu percepciju i ne mogu se osnovano staviti na teret okrivljeniku, odnosno označiti kršenjem mjera opreza koje su bile određene rješenjem državnog odvjetnika od 3. studenog 2024., koje je, zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ukinuto rješenjem sutkinje istrage od 14. travnja 2025. i predmet je upućen državnom odvjetniku na ponovno odlučivanje, a nakon toga državni odvjetnik nije donio novo rješenje.

6.4. Imajući navedeno u vidu navedeno, kao i pravilno utvrđenu okrivljenikovu spremnost da ne prilazi oštećenici i da se ne vraća na adresu prebivališta sve do okončanja predmetnog kaznenog postupka i brakorazvodne parnice, uz okolnost da okrivljenik nije inicijator ostvarenih kontakata, žalbeni prigovor o navodnoj mogućnosti okrivljenikova preseljenja ne neku dalju adresu predstavlja nerazuman zahtjev žalitelja i pretjeranu nerazmjernost u ograničavanju prava okrivljenika, o poštivanju kojih je sud dužan voditi računa, sukladno odredbi članka 4. ZKP/08.

7. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Velika Gorica, 13. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ivana Bilušić