Poslovni broj: K.9/2024
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, u raspravnom vijeću sastavljenom od suca tog suda Vlaha Boškovića, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Zlate Vlahutin i Alije Žustre, uz sudjelovanje Marije Benić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DC po optužnici oštećenika kao tužitelja GC **.**.2020. zbog kaznenog djela protiv imovine- prijevara- iz čl. 236. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održane rasprave, temeljem odredbe čl.453. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25- dalje: ZKP/08) dana 13. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Optuženik: SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i G, rođene S, rođen **.**.1961. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, liječnik, sa završenim medicinskim fakultetom, s primanjima od 2.000,00 eura, nalazi se na slobodi
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi, u unaprijed stvorenoj namjeri da mu ne vrati pozajmljeni novac i da tako sebi pribavi nepripadnu imovinsku korist, u prvoj polovini 2015. godine zatražio od GC da mu ovaj pozajmi 2.660.000,00 HRK, lažno navevši MC da mu taj novac treba za građevinsku investiciju i da će mu pozajmljeni novac vratiti u najkraćem mogućem roku, najkasnije do konca kolovoza 2015. godine, jer da već ima kupca kojemu će prodati stan u izgradnji, pa je MC, ne sumnjajući da mu on nema namjeru vratiti pozajmljeni novac, sa svog računa u HPB d.d. IBAN: [broj bankovnog računa] dana 5. lipnja 2015. godine na njegov račun otvoren u HPB d.d. IBAN: [broj bankovnog računa] na ime pozajmice doznačio iznos od 2.660.000,00 HRK, koji iznos on do konca kolovoza 2015.godine nije vratio MC, već ga je zadržao za sebe, ostvarivši tako nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 2.660.000,00 HRK, odnosno 353.042,67 EUR, prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 HRK, za koji iznos je oštetio GC,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini, pribavivši znatnu imovinsku korist i prouzročivši znatnu štetu,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - označeno i kažnjivo po članku 236. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
II. Temeljem odredbe čl. 158.st.3.ZKP/08 upućuje se oštećenika GC da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
III. Temeljem odredbe čl. 149.st.3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 1226/19, 80/22- dalje: ZKP/08) oštećenik kao tužitelj MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, nužne izdatke okrivljenika SC te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja odvjetnika Ognjena Dabelića. Tako se oštećenik kao tužitelj MC, OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezuje naknaditi ukupno iznos 450,58 EUR, a koji iznos se odnosi na troškove svjedoka u iznosu od 250,58 EUR i paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR ,a koji trošak je tužitelj MC dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN:
[broj bankovnog računa], model HR64 poziv na broj primatelja 6084-3847-92024 (uz naznaku: Trošak u predmeti K-9/25), te dokaz o uplati (uplatnicu) dostaviti ovome sudu. O nužnim izdacima okrivljenika i nužnim izdacima i nagradi branitelja bit će doneseno posebno rješenje nakon što budu pribavljeni podaci o visini tih troškova.
O b r a z l o ž e n j e
1. Oštećenik kao tužitelj MC podnio je ovom sudu 12.studenog 2020., putem opunomoćenika odvjetnika Gašpara Lujaka optužnicu protiv okrivljenika SC radi kaznenog djela iz čl.236.st.2. u svezi sa st.1. KZ/11, nakon što je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj Kis-DO-66/2020 od 30.listopada 2020 obustavljena istraga protiv okrivljenika SC.
2. Optužnica je potvrđena rješenjem ovoga suda posl.br. Kov-235/2020 od 13. srpnja 2021., a izmijenjena u činjeničnom opisu i u odnosu na imovinskopravni zahtjev podneskom od 28.veljače 2023.
3. Upitan kakvo je njegovo očitovanje o optužbi, optuženik SC je izjavio kako se ne smatra krivim za ono što mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret, te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka i odgovarati isključivo na pitanja svoga branitelja.
4.1. Optuženik je ispitan na kraju dokaznog postupka te je u svojoj obrani najprije naveo da ustraje pri svemu što je naveo u svojoj obrani od 20. travnja 2023. Tada je optuženik naveo da poznaje obitelj MC od prvog dana od kada je Franov otac došao u Dubrovnik i kada su imali financijskih problema i blokade računa da je on uskakao i posuđivao im novce, da im je za Lapadske dvore trebalo više novaca i pitali su ga da im posudi, a on je rekao da je to što ima skupljao za stan i oni su rekli da im posudi novac da će oni to riješiti, da su od Lapadskih Dvora su zaradili 14,5 milijuna eura, plus 3 milijuna eura kredita koje je preuzela Ingra i rekli su da će mu tamo kupiti stan kada je preuzela Ingra i mali poslovni prostor i oni su zajedno išli u UC to gledati, da je tada došla 2015. i on je trebao riješiti stambeno pitanje jer su djeca već velika i u malom su stanu i ispala mu je ova prilika te je pitao može li dobiti novac i samo ga je (MC) pitao koliko, on je rekao 350.000,00 eura, na što mu je ovaj rekao nema problema, zagrlio ga, poljubio i rekao zar misli da mu mogu zaboraviti što je napravio, da je on ušao u projekt s 350.000,00 eura davši dio novca što ČC, što dvojici branitelja koji su nestali s tog projekta i to je riješio i to je trebalo biti brzo gotovo, ali je nevjerojatno da susjed od 101 godinu stalno podnosi žalbe i već nekih 7-8 godina gubi svaki spor te se upravo nad njima iživljava, da je njegov odnos s obitelji MC je bio baziran na prijateljstvu i poštenju i nema ama baš nikakve prijevarne namjere s njegove strane.
4.2. U svojoj obrani od 12. lipnja 2025. optuženik je naveo i da da je informacije o predmetnom projektu dobio od ČC te mu je on (ČC) tada rekao da je potreban novac od 300 ili 350.000,00 €, kako bi se s tim novcem zbrinula dva branitelja te izašli iz projekta, da je tako tim novcem branitelj FC trebao dobiti stan od 156m2 i tri garažna mjesta, dok je branitelju JC trebalo kupiti stan, a također je upoznat i sa činjenicom da je dobio novac za autobus, da je sa ČC imao odnos povjerenja te sam se obvezao u roku od tri ili četiri mjeseca nabaviti taj novac, da je odmah sam u uplatio iznos od oko 50.000,00 € i to je bilo negdje sredinom 2014. a kasnije je novac dobio od GC, to je bilo negdje u lipnju 2015. ,te ga je odmah dao ČC, da je već prilikom prve isplate ČC je želio skroz izaći iz projekta i optuženik je pronašao ŽC koji je ušao u projekt te je između njih zaključen ortački ugovor, ali cijeli taj projekt je propao, iz projekta su izašli branitelji TC i HC kao i ŽC, dok je on u ovom projektu ostao i dalje ga pokušava izrealizirati, da su branitelji TC, HC i ŽC svoj dio projekta prodali trećim osobama, a on je s tim osobama još u projektu, a sve kako bi vratio novac MC.
4.3. Na upit svog branitelja optuženik je naveo da je drugi dio novca ČC dao u lipnju 2015. a tada mi je novac dao MC, da je u ovom projektu trebao dobiti tri stana, ukupne površine 155m2, te da je novcem koji je dao on i kojim je ŽC dao ČC posredstvom branitelja FC i JC, podmirena vrijednost stanova koji su branitelji trebali dobiti.
5. 1. Tijekom postupka pred novim vijećem su temeljem odredbe čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani zapisnik o ispitivanju svjedoka IC od 17. kolovoza 2020 (ODO spis l.s. 88-89); zapisnik o ispitivanju svjedoka CC od 11. kolovoza 2020 (ODO spis l.s. 73- i 74), temeljem odredbe čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 pročitani su iskaz oštećenika kao tužitelja GC (l.s. 59 i 60); iskaz svjedoka ŠC (l.s. 60 i 61); iskaz svjedoka ČC (l.s. 50 -51; 141-142); iskaz svjedoka UC (l.s. 140 i 141); iskaz svjedoka ŽC (l.s. 76- 77 i 145 i 146), iskaz svjedoka ZC (l.s. 46-48), iskaz svjedoka FC (l.s. 147), iskaz svjedoka TC (l.s. 148); iskaz svjedoka HC (l.s. 149); iskaz svjedoka JC (l.s. 155-156),pregledane su i pročitane isprave Potvrda FINA-a (l.s. 65), Promet po računu (l.s. 72), Ugovora o ortaštvu (l.s. 125-135), Sporazum o raskidu Ugovora o ortaštvu (l.s. 158-161), izvod iz posjedovnog lista br. 4379 za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 163 i 164), dio projektne dokumentacije istočne i zapadne lamele (l.s. 164-172), te su po službenoj dužnosti pregledane i pročitane isprave Dopis Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: 360-01/24-01/159 od 16. listopada 2024. (l.s. 175); Rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I-361-03/16-01/000032 od 5. listopada 2016. (l.s. 176-177); Rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I-361-03/16-01/000044 od 5. listopada 2016. (l.s. 178 i 179), te je po službenoj dužnosti izvedeno dodadno saslušanje svjedoka FC, TC, HC, JC i ČC.
5.2. Tijekom postupka nije izveden dokaz pribavljanjem, pregledom i čitanjem cjelokupnog spisa Grada Dubrovnika Upravnog odjela za provedbu prostorno-planske dokumentacije za predmetnu nekretninu, a sve iz razloga su do sada izvedenim dokazima, posebno Dopis Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: 360-01/24-01/159 od 16. listopada 2024. (l.s. 175); Rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I-361-03/16-01/000032 od 5. listopada 2016. (l.s. 176-177); Rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I-361-03/16-01/000044 od 5. listopada 2016. (l.s. 178 i 179), utvrđene sve činjenice na koju okolnost se predlaže pribavljanje spisa, odnosno da je optuženik kao investitor bio stranka u postupku pribavljanja građevinske dozvole.
6. Oštećenik kao tužitelj MC u svom iskazu je naveo kako su oni 2015. prodali obiteljski hotel i gospodin SC je tražio pozajmicu jer da ima priliku ući u jedan projekt, da je pred dozvolom i da bi mogao prodati stan i vratiti novac do Velike Gospe, za neka dva mjeseca i on mu je pozajmio iznos od 350.000 eura, odnosno 2.660.000 kuna, da mu optuženik te novce nije vratio, kad bi ga za to pitao rekao bi bit će, bit će i to se dugo vremena potezalo, ali mu novac nije vratio, da je cijelo vrijeme govorio bit će bit će dok ga nije prijavio sudu, da njemu optuženik nije direktno posuđivao novce, ali ranije, misli neke 2005. kad su imali neki projekt da je posudio njegovom rođaku ŠC iznos 150.000 eura, da ŠC i oštećenik nisu u nekim odnosima, da je taj novac SC vraćen 2010. ili 2011. tako što je on taj novac dao ŠC, a on ga je dao SC. Naveo je i da koliko je njemu poznato projekt koji je spominjao SC nije realiziran, ali mu nije poznato iz kojih razloga i on je njemu samo govorio bit će, bit će, da je on SC pozajmio ove novce jer je on ranije pomogao njemu i njegovom rođaku, da ne zna je li pozajmica SC prema njima evidentirana, da je pozajmica SC koju je on njima dao je bila vraćena u trenutku kada je on njemu pozajmljivao novce, da njemu SC nije dao pozajmicu osobno, nego je dao RC, a misli da je bilo za društvo, a kada je SC od njega tražio pozajmicu nije se postavljalo pitanje nekog njihovog ranijeg duga prema njemu već je samo govorio: "Ja sam vama pomogao, sad vi pomozite meni.", da u momentu kad se traži pozajmica nije bilo govora o nekoj garanciji da će biti vraćena, da to nije bilo potrebno jer je trebalo biti brzo vraćeno, da je uvijek govorio: "bit će, bit će, zapelo malo nešto, bit će uskoro", da ga je nakon što je pokrenuo postupak gospodin SC jednom kontaktirao, tražio da se nađu i rekao da će ovo dugo trajati, da će on nešto vratiti uskoro, a da on ovo povuče, ali on to nije napravio, da je pozajmica SC ŠC u iznosu od oko 150.000,00 eura je utrošena na projekt Lapad, a da su oni taj projekt Lapad prodali i na njemu zaradili, da misli da su ga prodali 2006, 2007, da je UC radio za firmu koja je kupila taj projekt, da SC nije nikada s njim osobno nije išao na sastanke sa UC, na pitanje ako su zaradili na projektu Dvori Lapad koje su prodali 2006. ili 2007. godine zašto su SC tek 2010. ili 2011. vratili 150.000 eura svjedok je izjavio kako optuženik nije htio novce, nego je htio da oni njemu pomognu da on kupi stan u [adresa] po povoljnijoj cijeni, ali da s tim nije bilo ništa jer nisu dobili bolju cijenu, da je on 2010. SC vratio iznos od 150.000 eura i taj je novac je vratio preko ŠC, te da u vremenu otkad je SC pozajmio njima taj novac pa do vremena dok mu je vraćen on je stalno dolazio do ŠC i ŠC bi mu dao nešto novaca da ga smiri, a on je njemu onda preko ŠC odjednom vratio 150.000 eura.
7.1. Obzirom na obranu okrivljenika te iskaz oštećenika kao tužitelja vijeće smatra nespornim da je oštećenik kao tužitelj MC, sa svog računa u HPB d.d. IBAN: [broj bankovnog računa] dana 5. lipnja 2015. godine uplatio na račun SC otvoren u HPB d.d. IBAN: [broj bankovnog računa] iznos od 2.660.000,00 HRK, što proizlazi i iz sadržaja naloga 3860776 za plaćanje Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba od 5. lipnja 2015. , dopisa HPB od 6. ožujka 2023. s privitkom (list spisa 71-72),
7.2. Međutim među strankama je sporno da je li optuženik SC u unaprijed stvorenoj namjeri da mu ne vrati pozajmljeni novac i da tako sebi pribavi nepripadnu imovinsku korist, od oštećenika kao tužitelja zatražio da mu ovaj pozajmi predmetni novčani iznos lažno navodeći MC da mu taj novac treba za građevinsku investiciju i da će mu pozajmljeni novac vratiti u najkraćem mogućem roku, najkasnije do konca kolovoza 2015. godine, jer da već ima kupca kojemu će prodati stan u izgradnji, odnosno da li je predmetni novac zadržao za sebe, te tako ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 2.660.000,00 HRK, odnosno 353.042,67 EUR, prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 HRK, za koji iznos je oštetio GC.
8.1. Prije svega, u pogledu sadržaja ugovora o zajmu koji je usmeno zaključen između oštećenika kao tužitelja kao zajmodavca, te optuženika kao zajmoprimca sud je nedvojbeno utvrdio predmet ugovora odnosno iznos koji je isplaćen na račun optuženika. Međutim iz dokaza provedenih tijekom postupka nije se moglo utvrditi preostali dijelovi tog ugovora, pa tako ni rok dospijeća obveze povrata zajma. Naime u svom iskazu oštećenik kao tužitelj navodi da se optuženik obvezao novac vratiti do 15. kolovoza 2015. godine ( do Velike gospe), dok u svom iskazu svjedok ZC, koji je bio prisutan njihovom sastanku ne 15. kolovoza 2015. ne navodi da određen rok za povrat zajma, odnosno navodi samo da je to bila pozajmica koja se brzo trebala vratiti. Obzirom na sve navedeno, vijeće najprije smatra da nije dokazano da je sadržaj ugovora bio rok do kraja kolovoza 2015. godine, a kako se to navodi u činjeničnom opisu djela navedenom u optužnici.
8.2. U svom iskazu svjedok ZC nadalje navodi i da je oštećenik kao tužitelj optuženika kontaktirao oko povrata zajma tek kada je poslovna prilika propala, kada su se oštećenik kao tužitelj, ŠC i on našli sa optuženikom koji im je tada rekao da planirana građevina nije mogla dobiti građevinsku dozvolu, dok iz iskaza ŠC proizlazi da je oštećenik kao tužitelj nakon par godina kada je čuo da su dozvole propale tražio da se zajam vrati ili da se potpiše ugovor. Kada se prije navedeno dovede u vezu sa Rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I-361-03/16-01/000032 od 5. listopada 2016. (l.s. 176-177) i Rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I-361-03/16-01/000044 od 5. listopada 2016. (l.s. 178 i 179), a kojim se rješenjima utvrđuje da je povučen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetni objekt, vijeće je utvrdilo da se oštećenik kao tužitelj prije 5. listopada 2016. godine nije interesirao za povrat zajma niti zahtijevao zaključenje pisanog ugovora, pa se stoga izvodi zaključak da se radilo o "prijateljskom" zajmu novca bez određenog roka za povrat zajma i ugovorene kamate. Da je tome tako razvidno je i iz samog načina na koji je novac prebačen na račun optuženika, odnosno kako je to opisao svjedok M, oštećenik kao tužitelj je u cafe baru uzeo mobitel i preko aplikacije optuženiku na račun prebacio predmetni iznos novca.
9. Nadalje Pregledom Ugovora o ortaštvu (l.s. 125-135), utvrđeno je da je optuženik od 27. veljače 2015. godine, dakle u vrijeme isplate, bio jedan od ortaka izgradnje stambeno- poslovnog objekta u Dubrovniku na nekretnini koja nosi katastarsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da ugovorom nisu točno određene obveze optuženika kao ortaka, odnosno da je imao iste obveze kao ortak Kraljević ulaganje i građenje d.o.o. koje su navedene u čl. 3. ugovora, kao i da mu je temeljem ovog ugovora trebalo u vlasništvo pripasti tri parkirališna mjesta u garaži, kao i tri stambene jedinice površine 65,7 m[2] , 49,75 m i 51,00 m . Stoga vijeće smatra da optuženik nije oštećenika kao tužitelja u pogledu same građevinske investicije kao i isplativosti same investicije doveo u bilo kakvu zabludu.
10.1. U pogledu ulaganja predmetnog novca optuženik je u svojoj obrani naveo da je predmetni novac u gotovini isplatio ČC, bivšem ortaku u projektu izgradnje predmetne zgrade, a sve kako bi se tim novcem branitelji FC i JC koji su zaključenjem ugovora o ortakluku izašli iz projekta dobili stanove.
10. 2. Pregledom Ugovora o ortaštvu (l.s. 125-135) vijeće je najprije utvrdilo da ovim ugovorom ortaci JC i FC prodaju svoje udjele ortaku Kraljević ulaganje i graditeljstvo d.o.o. za ukupan iznos od 226.000,00 EUR, od čega 90.000,00 EUR treba biti isplaćeno JC, a iznos od 136.000,00 EUR FC, iz čega se izvodi zaključak da nikakav dodatni novac nije trebao biti isplaćen prije navedenim braniteljima za "izlazak" iz projekta. Nadalje u svom iskazu ŽC navodi da je optuženik SC imao troškova u pogledu predmetnog projekta prije nego je trgovačko društvo svjedoka ušlo u projekt, ali da ne zna koliki su to bili troškovi, odnosno da nakon stupanja u projekt optuženik nije imao nikakve troškove. Kada se prije navedeno dovede u vezu sa činjenicom da je predmetni usmeni ugovor o zajmu zaključen i izvršen nakon zaključenja ortačkog ugovora, prema mišljenju vijeća prije navedeno ukazuje da je optuženik predmetni novac nije utrošen u građevinsku investiciju, odnosno da ga je optuženik zadržao za sebe, a kojim postupanjem bi ispunio bitna obilježja kaznenog djela koja mu se stavlja na teret.
10. 3. Međutim, bez obzira na prije navedeno, svjedoci JC, FC, VC i TC su suglasno u svojim iskazima naveli da su predmetno zemljište dobili od Grada Dubrovnika za stambeno zbrinjavanje kao branitelji Domovinskog rata. Nadalje su iskazivali da su u svrhu provedbe tog projekta najprije zaključili ortački ugovor sa ČC koji je projekt doveo do neke razine izvedivosti, odnosno sačinjen je projekt i ishodovana je neka od potrebnih dozvola, zbog čega je imao i neke troškove, a što također proizlazi i iz iskaza svjedoka ČC.
10. 4. Nadalje u svojim iskazima svjedoci VC i TC su naveli da su naknadno oni izašli iz predmetnog projekta i to na način da su svoje udjele prodali "nekim ljudima iz Hercegovine koje je doveo SC" te da su tim novcem riješili svoja stambena pitanja, dok su svjedoci JC i FC iskazivali da su novac koji su dobili od ŽC (odnosno njegovog trgovačkog društva) odmah proslijedili ČC koji im je osigurao stanove kojima su riješili svoje stambeno pitanje, odnosno svjedok FC je tako svjedoku ČC isplatio iznos od 136.000,00 EUR te u vlasništvo dobio dvoetažni stan u površine oko 140,00 m[2] , dok je svjedok JC isplatio iznos od 90.000,00 EUR, te u vlasništvo dobio stan površine 66,00 m[2] , odnosno da su oba stana predstavljala dijelove projekata u kojima je ČC bio uključen kao ortak izgradnje sa t.d. Luxoria d.o.o. i ĐC (stan JC) odnosno sa KC (stan FC).
10.5. U svom iskazu od 12. lipnja 2025. svjedok ČC potvrđuje sve prije navedeno, dodatno tumači svoje odnose sa t.d. Luxoria d.o.o., ĐC te KC, dok se njegov iskaz u odnosu na iskaz FC razlikuje samo utoliko što svjedok ČC navodi da je osobno potpisao ugovor o prijenosu prava vlasništva, a svjedok FC navodi da ga je potpisao sa KC, pri čemu je vijeće povjerovalo iskazu svjedoka FC budući on nije osoba koja je umiješana u više građevinskih projekata, već osoba koja je vjerojatno jednom u životu zaključivao ovakav ugovor, pa vijeće smatra da je njegov iskaz o osobi s kojom je zaključio ugovor vjerodostojniji. Nadalje u svom iskazu svjedok ČC je izričito naveo da mu je okrivljenik SC refundirao vrijednost prije navedenih stanova i to iznosom od oko 300.000,00 EUR, dok je ostatak refundirao ŽC i to uplatama koje su mu proslijedili svjedoci FC i JC, odnosno novac koji su dobili zaključenjem ortačkog ugovora.
11. Bez obzira što kao dokaz nije predložen bilo kakav pisani trag slijeda novca od okrivljenika SC do svjedoka ČC, kada se prije navedeni iskazi svjedoka FC, JC i ČC dovedu u vezu sa notornom činjenicom da vrijednost stanova koji su svjedoci FC i JC dobili u vlasništvo na dubrovačkom području višestruko prelazi vrijednost iznosa koji su primili temeljem ortačkog ugovora te ga proslijedili svjedoku ČC, (svjedok ČC je u svom iskazu i naveo da su se ti stanovi prodavali po cijeni od 2.500,00 EUR po m[2] ), budući je životno nelogično da bi svjedoci FC i JC zemljište koje su dobili za stambeno zbrinjavanje prodali za iznos kojim si ne mogu osigurati svoje stambeno zbrinjavanje, kao i budući je životno nelogično da bi svjedok ČC altruistički na svoju štetu svjedocima FC i JC osiguravao vlasništvo stanova, vijeće je povjerovalo iskazima svjedoka FC, JC i ČC, a iz kojih iskaza, posebno iz iskaza svjedoka ČC proizlazi da je okrivljenik novac koji je dobio predmetnim zajmom dao u svrhu koja je imala posrednu vezu sa predmetnim građevinskim projektom,odnosno osiguravanje stambenog zbrinjavanja osoba koje su izlazile iz predmetnog projekta. Obzirom na prije navedeno vijeće smatra nedvojbeno utvrđenim da okrivljenik predmetni iznos nije zadržao za sebe kako mu se to stavlja na teret predmetnom optužnicom.
12. Obzirom na sve navedeno vijeće smatra da iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka ne proizlazi da bi kod optuženika u vrijeme zaključenja usmenog ugovora zajmu, a i naknadno, postojala prijevarna namjera, pa stoga da smatra da nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, već da odnos između oštećenika kao tužitelja i optuženika predstavlja isključivo građanskopravni odnos pri čemu je optuženik dužan oštećeniku kao tužitelju isplatiti iznos koji je od njega primio, a što optuženik niti ne spori ,i koji spor se treba rješavati isključivo u parničnom postupku. Svakako treba napomenuti da svojim postupanjem optuženik nije primijenio niti najmanju razinu pažnje dobrog gospodarstvenika, odnosno da se očito upustio u poslove koji nadilaze njegove poslovne kapacitete, i u kojim odnosima će trpjeti štetu u iznosu koji je dužan vratiti oštećeniku kao tužitelju, dok je s druge strane očito da je svjedok ČC jednim potezom izašao iz tri svoja neuspješna projekta. Međutim bez obzira na takvo postupanje optuženika, vijeće smatra da je njegovo postupanje bilo usmjereno isključivo da se predmetni projekt realizira, da u projektu ostvari dobit, te da vrati zajam koji je dobio od oštećenika kao tužitelja, a zbog čega vijeće smatra da kod optuženik nije postojala prijevarna namjera.
13. Temeljem odredbe čl. 158.st.3.ZKP/08, s obzirom na to da je donesena presuda kojom se optuženika oslobađa od optužbe, oštećenik MC je upućen da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
14. Obzirom na sve prije navedeno odlučeno je kao u izreci.
15. Temeljem odredbe čl. 149.st.3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 1226/19, 80/22- dalje: ZKP/08), s obzirom na to da je postupak završen presudom kojom se optuženik oslobađa od optužbe, odlučeno je da je oštećenik kao tužitelj MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, nužne izdatke okrivljenika SC te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja odvjetnika Ognjena Dabelića. Troškove svjedoka iz čl.145.st.2.t.1. ZKP/08 u iznosu od 250,58 EUR (1.888,00 HRK), od čega 157,68 eura (1.188,04 kune) na ime troškova svjedoka BC, a 92,90 eura (699,96 kuna) na ime troškova svjedoka ŽC i paušalnu svotu iz čl.145.st.2.t.6. ZKP/08 u iznosu od 66,36 EUR (500,00 HRK) oštećenik kao tužitelj MC je dužan podmiriti u roku od 15 dana roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: [broj bankovnog računa], model HR64 poziv na broj primatelja 6084-3847-92024, te dokaz o uplati (uplatnicu) dostaviti ovome sudu. O nužnim izdacima okrivljenika i nužnim izdacima i nagradi branitelja bit će doneseno posebno rješenje nakon što budu pribavljeni podaci o visini tih troškova. Pri određivanju visine paušalne svote sud je vodio računa o složenosti i duljini trajanja postupka i materijalnim prilikama optuženika.
U Dubrovniku, 13. lipnja 2025.
Sudac:
Vlaho Bošković
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. U korist optuženika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, srodnik u ravnoj lozi, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, predaje se sudu neposredno ili se šalje preporučenom pošiljkom, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DN-a:
-optuženiku SC
-branitelju odvjetniku Ognjenu Dabeliću
-opunomoćeniku oštećenika kao tužitelja odvjetniku Gašparu Lujaku
