Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-341/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, vl. [obrt], obrta za poljoprivredu i usluge, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Mamilović, odvjetnik iz Našica, Trg dr. Franje Tuđmana 2, protiv tuženika BALKAN BOROVIK LOV d.o.o., Podgorje Bračevačko, Borovička ulica 15, OIB: 44534472871, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Terešak & Partneri d.o.o., Zagreb, Kaptol 15, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika po zamjeničkoj punomoći, 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku BALKAN BOROVIK LOV d.o.o., OIB: 44534472871 Podgorje Bračevačko, Borovička ulica 15, da isplati tužitelju TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt], obrt za poljoprivredu i usluge, [adresa], na ime naknade štete novčani iznos od 7.759,37 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 01.09.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku BALKAN BOROVIK LOV d.o.o., Podgorje Bračevačko, Borovička ulica 15, OIB: 44534472871 da tužitelju TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt], obrt za poljoprivredu i usluge, [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ŠŽ, vl. [obrt], obrta za poljoprivredu i usluge, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku BALKAN BOROVIK LOV d.o.o., Podgorje Bračevačko, Borovička ulica 15, OIB: 44534472871, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zakupnik i vlasnik nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] te da je na istima posijao kukuruz, na kojim usjevima je nastala šteta od divljači koja je došla iz lovišta na kojem je ovlaštenik lova tuženik. Tužitelj je putem Općinskog suda u Đakovu proveo postupak osiguranja dokaza – procjenu štete koja je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Daniela Rašića utvrđena u visini od 7.759,37 eura. Nadalje, navodi da je tuženika pravovremeno obavijestio o počinjenoj šteti, međutim da se na sve obavijesti tuženik oglušio. Također se tuženiku obratio sa zahtjevom za sklapanje izvansudske nagodbe radi podmirenja nastale štete kao i sa zahtjevom za isplatu štete. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 7.759,37 eura po osnovi naknade štete zajedno sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije jer tvrdi da tužitelj nije dokazao da je vlasnik, odnosno zakupnik nekretnina naznačenih u tužbi te smatra da iz tužbe uopće ne proizlazi i nejasno je na području kojeg lovišta se nalaze predmetne nekretnine iz kojeg bi divljač eventualno potekla. Nadalje, navodi da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta Daniela Rašića razvidno da je tužitelj odustao od naknade štete na većini čestica, osim naknade štete za čestice označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] (dio), 79, 301 (dio) k. o. [katastarska općina], a da upravo za dio posljednje navedene čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije dostavljen ugovor o zakupu, odnosno nije dostavljena nikakva dokumentacija iz koje bi bilo razvidno temeljem čega isti predmetne čestice koristi. Tuženik osporava osnovu i visinu štete jer tužitelj nije ničime dokazao da je uzrok nastanka štete divljač kojom gospodari tuženik, odnosno divlja svinja. Navodi da je vještak u svom nalazu i mišljenju prosječnu cijenu odredio s kukuruzom max. vlage 14% – maize, dok nigdje nije obrazloženo je li u konkretnom slučaju riječ o kukuruzu navedene kvalitete. Tuženik smatra da je predmetni kukuruz znatno lošije kvalitete i da se na njega ova cijena ne može primjenjivati. Također, tuženik osporava i način utvrđivanja visine uroda u odnosu na navedenu metodu slučajnog uzorka jer nije poznato na kojim dijelovima nekretnina je uzorak uzet. Ističe kako se prinos kao i kvaliteta uroda razlikuje s obzirom na kvalitetu tla i ostale čimbenike. Također osporava i izračunatu količinu ostvarenog prinosa kukuruza. Tuženik osporava potraživanje tužitelja po osnovi zakonske zatezne kamate na iznos od 7.759,37 eura počev od 1. rujna 2023. jer je u konkretnom slučaju riječ je o tzv. imovinskoj nerepariranoj šteti čiji iznos će biti konačno utvrđen tek danom donošenja prvostupanjske presude pa od tog trenutka na iznos naknade štete počinju teći kamate. Tuženik navodi kako iz tužbe nigdje ne proizlazi niti je navedeno da bi tužitelj poduzeo ikakve propisane radnje i mjere za zaštitu svojih usjeva i sprječavanja nastanka štete od divljači sukladno Zakonu o lovstvu. Ističe da sukladno Zakonu o lovstvu tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe, odnosno da nije pravodobno obavijestio tuženika o nastanku štete, kao i da nije u propisanom roku predložio sklapanje izvansudske nagodbe. Stoga predlaže tužbu odbaciti, a podredno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak.

3. Podneskom od 17. rujna 2024. tužitelj precizira čestice na kojima mu je nastala šteta koju potražuje od tuženika. Navodi da se radi o Lovištu Krndija I kojim gospodari tuženik. Predlaže da se od Ministarstva poljoprivrede pribave podaci da li je tuženik ovlaštenik prava lova na području Podgorača i Ostrošinaca, odnosno navedenih nekretnina tužitelja te da Ministarstvo poljoprivrede dostavi u spis kartu lovišta, ukoliko istu kartu ne želi dostaviti tuženik. Na drugim nekretninama je također tužitelju nastala šteta, ali od tih nekretnina je isti odustao jer je morao vršiti usjeve prije nego je proveden postupak osiguranja dokaza jer bi u suprotnome za tužitelja nastala još veća šteta. Šteta je nastala na usjevu kukuruza. Vještak nedvojbeno navodi da je šteta nastala od divljači. Obzirom da tuženik navedeno osporava, predlaže se da se poljoprivredni vještak usmeno sasluša na navedene okolnosti. Prilikom provođenja vještačenja, na licu mjesta je bio prisutan tuženik, odnosno njegov zakonski zastupnik UŽ i tada nije imao nikakvih primjedbi na vještačenje. Ističe da je poduzeo sve mjere zaštite svojih usjeva od divljači, na način da je obilazio usjeve, čuvao ih, tjerao divljač sa usjeva, a da s druge strane tuženik nije činio ništa da bi zaštitio njegove usjeve odnosno da nije vršio odstrel divljači, dijelio repelente tužitelju niti mu dao električnog pastira. Tužitelj tvrdi da je postupao u skladu s odredbama Zakona o lovstvu. Tužitelj je pravovremeno obavijestio tuženika o nastanku štete, međutim na sve obavijesti se tuženik oglušio.

4. U podnesku od 25. studenog 2024., tuženik navodi da osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, kao i pasivnu legitimaciju tuženika, odnosno da je šteta nastala na području lovišta kojim gospodari upravo tuženik. Nadalje, smatra da tužitelj samo paušalno navodi da je ispoštovao sve svoje obaveze sukladno Zakonu o lovstvu odnosno da je obilazio svoje usjeve, čuvao ih i tjerao divljač sa istih. Navedeno tužitelj ničim ne dokazuje, a da su ti navodi u potpunosti neosnovani govori i činjenica da je i sam vještak Daniel Rašić, dipl. ing. polj. u svom nalazu i mišljenju naveo da nije uočio da je predlagatelj u cilju sprječavanja i umanjenja štete od divljači na predmetnom usjevu kukuruza poduzimao mjere zaštite. Navodi da iz odredbe članka 80. Zakona o lovstvu proizlazi da je na tužitelju primarno teret dokaza da je poduzeo sve propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, pa tek nakon što dokaže ovu činjenicu, valja se upustiti u razmatranje i utvrđivanje odgovornosti, odnosno poduzimanja svih potrebnih radnji na strani lovoovlaštenika. U odnosu na navode tužitelja da je isti ispoštovao sve svoje obaveze sukladno Zakonu o lovstvu odnosno da je obilazio svoje usjeve, čuvao ih i tjerao divljač sa istih, tuženi ovim putem navodi da nije dovoljno da tužitelj obilazi nekretninu i tjera divljač već je potrebno poduzeti mjere koje su propisane odredbama članka 79. Zakona o lovstvu i to: ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik, a koje sve mjere u konačnici tužitelj nije poduzeo.

5. Sud je na pripremnom ročištu održanom 3. prosinca 2024. utvrdio plan upravljanja postupkom te dokaze koje će izvesti po prijedlogu stranaka. Tako je od Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva zatražen podatak je li tuženik ovlaštenik prava lova na predmetnim nekretninama području Podgorača i Ostrošinaca te je zatražena karta lovišta na području Podgorača i Ostrošinaca.

6. Na ročištu održanom 16. siječnja 2025., sud je saslušao svjedoke LŽ i JŽ.

7. Svjedok LŽ u svom iskazu navodi da su on i tužitelj poljoprivrednici koji graniče sa zemljištima koje obrađuju, a da obrađuju sve skupa oko 60 ha. S obzirom da je riječ o velikom području koje obrađuju, ističe da je gotovo nemoguće sve zaštititi ogradom, pa se protiv divljači bore repelentima i paljenjem guma. Navodi da je od tuženika u smislu Zakona o lovstvu čl. 79. st. 1. t. 2. zatražio sredstva za zaštitu od divljači, a da je to učinio i tužitelj, misli da je to napravio i pisanim putem. Svake godine šteta od divljači nastaje već čim se posade kulture, dakle već u svibnju, pa polja obilazi redovno gotovo svaki dan od kada se posade kulture, a onda nakon svibnja više puta tjedno sve dok se ne ubere kultura. Tako isto postupa i tužitelj. Također je tražio od tuženika naknadu za uništene usjeve, ali samo usmenim putem te je dobio odgovor da će se stvar riješiti. O tome je razgovarao sa zakonskim zastupnikom tuženika UŽ te sa lovočuvarom. Ističe da je tuženik lovoovlaštenik za područje na kojem tužitelj i on imaju posađene usjeve. U odnosu na učinkovitost ograde za obranu od divljači navodi da ista nije učinkovita jer je za visoku divljač potrebno postaviti visoku ogradu, a da i u tom slučaju i visoka divljač, a tako i divlje svinje nađu način da odguraju ogradu ili na drugi način prođu kroz nju. Ističe da lovoovlaštenik slabo vrši mjere prevencije radi zaštite od štete i da je odstrel koji vrši minimalan i nedovoljan. Navodi da i ostali poljoprivrednici u okolici imaju problem sa štetom od divljači jer je zemljište okruženo sa šumom tako da su svi izloženi redovnim štetama prouzročenim od strane divljači. U odnosu na mjere koje je tužitelj koristio, osim repelenata protiv divljači, svjedok odgovara da je tužitelj obilazio polja po noći autom i to je činio oko dva do tri puta tjedno, a s tim je upoznat jer je i sam dežurao na tim poljima. U tim slučajevima ostao bi oko dva do tri sata dežurati. Objašnjava da borba protiv divljači uz pomoć repelenta funkcionira na način da je riječ o tekućem proizvodu koji se ili nanosi na spužvu pa se postavlja na kolčiće u određenom razmaku ili se jednostavno prosipa po polju, međutim to je potrebno redovito ponavljati u razmaku od otprilike jednom tjedno. Koliko zna repelente je koristio i tužitelj kao i on. Osobno je probao i druge načine sprječavanja divljači, i to uređaje koji ispuštaju zvukove koji tjeraju divljač, koji su relativno učinkoviti. Ističe da je lovoovlaštenik dao manju količinu repelenata, svakako ne dovoljnu i tužitelju i njemu zbog čega koliko mu je poznato je tužitelj a i on nadokupljivao repelente tijekom cijele sezone.

8. Svjedok JŽ u svom iskazu navodi da je zajedno sa svjedokom ŽŽ zaposlen kod tužitelja i da radi sve potrebne poslove pri uzgoju kukuruza. Nadalje, navodi da su prvu štetu od divljači u 2023. godini uočili već drugi dan nakon sadnje kukuruza, odnosno, u travnju, pa su stoga morali presijati, odnosno kupiti ponovno sjeme i posaditi. Te godine su u dva navrata prošli sa repelentima na način da su dijelom špricali, a dijelom stavljali na krpice, a kada su potrošili sav repelent što im je lovoovlaštenik dao nisu dalje ponavljali postupak. Navodi da je repelent postavljen u lipnju i početkom srpnja, kada počinju štete na mladom kukuruzu jer je tada najveći nalet divljači i nastanak najvećeg dijela štete. Navodi da lovoovlaštenik nije davao nikada ništa više osim repelenata i to u manjoj količini, a da su repelenti različiti za različitu vrstu divljači te da nisu naročito učinkoviti jer se često događa da divljač prođe unatoč tome što je repelent svježe postavljen. Navodi da i kod ostalih ima jednake štete na tom području ([adresa] i [adresa]) te da tu ne pomaže niti ograda jer su krda velika i bez problema poruše ogradu. Smatra da se odstrel ne radi u predviđenoj mjeri i zbog toga dolazi do problema. Nastanci štete obično idu u razdobljima prvo kada se kukuruz posije dakle, travanj i svibanj, onda je određeno razdoblje mirno sve dok ne bude zreo prvi kukuruz pečenjak krajem lipnja, početkom srpnja. Koliko mu je poznato tuženik je lovoovlaštenik za sporno području na kojemu je nastala šteta na katastarskim općinama [katastarska općina] i [adresa], a tužitelj je tražio da lovoovlaštenik učinkovitije provodi nadzor nad divljači, međutim, to se nije dogodilo. I prijašnjih godina događale su se iste štete i koliko mu je poznato tužitelj je o tome razgovarao sa zakonskim zastupnikom tuženika, međutim, sve se svelo na obećanje da će se nešto učiniti po tom pitanju. Ističe da svaki puta kada nastane šteta tužitelj bi zvao ili UŽ ili VŽ, a dobivao bi odgovore da će se riješiti. Ističe da je tužitelj čuvao zemljište od divljači na način da je u vrijeme kada nastaju štete redovito svaku noć dežurao i autom obilazio zemljišta, a to zna jer ga je ujutro viđao neispavanog. Navodi da je to dežurstvo nekada neučinkovito jer dok onaj koji dežura dođe do jednog mjesta na drugom već nastane šteta.

9. U podnesku od 16. siječnja 2025. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva dostavilo je u spis kartu lovišta te navelo da Ministarstvo ne vodi podatke o lovištima prema zemljišno-knjižnim, odnosno katastarskim česticama, pa u tom smislu ne može odgovoriti na postavljeni upit o podacima o lovištu na katastarskim česticama.

10. Na ročištu održanom 11. veljače 2025., saslušani su svjedoci VŽ, ŽŽ i vještak Danijel Rašić. Vještak Danijel Rašić navodi između ostalog da nije uočio nikakve mjere koje poduzima tužitelj u svrhu sprječavanja i umanjenja štete od divljači. Smatra da je većina štete nastala u rujnu ili listopadu, iako je početak nastanka štete moguće bio i ranije, od sjetve u svibnju. Najveća šteta je u mliječnoj zriobi kukuruza u kolovozu i rujnu. Najčešće se koriste kao mjere zaštite repelenti koji se nanose na spužvice te električni pastiri, a takve mjere zaštite je dužan pružiti lovoovlaštenik na zahtjev korisnika. Metodologija postavljanja tih repelenata nije strogo propisana, oni se mogu i pošpricati, ali najčešće u praksi se nanosi na spužvice koje su postavljene na kolčić. Nije stručnjak za repelente, ali misli da se oni nanose svakih tri do pet dana. Na konkretnim česticama nije uočio niti spužvice niti je osjetio miris repelenta niti je uočio druge mjere koje bi bile poduzete u svrhu sprječavanja i umanjenja štete od divljači. Navodi da je šteta nastala od divljih svinja, a to je uočio kako po tragovima ugriza na klipovima tako i po ugaženim stabljikama, a što je sve dokumentirano foto dokumentacijom u izvješću. Navodi da šteta od divljači nastaje u cijelom periodu od sjetve, a da je u trenutku kada je on radio vještačenje, dakle u listopadu 2023., nemoguće utvrditi točno razdoblje kada je nastala šteta u ranijem periodu.

11. Svjedok ŽŽ iskazuje da je trenutno zaposlen kod tuženika, dok je u 2023. godini kada je predmetna šteta nastala bio zaposlen kod tužitelja. Navodi da je skupa sa JŽ stavljao repelent na spužvice u krug po međama i to u travnju, nakon sjetve u svibnju i zadnji puta u srpnju. Tužitelj je po noći dežurao vozeći se automobilom po poljima, dok su se on i JŽ vozili u radno vrijeme, dakle, od jutra pa nadalje. Nije mu poznato da je tužitelj od tuženika tražio dodatne količine repelenta, ni da je isti kontaktirao lovoovlaštenika vezano za mjere sprječavanja i umanjenje štete, kao ni da je lovoovlaštenik poduzimao mjere zaštite i provodio lov. Navodi da je tuženik lovoovlaštenik na području na kojem je tužitelj imao predmetne usjeve, a da je šteta počela nastajati još u svibnju i nastavila je do žetve, međutim navodi da mu nije poznato da i drugi poljoprivrednici imaju štetu na tom području. Navodi da nije špricao repelent, već da je repelent postavio na spužvice u krug po međama. Dodaje da mu nije poznato je li tužitelj kontaktirao lovoovlaštenika vezano za mjere sprječavanja i umanjenje štete. Tvrdi da je tuženik lovoovlaštenik na području na kojem je ŠŽ imao sporne usjeve, ali da mu nije poznato je li lovoovlaštenik poduzimao mjere zaštite i provodio lov.

12. Svjedok VŽ, lovnik tuženika, navodi da su u [adresa] podigli ogradu dugačku oko 4,5 km, u proljeće 2023. godine. Ograda je visoka oko 2- 2,5 m, ukopana je na način da je divljač ne može srušiti. Također su stavili električni pastir s druge strane lovišta u dužini 2 km žice i 5 km pastira, to pokriva skoro dva sela s površinom, [adresa] i [adresa]. Također su dijelili repelente svima koji su to zatražili. Repelenti su učinkoviti ukoliko ih se koristi kako je proizvođač propisao, dakle stavljaju se na spužvicu i taj se proces ponavlja svakih tri do četiri dana. Repelent je potrebno stavljati na taj način od sjetve sve do žetve. Da bi dobili repelent moraju dostaviti vlasnički list ili ugovor o zakupu. Imamo dovoljno repelenta za nanošenje za cijelu godinu koji dijelimo po zahtjevu. Ukoliko korisnik zatraži može dobiti i električni pastir koji su efikasni kad su postavljeni. Država je propisala za svaku godinu koliki je odstrel i mi to redovito održavamo na broju koji je propisan, a što je vidljivo i iz naše evidencije. ŠŽ je repelente u 2023. godini tražio dva – tri puta i tada je i dobio, dok električnog pastira nije tražio. Repelent se obično šprica u vrijeme kada najviše štete nastaju, a to je prilikom sjetve, u zriobi i u trenutku neposredno prije žetve. Količina repelenta koju smo dali TŽ bila je dovoljna za oko tri mjeseca špricanja repelentom na način da se šprica svaka tri do četiri dana. Nisam vidio kolčiće sa spužvicama na poljima koje je koristio ŠŽ, ali sam osjetio miris da je špricao po šikari što smatram manje učinkovitim. ŠŽ je štetu prijavio kada je već bila nastala u velikoj mjeri, otprilike u srpnju 2023.

13. Na upit punomoćnika tuženika, ima li na području Krndija I, Popovac Krstovi, Ostrošinaca i Podgorača, još lovoovlaštenika, svjedok odgovara da nema da je tuženik jedini. Također navodi da su mu poznate čestice koje koristi tužitelj, te da su sve te čestice u njihovoj nadležnosti.

14. Navodi da svinje, s obzirom na postavljenu ogradu, idu na područje koje nije ograđeno, odnosno prema selu Stipanovci. Tu je bila najveća najezda, a sada se postavljanjem ograde šteta smanjila na minimum. Ograda okružuje šumu, a sve se čestice naslanjaju na tu šumu. Električni pastir koji daju seljacima na zahtjev djelomično financira država, dok oni trebaju sufinancirati u iznosu od 20%. Tvrdi da je električni pastir u odnosu na štetu od svinja visoko učinkovit.

15. Na ročištu održanom 7. travnja 2025. saslušani su svjedoci KŽ i EŽ na okolnosti zakupa čestice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. KŽ je tom prilikom navela da su se s tužiteljem ŠŽ usmeno dogovorili da će mu dati zemlju da obrađuje bez naknade, a kako ne bi zarasla sve dok sin svjedokinje EŽ ne preuzme obrađivanje te zemlje. ŠŽ obrađuje njenu zemlju već 15 godina. To područje se zove Ovčara i Tekuc. Tekuc je zemlja koja je na putu prema [adresa], dok je Ovčara blizu šume koja je lovno područje. Za čestice nisu sklopljeni ugovori već je riječ o usmenom dogovoru. Objašnjava da su vlasnici predmetnih nekretnina ona, njezin sin EŽ i njezin pokojni suprug ČŽ sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te da će nakon njezine smrti sve biti u njihovom vlasništvu. Vlasnica nije umrla, ali je teško bolesna.

16. Nakon toga, EŽ je u svom iskazu naveo da su se tužitelj i njegov otac dogovorili bez ikakvog pisanog dokumenta da će ŠŽ obrađivati naše zemljište, bez ikakve naknade. To je bilo sigurno prije petnaestak godina, a dogovor je nastavljen i sa nama nakon što je moj otac umro. Riječ je o zemljištu kod Podgorača prema [adresa], u blizini šume. Navodi da tužitelj obrađuje i zemljište koje je na baki, odnosno na majci njegovog pokojnog oca, a da je riječ o zemljištu koje se nalazi od Podgorača prema Budimcima. Niti za jedno zemljište nije sklopljen službeni ugovor već je sve dogovoreno usmeno i bez naknade. Trenutno nije upisan kao vlasnik zemljišta koje obrađuje ŠŽ, već je upisan dogovor o dosmrtnom uzdržavanju, prema kojem će nakon smrti bake postati vlasnik u polovici dijela predmetnih nekretnina.

17. Na ročištu od 14. svibnja 2025. saslušan je tužitelj koji je tom prilikom izjavio da je da je sa sadnjom kukuruza počeo 2004. godine te da je i ranije imao štete od divljih životinja konkretno divljih svinja, međutim, da je 2023. nastala najveća šteta dotad koja je počela već prilikom sjetve. Već prilikom sjetve morao je presijati 4- 5 hektara, a većina štete je nastala u mjesecu srpnju i kolovozu 2023. Obavijestio je tuženika o šteti još za vrijeme sjetve, a bio je upoznat i s daljnjom štetom. Obrađuje oko 40-50 ha kukuruza, nije na cijeloj površini nastala šteta. Kada je o tome obavijestio tuženika dobio je određenu količinu repelenata koja je raspoređena prskalicom na mjestima gdje nastaje šteta i to u dva ili tri navrata u vrijeme kada je kukuruz pečenjar. Također je obilazio površine koje obrađuje kako po danu tako i po noći, kad god je stigao, a to su činili i moji zaposlenici kao i suseljani. Navodi da sam ne bi mogao financirati ogradu za tako veliku površinu, a tuženik mu istu nije ponudio. Tvrdi da je zakonskog zastupnika dužnika UŽ o nastanku štete obavijestio i pisano i usmeno. Navodi da se predmetna zemljišta na kojima je nastala šteta nalaze u [adresa] i [adresa], na kojima je za odstrel divljač nadležan tuženik. Navodi da mu je više puta obećana naknada štete, a između ostalog i za kukuruz koji je tijekom sjetve morao ponovo presijati. Smatra da je tuženik slabo vršio odstrel divljači na predmetnom području, a što je jasno iz toga jer je moguće vidjeti divljač za vrijeme dana.

18. Zakonski zastupnik tuženika UŽ na istom je ročištu iskazao navodi da ga je tužitelj upoznao sa nastalom štetom još prilikom sjetve, ne osporava da mu je obećao naknaditi presijavanje kukuruza. Navodi da je riječ o šteti od otprilike 300,00 EUR-a te da je tužitelj mogao u bilo kojem trenutku doći po kukuruz, ne zna je li ga preuzeo, ali pretpostavlja da nije budući da je tako iskazao. U odnosu na repelente navodi da je tužitelj zatražio od tuženika repelente koje je i dobio, čini mu se da je riječ o nekih šest litara repelenta. Pri tom korisnik uvijek dobije i uputstvo kako se repelenti koriste. Smatra da tužitelj nije valjano slijedio upute iz uputstva. Naime, dva do tri puta, koliko je naveo tužitelj da ih je nanosio, nije dovoljno, budući da učinkovitost repelenta traje 3-4 dana. Da je tužitelj došao po još repelenata nakon što je primljenu količinu potrošio tuženik bi mu dao zatraženo. Osim toga, djelatnici tuženika su naveli da repelenti nisu postavljeni na propisani način, naime, repelent se postavlja na spužvice ili krpice, a što nije uočeno na zemljištima koje obrađuje tužitelj. Kada stranka dolazi po repelent donese vlasnički list, ugovor o zakupu i izlist Agencije za plaćanje u poljoprivredi, pa se na temelju te površine daju repelenti. Korisnicima je tuženik u 2023. godini dijelio ogradu na njihov zahtjev, tzv. električni pastir, a osim toga Županija i Ministarstvo poljoprivrede su imali natječaj na kojem su dijelili elektro pastir gotovo besplatno odnosno uz subvenciju od 80%. Obzirom da su suseljani tužitelja imali dobro iskustvo sa električnim pastirom svjedoka čudi što tužitelj nije iskoristio tu mogućnost te ga zatražio i postavio.

19. U odnosu na pisanu obavijest koju su dobili od tužitelja, ističe da ju je tuženik zaprimio tek krajem kolovoza, a koliko mu je poznato većina štete je nastala početkom srpnja.

20. Na upit punomoćnika tužitelja kako komentira iskaze svjedoka u postupku pa i samog tužitelja da na predmetnom području postoji veći broj divljači zbog čega smatraju da nije dovoljan odstrel napravljen, zakonski zastupnik tuženika odgovara da je za svako lovište propisana lovno gospodarska osnova, koja propisuje minimalni i maksimalni odstrel, a prema kojoj i tuženik vrši odstrel divljači na predmetnom području. Osim toga, svake se godine nad radom tuženika vrši nadzor. Ministarstvo poljoprivrede vrši uvid u brojnost i odstrel.

21. Na upit punomoćnika tužitelja jesu li sve čestice koje su predmetom ovog spora u nadležnosti tuženika, zakonski zastupnik tuženika odgovara da su predmetne čestice u nadležnosti tuženika i da to nije sporno, osim ako je dio čestice na području 200 m od naselja, tu se ne mogu provoditi mjere zaštite odnosno odstrel.

22. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: dopis od 24. kolovoza 2023. i poštansku povratnicu ( list 4 - 8 spisa), izvansudsku nagodbu (list 9 - 16 spisa), izvatke iz zemljišnih knjiga i dokumentaciju o zakupu nekretnina (list 17 - 83 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Daniela Rašića (list 83 – 123 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 131 spisa), punomoć (list 133 spisa), odluku (list 137- 142 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva sa kartom lovišta (list 165 – 168 spisa) te je provedeno saslušanja svjedoka LŽ i JŽ (list 161 – 164 spisa), VŽ i PŽ (list 171 – 173 spisa), EŽ i KŽ (list 181 – 185 spisa), zakonskog zastupnika tužitelja ŠŽ i zakonskog zastupnika tuženika UŽ (list 187 – 191 spisa) te je saslušan vještak Daniel Rašić ( list 169 - 170 spisa).

23. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje

- ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Predmet spora je naknada štete na usjevu kukuruza za koju tužitelj tvrdi da je nastala od divljači s lovišta na kojem je ovlaštenik lova tuženik.

25. Među strankama nije sporan nastanak predmetne štete već odgovornost tuženika za njenu naknadu tužitelju.

26. Tuženik je također prvobitno osporavao aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka, međutim, da su ova osporavanja neosnovana, potvrdili su svi izvedeni dokazi

– od dopisa Ministarstva poljoprivrede, iskaza svjedoka KŽ i EŽ, ali u konačnici i sam zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu navodi da su sve čestice koje su predmetom ovog spora u nadležnosti tuženika te da je tužitelj kada je zatražio repelente svoje pravo dokazivao relevantnom dokumentacijom kao i ostali korisnici zemljišta koji se obrate lovoovlašteniku. Također je i lovnik tuženika u svom iskazu naveo da su mu poznate zemljišnoknjižne čestice koje koristi tužitelj te da su sve te čestice u nadležnosti tuženika.

27. Tuženik je prvobitno osporavao i da je uzrok nastanka štete divljač kojom gospodari tuženik, odnosno divlja svinja, međutim, iz nalaza i mišljenja kao i iz iskaza vještaka Danijela Rašića proizlazi da je predmetna šteta nastala od divljih svinja, a to je vještak uočio kako po tragovima ugriza na klipovima tako i po ugaženim stabljikama, a što je sve dokumentirano foto dokumentacijom u izvješću.

28. Osim toga, tuženik je tvrdio da tužbu treba odbaciti i jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 82. stavka 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 99/18., 32/19. i 32/20.) prema kojoj, za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. ovoga Zakona oštećenici su se dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku.

29. Navedena je odredba odlukom Ustavnog suda U-I-3251/2023 od 8. listopada 2024. (Narodne novine, broj 127/24.) prestala važiti 1. ožujka 2025. U odluci se između ostalog navodi da „Ustavni sud prihvaća tvrdnju predlagatelja da je dan nastanka štete teško utvrditi, posebice u slučaju višekratnih šteta na istoj imovini ili velikoj površini zasađenih poljoprivrednih kultura. Čini se da bi ispunjenje pretpostavke za pravodobno prvo obraćanje lovoovlašteniku iziskivalo u određenim slučajevima provođenje vještačenja, kako bi se utvrdilo je li obraćanje lovoovlašteniku pravodobno. Uzimajući u obzir troškove takvog vještačenja, to može imati odvraćajući učinak na oštećenika da zbog takvih troškova koji su povezani s dokazivanjem točnog dana nastanka štete odustanu od podnošenja odštetnih zahtjeva i tužbi za naknadu štete. Polazeći od legitimnog cilja (smanjenje broja sudskih postupaka, ubrzanje reparacije štete te sprječavanje daljnje štete od divljači na vrijeme), Ustavni sud smatra da se u okolnostima cjelokupnog normiranja sprječavanja štete i naknade štete koju počini divljač ili koja je prouzorčena izvođenjem lova, nerazmjerno otežava položaj oštećenika u odnosu na lovoovlaštenika.“

30. Imajući na umu ovakav stav Ustavnog suda, kao i činjenicu da je i u ovom konkretnom sporu dan nastanka štete teško utvrditi, posebice jer je riječ o višekratnoj šteti na istoj imovini kao i velikoj površini zasađenih poljoprivrednih kultura, sud nije odbacio predmetnu tužbu.

31. Sukladno Zakonu o lovstvu, da bi postojala odgovornost tuženika za naknadu štetu tužitelju, mora biti ispunjena pretpostavka da je tužitelj poduzimao propisane mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači. Naime, prema odredbi članka 79. stavka 1. Zakona o lovstvu, sprječavanje šteta u lovištima osigurava se poduzimanjem sljedećih radnji: 1. oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete, 2. dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik. Prema stavku 2. istog članka, oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač.

32. Prema iskazima svjedoka, tužitelja osobno, a tako i zakonskog zastupnika tuženika, tuženik je postupao po zahtjevu tužitelja i davao mu repelente kad bi to zatražio. Tužitelj nesporno u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete nije zatražio od tuženika mehaničko-električno sredstvo, odnosno ogradu tzv. električni pastir, a kakvu je nesporno tuženik dijelio po zahtjevu korisnicima zemljišta.

33. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je repelente koje je dobio od tuženika pošpricao prskalicom na mjestima gdje nastaje šteta i to u dva ili tri navrata. Međutim, tužitelj ne osporava navode zakonskog zastupnika tuženika da je uz repelent dobio i uputstvo kako se repelenti koriste, a to podrazumijeva nanošenje svaka tri do četiri dana. Osim toga, nije osporio niti da repelent nije postavljao na propisani način - na spužvice ili krpice. Tužitelj ne osporava niti da od tuženika nije zatražio dodatnu količinu repelenta.

34. Navedeno proizlazi i iz iskaza VŽ koji, između ostalog navodi da su repelenti učinkoviti ukoliko ih se koristi kako je proizvođač propisao, dakle stavljaju se na spužvicu i taj se proces ponavlja svakih tri do četiri dana. Repelent je potrebno stavljati na taj način od sjetve sve do žetve. Također je naveo da tuženik ima dovoljno repelenta za nanošenje za cijelu godinu koji dijelimo po zahtjevu. Svjedok je također potvrdio da, ukoliko korisnik zatraži, može dobiti i električni pastir koji su efikasni kad su postavljeni. Potvrdio je i da je tužitelj repelente u 2023. godini tražio dva – tri puta i tada ih je i dobio, dok električnog pastira nije tražio. Repelent se obično šprica u vrijeme kada najviše štete nastaju, a to je prilikom sjetve, u zriobi i u trenutku neposredno prije žetve. Količina repelenta koju je tuženik dao tužitelju bila je dovoljna za oko tri mjeseca špricanja repelentom na način da se šprica svaka tri do četiri dana.

35. Vještak Danijel Rašić je naveo da nije uočio nikakve mjere koje poduzima tužitelj u svrhu sprječavanja i umanjenja štete od divljači. Također je naveo da se najčešće koriste kao mjere zaštite repelenti koji se nanose na spužvice te elektro pastiri, a takve mjere zaštite je dužan pružiti lovoovlaštenik na zahtjev korisnika. Na konkretnim česticama nije uočio niti spužvice niti je osjetio miris repelenta a niti je uočio druge mjere koje bi bile poduzete u svrhu sprječavanja i umanjenja štete od divljači.

36. Svjedok JŽ koji je zaposlen kod tužitelja u svom iskazu navodi da su u 2023. godini u dva navrata kod tužitelja prošli sa repelentima na način da su dijelom špricali, a dijelom stavljali na krpice, a kada su potrošili sav repelent što im je lovoovlaštenik dao nisu dalje ponavljali postupak.

37. Prema iskazu svjedoka LŽ, a koji je poljoprivrednik čija zemljišta graniče sa zemljištima koje obrađuje i tužitelj, objašnjava da borba protiv divljači uz pomoć repelenta funkcionira na način da je riječ o tekućem proizvodu koji se ili nanosi na spužvu pa se postavlja na kolčiće u određenom razmaku ili se jednostavno prosipa po polju, međutim to je potrebno redovito ponavljati u razmaku od otprilike jednom tjedno.

38. Osim toga, prema iskazu vještaka, najveća šteta od divljači na kukuruzu je u mliječnoj zriobi kukuruza u kolovozu i rujnu, dok je tužitelj repelent stavljao u travnju, nakon sjetve u svibnju i zadnji puta u srpnju.

39. Prema iskazu svjedoka VŽ, tuženik je u [adresa] podigli ogradu dugačku oko 4,5 km, u proljeće 2023. godine. Ograda je visoka oko 2- 2,5 m i ukopana na način da je divljač ne može srušiti. Tuženik je također postavio električni pastir s druge strane lovišta u dužini 2 km žice i 5 km pastira, što pokriva skoro dva sela s površinom, [adresa] i [adresa]. Tužitelj nesporno nije zatražio električni pastir kako bi se ogradio od šumskog lovnog područja, iako ga je mogao dobiti za 20% cijene.

40. Slijedom navedenog, proizlazi da tužitelj nije u smislu odredbe članka 79. stavka 1. Zakona o lovstvu, na primjeren način kao dobar gospodar poduzimao mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete. Stoga, prema stavku 2. istog članka, tužitelj koji nije poduzimao mjere, dopuštene radnje i zahvate kao dobar gospodar nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač.

41. Tužitelj je tvrdio da tuženik nije vršio adekvatan odstrel divljači, međutim svoje tvrdnje nije ničim potkrijepio. Prema iskazu lovnika VŽ, država je propisala za svaku godinu koliki je odstrel i tuženik redovito održava na broju koji je propisan, a što je vidljivo i iz evidencije tuženika. Isto iskazuje i zakonski zastupnik tuženika navodeći da je za svako lovište propisana lovno gospodarska osnova, koja propisuje minimalni i maksimalni odstrel, a prema kojoj i tuženik vrši odstrel divljači na predmetnom području. Osim toga, svake se godine nad radom tuženika vrši nadzor, a Ministarstvo poljoprivrede vrši uvid u brojnost i odstrel, navodi tuženik, a tužitelj ne osporava ovaj konkretni navod. Vještak u svom nalazu ne spominje eventualnu odgovornost odnosno propust tuženika u provedbi odgovarajućih mjera. Stoga ne proizlazi da je tuženik propustio poduzeti propisane mjere radi sprječavanja štete.

42. Prema odredbi članka 76. Zakona o lovstvu, lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini (stavak 1.). U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije (stavak 2.).

43. Uzimajući u obzir sve navedene utvrđene činjenice, ne proizlazi da je tužitelj poduzeo proizlazi da sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti, pa time nisu ispunjene niti pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete koju mu je prouzročila divljač, zbog čega je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan kao u točki I. izreke presude.

44. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: OT).

45. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura, odnosno tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT), podneska od 22. studenog 2024. (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištima 3. prosinca 2024., 16. siječnja 2025., 11. veljače 2025, 7. travnja 2025. i 14. svibnja 2025. za svako u iznosu od 200,00 eura, a na sve to pripadajući PDV u iznosu od 350,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT i Tbr. 46. OT).

46. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Željka Matijević

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom Trgovačkom sudu RH u roku od 15 dana putem ovog suda.