Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-95/2024-20

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja TŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Janja Tremski, odvjetnica u Bujama, protiv tuženice CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ines Ferlin, odvjetnica u Umagu, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon glavne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i tuženice te njihovih punomoćnika, 13. lipnja 2025., objavio i

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor koji je nazvan Sporazumni raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja koji su sklopili MŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao primatelj uzdržavanja i CŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], T [adresa], kao davateljice uzdržavanja, koji je sklopljen i ovjeren od strane Općinskog suda u Pazinu-Stalna služba u Bujama Posl.br. R1-764/2019-3 od 30. prosinca 2019. godine i to u dijelu Ugovora sa naslovom Predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i to članak 5. koji glasi:

Davateljica uzdržavanja CŠ se obvezuje uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti, a primatelj uzdržavanja se obvezuje na temelju ovog Ugovora prenijeti pravovlasništva na nekretnini iz članka 4. ovog ugovora CŠ u 1/2 dijela. Članak 6. koji glasi:

U izvršenju svoje obveze uzdržavanja, davateljica uzdržavanja CŠ se obvezuje osigurati primatelju uzdržavanja: sve potrebne uvjete stanovanja i kvalitetu života na koju je navikao u stanu koji je predmet ovoga ugovora; potpunu prehranu, kupnju odjeće i obuće i ostalih potrebnih predmeta; svu potrebnu pomoć i njegu u svakodnevnom životu, pranje i glačanje rublja, pomoć u vođenju domaćinstva; financijsku pomoć; brigu oko potrebitog liječenja i smještaja u medicinsku ili drugu odgovarajuću ustanovu za starije i nemoćne.

Stranke su suglasne da se troškovi primatelja uzdržavanja za njegove režije, prehranu, potrebne predmete, liječenje i lijekove, te za ostalo što mu je potrebno podmiruje iz njegove mirovine, a ukoliko ista nije dostatna to će ostatak potrebnih sredstava za navedeno podmirivati davateljice uzdržavanja podmirivati na jednake dijelove. Članak 7. ( upisan kao članak 4. ) i to stavak 2.,3., i 4. koji glase:

Primatelj uzdržavanja izričito dopušta da se na nekretnini iz članka 4. ovoga Ugovora provede upis brisanja prava vlasništva s njegovog imena u cijelosti u istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i korist davateljice uzdržavanja (CŠ ) u 1/2 dijela, na temelju ovoga Ugovora, bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja. Primatelj uzdržavanja pridržava pravo iz stvarnog tereta na nekretnini iz članka 4. ovoga Ugovora kojim se ovlašćuje primatelj uzdržavanja da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari, novčane vrijednosti ili čine radnje na ime ostvarenja tražbine po osnovi obveze uzdržavanja od strane davatelja uzdržavanja i treće osobe koja stekne vlasništvo nekretnine iz članka 4. ovoga Ugovora.

Primatelj uzdržavanja i davateljice uzdržavanja suglasne su da se na teret nekretnine iz članka 4. ovoga Ugovora, a radi ostvarenja tražbine po osnovu uzdržavanja osnuje stvarni teret doživotnog uzdržavanja za korist primatelja uzdržavanja na temelju ovoga Ugovora bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja.

Osobna služnost

Članak 8. koji glasi:

Davateljice uzdržavanja su suglasne da se za korist primatelja uzdržavanja kao plodouživatelja osnuje pravo osobne služnosti doživotnog plodouživanja. Pravo osobne služnosti doživotnog plodouživanja osniva se na teret nekretnine iz članka 4. ovoga Ugovora, kao poslužne nekretnine, a za korist primatelja uzdržavanja TŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao plodouživatelja. Ugovorne stranke suglasno utvrđuju da se primatelj uzdržavanja- plodouživatelj već nalazi u realnom posjedu predmetne nekretnine koju ovim ugovorom prima u plodouživanje, pa se ovim ugovorom samo potvrđuje zakonska osnova na održavanje tog posjeda.

Sadržaj služnosti

Članak 9. koji glasi:

Davateljice uzdržavanja kao suvlasnice nekretnine dužne su trpjeti da se primatelj uzdržavanja kao plodouživatelj, bez obzira kolike su mu potrebe, njome služi u skladu sa njezinom namjerom, čuvajući njezino sučanstvo.

Trajanje osobne služnosti plodouživanja

Članak 10. koji glasi:

Osobna služnost plodouživanja iz članka 8. i 9. ovog Ugovora prestaje smrću primatelja uzdržavanja kao plodouživatelja.

Tabularna izjava

Članak 11. koji glasi:

Primateljice uzdržavanja izričito dozvoljavaju da se na poslužnoj nekretnini iz članka 4. ovoga ugovora u cijelosti uknjiži pravo osobne služnosti doživotnog plodouživanja za korist primatelja uzdržavanja, kao plodouživatelja, na temelju ovog Ugovora bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja, sa trajanjem do smrti primatelja uzdržavanja kao plodouživatelja.

Završne odredbe

Članak 12. koji glasi:

Za slučaj nepoštivanja odredbi ovog ugovora i promijenjenih okolnosti, stranke mogu sporazumno raskinuti ugovor, odnosno u slučaju spora zatražiti raskid pred nadležnim sudom.

Članak 13. koji glasi:

Ugovorne strane su suglasne da trošak sastava i provedbe ovoga ugovora u zemljišnim knjigama snose na jednake dijelove.

Članak 14. koji glasi:

U znak prihvaćanja prava i obveza iz ovog ugovora, ugovorne strane ga vlastoručno potpisuju.

Primatelj uzdržavanja

Davateljica uzdržavanja

MŠ

CŠ

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Buje Općinskog suda u Pazinu, brisanje zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini označenoj kao 5. suvlasnički dio: 1/6 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine opisanog kao: Stan u prizemlju, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika u ukupnoj površini od 54,32 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 583 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nastalog uknjižbom prava vlasništva, odnosno suvlasništva na ime i vlasništvo tužene CŠ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/2 dijela, temeljem Sporazumnog raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja ovjeren od strane Općinskog suda u Pazinu-Stalna služba u Bujama, Posl.br. R1-764/2019-3 od 30. prosinca 2019. godine, koji je sklopljen između tužitelja TŠ iz [adresa] i tužene CŠ iz [adresa], te se određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog Ugovora, upisom prava vlasništva u 1/2 dijela na navedenoj nekretnini na ime i vlasništvo tužitelja."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 2.100,00 (dvijetisućesto) eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. veljače 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženice radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

1. 1. U tužbi navodi da su on, kao primatelj uzdržavanja i tuženica CŠ, kao davateljica uzdržavanja, sklopili Sporazumi raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja dana 30. prosinca 2019. Ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Pazinu-Stalna služba u Bujama Posl. br. R1-764/2019-3 dana 30. prosinca 2019. Sporazumni raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja, sklopljen je između primatelja uzdržavanja – MŠ i davateljica uzdržavanja CŠ i KŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. TŠZ je supruga tužitelja, a CŠ je kćerka tužitelja. Temeljem Ugovora CŠ se uknjižila kao suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine označene kao 2266/23 kuća i dvorište od 583 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio: 1/6 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine opisanog kao: Stan u prizemlju, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika u ukupnoj površini od 54,32 m2, dok je CŠZ također uknjižena kao suvlasnica u 1/2 dijela navedene nekretnine, a u korist tužitelja je uknjižena osobna služnost plodouživanja. U skladu sa odredbom članka 5. Ugovora davateljica uzdržavanja CŠ se obvezala uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti, a primatelj uzdržavanja se obvezao prenijeti pravo vlasništva na nekretnini iz članka 4. Ugovora na njezino ime i vlasništvo u 1/2 dijela. Primatelj uzdržavanja je ispunio svoju obvezu u cijelosti, a davateljica uzdržavanja CŠ ne ispunjava svoje ugovorne obveze. Naime, temeljem članka 6. Ugovora, davateljica uzdržavanja je u obvezi osigurati primatelju uzdržavanja sve potrebne uvjete stanovanja na koje je navikao u stanu koji je predmet Ugovora; potpunu prehranu, kupnju odjeće i obuće i ostalih potrebnih predmeta; svu potrebnu pomoć i njegu u svakodnevnom životu, pranje i glačanje rublja, pomoć u vođenju domaćinstava; financijsku pomoć; brigu oko potrebitog liječenja i smještaja u medicinsku ili drugu odgovarajuću ustanovu za starije i nemoćne, za slučaj smrti sahraniti davatelja uzdržavanja prema njegovoj želji, o svom trošku prema mjesnim običajima. Od dana kada je sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pa do podnošenja tužbe, tuženica ne ispunjava niti jednu obvezu iz Ugovora. Pune četiri godine tuženica nije niti jedanput nazvala primatelja uzdržavanja telefonom, ne javlja se na telefonske pozive tužitelja, niti jedanput nije posjetila tužitelja u stanu u kojem živi sa suprugom, ne vodi brigu o njegovim potrebama za liječenjem, ne vodi brigu o njegovim uvjetima stanovanja, ne vodi brigu o njegovoj prehrani, odjeći, obući, potrebnoj pomoći u vođenju domaćinstva, niti o financijskoj pomoći. Tuženica ne pokazuje apsolutno nikakav interes za tužitelja, ne zove tužitelja niti za rođendan ili blagdane. Tužitelj ističe da je obveza tuženice da utvrdi da li mu je nešto potrebno, a to znači da nazove telefonom ili dođe osobno da vidi situaciju i stanje tužitelja i stana u kojem živi. Nije dužan tužitelj zahtijevati od tužene da ispunjava svoje obveze, već ih je ona, po samom ugovoru, dužna ispunjavati. Tužitelj potvrđuje da živi sa suprugom MŠZ, e da ona u cijelosti ispunjava sve obveze iz Ugovora (što bi činila i da nema Ugovora), a s druge strane, druga ugovorna strana, tužena, ne ispunjava niti jednu preuzetu obvezu, a svojim stavom pokazuje da niti u budućnosti nema namjeru ispunjavati ugovorne obveze, te ne pokazuje niti minimum interesa za bilo koji aspekt života tužitelja, koji je u dobi od 84 godine. Tako, primjera radi, tužena ne zna ništa o zdravstvenom stanju tužitelja, jer se uopće o tome ne informira; ne zna da li je tužitelj posjećivao liječnike i iz kojih razloga, da li je mu je potrebna liječnička pomoć ili mu nije potrebna (što može saznati samo ukoliko nazove tužitelja telefonom ili ga dođe posjetiti). Očito je da se tužena, nakon sklapanja Ugovora i uknjižbe prava vlasništva na nekretnini koja je predmet Ugovora, potpuno distancirala od tužitelja, a što je još bitnije u ovom postupku, ne ispunjava niti jednu jedinu obvezu iz Ugovora, iako je to dužna činiti.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Čini nespornim da su tužitelj s jedne strane, te ona i VŠ iz [adresa] s druge strane, sklopili pred sudom Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja dana 30. prosinca 2019. Ističe da su za ovu pravnu stvar bitne okolnosti u kojima su navedeni sporazumi sklopljeni. Nekretnina koja je predmet Sporazuma o dosmrtnom uzdržavanju, jest obiteljski stan u kojem je tužena kao kći tužitelja rođena i odrasla. Nakon smrti njezine majke, te ujedno tadašnje supruge tužitelja, 2002., tijekom ostavinskog postupka parnične su se strane dogovorile da će predmetni stan (iako najmanje bračna stečevina pok. majke tužene) pripasti tužitelju, jer u njemu živi, no uz sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg će se tužena obvezati uzdržavati tužitelja u slučaju potrebe za takvim uzdržavanjem, a obiteljski stan će po njegovoj smrti pripasti njoj kao jedinom potomku tužitelja. Sukladno navedenom, parnične strane su pred naslovnim sudom sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 30. ožujka 2009. U međuvremenu, tužitelj je započeo vezu sa MŠZ. Predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju uredno se izvršavao gotovo 10 godina, kada je tužitelj dana 30. travnja 2019. podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, sudskog raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i utvrđenja raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. Predmetni spor se pred naslovnim sudom vodio pod posl. br. P-1370/2019. Motiv tužitelja za pokretanje navedenog parničnog postupka bio je taj da omogući svojoj tada već izvanbračnoj partnerici KŠZ, da za slučaj njegove smrti naslijedi predmetni stan u kojem i danas žive, kao jedinu njegovu imovinu, a kako je to tužitelj izrijekom i objasnio tuženoj. S obzirom na navedeno, tužena je naposljetku pristala da tužitelj ostvari svoju želju i omogući svojoj izvanbračnoj partnerici stjecanje predmetnog stana, no pod uvjetom da tuženoj preostane barem ½ dijela stana koji je imao po zakonu pripasti njezinoj pok. majci. Stoga su parnične strane, u duhu postignutog dogovora, predmetni spor riješile mirnim putem,. Međutim, kako je komunikacija (i donosi) između tužitelja i tužene te VŠZ kao treće osobe, bila poprilično narušena uslijed pokrenutog parničnog postupka, kao i pobude na strani tužitelja i VŠZ za pokretanjem navedenog postupka, želja i namjera je svih ugovornih strana u konačnici bila da se sporna nekretnina podijeli na ½ dijela tuženoj i KŠZ kao tužiteljevim jedinim zakonskim nasljednicama, da se tužitelj osigura da prijenosom vlasništva na tuženu i MŠZ ne ''ostane na cesti'', pa je stoga osnovano pravo doživotnog plodouživanja u njegovu korist, da se tužitelju osigura financijska pomoć ukoliko ne bude u mogućnosti sam podmiriti tekuće i izvanredne troškove nužne za dostojanstveni život, jer mu naime, nikakav pomoć nije bila potrebna u vrijeme zaključenja spornog sporazuma, a sve to uz minimalnu potrebu po međusobnim kontaktima. Upravo uslijed navedenog u čl. 6. sporazuma dodan je st. 2. kojeg tužitelj u tužbi (namjerno) ne citira, a koji članak u cjelini glasi: ''U izvršavanju svoje obveze uzdržavanja, davateljice uzdržavanja se obvezuju osigurati primatelju uzdržavanja: sve potrebne uvjete stanovanja i kvalitetu života na koju je navikao u stanu koji je predmet ovog Ugovora, potpunu prehranu, kupnju odjeće i obuće i ostalih potrebnih predmeta, svu potrebnu pomoć i njegu u svakodnevnom životu, pranje i glačanje rublja, pomoć u vođenju domaćinstva, financijsku pomoć, brigu oko potrebitog liječenja i smještaja u medicinsku ili drugu odgovarajuću ustanovu za starije i nemoćne, za slučaj smrti, sahraniti prema njegovoj želji, o svom trošku prema mjesnim običajima. Stranke su suglasne da se troškovi primatelja uzdržavanja za njegove režije, prehranu, potrebne predmete, liječenje i lijekove, te za ostalo što mu je potrebno podmiruju iz njegove mirovine, a ukoliko ista nije dostatna, to će ostatak potrebnih sredstava za navedeno podmirivati davatelji uzdržavanja na jednake dijelove.’’ Dakle, obveza tužene i VŠZ prema predmetnom ugovoru, a u duhu postignutog sporazuma radi okončanja spora te uređenja međusobnih odnosa svih triju aktera, bila je financijsko pomaganje tužitelja u slučaju potrebe za takvom pomoći, odnosno u slučaju da njegova mirovina ne bude dostatna, a kako je to izrijekom i nedvosmisleno stipulirano čl. 6. st. 2. predmetnog Ugovora. Od dana sklapanja uvodno naznačenog sporazuma, pa do danas, tužitelj je tuženu kontaktirao ukupno tri puta. Tužena je početkom listopada 2021. u svom poštanskom sandučiću pronašla rukom pisano pismo potpisano po tuženiku, bez naznačenog datuma, a u kojem od nje zahtjeva plaćanje troškova za farbanje stana. Tužena je putem svoje odvjetnice odgovorila na zatečeno pismo, zahtijevajući dodatne informacije prije nego izvrši plaćanje na račun za koji nije bilo naznačeno niti u čijem je vlasništvu. Na potonji odgovor, tužena nije primila očitovanje tužitelja. Tužena je dana 17. studenog 2023. primila poziv tužitelja putem kojeg ju je tužitelj optužio za neizvršavanje obveza iz sporazuma te izrazio svoju želju za raskidom sporazuma, a na izričito pitanje tužene koliko mu novaca treba, tužitelj je odgovorio da njemu ne treba novac, već da želi da predmetni stan pripadne samo njegovoj, pokazalo se, već tada bračnoj supruzi. Ubrzo nakon potonjeg poziva, tužena je dana 21. studenog 2023. primila novo pismo tužitelja u kojem isti potvrđuje da tužena nije dobrodošla u njegovu kuću jer da su ona ''i njezina prijateljica tri godine jele i pile i satima oduzimale naše slobodno vrijeme (tužiteljevo i od gđe. VŠZ; op. tužene)…'', potvrđuje da je postupak koji je vodio protiv tužene pred Naslovnim sudom pod posl.br. P-1370/2019, vodio ''zbog C a zbog toga što sam (tužitelj, op. tužene) želio nagraditi tu ženu, koja već godinama živi sa mnom i pruža mi sve što mi je pružala tvoja (tuženičina, op. tužene) majka.'', optužuje da ne ispunjava obvezu iz sporazuma, koji je dakle sklopljen radi nagrađivanja C, na način da se ne javlja na pozive (od kojih je primila samo jedan i na njega se javila), ne zove za rođendane, blagdane itd., dok tužitelj s druge strane nije smatrao potrebnim tuženu, ako ništa drugo, obavijestiti da je sklopio brak u siječnju 2023., optužuje tuženu da je zbog nje ''dva puta bio u pred infarktnom stanju.'' Tužena je na navedeno pismo tužitelja odgovorila pismeno dana 29. studenog 2023. u kojem mu je ponovo objasnila u čemu se sastoji obveza uzdržavanja koju su preuzele tužena i gđa. VŠZ, te da je tužena voljna izvršavati preuzete obveze onako kako su ugovorene, ako joj to tužitelj dopusti. Na ostale navode tužitelja, tužena je odgovorila, a kod kojeg odgovora i dalje ostaje, kako slijedi (citat): "U telefonskom razgovoru koji je prethodio tvome pismu, jasno sam te pitala koliko novaca ti je potrebno i da ću ti isti dati. Međutim, svrha tvojeg poziva, ispostavilo se, nije bila da mi uputiš određeni zahtjev u smislu čl. 6. ugovora, odnosno da me zatražiš određeni novčani iznos za bilo koje od prednje citiranih potreba (što si izrijekom i potvrdio riječima - ne treba mi tvoj novac) već da mi optužiš za neizvršavanje mojih obveza koje si ti definirao kao obvezu redovitog posjećivanja i zvanja. To nije moja obveza, iako bi rado to činila, međutim neću postupati protivno želji gospođe VŠZ, koja mi je jasno rekla da te moje posjete uznemiruju, a to i ti sam potvrđuješ u ovom pismu u dijelu u kojem govoriš kako sam ja svojim posjetima tebi i gospođi VŠZ oduzimala slobodno vrijeme, a sudjelovanjem na zajedničkim ručkovima, oduzimala još i novac. Sjećam se također, nakon završetka ročišta 30. prosinca 2019. na kojem smo sklopili predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kako si mi pred mojom odvjetnicom rekao ''zbogom CŠ, da se više nismo ni vidjeli ni čuli''. Upravo zbog toga što ti nisi želio moje posjete i kontakt, ugovorili smo financijsko uzdržavanje, kako bi izbjegli neugodnosti, a opet kako bi tebi osigurali potrebno uzdržavanje. No, kako ja ne živim s tobom, ne znam i ne mogu znati kada ti je što potrebno. Stoga, tvoja ili bolje rečeno od gospođe VŠZ je dužnost mene obavijestiti o tome koliko novaca i za što moram dati. Ja od nje nisam do danas primila niti jedan zahtjev bilo usmeni ili pismeni. Primila sam tvoje pismo u vezi radova u stanu, na koje sam ti lijepo odgovora da nemam problem dati novac, ali da mi kažeš da li me za to pitaš kao primatelj uzdržavanja ili kao suvlasnicu stana, da li se radi o 1/2 dijela iznosa koji sam ja kao davateljica uzdržavanja eventualno dužna platiti ili se radi o punom iznosu, sa zamolbom da me u buduće unaprijed obavijestiš kada je potrebno izvršavati određene radove u stanu kako bi i ja (ukoliko me se financijski tereti) mogla sudjelovati u izboru najisplativije ponude. Nisam primila odgovor u skladu sa mojim zahtjevom. (…) Ljubazno bi te zamolila da, ako možeš, ne pišeš takve stvari, već ukoliko nemaš lijepih riječi za mene, onda se držiš ugovora i zoveš me i pišeš mi samo u vezi stvari koje su ti potrebne, a ja sam dužna platiti. Smatram da će za oboje tako biti puno bolje, na način da ćeš ti dobiti ono što ti treba, a ja se neću uznemiravati zbog tvojih poprilično uvredljivih riječi. A onda, možda jednog dana, se naš odnos vrati na ono što je bio pretežitog mog života - odnos ljubavi i razumijevanja između oca i njegove jedine kćeri.''

Umjesto očitovanja na odgovor tužene od 27. studenog 2023., tužena je primila tužbu tužitelja podnesenu u ovoj pravnoj stvari, te je ujedno primitkom vjenčanog lista priloženog tužbi, doznala da je tužitelj, njezin otac, stupio u brak s MŠZ. Slijedom navedenog, tužitelj u razdoblju od četiri godine od sklapanja spornog sporazuma, tuženoj uopće nije dao priliku da izvrši obvezu iz sporazuma, uz veoma upitnu činjenicu da li je uopće bilo potrebe za financijskim pomaganjem tužitelja. Tužena je jasno dala do znanja da želi izvršavati preuzetu obvezu onako kako je ugovorena, no želja tužitelja je sasvim suprotna, njemu očigledno nije u interesu da tužena izvršava obvezu uzdržavanja, već se po drugi put predomislio, te sada umjesto ½ dijela stana, svojoj bračnoj partnerici želi ostaviti cijeli stan, a s obzirom da ga u toj namjeri smeta tužena, nastoji ponovo isprovocirati razloge za raskid spornog sporazuma koji je sklopljen s vrlo jasno i precizno ugovorenim obvezama, upravo da ne bi bilo dvojbe koja je čija dužnost po navedenom sporazumu. Pri tome, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je aleatorni pravni posao kod kojeg u trenutku njegova sklapanja činidbe su još nepoznate u smislu primjerice duljine trajanja ili opseg činidbe. Stoga, činjenica da tužitelju u četiri godine očito nije trebala financijska pomoć tužene, ne znači da tužena ne izvršava svoje obveze, jer nije niti imala što izvršiti, a što posljedično znači da nisu ispunjene pretpostavke za raskidom navedenog sporazuma, neovisno o tome što se tužitelj predomislio i u ovom trenutku mu takav ugovor nije po volji. Slijedom iznijetog, tužena predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog.

3. Očitujući se na navode tuženice iz odgovora na tužbu, tužitelj je u podnesku od 9. lipnja 2024. naveo da je predmet tužbenog zahtjeva raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji je nazvan Sporazum o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja ( u daljnjem tekstu Ugovor ), koji je ovjeren dana 30. prosinca 2019. od strane Općinskog suda u Pazinu-Stalna služba u Bujama, Posl. br. R1- 764/2019-3. Točno je da su stranke 2009. sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da je tužitelj 2019. ustao tužbom protiv tužene radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a postupak se vodio pod Posl. br. P-1370/2019. i da to nije sporno. Taj postupak je završio nagodbom stranaka, a rezultat toga je sklapanje predmetnog Ugovora. Iako tužena navodi da je u tom postupku pristala udovoljiti želji tužitelja, činjenično stanje je sasvim drugačije. Tužena niti tada nije ispunjavala obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je tužitelj pokrenuo parnični postupak radi raskida istog. Da je tužena ispunjavala ugovorne obveze tužitelj nikada ne bi pokrenuo postupak radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Svi ostali navodi su irelevantni za ovaj postupak i nisu točni. Za ovaj postupak uopće nije od značaja ništa od onoga što se navodi vezano za Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ovdje se radi o sasvim novim okolnostima i sasvim novom tužbenom zahtjevu. Očito je da tužena tumači odredbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju onako kako njoj odgovara. Tužena citira odredbu članka 6. Ugovora-Sporazuma, ali očito tumači navedenu odredbu kako joj odgovara. Tako navodi da je želja i volja stranaka prilikom sklapanja Ugovora bila da nekretnina, vlasništvo tužitelja – stan, nakon smrti tužitelja pripadne tuženoj i njegovoj supruzi KŠZ, svakoj u 1/2 dijela. Da je kao davateljica uzdržavanja navedena i CŠZ da ne bi „ostala na cesti”, pa da je zbog toga osnovano pravo doživotnog plodouživanja u korist tužitelja. Tužitelj navodi da ovakvo objašnjenje zaista nema nikakve logike, niti je životno, niti je to bila volja stranaka. Nadalje, tužena citira odredbu članka 6. Ugovora-Sporazuma, te navodi da tužitelju u stvari ne treba nikakva financijska pomoć, odnosno da mu nije trebala u vrijeme zaključenja Ugovora, a vrhunac tumačenja stvarne volje stranaka je navod da stranke imaju minimalnu potrebu za međusobnim kontaktima. To naravno nigdje u Ugovoru-Sporazumu ne piše, a i postavlja se pitanje kako će davatelj uzdržavanja uopće izvršavati ugovorne obveze kada tvrdi da, po njezinom mišljenju, primatelju uzdržavanja – tužitelju, u stvari ništa ne treba, niti financijski, niti na bilo koji drugi način, a nisu potrebni niti bilo kakvi međusobni kontakti, odnosno da postoji minimalna potreba za međusobnim kontaktima. Proizvoljno tumačenje Ugovora-Sporazuma je potpuno neprihvatljivo, a može se reći i da dodatno vrijeđa tužitelja-primatelja uzdržavanja. Što se tiče navoda da je tužitelj 2021. pismenim putem tražio da mu se financijski pomogne oko troškova farbanja stana, to je točno. Međutim odgovor tužene, također pismeni, sveo se na to da je ona odbila financijski pomoći oko farbanja stana. U tom dopisu tužena navodi da je trošak previsok, da mora unaprijed biti obaviještena o namjeri farbanja stana, da joj se moraju dostaviti ponude izvođača, da bi se izabrala najbolja ponuda. Da neće platiti navedeni iznos na tekući račun koji je naznačen u pismu jer ne zna čiji je to tekući račun i na kraju postavlja pitanje da li je njoj zahtjev upućen kao davateljici uzdržavanja ili kao suvlasnici stana. Navodi da ukoliko joj je dopis upućen kao davateljici uzdržavanja onda je ona u obvezi financijski sudjelovati samo u 1/4 dijela, jer je 1/2 dijela dužna podmiri gospođa CŠZ, a drugu polovinu tužitelj, jer je korisnik stana, a da će tužena sudjelovati samo ukoliko on nema dovoljno financijskih sredstava, te dodaje i traži dokaz da je gospođa CŠZ podmirila svoju obvezu (3/4 dijela) i potvrdu da priloženi račun na koji se zahtijeva uplata troškova pripada gospođi CŠZ. Iz svega slijedi, da se tužitelj obratio za financijsku pomoć tuženoj samo jedanput, te da mu je ona odgovorila na opisani način, što ga je potpuno šokiralo. Naime, od čovjeka koji u tom trenutku ima 81 godinu, ona traži da pribavi ponude izvođača, da mu stručno i pravno objasni njezinu poziciju u sudjelovanju u sufinanciranju farbanja stana, da mu dostavlja dokaze, a vrhunac je kako je tužena matematički objasnila koliki bi bio njezin udio u sufinanciranju farbanja stana. Tužitelj posebno ističe da je on rođen 1940., da se radi o ozbiljnim godinama (ima 84 godine), da godine donose bolesti, a time i smanjenu mogućnost aktiviranja u svakodnevnom životu, te da se ne mogu od tužitelja tražiti aktivnost koja je primjerena punom mlađim osobama. Iz odgovora na tužbu jasno se vidi da tužena ne ispunjava obveze koje je preuzela Ugovorom-Sporazumom. Jasno je da je i ona svjesna da ugovorne obveze ne ispunjava, ali nalazi opravdanje za svoje postupke. Tako slijedi da ona krivi gospođu CŠZ što kao kćerka i davateljica uzdržavanja ne zove telefonom svoga oca-primatelja uzdržavanja, što ga ne posjećuje i što se uopće ne interesira o tome da li mu je nešto potrebno ili kakvog je zdravstvenog stanja. Tužena nadalje potpuno pogrešno smatra da je dužnost davatelja uzdržavanja nju obavještavati o svemu što mu je potrebno, odnosno da je dužnost tužiteljaprimatelja uzdržavanja da zahtijeva od tužene- davateljice uzdržavanja da ispunjava svoje ugovorne obveze. Tužitelj je svoju ugovornu obvezu ispunio, a dužnost je tužene da ispunjava svoje ugovorne obveze, već prema samom Ugovoru-Sporazumu kojega je potpisala. Nije točno da tužitelj nije dao tuženoj priliku da ispuni svoje ugovorne obveze. Tužena, od sklapanja Ugovora, ne ispunjava niti jednu preuzetu obvezu, a svojim stavom pokazuje da to nema namjeru činiti niti u budućnosti, niti pokazuje bilo kakav interes za bilo koji aspekt života tužitelja. Još jedanput tužitelj ponavlja da tužene ne zna ništa o njegovom zdravstvenom stanju jer se uopće o tome ne informira; ne zna da li mu je potrebna liječnička pomoć ili mu nije potrebna; ne zna da li mu je potrebna financijska pomoć ili mu nije potrebna; da li ima sve potrebne uvjete stanovanja i kvalitetu života na koju nje navikao u stanu koji je predmet Ugovora; da li ima svu potrebnu pomoć i njegu u svakodnevnom životu. Potpuno pogrešno tužena upire da je ona dužna sudjelovati samo u financijskom aspektu života tužitelja, a i to samo ukoliko njegova mirovina nije dostatna, dok ostale ugovorne obveze očito ne prihvaća, a za komunikaciju sa tužiteljem i tako navodi da je „potreba za međusobnim kontaktima minimalna”. Osim toga, tužena i sama navodi da nije izvršavala ugovorne obveze jer nije imala što izvršiti. Tužitelj smatra da iz odgovora na tužbu jasno proizlazi da i sama tužena navodi da ne ispunjava ugovorne obveze, time da ona navodi da se nije imalo što izvršiti.

4. U dokaznom postupku pročitani su Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 30. prosinca 2019. (str. 7-12), izvadak iz matice vjenčanih (str. 13-14), izvadak iz zemljišne knjige (str. 15-19), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30. ožujka 2009. i potvrde o ovjeri tog ugovora od 27. svibnja 2009. (str. 33-35), dopis (str. 36), dopis (str. 37-38), povratnica (str. 39), ispis telefonskih poziva (str. 40), dopis (str. 41-42), dopis (str. 43-44) i povratnica (str. 45). Pored toga izveden je dokaz saslušanjem svjedokinja ŽŠ, NŠ, ZŠ i VŠZ te svjedoka DŠ koji su saslušani na ročištu od 31. ožujka 2025. (str. 64-69), saslušanjem svjedoka JŠ i svjedokinje LŠ te saslušanjem tužitelja TŠ i tuženice AŠ kao parničnih stranaka, koji su saslušani na ročištu od 1. travnja 2025. (str. 70-78).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se zbog neispunjenja raskine ugovor koji je nazvan Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodauživanja, koji je sklopljen i ovjeren od strane Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie pod posl. br. R1-764/2019-3 dana 30. prosinca 2019., između tužitelja kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davatelja uzdržavanja, te posljedično tome da se uspostavi zemljišno knjižno stanje koje je postojalo prije provedbe navedenog Ugovora u zemljišnim knjigama, sve u smislu odredbe čl. 583. Zakona o obvezim odnosima (Narodne Novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u nastavku: ZOO) u vezi s čl. 589. ZOO-a.

7. Između stranaka nije sporno:

- da su tužitelj MŠ, kao primatelj uzdržavanja i tuženica CŠ, kao davatelj uzdržavanja, 30. ožujka 2009. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je potvrđen od strane ovog suda pod posl. br. R1-36/09-3 dana 27. svibnja 2009., a predmet kojega je bio stan u [adresa];

- da je tužitelj 2019. podnio tužbu protiv tužene radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i da se postupak vodio pod posl. br. P-1370/2019, a koji je završen nagodbom stranaka i rezultat kojega je sklapanje predmetnog ugovora nazvanog Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 30. prosinca 2019. (u nastavku: ugovor o dosmrtnom uzdržavanju), između tužitelja kao primatelja uzdržavanja te tužene i VŠZ, kao davatelja uzdržavanja, a koji je sklopljen i ovjeren od strane Općinskog suda u Pazinu-Stalna služba u Bujama Posl.br. R1-764/2019-3 od 30. prosinca 2019.;

- da je tužena na temelju ugovora nazvanog Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 30. prosinca 2019. uknjižena u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica u ½ dijela stana – etažno vlasništvo (E-5) u [adresa] (CŠZ suvlasnica u ½ dijela stana);

- da je predmetni ugovor proveden u zemljišnoj knjizi u cijelosti.

8. Sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neispunjenja obveza od strane tužene kao davatelja uzdržavanja.

9. Čitanjem ugovora nazvanog Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 30. prosinca 2019. utvrđeno je da su s danom sklapanja tog Ugovora tužitelj i tužena sporazumno raskinuli ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili 30. ožujka 2009. te da su se tužena i treća osoba VŠ, kao davatelji uzdržavanja, obvezali uzdržavati tužitelja kao primatelja uzdržavanja do njegove smrti, a on se obvezao na temelju tog Ugovora istima prenijeti pravo vlasništva na stanu – etažno vlasništvo (E-5), upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na jednake dijelove, odnosno svakoj u ½ dijela.

9. 1. Prema čl. 6. tog Ugovora davateljice uzdržavanja su se obvezale osigurati primatelju uzdržavanja: sve potrebne uvjete stanovanja i kvalitetu života na koju je navikao u stanu koji je predmet toga ugovora, potpunu prehranu, kupnju odjeće i obuće i ostalih potrebnih predmeta, svu potrebnu pomoć i njegu u svakodnevnom životu, pranje i glačanje rublja, pomoć u vođenju domaćinstva, financijsku pomoć; brigu oko potrebitog liječenja i smještaja u medicinsku ili drugu odgovarajuću ustanovu za starije i nemoćne. Stranke su se suglasile da se troškovi primatelja uzdržavanja za njegove režije, prehranu, potrebne predmete, liječenje i lijekove, te za ostalo što mu je potrebno podmiruje iz njegove mirovine, ako ista nije dostatna da će ostatak potrebnih sredstava za navedeno podmirivati davateljice uzdržavanja na jednake dijelove.

10. O spornoj činjenici je li tužena izvršavala svoje obveze iz "ugovora o dosmrtnom uzdržavanju", saslušani su svjedoci ŽŠ, NŠ, ZŠ, VŠ, ĐŠ, JŠ i LŠ te tužitelj i tuženica.

10. 1. Iz iskaza svjedokinje ŽŠ proizlazi da poznaje tužitelja i tuženicu jer su bili susjedi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa]. Ona je tamo rođena, a tužitelj se doselio čini joj se 1964. Ona se odselila s te adrese 1982. te se ponovno vratila 2023., iako ima prijavljeno prebivalište na [adresa], živi na dvije adrese. Tužitelj je otac tuženice. Tuženica je živjela s ocem dok se nije udala i odselila. Ne zna kada je to bilo. Tužitelja viđa svaki dan, a tuženicu uopće ne viđam. Svjedokinja priča s tužiteljem i njegovom suprugom te zna pitati za tuženicu s obzirom da zna da je bolesna. Iz razgovora s njima zna da postoje problemi u odnosima s tuženicom, ali ne zna detalje. Ona tuženicu nikada nije vidjela u razdoblju od 2019. do dana davanja iskaza, da posjećuje svog oca. Tužitelj joj je znao pričati da mu je teško što ga kćer CŠ ne posjećuje. Nije joj rekao razloge zašto ga kćer ne posjećuje, a ona ga nije pitala. Ne viđa tuženicu pa nije bilo prilike da ju pita, odnosno da tuženica nju pita o zdravstvenom stanju njezina oca. Budući da svjedokinja posjećuje tužitelja i da se raspituje za njegovo zdravstveno stanje, njemu bude neugodno što se o tome ne raspituje njegova kćer CŠ. Ona nikada nije vidjela da je tužiteljeva kćer CŠ njemu donijela namirnice i potrepštine ili da mu je u bilo čemu drugome pomagala. Navela je da su joj tužitelj i njegova supruga pričali da su odkada je tuženica bolesna uspostavili kontakt s njom, odnosno da je otac više puta posjećivao, misli i u bolnici te da je u vezi njene bolesti komunicirao s liječnicima, odnosno misli da je tužitelj svoju kćer uputio na neke specijaliste. Ta komunikacija je bila na početku kada se tuženica razboljela, misli prije godinu dana. Jedno vrijeme je ta komunikacija trajala te je nakon toga prekinuta misli od strane tuženice te po onome što zna oni danas nisu u kontaktu. Tužitelj joj se u posljednjih pet godina nikada nije požalio da mu nedostaje hrane, odjeće ili nekih drugih životnih potrepšitina.

10. 2. Svjedokinja NŠ iskazala je da poznaje tužitelja od 1981. kada se sa suprugom doselila u zgradu u blizini njegove. Ona i suprug su tada živjeli kod njenog ujaka, tako je bilo do 1990. kada su se odselili. Budući da je gospođa koja je živjela kat iznad tužitelja čuvala unuka njenog ujaka, ona je znala otići po njega nakon posla pa je znala vidjeti tužitelja i njegovu pokojnu suprugu VŠ. Danas rijetko dolazi tamo. Poznaje i tuženicu jer je ona tužiteljeva kćerka i ona je živjela u stanu s ocem, ali je odselila kada se, čini joj se udala. Svjedokinja je ostala u kontaktu s tužiteljem nakon što se odselila te je znala svako toliko doći kod njega. Zadnji put je bila kod njega prošlu godinu, no on sve ove godine pa tako i u razdoblju od 2019. pa do danas nju posjeti na njenom radnom mjestu, iako je umirovljenica još uvijek radi na četiri sata. Prvo je dolazio kod nje u robnu kuću, a od prosinca 2024. dolazi na tržnicu u [adresa] gdje radi, odnosno prepravlja robu. Do prije 6 – 7, a možda i 8 godina tužitelj je za svoju kćer CŠ dolazio u banku kod tržnice u [adresa] plaćati račune, uplaćivati polog te obavljati sve što je bilo potrebno za kćer. Od tada više to ne radi. Kada ga je pitala zašto više ne dolazi u banku rekao joj je da nije u dobrim odnosima s kćerkom CŠ, da ga ne posjećuje, da ga ne zove, ne čestita rođendan. S obzirom da zna koliko je bolno kada roditelj nema kontakta sa svojim djetetom, znala ga je svako toliko, svaka dva, tri mjeseca u razgovoru pitati je li u kontaktu sa kćerkom CŠ, na što bi on uvijek odgovorio da nemaju nikakvih kontakata. Kada bi tužitelja pitala u vezi kćeri na njemu bi vidjela da mu je to jako bolno jer je kćer CŠ, koja mu je jedino dijete, obožavao, jednako kao i njezinog prvog supruga. Kada je unatrag nekoliko mjeseci od tužitelja saznala da mu je kćerka CŠ bolesna, on joj je sam počeo pričati da je pokušao stupiti u kontakt s tuženicom te ju je posjetio u bolnici u Puli, a posjetio ju je i u njezinu stanu. Čak joj je rekao da je pokušao stupti u vezi s nekim specijalistima u Zagrebu jer njegova kćer CŠ treba presaditi jetru. Bilo joj je drago kada je čula da su uspostavili kontakt. Prije otprilike dva mjeseca ponovno ga je pitala kako je CŠ te je li došla na red za presađivanje jetre, na što joj je odgovorio da više nisu u kontaktu. Nije joj rekao tko je prekinuo kontakt, u te detalje nije ulazila. Tužitelj joj se nije zadnjih pet godina žalio da mu nedostaje hrane, odjeće ili drugih potrepština za život. Po njenim saznanjima, on ima mirovinu, te joj se nije žalio da mu nešto nedostaje. Nije joj poznato je li još netko sklopio ugovor 2019., ali joj se čini da se osim tužiteljeve kćeri CŠ i tužiteljeva partnerica VŠ obvezala da će se brinuti o tužitelju, odnosno njih dvije zajedno. Tužitelj joj se nikada žalio da njegova sadašnja partnerica VŠ ne izvršava obveze iz ugovora. Poznajući njegovu partnericu VŠ navela je da je ona prije svega domaćica i požrtvovna osoba, kao što je bila i njegova prva supruga. Ranije, do prije 6 do 8 godina odnos između tužitelja i njegove kćeri CŠ je bio super, nije bilo problema. Ne zna što se između njih dogodilo.

10. 3. Svjedok ĐŠ iskazao je da poznaje tužitelja od 1962. kada je kao naučnik za autolimara radio u Istra Auto, a tužitelj je tamo došao raditi. Oboje su došli iz [adresa]. Čim je čuo da je iz [adresa] odmah su si počeli međusobno pomagati te su se sprijateljili. Postao mu je i vjenčani kum kada se oženio s VŠ, sa sadašnjom suprugom. Poznaje i tuženicu jer je ona njegova kćerka. S tužiteljem se viđa po potrebi, dođu jedan kod drugoga, ali se svaki dan i sretnu u Konzumu u [adresa] te popričaju. Tako je i ovih zadnjih godina, a i danas. U tim razgovorima mu se znao potužiti da otprilike zadnje četiri godine ne komunicira s kćerkom CŠ. Nije ga pitao za razloge. Nije bilo potrebe jer zna što je sve za nju učinio te joj ništa loše nije napravio. Kada bi ga pitao na rođendan je li mu kćerka čestitala rođendan, on bi mu rekao da ga nije ni nazvala. Ranije su on i kćerka su bili u dobrim odnosima te ga je ona posjećivala, a on je to znao vidjeti kada bi bio kod tužitelja. Zadnjih pet – šest godina nikada nije vidio da ga je kćerka CŠ posjetila te da mu je donijela hranu ili da se na neki drugi način brine o njemu. Svaki put kada se susretne s tužiteljem, on mu se potuži da je žalostan što ga je kćerka CŠ odbacila, a on joj je toliko toga njoj napravio u životu. Poznato mu je da je tužitelj krajem 2024. uspostavio kratak kontakt s kćerkom CŠ. To je trajalo možda dva tjedna, a nakon toga on je prekinuo kontakt jer je vidio da nema nade njihov odnos i jer je netko ponovno utjecao na CŠ. To zna jer mu je tužitelj rekao i ispričao da su se u tom vremenu čuli i da je on odlazio kod nje. O tužitelju danas brine njegove sadašnji supruga VŠ. Tužitelj mu nije pričao da su u obitelji sklapali i raskidali nekakve ugovore. Tužitelj je u ovom postupku tužio kćer CŠ zbog nepravde koja mu se nameće jer bi njegova kćer CŠ htjela uzeti ono što joj ne pripada. Po njegovoj priči zaključuje da bi njegova kćer CŠ htjela dobiti nešto poslije njegove smrti, a on to ne želi. Tužitelj mu se nikada nije žalio da mu nedostaje nešto.

10. 4. Iz iskaza svjedokinje ZŠ proizlazi da poznaje tužitelja od 1964. jer su zajedno radili u Istra Auto. Postali su veliki prijatelji jer je i njen suprug radio u Istra Auto, a postali su vjenčani kumovi prije dvije godine, odnosno ona i suprug su bili TŠ kumovi kada se on ženio sa suprugom VŠ. Oni se druže jako često, otprilike jednom tjedno. Oni odlaze kod njega, a i on dolazi kod njih. Poznaje tuženicu jer je ona tužiteljeva kćerka. Zadnjih pet – šest godina njegova kćer CŠ ga ne posjećuje te je nikada nije vidjela u stanu kod tužitelja. Prije toga su oni bili u dobrim odnosima. Ne zna razloge zašto više nisu u dobrim odnosima niti u kontaktu. Zadnjih pet – šest godina njegova kćerka ga niti na koji način nije pomagala. Tužitelj joj je pričao da su problemi između njega i kćerke nastali zbog stana jer bi jedna polovica stana trebala pripadati kćerki CŠ, a druga polovica njegovoj supruzi VŠ, ne zna gdje je tu nastao problem. Zadnjih pet – šest godina tužitelj joj se stalno žalio i bio jako tužan zbog toga što ga kćerka CŠ ne posjećuje. Tužitelj joj je uvijek govorio da ga kćerka CŠ nikada ne zove, niti za rođendan. Ranije kada su bili u dobrim odnosima, zajedno su slavili rođendane jer je tužitelj rođen 15. siječnja, a tuženica 18. siječnja. Nešto je čula da su CŠ i otac sklopili nekakav ugovor, ali kako ne zna detalje nije htjela reći nešto krivo. O tužitelju brine njegova sadašnja supruga VŠ. O njemu se brine jako dobro. Tužitelju ništa ne nedostaje. Ovaj postupak se vodi jer tužitelj želi da mu se vrati polovica stana, jer želi imati taj dio jer inače nema ništa od tog stana.

10. 5. Svjedokinja CŠZ iskazala je da su ona i tužitelj započeli vezu 2005., ali su zajedno počeli živjeti 2011. kada je njena majka otišla u starački dom u Novigrad. Vjenčali su se 13. siječnja 2023. Poznaje tuženicu jer je ona kćerka njenog supruga. Ona je zajedno s tužiteljem i njegovom kćerkom CŠ sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 2019., a kojim su ona i CŠ preuzele obvezu da će se zajednički brinuti o tužitelju, njenom suprugu TŠ. Ona svoje obveze uredno izvršava. To bi činila i da nije potpisala taj ugovor. Prema njenim navodima, cijelo vrijeme od 2019. do 2025. tužiteljeva kćerka CŠ nije posjećivala svoga oca niti ga je zvala, nikada pa čak niti na njegov rođendan, niti za Božić i Uskrs, nikada se nije raspitivala niti o njegovom zdravstvenom stanju. Ranije su se tužitelj i njegova kćerka posjećivali, bili su u dobrim odnosima do prije osam godina. Tada su među njima počeli biti zategnuti odnosi i to zbog onog prethodnog ugovora kojeg su sklopili. Njen suprug je htio polovicu stana ostaviti svjedokinji, a polovicu dati kćerki. Kćerka na to nije pristala pa je njen suprug podigao prvu tužbu vezano za ugovor o doživotnom uzdržavanju. Zbog toga su njihovi odnosi postali zategnuti iako su i dalje bili u kontaktu. Od trenutka kada su se oni dogovorili u tom prvom sudskom postupku i sklopili predmetni ugovor, dakle od 31. prosinca 2019. između njih više nije bilo kontakata. Izuzev jednom prilikom godinu i pol do dvije računajući od 31. proisnca 2019., kada je njen suprug nazvao kćerku kako bi podijelili troškove ličenja stana jer su to učinili budući da stan nije bio ličen 30 godina, ona je tada tražila nekakve elaborate pa je njen suprug odustao da od nje traži bilo što. Osim toga, kada su saznali da je njegova kćerka bolesna odmah su ju nazvali i pitali mogu li ju posjetiti. CŠ je pristala da dođe i svjedokinja te su je posjetili u bolnici u Puli. Nakon što je izašla iz bolnice, posjećivali su je svaki tjedan, ona dva - tri puta tjedno, a suprug i više puta jer je s njom navečer šetao. Ona joj je kuhala i nosila ručak. Taj kontakt i posjećivanje trajalo je mjesec i pol do dva mjeseca i najednom je ona rekla ocu da prekidaju sve odnose, da ne želi više kontakte. Ništa nije objasnila, odnosno navela razloge. Njen suprug je tada sam rekao da je ona to izabrala i neka bude kako želi. Svjedokinja je navela da je ona jednako kao i CŠ u skladu sa sklopljenim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju preuzela obvezu da njenom suprugu osiguraju dobar život kako je imao do tada, u smislu da uvijek ima skuhano, da mu je odjeća opeglana, da se brinu o njegovome zdravlju i drugo. Njen suprug je danas jako bolestan te se ona u potpunosti brine o njegovom zdravlju i izvršava sve obveze iz ugovora. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju nije ugovorena obveza samo financijske prirode, nego emocionalne jer je tuženica kao i ona preuzela obvezu da će održavati kontakt s ocem, da će ga posjećivati, da će ga pitati što mu treba. Nigdje u ugovoru ne piše da bi kontat između oca i kćeri trebao biti minimalan, već naprotiv, podrazumijeva se da bi taj kontakt trebao biti svakodnevan. Ona i suprug stave od mirovine po 500,00 eura za njihove životne potrebe, za podmirenje režija i drugo, a ono što im ostane svakome od njih ostave za njihove osobne potrebe, lijekove i slično. Ona i suprug su se vjenčali prije dvije godine na njegovo inzistiranje, a sve iz razloga da u slučaju smrti jednoga od njih, onaj drugi ne bi morao dokazivati da su bili u izvanbračnoj zajednici i da bi mogao ostvariti mirovinu onoga drugoga. Svjedokinja je iskazala da njena mirovina iznosi 760,15 eura, a suprugova 840,00 eura. Iako su odnosi između njenog supruga i njegove kćerke postali zategnuti prije sedam – osam godina, ona tumači da bi prema ugovoru o dosmrtnom održavanju njihovi kontakti trebali biti svakodnevni, makar da kćerka njega nazove. Ne zna da li to piše u ugovoru jer ona to nije pročitala. Tuženica ništa od onoga navedenog u čl. 6. Ugovora ne izvršava. Tužitelju ništa od navedenog u čl. 6. Ugovora ništa nije uskraćeno, odnosno ne nedostaje mu. Predmetni ugovor sklopljen je kao posljedica dogovora u postupku koji je vođen po tužbi njenog supruga radi neizvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane tuženice. Prilikom zadnjeg kontakta kojeg su njen suprug i njegova kćer vodili telefonskim putem i kada je tuženica odlučila prekinuti svaki kontakt, ona nije bila prisutna, ali joj je suprug rekao da je tuženici rekao da je joj želi samo dobro i da je ona sama odlučila ako ne želi više kontakt. Nije joj ništa drugo rekao o čemu su razgovarali. Njeno mišljenje je da je tuženica prekinula kontakt s ocem jer joj nije odgovaralo što je njen suprug želio njoj ostaviti polovicu stana jer je smatrao da ona to zaslužuje budući da je ona za njega dobra supruga, po njegovu mišljenju. Kontakt između njih je prekinut jer tuženica ne izvršava svoje obveze po predmetnom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Svjedokinja smatra da su očito zajedno prilikom razgovora odlučili prekinuti kontakt.

10. 6. Iz iskaza svjedoka JŠ proizlazi da je on izvanbračni drug tuženice, a u vezi su 28 godina. Poznaje tužitelja jer je on otac tuženice. Poznato mu je da su stranke sklopile predmetni ugovor 2019. Tada su već bili narušeni odnosi između tužitelja i tuženice jer je tužitelj počeo s tužbama vezano za predmetni stan. Namjera stranaka prilikom sklapanja ugovora iz 2019. je bila da se dio predmetnog stana prepiše na MŠZ, sadašnju suprugu tužitelja, a da dio stana ostane CŠ. Tim ugovorm su CŠ i CŠZ preuzele obvezu da će se brinuti za tužitelja ako za to bude potrebe. Kako su odnosi između tužitelja i tuženice tada već bili narušeni, ta obveza brige za tužitelja se odnosila na financijski dio, odosno tako mu je rekla CŠ kada su o tome razgovarali. Po njegovim saznanjima, tuženica do današnjeg dana nije izvršavala obveze iz tog ugovora jer za to nije bilo potrebe, jer tužitelj nikada nije od nje tražio da mu nešto treba. Tijekom razdoblja od 2019. do današnjeg dana bilo je nekoliko kontaktata između tužitelja i tuženice i to na inicijativu tužitelja, a sve s namjerom kako bi tuženicu nagovorio da svoj dio stana prepiše njemu. To je bilo prije otprilike tri – četiri godine. Po njegovim saznanjima, tuženica nikada nije kontaktirala svog oca. Osim toga, od trenutka kada se tuženica razboljela u svibnju 2024. tužitelj je nju kontaktirao te ju je počeo posjećivati u bolnici i kući te su zajedno i hodali. Dolazila je i tužiteljeva supruga M te joj je nosila nekakvu hranu. Ti kontakti između tužitelja i tuženice kada se razboljela trajali su do trenutka kada je tužitelj počeo nagovarati tuženicu da mu prepiše stan. To je trajalo nekoliko mjeseci. S obzirom na to da je tuženica odbila prepisati na njega polovicu stana, tužitelj je tada prestao dolaziti i prekinuo kontakt. Tužitelj je čak nakon sklapanja Ugovora iz 2019. rekao da ne želi više nikakve kontakte s tuženicom i da je se odriče kao kćeri, iako je prethodno sklopio predmetni ugovor. Naveo je da su odnosi između tužitelja i tuženice te cijele obitelji bili dobri, svi su se družili, odlazili na proslave rođendana, imali su jedan normalan odnos. Sve do trenutka kada je jednom prilikom tužiteljeva supruga VŠ došla kod tuženice te je zamolila da ona i LŠ, njihova prijateljica, više ne dolaze kod tužitelja jer da je on nervozan kada one dolaze i da mu više ne smetaju. To je bilo prije otprilike 7 – 8 godina. Tuženica je zbog toga bila psihički loše, to ju je jako pogodilo, ali je poslušala ono što je VŠ od nje tražila isto kao i LŠ. Nakon toga odnosi između tužitelja i tuženice su postajali sve lošiji i lošiji i došlo je do sudskih postupaka. Tuženica je s time suočila tužitelja, ali je on rekao da ona laže. Od 2019. pa do danas tužitelj i tuženica su imali tek neke sporadične kontakte vezane za tužbe i predmetni stan. Na tužnicu je to loše utjecalo jer ona nije željela ovako loše odnose s ocem s obzirom da su ranije bili u jako dobrim odnosima.

10. 7. Iz iskaza svjedokinje LŠ proizlazi da poznaje tužitelja od 1980. jer su bili susjedi budući da je ona živjela u susjednoj zgradi do 2006. Tuženica je njena prijateljica. Sprijateljile su se odmah čim se svjedokinja doselila. Poznato joj je da je tužitelj tuženičin otac. Poznato joj je da su tužitelj, tuženica i CŠZ, sadašnja tužuiteljeva supruga sklopili nekakav ugovor 2019. prema kojem bi predmetni stan imao pripasti u ½ tuženici, a ½ VŠ. Tuženica je na temelju tog ugovora imala obvezu brinuti se o svome ocu, da mu financijski pomaže. To zna iz razgovora s njom. Ne zna jesu li oni ugovorili da tuženica financijski pomaže oca stalno ili u slučaju potrebe. Ne zna je li ona od 2019. do današnjeg dana financijski pomagala oca. U trenutku sklapanja ugovora 2019. tužitelj i tuženica su bili u dobrim odonosima, odnosno ako su sklopili taj ugovor pretpostavlja da su bili u dobrim odnosima. Tužitelj i tuženica su bili u dobrim odnosima do trenutka kada je VŠ došla kod tuženice i tražila da tuženica i ona više ne dolaze kod tužitelja jer da je on umoran i da im se uzima dragocjeno vrijeme, a stalno su nešto donosile. To je bilo u razdoblju prije sklapanja ugovora, možda krajem 2018. ili početkom 2019. Navela je da su tužitelj i tuženica u zadnjih 4 – 5 godina bili u kontaktu telefonski, a znali su se i vidjeti kada bi tužitelj došao kod nje. Kako joj je pričala tuženica, tužitelj je dolazio da se prekine prvi ugovor koji su sklopili. Zadnjih godina tužitelj i tuženica su se jedno o drugome raspitivali preko tužiteljeve sestre iz [adresa]. Tuženica se preko nje raspitivala o tužiteljevu zdravlju.

10. 8. Tužitelj MŠ u svom iskazu naveo je da predmetnom tužbom traži raskid ugovora o dosmrtnom uzvrđavajnu iz 2019. jer tuženica, njegova kćerka ne izvršava svoje obveze iz tog ugovora prema njemu. Od nje nema nikakve pomoći. Već prilikom sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju su raskinuli raniji ugovor o doživotnom uzdržavanju isto zbog neizvršavanja obveza od strane tuženice. Predmetnim ugovorom su se njegova kćerka CŠ i njegova supruga CŠZ obvezale da će zajedno brinuti o njemu. Njegova supruga se u potpunosti brine o njemu. Njegova kćerka CŠ posljednjih osam godina ne brine se uopće o njemu, nikada nije nazvala da pita kako je, je li živ. On nikada nije od kćerke tražio ništa, ali ona je njega trebala pitati da li mu nešto nedostaje i treba po sklopljenom ugovoru. Samo jednom prilikom prije otprilike dvije godine ju je pisanim putem tražio da podmiri polovicu troškova ličenja predmetnog stana, ali je ona to odbila jer je tražila da se napravi vještačenje po vještaku radi utvrđivanja troškova ličenja, pa je odlučio da je više ništa neće tražiti. Tužiteljeva supruga CŠZ se brine o prehrani, ona mu kuha, pere, čisti. On i supruga imaju mirovine te uspiju s njima preživjeti. Iako on od tuženice nije tražio, ali dobro bi mu došla pomoć oko plaćanja troškova odlazaka na privatne specijalističke preglede jer se inače čeka predugo. Tužitelj je iskazao da u predmetnom ugovoru ne piše da je on dužan svoju kćerku CŠ obavještavati u kakvom je on zdravstvenom stanju i da mu nešto treba od onoga što je navedeno u ugovoru. Ne piše niti da bi njegova supruga CŠZ trebala obavještavati njegovu kćer CŠ u kakvom je on zdravstvenom stanju. Njegova kćer ga od sklapanja predmetnog ugovora nikada nije posjetila u njegovom stanu, nije bila skoro 10 godina. On je prije otprilike sedam godina rekao supruzi CŠZ da kaže njegovoj kćerki CŠ da ona i LŠ više ne dolaze kod njega jer on više nije mogao podnositi da one svakodnevno dolaze na ručak u 12:00 i ostaju do 14:30 – 15:00 bez da su donosile hranu, samo je ponekad nešto donijela LŠ. Od sklapanja predmetnog ugovora njegova kćer CŠ nikada mu nije donijela hranu, nikada nije pitala treba li mu nešto pospremiti u stanu. Kada su sklapali predmetni ugovor i kada su ugovorene obveze njegove kćerke i njegove supruge mislilo se na kompletno sve, ne samo na financijsku pomoć, i na odvođenje njega k liječniku, da ga se pita kako je, je li živ i zdrav. On, a niti njegova supruga CŠZ nikada od trenutka sklapanja predmetnog ugovora nisu branili njegovoj kćeri da dođe kod njih. Čak je i njegova supruga kada bi nešto bolje skuhala nosila njegovoj kćeri. Njegova kćer u početku je hvalila njegovu suprugu CŠZ i govorila da joj je kao druga mama. Pojasnio je da on svojoj kćerki i LŠ nije zabranio da dolaze kod njega nego im je samo poručio da ako misle i dalje dolaziti na ručak da nešto i daju, ali su onda one same prestale dolaziti. Tuženica mu nikada ništa u razdoblju od 2019. do 2025. nije dala. Nije mu darovala auto. On sebi nije kupovao auto u razdoblju od 2019. do 2025. to je bilo ranije, prije 20 godina. Naveo je da je točno da je on svoju kćer molio na fini način da ona njemu vrati polovicu stana koju joj je dao jer ona ima svoj luksuzni stan, a nema djece. Njemu tuženica nije javila kada se razboljela, već je to saznao od drugih. Tada ju je nazvao i pitao može li je doći posjetiti na što je ona pristala. Otprilike mjesec dana su on i supruga nju posjećivali u bolnici i kući, a njegova supruga joj je i kuhala. Iako on ima aritmiju, znao je ići po najvećoj vrućini kako bi je posjetio. Nakon otprilike mjesec dana njihov odnos je odjednom stao, odnosno on je prestao ići kod nje jer si nisu pasali, odnosno dogodio se neki spor oko njegove kćeri i njenog partnera i tužitelj više nije htio kod nje dolaziti. U to vrijeme nisu razgovarali o predmetnom stanu.

10. 9. Tuženica CŠ je u svom iskazu navela da je nakon smrti svoje majke 2002. tražila od oca da predmetni stan prepiše na nju i on je na to pristao. Nakon nekoliko godina saznala je da se u njegovom životu pojavila partnerica VŠ. U početku nisu zajedno živjeli već nakon tri - četiri godine. Ona je cijelo to vrijeme posjećivala oca i imali su normalne i dobre odnose. Bila je i u dobrim odnosima s VŠ. Nešto nakon smrti njene majke su otac i ona sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem je ona stekla predmetni stan te se obvezala njega uzdržavati do smrti. Kada je on počeo živjeti s gospođom VŠ zamolio ju je da raskinu ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je smatrao da ona zaslužuje taj stan, a kasnije su se dogovorili da KŠZ ide polovica stana, a njoj druga polovica. Bilo joj je teško, ali je pristala na raskid ugovora doživotnom uzdržavanju i 2019. su sklopili predmetni Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Prije sklapanja tog ugovora ona je željela i razgovarala je s ocem da se napravi aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju da otac može ostati u stanu do smrti sa svojom partnericom, a da njoj ostane stan nakon njihove smrti. Međutim, otac nije na to pristao pa su sporazumno raskinuli ugovor o doživotnom uzdržavanju i sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na temelju kojeg je VŠ stekla jednu polovicu dijela predmetnog stana, a ona drugu polovicu. Predmetnim ugovorom tuženica je preuzela obvezu brinuti se o ocu po potrebi. Smatra da ju je otac trebao obavještavati ako mu nešto treba jer bi mu primjerice ona, kao i inače sredila vezu kod liječnika jer radi u zdravstvu i ima veza. Unatoč tome ona bi oca znala pitati trebali mu nešto, ali bi on odgovorio da mu ne treba ništa. Tako je bilo otprilike pola godine nakon što su sklopili ugovor iz 2019. Jednog dana u tom razdoblju je kod tuženice došla VŠ te joj je rekla da uznemirava oca i da ne dolazi kod njih ona niti prijateljica LŠ. Tuženica je ostala u šoku što joj to ona govori, jer ako joj je netko trebao reći to je njen otac. Nije istina ono što je njen otac rekao da su ona i LŠ na ručku ostajale po tri sata, jer je ona imala privatnu praksu te je radila po cijele dane i na ručku bi se zadržali sat do sat i pol. To je inače bila njihova uobičajena rutina još dok je njena majka bila živa da ona i prijateljica LŠ svaki dan dolaze kod njenih roditelja na ručak, a ponekad samo na druženje jer im je bilo lijepo i zabavljali su se. Kada je to čula od gospođe C, iako je bila jako uznemirena i povrijeđena te joj je bilo jako teško, ipak nije željela skandal, kada joj je otac rekao da laže. Naime, nakon toga ona je prestala odlaziti kod oca pa ju je on prvi Božić nakon toga nazvao zašto ona i njen partner ne misle doći na božićni ručak kod njih, ali ona je tada rekla neistinu i opravdala se da su spriječeni zbog prijatelja. Tada su ona i otac nastavili komunikaciju samo telefonski, čuli bi se jedan put tjedno ili jedan put u dva tjedna te bi si međusobno čestitali rođendane. Kada ju je otac pitao zašto više ne dolazi kod njega rekla mu je što joj je VŠ rekla da ona njima smeta i da ga uznemirava, a on je na to odgovorio da laže, a to je ponovio na sudu gdje su bili povodom tužbe da vrati polovicu stana. Tada je izjavio i da je se odriče. Dakle, oni su imali kontakte do trenutka podnošenja te tužbe. Ne sjeća se kada je to bilo jer je ona u teškom zdravstvenom stanju, posljednje dvije godine je na listi za transplantaciju jetre. Ona je prestala odlaziti i komunicirati s ocem jer je shvatila da je nepoželjna, a pogotovo nakon što je na sudu rekao da je se odriče. Onog dana kada su na sudu čekali za predaju papira za uknjižbu stana na temelju predmetnog ugovora otac joj je rekao u prisutnosti njene odvjetnice Ines Ferlin "ćao, ćao, da se nismo nikada više vidjeli i čuli". Nakon toga se ona ipak raspitivala o svom ocu preko njegove sestre K iz [adresa]. Zadnjih nekoliko godina ona i otac imali su kontakt u trenutku kada se ona razboljela. On ju je tada nazvao i pitao mogu li ju on i njegova supruga posjetiti, a ona je pristala te su ju oni jedan ili dva puta posjetili u bolnici u Puli. Nakon toga ona je prebačena u bolnicu u Zagreb te joj je otac rekao da on ne može doći u posjetu u Zagreb na što je ona odgovorila da je sve u redu, da se ne sekira. Nakon što je puštena na kućnu njegu u očekivanju transplantacije jetre otac i njegova supruga VŠ su ju posjećivali kući, to je trajalo otprilike mjesec dana. U tom razdoblju gospođa VŠ joj je nosila kuhanu hranu, s ocem je znala prošetati kada joj je bilo bolje, odnosno bilo joj je preporučeno da šeta zbog opasnosti od atrofije mišića. U to vrijeme kada joj je bilo malo bolje, jednom prilikom kada je otac bio kod nje i prilikom izlaska iz stana ju pitao hoće li doći na mirenje. Pitala ga je na kakvo mirenje jer je ona skroz zaboravila. Tada ju je pitao hoće li mu vratiti ½ dijela stana, tada mu je rekla "molim te tata izađi iz stana". Nakon toga više nisu imali nikakvu komunikaciju. U razdoblju od 2019. od trenutka sklapanja predmetnog ugovora do danas ona nije bila u posjeti ocu u njegovu stanu, nije ga zvala niti pitala o zdravlju, niti mu čestitala rođendane i blagdane. Na dodatni upit sutkinje da objasni svoj različit iskaz netom izneseno da u razdoblju od 2019. do danas nikada nije posjetila oca, niti ga pitala o zdravlju, ni čestitala rođendane i blagdane, a u ranijem dijelu iskaza izjavila da je s njim bila u normalnom kontaktu otprilike pola godine od sklapanja predmetnog ugovora do trenutka dok joj u stan nije došla gospođa VŠ, navela je da se gubi u pogledu datuma te da ostaje kod onoga što je rekla prethodno, a to je da su otprilike pola godine od sklapanja predmetnog ugovora bili u kontaktu. Od trenutka sklapanja predmetnog ugovora iz 2019. ona je sređivala svom ocu i njegovoj supruzi VŠ odlaske na specijalističke preglede, čak i privatno. Nije mu peglala i čistila jer je njegova supruga s njim živjela i nitko nije isticao potrebu da ona dođe kuhati i čistiti svome ocu, pogotovo nakon što joj je rečeno da ne dolazi kod njega. U vrijeme kada je gospođa VŠ već živjela s njenim ocem ona je znala nešto skuhati i odnijeti im, kupovala je hranu i nosila im, vodila ih je na večere koje je ona plaćala. Njen otac je ovdje na sudu u drugom postupku kada ju je tužio da vrati ½ dijela stana rekao da su ono što je ona kuhala "splačine". Ne zna piše li u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju da je nju gospođa VŠ dužna obavještavati o potrebama njenog oca. Ako ona s njim živi, tuženica smatra da ju je dužna o tome obavještavati. Misli da ne piše u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju da je nju otac dužan obavještavati o njegovom zdravstvenom stanju i svojim potrebama, ali smatra da je on tuženicu trebao o tome obavještavati. Na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i raskidu prvog ugovora njen otac je imao obvezu dozvoliti joj da se uknjiži kao suvlasnica predmetnog stana. Ona je uknjižena kao suvlasnica predmetnog stana. Ona ne koristi predmetni stan, da ne dobiva ništa na ime svoje polovice stana. U stanu živi njen otac i njegova supruga VŠ. U predmetnom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju ne piše da je tuženica dužna zvati oca i pitati ga što mu treba, kako je, niti koliko često ga mora zvati. U razdoblju kada su ona i otac imali kontakte zbog njene bolesti, odnosno kada ju je posjećivao, on joj se nikada nije požalio da mu nešto nedostaje niti je išta od tuženice zahtijevao. Kada je ona u svom poštanskom sandučiću našla papir potpisan od strane njenog oca na kojem je pisalo da plati 3.500,00 eura na neki račun za uređenje kupatila u predmetom stanu, ona je odgovorila u pismu svom ocu da ona ne želi platiti taj iznos dok se ona i gospođa VŠ kao suvlasnice ne dogovore o najboljoj opciji renovacije stana, općenito ne samo za taj trošak uređenja kupatila.

11. Analizom iskaza saslušanih svjedoka, članova obitelji i prijatelja tužitelja i tuženice, te iskaza samih parničnih stranaka sud zaključuje da su iskazi tužitelja TŠ te svjedoka M – VŠ, ZŠ, DŠ, NŠ (supruge te vjenčanog kuma i prijatelja / dobrih poznanika tužitelja), s jedne strane, te tuženice i svjedoka JŠ i LŠ (izvanbračnog druga tuženice i njezine prijateljice), s druge strane, zapravo odraz narušenih odnosa tužiteljice i tuženika, te da su svjedoci iskazivali ovisno o tome s kime su u boljim odnosima. S time da svjedokinja NŠ, tužiteljeva poznanica s kojom je često razgovarao i o odnosu s tuženicom, te svjedokinja ŽŠ, susjeda tužitelja, nemaju nikakvih saznanja o predmetu spora ili pak imaju tek posredna saznanja o odlučnim činjenicama, jer ih crpe iz razgovora s tužiteljem i njegovom suprugom.

12. Međutim, ono što je bitno za ovaj spor, jest ocjena njihovih iskaza glede odlučne sporne činjenice – je li tuženica izvršavala svoje obveze iz "ugovora o dosmrtnom uzdržavanju" prema primatelju uzdržavanja s obzirom na to da tužitelj svoj zahtjev za raskid ugovora temelji upravo na tvrdnji da tuženica nije ispunjavala svoje obveze iz Ugovora.

13. Svjedokinja ŽŠ, koja je tužiteljeva susjeda u zgradi, nema neposrednih saznanja o spornoj činjenici je li tuženica izvršavala svoje obveze iz Ugovora. Iako je iskazala da u razdoblju od 2019. do dana iskazivanja 31. ožujka 2025. nikada nije vidjela tuženicu da posjećuje svog oca niti da je tuženica donijela tužitelju namirnice i potrepštine niti da mu je na drugi način pomagala, a s obzirom na to da je prethodno iskazala da je od rođenja živjela u zgradi u kojoj danas živi do 1982. kada se odselila te ponovno vratila 2023., ona ne može imati neposrednih saznanja o navedenom u razdoblju od 2019. do 2023. jer tada nije živjela u zgradi u kojoj živi tužitelj. Iz razgovora s tužiteljem i njegovom suprugom joj je poznato da tužitelj i tuženica ne komuniciraju osim što su kratko uspostavili kontakt dok je tuženica bila na liječenju u bolnici. Tužitelj joj se nije žalio da mu nedostaje hrane, odjeće ili drugih životnih potrepština. Svjedokinja NŠ, tužiteljeva poznanica svoja saznanja o tužiteljevu odnosu s tuženicom stekla je posredno kroz razgovore s tužiteljem. Poznato joj je da je do prije šest – osam godina bio u dobrim odnosima s tuženicom, a osobno ga je viđala da dolazi u banku kod tržnice u [adresa] (svjedokinja je radila u robnoj kući), a potom na tržnici u [adresa]) plaćati račune za tuženicu te obavljati sve što je potrebno. Od tužitelja je saznala da od tada više nije u dobrim odnosima s tuženicom, da ga ne posjećuje i ne zove niti čestita rođendan ali i da je prije nekoliko mjeseci saznala da je tuženica bolesna (bolest jetre) i da je tužitelj pokušao s njom stupiti u kontakt te da ju je posjetio u bolnici u Puli. Od njega je saznala i da su opet prekinuli komunikaciju. Nikada joj se tužitelj nije žalio da mu nešto nedostaje. Svjedok SŠ, tužiteljev vjenčani kum i svjedokinja ZŠ, vjenčana kuma, u bitnome su iskazali jednako kao i prethodno navedene svjedokinje o tome da su tužitelj i tuženica ranije bili u dobrim odnosima, da se njihov odnos narušio zadnjih godina, ali ne znaju točne razloge tome, zatim da tuženica zadnjih godina ne posjećuje oca, da ne komuniciraju. Tužiteljeva sadašnja supruga, svjedokinja M VŠ, koja je osobno zainteresirana za uspjeh tužitelja u sporu, o odnosu tužitelja i tuženice te o činjenice izvršava li tuženica svoje obveze iz Ugovora, iskazivala je u skladu s tvrdnjama tužitelja. Osim toga iskazala je da se ona brine o svom suprugu (tužitelju) i da bi to činila i da tu obvezu nije preuzela, zajedno s tuženicom sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2019. Istaknula je da tuženica od trenutka sklapanja tog ugovora do danas nije posjećivala tužitelja, niti za njegov rođendan ili za blagdane. Unatoč toma da je tužitelj kada je saznao da je tuženica bolesna da su je kontaktirali te posjetili u bolnici u Puli. Nastavili su je posjećivati još mjesec i pol do dva mjeseca nakon što je izašla iz bolnice, ali da je nakon toga tuženica naprasno odlučila prekinuti njihove kontakte bez da je navela razloge za to. U iskazu je dala svoje tumačenje odredbi predmetnog Ugovora te koje su obveze tuženice prema tužitelju. Svjedok JŠ, tuženičin izvanbračni drug, koji je osobno zainteresiran za njezin uspjeh u sporu, iskazivao je u skladu s tvrdnjama tuženice. Istaknuo je da je namjera tužitelja i tuženice prilikom sklapanja Ugovora iz 2019., u kojem trenutku su njihovi odnosi već bili narušeni, bila da se dio predmetnog stana prepiše na MŠZ, sadašnju suprugu tužitelja, a da dio stana ostane tuženici. Tim Ugovorom su tuženica i CŠZ preuzele obvezu da će se brinuti o tužitelju ako za to bude potrebe. Kako su odnosi tužitelja i tuženice već tada bili narušeni, ta obveza brige za tužitelja odnosila se na financijski dio, tako mu je rekla tuženica. Po njegovim navodima, tuženica nije izvršavala obveze iz Ugovora jer za to nije bilo potrebe, s obzirom na to da tužitelj nikada nije ništa tražio od tuženice. Od trenutka sklapanja Ugovora 2019. do dana iskazivanja 1. travnja 2025., bilo je nekoliko kontakata između tužitelja i tuženika na njegovu inicijativu, a sve s namjerom kako bi tuženicu nagovorio da prepiše svoj dio stana njemu. Osim toga, kada se tuženica razboljela u svibnju 2024. tužitelj ju je kontaktirao tu je zajedno sa suprugom MŠZ posjećivao nekoliko mjeseci. To je trajalo do trenutka kada je tužitelj počeo nagovarati tuženicu da mu prepiše stan i kada je prestao dolaziti u posjet tuženici jer je tuženica odbila prepisati na njega poslovicu stana. Tužitelj je tada prekinuo kontakt. Prema tvrdnjama izvanbračnog supruga tuženice, tužitelj nakon sklapanja Ugovora 2019. rekao da više ne želi nikakve kontakte s tuženicom i da je se odriče, iako je prethodno sklopio "ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Na temelju svjedokovih neposrednih saznanja, da su odnosi između tužitelja i tuženice te cijele obitelji bilo dobri, svi su se družili te imali normalan odnos. Tako je bilo do trenutka kada je jednom prilikom tužiteljeva supruga CŠZ došla kod tuženice te je zamolila da ona i njihova prijateljica LŠ više ne dolaze kod tužitelja jer mu smetaju. To je bilo prije sedam – osam godina. Tuženicu je to jako pogodilo, zbog toga je bila psihički loše ali je poslušala MŠZ, pogotovo jer joj je tužitelj rekao da laže kada ga je s tim suočila. Nakon toga su odnosi između tužitelja i tuženice postajali sve lošiji i lošiji te je došlo do sudskih postupaka. Svjedokinja LŠ, tuženičina prijateljica nema neposrednih saznanja o sklopljenom Ugovoru iz 2019. već samo izvodi zaključke na temelju pretpostavki i onog što joj je rekla tuženica. No, poznato joj je da su tužitelj i tuženica bili u dobrim odnosima dok CŠZ nije tražila da tuženica i svjedokinja prestanu dolaziti kod tužitelja. To je prije nego je sklopljen Ugovor iz 2019.

14. Kao što je uobičajeno, tužitelj i tuženica su u svojim iskazima iskazivali na način da su zauzimali željenu poziciju u ovoj parnici s ciljem postizanja uspjeha, a to su očekivano činili i članovi njihovih obitelji te prijatelji (kumovi). Tako je svjedokinja ŽŠZ, tužiteljeva supruga te svjedoci SŠ i ZŠ, tužiteljevi vjenčani kumovi i prijatelji, svjedočili u korist tužitelja, a svjedok JŠ, tuženičin izvanbračni drug i svjedokinja LŠ, tuženičina prijateljica, svjedočili u korist tuženice. Unatoč tome, sud je ocijenio iskaze svjedoka JŠ i tuženice istinitim. Naime, oni su iskazivali uvjerljivo, životno i logično te u skladu s ostalim materijalnim dokazima u spisu (primjerice korespodencija između tužitelja i tuženice). Čak i kada je tuženica u jednom dijelu iskaza različito iskazivala glede kontakata s tužiteljem, nakon dodatnog pojašnjenja, sud je prihvatio i u tom dijelu njezin iskaz. Shodno tome, sud nije prihvatio istinitim iskaze svjedokinje VŠZ i tužitelja, u onom dijelu koji su u suprotnosti s iskazom tuženice. Osim toga, tužitelj i svjedokinja CŠZ, njegova supruga, u svojim su iskazima iznosili subjektivno tumačenje činjenica vezanih za predmet spora. Valja naglasiti da su o određenim činjenicama, tužitelj i tuženica čak i suglasno iskazivali. Naime, tuženica nije opovrgla tvrdnje tužitelja da ona od trenutka sklapanja "ugovora o dosmrtnom uzdržavanju" 2019. do današnjeg dana, nije izvršavala obveze iz Ugovora, ali je tuženica drugačije iskazivala o okolnostima koje su dovele do sklapanja tog Ugovora te o namjeri stranaka prilikom sklapanja Ugovora i obvezama tuženice iz tog Ugovora, kao i o činjenice da je njihov odnos već bio narušen u trenutku sklapanja Ugovora 2019. i da je tužitelj odmah nakon sklapanja Ugovora iz 2019. tuženici izričito izjavio (na sudskom hodniku) da je se ustvari odriče i da se ne moraju više nikada vidjeti niti čuti.

14. 1. U kontekstu njihovih međusobnih odnosa, te činjenice da su odnosi između tužitelja i tuženice već bili narušeni u trenutku sklapanja ugovora nazvanog Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 30. prosinca 2019., kao i da se tužitelj po sklapanju Ugovora 2019., na sudskom hodniku svojom izjavom "ćao, ćao, da se nismo nikada više vidjeli i čuli", zapravo odrekao tuženice, nakon što je "nagodio" s tuženicom da raskinu ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su sklopili 2009. te da sklope novi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na temelju kojega je njegova supruga CŠZ stekla ½ dijela predmetnog stana, ovdje se postavlja pitanje kako bi tuženica uopće mogla izvršavati obveze iz predmetnog Ugovora kada tuženik nije želio komunikaciju s njom. Nije sporno ni da je tužitelj inicirao ponovni kontakt s tuženicom u trenucima kada je saznao da je ona teško bolesna, ali njegovo kasnije inzistiranje i pritisak na tuženicu da prepiše njemu svoj suvlasnički dio na predmetnom stanu, te neprihvaćanje takvog prijedloga od strane tuženice, rezultiralo je ponovnim prekidom kontakta između njih. Budući da je sud ocijenio istinitim iskaze tuženice i svjedoka JŠ, utvrdio je da je do ponovnog prekida kontakata i komunikacije došlo isključivo krivnjom tužitelja, jer on nakon toga više nije želio komunicirati s tuženicom.

15. Iz rezultata dokaznog postupka te nespornih činjenica utvrđeno je:

- da su tužitelj MŠ, kao primatelj uzdržavanja i tužena CŠ, kao davatelj uzdržavanja, 30. ožujka 2009. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je potvrđen od strane ovog suda pod posl. br. R1-36/09-3 dana 27. svibnja 2009., a predmet kojega je bio stan u [adresa];

- da je predmetni ugovor proveden u zemljišnoj knjizi u cijelosti;

- da su se u skladu s odrebom čl. 6. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, davateljice uzdržavanja obvezale osigurati primatelju uzdržavanja: sve potrebne uvjete stanovanja i kvalitetu života na koju je navikao u stanu koji je predmet toga ugovora, potpunu prehranu, kupnju odjeće i obuće i ostalih potrebnih predmeta, svu potrebnu pomoć i njegu u svakodnevnom životu, pranje i glačanje rublja, pomoć u vođenju domaćinstva, financijsku pomoć; brigu oko potrebitog liječenja i smještaja u medicinsku ili drugu odgovarajuću ustanovu za starije i nemoćne;

- da su se stranke (u citiranom čl. 6.) suglasile da se troškovi primatelja uzdržavanja za njegove režije, prehranu, potrebne predmete, liječenje i lijekove, te za ostalo što mu je potrebno podmiruje iz njegove mirovine, ako ista nije dostatna da će ostatak potrebnih sredstava za navedeno podmirivati davateljice uzdržavanja na jednake dijelove;

- da je dodavanjem st. 2. u čl. 6. Ugovora, bilo ugovoreno financijsko pomaganje tužitelja u slučaju potrebe za takvom pomoći, odnosno da njegova mirovina ne bude dostatna, a kako je je to izrijekom navedeno u čl. 6. st. 2. Ugovora;

- da su odnosi i komunikacija između tužitelja i tuženice te VŠZ, tužiteljeve supruge, bili poprilično narušeni uslijed pokretanja parničnog postupka radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su stranke sklopile 2009. i da je pristankom tužene da je sporazumom raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju te sklopi predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, na temelju kojega je tuženoj ostala 1/2 dijela predmetnog stana, a CŠZ je stekla 1/2 dijela tog stana; riješen raniji spor između stranaka mirnim putem;

- da je unatoč tome, tužitelj ubrzo nakon sklapanja predmetnog Ugovora, poručio tuženici, odnosno poželio, i to na sudskom hodniku, da se više ne vide niti čuju;

- da se unatoč tome tuženica nastavila raspitivati o svom ocu preko njegove sestre K iz [adresa];

- da su od sklapanja predmetnog Ugovora pa do trenutka saslušanja stranaka u ovom postupku stranke ostvarile ponovni kontakt u trenutka kada se tuženica razboljela u travnju 2024. i čekala na transplantaciju jetre i kada ju je tužitelj kontaktirao te sa suprugom MŠZ posjećivao u bolnici u Puli te nastavio posjećivati kod nje u stanu otprilike mjesec – mjesec i pol dana, kada joj je CŠZ nosila i kuhanu hranu, a s tužiteljem je znala i prošetati kada joj je bilo bolje;

- da je prilikom tih posjeta u jednom trenutku tužitelj pitao tuženu hoće li mu "vratiti" 1/2 dijela predmetnog stana, nakon čega ga je zamolila da izađe iz stana jer joj je to bilo neprihvatljivo s obzirom na to da je riječ o stanu u kojem je odrasla, živjela s roditeljima i za koji stan je vezana zbog čega su ona i tužitelj nakon smrti njezine majke prvotno i dogovorili da stan njoj pripadne u cijelosti te sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju;

- da nakon neprihvaćanja tog prijedloga, stranke više nisu imale komunikaciju osim što se tužitelj obratio tuženici pisanim putem u tri navrata, i to kada joj je poslao "pismo" bez naznačenog datuma, potpisano po tužitelju, a stavljeno u poštanski sandučić početkom listopada 2021. u kojem je od nje zahtijevao plaćanje troškova farbanja stana (str. 36), na koje je tuženica odgovorila putem odvjetnice zahtijevajući dodatne informacije prije nego izvrši plaćanje na račun za koji nije bilo naznačeno čiji je (str. 37), a na koji tužena nije primila očitovanje tužitelja, zatim je tužena 17. studenog 2023. primila poziv tužitelja u kojem je izrazio želju za raskidom Ugovora radi njezina neizvršavanja obveza, a na upit tužene koliko tužitelju treba novca, on joj je odgovorio da njemu novac ne treba već da želi da predmetni stan pripadne njegovoj supruzi, a potom je tužena 21. studenog 2023. primila novo tužiteljevo pismo u kojom joj potvrđuje da tužena nije dobrodošla u njegovu kuću jer su ona i njezina prijateljica "…3 godine jele i pile i satima oduzimale naše slobodno vrijeme (tužiteljevo i od njegove sadašnje supruge), zatim potvrđuje da je postupak koji je tužitelj vodio kod ovog suda protiv tužene pod posl. br. P-1370/2019, ustvari vodio "zbog C"koju je želio nagraditi te je optužuje da ne izvršava obveze iz Ugovora (str. 41-42);

- da je tužena na posljednje tužiteljevo pismo odgovorila dana 29. studenog 2023. (str. 43-45) u kojem mu je iznijela od čega se sastoji njezina obveza uzdržavanja, i da je voljna izvršavati preuzete obveze onako kako su ugovorene ako joj tužitelj dopusti, pri tome ga zamolivši da ako nema lijepih riječi za nju, da komuniciraju samo u vezi stvari koje su tužitelju potrebne, a koje je ona dužna platiti.

16. Dakle, tužitelj u razdoblju od četiri godine od sklapanja spornog Ugovora - Sporazuma pa do podnošenja predmetne tužbe, tuženoj uopće nije dao priliku da izvrši obvezu iz predmetnog Ugovora, ako se uzme da je bilo potrebe za financijskim pomaganjem tužitelja (tužitelj je sam izjavio da mu ne trebaju financijska sredstva tuženice). Tužena je tužitelju (u pismu – dopisu) jasno dala do znanja da želi izvršavati preuzetu obvezu onako kako je ugovorena ako joj to dopusti s obzirom na to da joj je tužitelj dao do znanja da je nepoželjna u njegovoj kući. Stoga, tuženica opravdano dovodi u pitanje želju tužitelja da ona izvršava svoje obveze njegova uzdržavanja, jer s obzirom na to da se po drugi put tužitelj predomislio, prvo želeći prepustiti tuženoj vlasništvo cijelog stana, potom ½ dijela, a sada svojoj bračnoj partnerici želi ostaviti cijeli stan.

17. Prema odredbi čl. 586. st. 1. ZOO-a, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana da će drugu stranu ili trećega uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine.

17. 1. U skladu s odredbom čl. 589. ZOO-a, na takve ugovore se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a u kojima je u čl. 583. st. 3. ZOO-a propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

18. Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora nazvanog Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sporazumom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 30. prosinca 2019., zbog neispunjavanja obveza prema čl. 583. st. 3. u vezi s čl. 589. ZOO-a.

19. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je aleatorni pravni posao kod kojega su u trenutku njegova sklapanja činidbe još nepoznate u smislu primjerice duljine trajanja ili opseg činidbe. Stoga, činjenica da tužitelju tijekom četiri godine očito nije trebala financijska pomoć tužene jer je izričito izjavio u svom iskazu da njemu ne treba novac, ne znači da tužena ne izvršava svoje obveze, jer nije niti imala što izvršiti, a što posljedično znači da nisu ispunjene pretpostavke za raskidom predmetnog Ugovora. Osim toga, ako i mirovina tužitelja nije bila dostatna za pokriće tekućih troškova života u smislu čl. 6. st. 2. predmetnog ugovora, tužitelj je onemogućio tuženu da u financijskom smislu zajedno s drugom davateljicom uzdržavanja (koja se nesporno brine o tužitelju, ali prvenstveno kao njegova supruga, a ne davateljica uzdržavanja) osigura financijska sredstva za primjerice osiguravanje potrebnih uvjeta stanovanja i kvalitetu života na koju je tužitelj navikao u stanu koji je predmet Ugovora (dakle, za ličenje stana i dr.). To je tužitelj učinio time što je u trenucima kada su međusobni odnosi stranaka već bili ozbiljno narušeni, a pristavši na sklapanja predmetnog Ugovora, tuženoj jasno dao do znanja ne želi da se više vide niti čuju pa kraj činjenice da su stranke u ugovorenim obvezama uzdržavanja izričito navele da će davatelji uzdržavanja na jednake dijelove doprinositi tužiteljevu uzdržavanju ako troškovi primatelja uzdržavanja ne budu dostatna iz njegove mirovine, sasvim je shvatljivo da tuženica nije inzistirala na kontaktima s tužiteljem niti ga zvala, posjećivala, čestitala rođendan, blagdane ili pitala za zdravlje. Upravo navedeno, tužitelj ističe kao glavne razloge zbog kojih smatra da tužena nije ispunjavala svoje obveze. Ovaj sud dijeli mišljenje tužitelja da bi osoba koja daje uzdržavanje, a pogotovo ako je to kćer ili sin primatelja uzdržavanja, trebala osim financijske brige, pokazati prije svega brigu za primateljevo zdravlje, higijenu, te mu čestitati rođendan i blagdane. Ali to sve pod uvjetom, da davatelj uzdržavanja i primatelj uzdržavanja imaju normalnu komunikaciju i kontakte. Međutim, u konkretnom slučaju toga nema, tužitelj kao primatelj uzdržavanja je tuženoj kao davateljici uzdržavanja (zajedno s tužiteljevom suprugom) uskratio mogućnost da se brine o njemu kako bi se inače kćerka trebala brinuti o svom ocu, neovisno o postojanju bilo kakvih ugovornih odnosa. Uskratio joj je mogućnost da ga zove, da ga posjećuje, da mu čestita rođendan i to u onom trenutku kada je tuženoj u pismu izjavio (a prije toga je to usmeno učinila i njegova supruga CŠZ) da su tužena i njena prijateljica LŠ (koja je godinama dolazila kod tužitelja i tužene dok joj je majka bila živa) nepoželjne u tužiteljevoj kući jer mu smetaju, ali još prije toga, nakon samog sklapanja predmetnog Ugovora 2019., kada je tužitelj tuženoj u zgradi suda rekao, odnosno poželio da se ustvari više nikada ne vide niti čuju.

20. Ovaj sud drži da je za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja, potrebno da davatelj uzdržavanja svjesno izbjegava izvršavanje tih obveza da bi ih se oslobodio, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Dakle, zbog neizvršavanja ili djelomičnog neizvršavanja obveza jedne ugovorne strane, ne može druga strana tražiti raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ako je za takvo neizvršavanje, odnosno djelomično neizvršavanje ona sama kriva, posebice ako je davatelj uzdržavanja spreman svoju obvezu u cijelosti ispunjavati. Nije relevantno samo subjektivno nezadovoljstvo jedne strane Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ispunjavanjem obveza druge strane već se mora raditi o objektivnom neispunjavanju preuzetih obveza upravo krivnjom te strane.

21. Zaključno, valja primijetiti, da je sporni Ugovor sklopljen 30. prosinca 2019., a da je tužba u ovom postupku kojom se zahtijeva raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neizvršavanja obveza tužene, kao davateljice uzdržavanja, podnesena tek 2. veljače 2024. Ako tužena nije ispunjavala svoje obveze iz Ugovora čak četiri godine nameće se pitanje zašto tužitelj nije ranije podnio tužbu radi raskida Ugovora zbog neispunjenja obveza.

22. Slijedom svega utvrđenog i navedenog, sud je ocijenio tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovanim te je odlučio kao u t. I. izreke presude.

23. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka. Tuženica je zatražila i zateznu kamatu na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

23. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP), stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove pa je tužitelj dužan tuženici naknaditi troškove postupka. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.

24. Tuženica je zatražila naknadu troškova na ime sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 2. srpnja 2024., 15. siječnja 2025., 31. ožujka 2025. i 1. travnja 2025., za svaku radnju po 500,00 eura. Osim toga su zatražila je i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

24. 1. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, te vrijednosti predmeta spora od 13.300,00 eura, tuženici je priznat trošak zastupanja na ime sastava odgovora na tužbu u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na ročištu 2. srpnja 2024. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/5 OT jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja radi upućivanja stranaka u postupak mirenja, te za zastupanje na ročištima od 15. siječnja 2025., 31. ožujka 2025. i 1. travnja 2025., za svaku radnju po 250 bodova prema Tbr. 9/1 OT ili ukupno 1050 bodova što u skladu s Tbr. 54. (1 bod – 2,00 eura) iznosi 2.100,00 eura.

24. 2. Nije joj priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

25. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu 2.100,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška odbijen kao neosnovan (t. II. i III. izreke).

26. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa mu ne pripada pravo na parnični trošak te je njegov zahtjev za naknadu troška odbijen u cijelosti (t. IV. izreke).

U Bujama 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelju p. p.

2. tuženici p.p.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte