Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-186/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. TL, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-96/2023-29 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Davora Petričevića te branitelja optuženika Mislava Srba, odvjetnika iz Osijeka,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. TL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-96/2023-29 od 14. ožujka2025., na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Osijeku, od 3. veljače 2023., poslovni broj K-96/2023-2, protiv opt. TL, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.1. Istom presudom Općinskog suda u Osijeku, opt. TL proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. ZKP/08. i čl. 145. st. 3. ZKP/08 naloženo je opt. TL podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana, te trošak na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. TL putem branitelja Mislava Srba, odvjetnika iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbene navode, preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno moli da drugostupanjski sud obavijesti branitelja o sjednici vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 13. lipanj 2025. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, opt. TL te optuženikov branitelj Mislav Srb, odvjetnik iz Osijeka. Na sjednicu vijeća pristupio je zamjenik ŽDO u Osijeku Davor Petričević te branitelj optuženika Mislav Srb, dok na sjednicu vijeća nije pristupio opt. TL koji je o sjednici vijeća uredno obaviješten pa je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

5.1. Sjednica vijeća započela je izlaganjem žalbe opt. TL, kao i žalbenog prijedloga od 7. travnja 2025., a koju je izložio branitelj optuženika Mislav Srb, odvjetnik iz Osijeka.

6. Žalba opt. TL nije osnovana.

7. Iako se uvodno žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u nastavku žalbe takvu povredu ničim ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne trpi bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Kako se opt. TL žali i zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu također ne obrazlaže, i u tom dijelu sud je ispitao ožalbenu presudu po službenoj dužnosti shodno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 pri čemu nije našao da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj upire da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kada je osuđujuću presudu zasnovao na iskazu ošt. NL, a posljedično i svjedoka FL kojemu je navodno optuženik izrekao prijetnju, tražeći ujedno preocjenu izvedenih dokaza, upirući da je neživotno i nelogično da bi prijetio preko FL ošt. NL u petak 1. travnja 2022. da će mu polomiti noge i ruke i da će ga izbosti, da bi nakon toga u ponedjeljak 4. travnja 2022. nastavio radni odnos te tek u ponedjeljak 11. travnja 2022. sam inicirao sporazumni raskid ugovora o radu što ukazuje da nije istinit navod iz iskaza oštećenika da je bio uznemiren i da se bojao za svoj život te život svoje obitelji. Drži nejasnim odakle sud izvodi zaključak da mu je poslodavac htio izaći u susret kod traženja novog zaposlenja kako ne bi bilo vidljivo da mu je radni odnos prestao zbog skrivljenog ponašanja.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika kojima zapravo traži preocjenu izvedenih dokaza, nakon što je izreproducirao izvedene dokaze, iznio sporne i nesporne okolnosti, dao ocjenu izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, dajući istovremeno i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio dokazanim da je optuženik rekao inkriminirane riječi putem telefona FL, također zaposleniku TD "Orao" d.o.o. Osijek koje je ovaj prenio ošt. NL. Svoje utvrđenje sud temelji na iskazima ošt. NL, kao i iskazu svjedoka FL, kojima je iskazima osnovano poklonio vjeru, dok je obranu optuženika da ni u jednom trenutku nije prijetio NL, ocijenio neistinitom. Naime, optuženik u svojoj obrani opisuje da je s oštećenikom imao određenih nesuglasica jer mu nije isplaćivao dogovoreni iznos plaće, neosnovano prigovarao, a bio je povrijeđen i zbog toga što je poslodavac naplatio s njegove plaće štetu kada je prevozio gnojivo u paletama u prikolici za rasuti teret, što nije bila odgovarajuća prikolica za takvu vrstu robe. Naime, FL je poslao sliku koja je prikazivala štetu na robi, na što mu je ovaj rekao da će mu skinuti s plaće cca 100 eura, da je FL rekao da nije kriv, da su se počeli raspravljati, da ga je cijeli razgovor naljutio, da se počeo "potpaljivati", no da nije istina da je rekao FL kako će NL slomiti ruke i noge i izbosti ga nožem, već da će dati otkaz ako ga nastave maltretirati, a sporazumni raskid ugovora je potpisao jer je strani državljanin, u RH ima radnu dozvolu te si nikada ne bi dozvolio da radi 100 eura nekome prijeti smrću.

8.2. Međutim, takva obrana optuženika opovrgnuta je iskazom oštećenika koji je jasno, određeno i okolnosno opisao da je optuženik prilikom prijevoza oštetio robu, da je šteta naplaćena na njegovoj plaći u visini od oko 500 do 700 kn, a da ga je dva tjedna nakon toga nazvao FL te mu rekao da je optuženik rekao da će doći do njega (NL), slomiti mu ruke i noge te ga izbosti nožem, zbog čega se uznemirio i uplašio za svoj život i život svoje obitelji. Uz to, iskaz oštećenika u cijelosti potvrđuje FL koji je opisao prethodni događaj zbog štete koju je, prema pravilima tvrtke uzrokovao optuženik, da je uobičajena procedura da vozač odgovara za štetu na stvarima koje prevozi, zbog čega je nazvao optuženika, a nakon što je to od njega zatražio njegov nadređeni NL, te mu rekao da će morati nadoknaditi štetu, da je optuženik potom reagirao burno, agresivno te rekao da će šefu NL polomiti ruke i noge i izbosti ga nožem. Kako je njegov ton bio agresivan, zaključio je da doista prijeti, no te riječi NL nije prenio odmah u petak, već u ponedjeljak kada su se vidjeli, nakon čega je NL bio vidno uznemiren. U tom kontekstu znakovit je i dio iskaza optuženika kada je iskazao da ga je cijeli razgovor s FL uznemirio i naljutio te da se počeo "potpaljivati", pa i na tom tragu treba promatrati i nastavak događaja, odnosno prijetnje koje je rekao FL, a odnosile su se na ošt. NL. Ujedno, iz iskaza FL proizlazi da se optuženik i ranije znao ponašati agresivno, o čemu ih je izvijestila e-mailom tvrtka Žito proizvod, s kojom su ranije surađivali te je tada dobio pisanu opomenu zbog svog ponašanja, a njihova je firma zbog toga izgubila posao sa Žito proizvodom.

8.3. Stoga, kada se imaju u vidu prethodno navedeni suglasni i okolnosni iskazi kako ošt. NL, tako i svjedoka FL, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako se u ponašanju optuženika stječu elementi kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje ga je sud i proglasio krivim. Pri tome nije od odlučnog značenja to što je optuženik još desetak dana nastavio raditi u istoj tvrtki, da je radni odnos između njega kao zaposlenika i tvrtke "Orao" d.o.o. Osijek sporazumno raskinut, bez otkaza,

8.4. Optuženik se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no u žalbi ne navodi koja odlučna ili druga važna činjenica nije utvrđena, a niti koji dokaz po stajalištu obrane, nije izveden, a trebalo ga je izvesti.

9. Iako uvodno to ne navodi, u žalbi pod toč. IV. optuženik pobija odluku o uvjetnoj osudi smatrajući da je prestroga s obzirom je izdanim kaznenim nalogom (a koji je ovom presudom stavljen izvan snage) bio osuđen na šest mjeseci, uvjetno na dvije godine.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, za ukazati je kako je prvostupanjski sud pravilno i vrednovao olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti i nekažnjavanosti, kao i da je kazneno djelo počinio u afektu izrevoltiran time što je morao platiti štetu za koju je smatrao da nije nastala njegovom krivnjom, dok je kao otegotno cijenio upornost u agresivnom ponašanju prema oštećeniku jer je i nakon događaja prema istom bio agresivan te ga vrijeđao na parkingu kada je razduživao robu. Ujedno nije podcijenio olakotne a niti precijenio otegotne okolnosti. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, svrhe kažnjavanja i ostalih okolnosti od utjecaja za odmjeravanje kazne iz čl. 47. KZ/11, a u okviru zapriječene kazne za predmetno kaznena djela (za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora do tri godine), pravilno je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a onda ocijenivši da i bez izvršenja kazne optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela, na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Navedena kaznenopravna sankcija nije prestroga, već se i po nalaženju ovog suda ukazuje primjerenom i pravilnom, adekvatnom okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, a istom će se sankcijom ostvariti sve one svrhe kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije propisane odredbom čl. 41. KZ/11.

10. Slijedom navedenog, s obzirom nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. čl. 476. st. 1. ZKP/08, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 13. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić