Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7968/2015-91

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja LP, iz [adresa], II. tužiteljice LPŠ iz [adresa], KP [adresa] i III. tužitelja EP iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Eduardu Geberu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Josipu Madirazzi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Madirazza & partneri d.o.o. iz Zagreba,, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. svibnja 2025., u prisutnost punomoćnika I., II. i III. tužitelja odvjetnika Svena Skračića u zamjenu za odvjetnika Eduarda Gebera i punomoćnika tuženika odvjetnice Ane Valjalo i odvjetničkog vježbenika BP iz Odvjetničkog društva Madirazza & Partneri d.o.o., dana 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti I. tužitelju LP iznos od 2.327,86 eura s kamatom tekućom:

- od 14.12.1999. do 31.12.2001 u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u DEM;

- od 01.01.2002. do 31.12.2005 u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u EUR

- od 01.01.2006. do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke;

te iznos od 304,16 CHF prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan isplate s kamatom tekućom:

- od 14.12.1999. do 31.12.2005. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u CHF;

sve to na žiro račun punomoćnika Eduarda Gebera, odvjetnika iz Zagreba, IBAN [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermärkische bank d.d., sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti II. tužiteljici DP iznos od 2.287,26 eura skamatom tekućom:

- od 14.12.1999. do 31.12.2001. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u DEM;

- od 01.01.2002. do 31.12.2005. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u EUR;

sve to na žiro račun punomoćnika Eduarda Gebera, odvjetnika iz Zagreba, IBAN [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermärkische bank d.d., sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti III. tužitelju EP iznos od 10.912,76 eura s kamatom tekućom:

- od 09.12.1999. do 31.12.2001. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u DEM;

- od 01.01.2002. do 31.12.2005. u visini kamatne stope koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju u EUR;

-od 01.01.2006 do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

na žiro račun punomoćnika Eduarda Gebera, odvjetnika iz Zagreba, IBAN [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermärkische bank d.d., sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev III. tužitelja EP u dijelu u kojem potražuje od tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatu iznosa od 9.100,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 09. prosinca 1999. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, naknaditi I. tužitelja LP, II. tužiteljici DP i III. tužitelju EP, parnični trošak u iznosu od 4.724,57 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na žiro račun punomoćnika Eduarda Gebera, odvjetnika iz Zagreba, IBAN [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermärkische bank d.d., u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 19. kolovoza 2003. navode:

- da je I. tužitelj LP, ugovorom od 13.07.1987. na rok od 60 mjeseci i uz kamatnu stopu od 7,50% godišnje oročio kod tuženika iznos od 2.500 DM (štedni račun br. 2529457398), te da je kod tuženika imao i štednu knjižicu br. [broj štedne knjižice] sa stanjem na dan 31.12.1990. u iznosu od 240,86 CHF,

- da je II. tužiteljica DP, ugovorom od 06.07.1987. na rok od 60 mjeseci uz kamatnu stopu od 7,50% godišnje oročila kod tuženika iznos od 2.500 DM (štedni račun br. 2536874570);

- da je prednik III. tužitelja, MP, kod tuženika ugovorom od 12.07.1989. oročio iznos od 22.713,63 DEM na rok od 36 mjeseci s kamatom od 4,45% godišnje (štedni račun br.2429085432), da je umro **.**.1998., te su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Obrenovcu, SiC br. 0-39912001. od 02.10.2001., III. tužitelj i prednica III. tužitelja UP naslijedili oročeni devizni štedni ulog kod tuženika na jednake dijelove.

Slijedom navedenog, I. tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.327,86 eura sa zateznom kamatom od 14. prosinca 1999. do isplate, te iznos od 304,16 CHF prema prodajnom tečaju HNB za EUR-o na dan isplate s kamatom tekućom od 14. prosinca 1999. do isplate, II. tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.287,26 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 1999. do isplate te III. tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 20.012,76 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 1999. do isplate, uz naknadu parničnog troška tužiteljima sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužitelja od 29. prosinca 2023.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući osnov i visinu. Navodi da su uz tužbu dostavili stranu sudsku odluku, odnosno rješenje o nasljeđivanju O.br. 39912001 Općinskog suda u Obrenovcu od, 02.10.2001., bez dokaza da je ista priznata u Republici Hrvatskoj. Nadalje navodi da je iz dokumentacije tuženika razvidno da je Ugovor o oročenom štednom ulogu otvoren na ime I. i II. tužitelja, realiziran dana 14.12.1999., da je ugovor o oročenom štednom ulogu prednika III tužitelja realiziran dana 24.08.2000., te da je devizni račun I. tužitelja sa saldom 190,01 CHF, a ne 240,86 CHF zatvoren također 14.12.1999. sve u Poslovnici tuženika 012111 u Paromlinskoj 2 u Zagrebu, isplatom cjelokupnog raspoloživog salda, a koje zatvaranje računa je izvršila blagajnica AP koja je rukovala blagajnom br.42 na kojoj su sva sporna zatvaranja računa provedena i to na molbu kolegice ZP kojoj je i predala novac na povjerenje, povjerovavši da će ista prilikom predaje novca klijentima preuzeti valjane punomoći i originalne dokumente. ZP je predmetni novac preko VP, vlasnice kafića "Giovanny" predala PP, njezinoj radnici, konobarici u kafiću, inače sestri TP, majke I. tužitelja. Ista je predala novac svome ocu ČP koji je novac u konačnici predao III. tužitelju EP, svome zetu. Nadalje navodi da se PP odazvala pozivu tuženika i pred pravnicom tuženika OP potvrdila predmetne događaje, te iskazala spremnost za svjedočenje na sudu, ali je odbila potpisati bilo kakvu izjavu. Međutim, predala je pravnici tuženika specifikaciju isplaćenih iznosa iz kojih proizlazi da su III. tužitelju predana ne samo sredstva, nego i isplatni dokumenti, temeljem kojih je vodio evidenciju koliko je po kojem računu zaprimio. Međutim, unatoč tome, originalni dokumenti nikada nisu vraćeni blagajnici koja je naivno vjerujući kolegici zatvaranje računa izvršila mimo propisa tuženika. Navodi da su tužitelji ustali tužbom tražeći dvostruku isplatu po svojim računima u namjeri stjecanja bez osnova. Također navodi da je blagajnica tuženika na opisani način omogućila vlasnicima računa koji su bili u SR Jugoslaviji da dođu do svojih sredstava, ali ne uobičajenim putem. Stoga tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da je III. tuženik primio sva sredstva po utuženim računima svojih rođaka, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u: presliku ugovora o oročenom štednom ulogu i preslike štedne knjižice (list 6-12, 31, 40, 44, 51), presliku naloga za zatvaranje računa za tužitelje (list 32-39, 41-43, 45-50, 52-58), rješenje o nasljeđivanju iza pok. MP od 02. listopada 2021. (list 13-14, 170-176), presliku izjave (list 25), presliku evidencije tužitelja o plaćanjima (list 26-30). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Ivanu Tkalecu (list 74-92), grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zvonimiru Ćoriću (list 265-272, 287), te saslušanjem vještaka Marijana Krajne (list 286-287), svjedoka: NP (list 64- 66), ZP (list 101-102), te PP (list 103-104).

4. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su I. i II. tužitelji kao i MP, prednik III. tužitelja, kod tuženika imali otvorene devizne štedne račune broj: 2529457398, broj:

7017-2529321475, broj: 2536874570 i 2429085432 te na njima devizna sredstva u utuženom iznosu, dok je sporno jesu li navedena devizna sredstva isplaćena tužiteljima.

6. U odnosu na prigovor tuženika da su tužitelji uz tužbu dostavili rješenje o nasljeđivanju kao stranu sudsku odluku koja nije priznata u Republici Hrvatskoj, valja napomenuti da je sud rješenjem od 08. studenog 2017. priznao stranu sudsku odluku

– pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Obrenovcu poslovni broj: O.br. 399/01 od 02. listopada 2001. kojim se iza smrti ostavitelja pok. MP proglašavaju nasljednici: EP i UP, te je rješenjem od 28. svibnja 2024. priznao stranu sudsku odluku – rješenje Osnovnog suda u Obrenovcu, Republika Srbija, poslovni broj: O br. 1201/22 od 13. travnja 2023. o naknadno pronađenoj imovini iza smrti pok. UP.

7. Radi utvrđenja činjenice jesu li tužiteljima isplaćena sredstva sa deviznih računa otvorenih kod tuženika, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka: NP, ZP i PP, te je izvršio uvid u specifikaciju isplata koja prileži na listu 26-30 spisa kao i grafološko vještačenje navedene specifikacije.

8. Svjedokinja AP u svom iskazu na ročištu od 25. studenog 2008. navodi da je od 1978. do 2004. bila zaposlena kod tuženika, a da je 1999. radila kod tuženika kao likvidator-blagajnik, te da je na zamolbu kolegice iz banke ZP istoj isplatila bez punomoći tužitelja i bilo kakve potvrde o isplati, deviznu štednju s računa tužitelja otvorenih kod tuženika, te da je ZP novac predala PP, sestri II. tužiteljice. Navodi da ju je ZP uvjeravala da su tužitelji zahvalni za isplatu, ali da ne mogu dostaviti punomoći te da se ne boji jer se poznaju. Navodi da je u prosincu 2003., kada je sa suda došao poziv za dostavu dokumentacije vezane za isplate, sve priznala direktorici i dobila je otkaz ugovora o radu zbog toga što je izvršila te isplate. Kontaktirala je HP koja se jedva sjetila sporne situacije te ju je ona uputila na PP koja joj je usmeno priznala da je preuzela novac, što je i usmeno rekla na sastanku u banci gdje je i pokazala specifikaciju o isplati za koju je rekla da ju je napravio LP, ali nije htjela potpisati nikakvu izjavu o primitku novca. Navodi da nije bila prisutna kada je ZP predavala novac koji je preuzela. Nadalje navodi da je njen paraf na isplatnim listićima, a da su potpisi klijenata na nalozima za zatvaranje računa nastali nakon što ih je predala ZP. Zna da je od preuzetog iznosa PP pozajmila VP iznos od 8.000,00 DEM.

9. Svjedokinja ZP u svom iskazu na ročištu od 07. veljače 2013. navodi da je također bila zaposlena kod tuženika te da ju je pitala PP, a s obzirom da je znala da radi u banci, da joj pomogne vezano za isplatu devizne štednje njenih rođaka koji su napustili Republiku Hrvatsku. Navodi da ju je također kolegica iz banke u [adresa], AP, pitala ima li netko kome treba isplatiti staru deviznu štednju. Predala je NP papir koji je dobila od PP, s tim da nije čitala što na njemu piše, a AP je nakon par dana njoj dala kuvertu za PP. Pitala je CP što je u kuverti, ali joj je ona odgovorila da ju nije briga, pa je tu kuvertu predala PP i pričekala da ona i VP pogledaju je li sve u redu. Navodi da je PP bila ganuta do suza i jako zahvalna, te je čak pitala što je dužna, na što je ona odgovorila da nije ništa jer je samo htjela pomoći. Navodi da ne zna koja je procedura bila za isplatu stare devizne štednje, niti što je bilo potrebno za podizanje novca u banci. Također navodi da joj nije poznato je li joj predočena bilo kakva punomoć za podizanje novca. Nije potpisala NP primitak kuverte, niti su njoj primitak iste kuverte potpisale PP i VP. Navodi da ju AP nikada nije pitala za bilo kakve dokumente, ali da ju je nakon nekog vremena nazvala i rekla da su nastali problemi vezano za isplatu devizne štednje.

10. Svjedokinja PP u svom iskazu na ročištu od 07. veljače 2013. navodi da su tužitelji njeni rođaci koji su otišli živjeti u [adresa] i nisu imali dokumente, a imali su deviznu štednju kod tuženika, te su nju zamolili da im pomogne oko isplate. Ona se obratila preko prijateljice VP, ZP koja je radila u Zagrebačkoj banci i ona je nakon nekog vremena donijela kuvertu s novcem VP, a VP je kuvertu predala njoj. Navodi da je kuverta bila zatvorena, da ona novac nije brojila i da je na kuverti pisalo LP. Kuvertu je predala svom ocu, kojeg su zvali " L", a koju je on odnio tužiteljima. Nikakve potvrde o primitku novca nije potpisala, niti su njoj potpisali kada je predala novac, a novac nije brojala. Njena sestra ZP, koja je inače supruga I. tužitelja, ju je nakon desetak dana nazvala i rekla da su novci stigli, ali joj je nakon nekog vremena javila da to nije iznos koji su trebali dobiti, nakon čega je išla u banku gdje su joj rekli da su svi novci isplaćeni. Navodi da nikakvu punomoć tužitelja za podizanje novca nije imala, niti je imala bilo kakve dokumente o tužitelju, niti da ju je itko to tražio. Ne sjeća se da bi davala neke dokumente ZP, ali kada joj je predočena dokumentacija na listu 26-30 spisa, navodi da je isti pisan rukom EP, III. tužitelja.

11. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje NP da je ona bez ikakvih punomoći i dokumentacije, te bilo kakvih pisanih potvrda o primitku novca, isplatila ZP na njenu molbu deviznu štednju tužitelja, te da je ona novac predala PP koja je potvrdila da je novac preuzela. U tom dijelu njen iskaz je suglasan sa iskazom ZP i PP.

12. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ZP u dijelu u kojem navodi da je nju AP pitala da li zna nekoga kome je potrebno isplatiti staru deviznu štednju, kao i da nije znala kakav papir je preuzela od PP, kao i da nije znala što se nalazi u kuverti koju je dala PP, stoga što u tom dijelu iskaz nije logičan, a i protivan je iskazima svjedokinje NP i PP.

13. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje PP u dijelu u kojem navodi da je preuzela kuvertu na kojoj je pisalo " EP", u kojoj je bio novac, te da je isti predala svom ocu, kojeg su zvali " L", a koji ju je odnio tužiteljima, a sve stoga što iz dokumentacije na listu 26-30 spisa proizlazi da je novac primljen, ali je sporan iznos.

14. S obzirom da je sporno tko je napisao navedenu dokumentaciju na listu 26- 30 spisa, sud je proveo dokaz grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zvonimiru Ćoriću iz čijeg nalaza i mišljenja od 15. listopada 2024. proizlazi da je III. tužitelj vjerojatno vlastoručno ispisao tekst evidencije na listovima 26-30 spisa, odnosno isti vjerojatno jest skriptor spornog rukopisa kojim je ispisan tekst evidencije na listovima 26-30 spisa.

15. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Zvonimira Ćorića prihvatio u cijelosti jer je izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužitelji nisu imali nikakve primjedbe niti prigovore, dok je na prigovore tuženika vještak odgovorio u svom usmenom očitovanju na ročištu od 09. svibnja 2025. i iste u cijelosti otklonio. Također, nalaz i mišljenje vještaka je sukladno s iskazom svjedokinje PP koja je, kada joj je bila predočena navedena dokumentacija na listovima 26-30 spisa, izrijekom navela da je isti pisan rukom III. tužitelja EP. Stoga je sud navedenu dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom, te utvrdio da je istu sastavio III. tužitelj.

16. Uvidom u dokumentaciju koja prileži listu 29-30 spisa utvrđeno je da su od iznosa od 22.713,63 DEM s računa broj: 2429085432 (prednika III. tužitelja) tužitelji primili 17.800,00 DEM. Iako se u navedenoj dokumentaciji također navode i druge isplate sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi o kojim se iznosima, odnosno o kojim se računima radi i na kojeg tužitelja se isplata odnosi, pa dokumentacijom koja prileži na listu 27-28 spisa tuženik svoje tvrdnje o isplati preko iznosa od 17.800,00 DEM nije dokazao.

17. S obzirom da je sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivanu Tkalecu iz Vještak Tkalec d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 07. kolovoza 2012. proizlazi da:

- po deviznoj knjižici LP broj: 2529457398 je na dan 14. prosinca 1999. trebao biti saldo od 4.473,49 DEM (2.287,26 eura),

- po deviznoj knjižici LP broj: 2529321475 je na dan 14. prosinca 1999. trebao biti saldo od 79,41 DEM (40,60 eura) i 304,16 CHF,

- po deviznoj knjižici DP broj: 2536874570 je na dan 14. prosinca 1999. trebao biti saldo od 4.473,49 DEM (2.287,26 eura),

- po deviznom računu MP broj: 2429085432 je na dan 09. prosinca 1999. trebao biti saldo od 39.141,56 DEM (20.012,76 eura).

18. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Tkaleca iz Vještak Tkalec d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji niti stranke nisu imali primjedbe niti prigovore.

19. Dakle, provedenim dokazima, sud je utvrdio da je djelatnica tuženika isplatila sa deviznih računa tužitelja utužene iznose trećoj osobi bez ovlaštenja vlasnika tih računa, od kojih iznosa su III. tužitelj i prednica III. tužitelja UP primili iznos od 17.800,00 DEM, što iznosi 9.100,00 eura. Takvim postupanjem djelatnice tuženika tužiteljima je nastala šteta u vidu umanjenja njihove imovine i to I. tužitelju u iznosu od 2.327,86 eura i 304,16 CHF, II. tužitelju u iznosu od 2.287,26 eura i III. tužitelju u iznosu od 10.912,76 eura, pa je u navedenim iznosima sud tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim, dok nije osnovano potraživanje III. tužitelja u iznosu od 9.100,00 eura jer je tuženik dokazao da je navedeni iznos isplaćen III. tužitelju.

20. Naime, odredbom čl. 170. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94; dalje ZOO) propisano da ako radnik u radu i u vezi s radom uzrokuje štetu trećoj osobi za isto odgovara poduzeće u kojem je radnik radio u trenutku uzrokovane štete, osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo.

21. S obzirom da tuženik niti ne spori da je njegova zaposlenica postupajući kao službenica tuženika kod isplate novca postupila protupravno jer je isplatu devizne štednje izvršila trećoj osobi bez ovlaštenja, odnosno punomoći tužitelja, vjerujući da će iste naknadno dobiti, a radi kojeg postupanja je i dobila otkaz ugovora o radu, to nema razloga za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu. Tužitelji su dokazali da je takvim postupanjem službenice tuženika njima nastala šteta u vidu umanjenja njihove imovine, jer iznos koji je djelatnica tuženika bez ovlaštenja tužitelja isplatila trećoj osobi, nije isplaćen tužiteljima, osim iznosa od 17.800,00 DEM, odnosno 9.100,00 eura, a koji je isplaćen III. tužitelju i predniku III. tužitelja UP.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je u cijelosti usvojiti zahtjev I. tužitelja za isplatom iznosa od 2.327,86 eura i 304,16 CHF, II. tužiteljice za isplatom iznosa od 2.287,26 eura, te III. tužitelja za isplatom iznosa od 10.912,76 eura, sve sa zateznom kamatom od dana nastanka štete (odnosno dana kada je djelatnica tuženika s njihovih deviznih štednih knjižica isplatila trećoj osobi utužene iznose, odnosno za I. i II. tužitelja dana 14. prosinca 1999., a za III. tužitelja dana 09. prosinca 1999.), pa do isplate, a kako je to odlučeno pod točkom I. – III. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev III. tužitelja za isplatom iznosa od 9.100,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 09. prosinca 1999. do isplate, tužbeni zahtjev valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 2., 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 29. prosinca 2023. u iznosu od ukupno 24.627,88 eura s pripadajućom zateznom kamatom. S obzirom da su tužitelji u postupku uspjeli s iznosom od 15.527,88 eura, a tuženik u iznosu od 9.100,00 eura, sud je utvrdio omjer uspjeha od 63,05% na strani tužitelja i 36,95% na strani tuženika. Sud je oduzeo od postotka tužitelja koji su u većoj mjeri uspjeli, postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u postupku (63,05% - 36,95%), što iznosi 26,10%, a sve sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

24. Sud je tužiteljima priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom, a odnosi se na sastav tužbe od 19. kolovoza 2003. sukladno Tbr. 7.1. i 40. Tarife u iznosu od 300 bodova, za sastav podnesaka od 31. kolovoza 2012., 02. rujna 2016., 29. prosinca 2023. i 20. studenog 2024. sukladno Tbr. 8.1. i 40. Tarife u iznosu od 4x300 bodova, za sastav žalbe na presudu od 24. srpnja 2014. sukladno Tbr. 10.1. i 40 Tarife u iznosu od 375 bodova, za sudjelovanje na ročištima od 05. veljače 2004., 07. svibnja i 25. studenog 2008., 04. listopada 2011., 05. ožujka i 05. studenog 2012., 07. veljače i 08. studenog 2013., 03. lipnja 2014., 08. studenog 2017., 13. listopada 2020., 09. svibnja 2024. i 09. svibnja 2025. sukladno Tbr. 9.1. i 40. Tarife u iznosu od 13x300 bodova, te za sudjelovanje na ročištu od 10. studenog 2021. sukladno Tbr. 9.5. i 40. Tarife u iznosu od zatraženih 50 bodova, što ukupno iznosi 5825 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura (sukladno Tbr. 54. Tarife) navedeni trošak tužitelja iznosi 11.650,00 eura što uvećano za 25% PDV-a (sukladno Tbr. 46. Tarife) iznosi 14.562,50 eura, a s obzirom da su tužitelji uspjeli u parnici u omjeru od 26,10% u tome omjeru im pripada i trošak, dakle iznos od 3.800,81 eura. Tužiteljima je valjalo priznati i trošak za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 eura, te trošak prijevoda u iznosu od 59,73 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 306,59 eura i na presudu u iznosu od 291,99 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi, pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 4.724,57 eura kako je i odlučeno pod točkom V. izreke ove presude.

25. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za sastav podnesaka od 25. studenog 2013., 29. siječnja 2014., 28. studenog 2016., 17. veljače i 14. lipnja 2017., 05. travnja 2018., 22. srpnja 2020., 11. ožujka 2021., 28. travnja 2023., 21. veljače i 14. ožujka 2024. s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, te sud nije prihvatio zahtjev tužiteljici za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljima, po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 291,99 eura.

2. tuženiku, po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte