Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2883/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćniku Slavenu Luštici, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem 15 P-1060/2023-11 od 6. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem 15 P-1060/2023-11 od 6. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđuje se da je ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao pravo vlasništva nekretnina oznake č. zem. [katastarska čestica] pov. 442 m2 i č. zem. [katastarska čestica] pov. 579 m2 za cijelo (1/1), te č. zem. [katastarska čestica] pov. 98 m2 i č. zem. [katastarska čestica] pov. 350 m2 za ½ dijela sve nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishodi upis uknjižbe prava vlasništva nekretnina oznake č. zem. [katastarska čestica] pov. 442 m2 i č. zem. [katastarska čestica] pov. 579 m2 za cijelo (1/1), te č. zem. [katastarska čestica] pov. 98 m2 i č. zem. [katastarska čestica] pov. 350 m2 za ½ dijela sve nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] na svoje ime i u svoju korist, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužene s navedenih nekretnina u tamo naznačenim omjerima ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.599,31 Eur-a, sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl.29. ZOO-a od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika te osporio žalbene navode u cijelosti i predložio žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

2.2.Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje stečenog prava vlasništva nekretnina oznake č. zem. [katastarska čestica] pov. 442 m2 i č. zem. [katastarska čestica] pov. 579 m2 za cijelo (1/1), te č. zem. [katastarska čestica] pov. 98 m2 i č. zem. [katastarska čestica] pov. 350 m2 za ½ dijela sve nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], kao osnove upisa prava vlasništva uz istodobno brisanja tog prava s imena tuženika.

4.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na temeljem nasljedstva i diobom unutar obitelji neometanim posjedom preko pravnih prednika u razdoblju od preko 100 godina stečenom pravu vlasništva predmetne nekretnine, na kojem je još pravni prednik tužitelja njegov djed pok. OF imao razriješeno pravo obrađivanja kao kmet, slijedom čega su njegovi pravni slijednici osnovom neometanog posjeda stekli vlasništvo predmetne nekretnine.

5. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno kako je u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vinograd površine 350m2, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica, površine 579m2, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], put, površine 98m2 i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica, površine 442m2, upisane su kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo, 1/1.

5.1. Isto tako između stranaka nije bilo sporno kako su predmetne nekretnine bile predmetom Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 18.06.2021.god. ovjerenog dana 30.06.2021.god. kod Javnog bilježnika u Zadru, Silvane Grdović, Zrinsko Frankopanska 38 pod brojem OV-7101/2021, kojeg je tužitelj sklopio sa prodavateljem AF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa].

5. U postupku nije sporan identitet predmeta spora dok je izgled lica mjesta utvrđen i prilikom prema zapisniku radi osiguranja dokaza sastavljenom na licu mjesta u k. o. [katastarska općina] od 17. ožujka 2023.g. u predmetu Općinskog suda u Zadru 112 R1-26/2023, po prijedlogu predlagatelja ĆF protiv predloženika Republike Hrvatske i prema kojem na čestici 3028/6, koja u naravi tvori poljski izgrađeni objekt sa betonskim podestom i kominom, dok se u ostatku i pretežitom dijelu nalazi izorana oranica nekretnine [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja obrađenu oranicu sa zasađenim poljoprivrednim kulturama pri čemu se u odnosu na č.zm [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne može zaključiti da iste trenutno obrađene ali su ograđene i iste nekretnine čine kompleks ograđene sa žičanom ogradom, po lokalitetu i po katastarskoj oznaci naziva [adresa], odnosno "[adresa].

5.1. Tako u postupku saslušani prednik tužitelja, prodavatelj AF, sin pok. IF, u svom iskazu navodi kako su ove nekretnine zvali [adresa], a u [adresa] su imali još naziv "Ć", pri čemu ovaj objekt je izgradio upravo tužitelj ĆF,a iste su bile još od njegovog pradjeda O, zatim djeda A (Tona) kojeg je naslijedio njegov otac NF, a njega je naslijedio on time da je prije njegovog pradjeda ovdje je bila veleposjednička obitelj Ferari, a njegovi preci su bili kmetovi, odnosno njegov pradjed, dok svjedokov djed A više nije bio kmet.

6. Utvrđujući osnovom pregleda povijesti posjedovanja Područnog ureda za katastar Zadar za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Klasa:936-02/21-05/617, Ur.br.541-22-2/16-21-2 od 07. listopada 2021. prvostupanjski sud nalazi kako se pregledom najstarijih podataka kojima raspolažu za I, katastarsku općinu kojoj su čest. zemlje [katastarska čestica], do osnivanja k. o. [katastarska općina] 1964 godine i pripadale, da su iste od 1945. godine bile evidentirane posjedom, i to: čest zemlje [katastarska čestica] i [katastarska čestica] ĆFN pok. N“, čest. zemlje [katastarska čestica] Gradski narodni odbor, koje stanje ostaje neizmijenjeno do I revizije K.O. [katastarska općina] 1955. godine, a kojom je utvrđena izmjena posjednika čest. zemlje [katastarska čestica], pa su, od tada, njihovim posjednicima evidentirani: ĆFN pok. N 1/2, odnosno, GF ud. A i ZFG pok. Z 1/2, odnosno, PF ud. P, i isti su upisi potvrđeni i, kao takvi „preneseni" i u k. o. [katastarska općina], spomenute 1964 da bi se 1983 godine na zahtjev PF IF (prilog i) vrši se dioba zajednice iza smrti PF GF.

6.1. Naime, na okolnost izvanknjižnog slijeda stjecanja prava vlasništva dijela predmetnih nekretnina od preminulog pradjeda pravnog prednika tužitelja, prvostupanjski sud temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O.135/82 (prilog II) i utvrđenim činjenicama, zaključuje kako se posjednikom dijela pok. GF u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] evidentira NF pok. A, što je i vidljivo iz kopije prij.lista broj 323/83. (prilog III), 1992 godine na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O.681/92 (prilog IV), iza smrti NF IF, posjednicima njegovog dijela čest. zemlje [katastarska čestica] evidentiraju se (KI./92-04/667) HF ¼,AF ¼, IF ¼, JF ¼,1997. godine na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O.2/76, O.598/78, iza smrti OFN, te diobenog ugovora broj ov.6359/96, posjednikom njezinog dijela predmetnih čest. zemlje [katastarska čestica] evidentira se (Kl./97-08/52) DF, G. 1998 godine na temelju diobenog ugovora br.ov. 4891/98 (prilog V) i utvrđenih činjenica (prilog VI: kopija zapisnika), izvršena je dioba čest. zemlje [katastarska čestica] i formiranje čest. zemlje [katastarska čestica], što je i vidljivo iz kopije prij.lista broj 932-07/98-16/706. (prilog VII). Obzirom na utvrđeno posjednicima predmetnih čestica evidentiraju se: čest. zemlje [katastarska čestica] DF, G, čest. zemlje [katastarska čestica] HF, Joso rođ. Vitlov 1/8 i drugi, čest. zemlje [katastarska čestica] IF, NF ¼ i drugi, čest. zemlje [katastarska čestica] HF AĆFN i IF, NF ¼ i drugi.

7. U postupku je temeljem kazivanja saslušanih mještana utvrđen način korištenja sporne nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika, pa je tako od strane prvostupanjskog suda nedvojbeno utvrđeno kako su predmetne nekretnine omeđene u posjedu korištenja na kojima se kasnije izgradio poljski izgrađeni objekt identificiran prilikom očevida uz sudjelovanje vještaka mjernika na čest. zem. [katastarska čestica] koji čini cjelinu s čest. zem. [katastarska čestica], dok čest. zem. [katastarska čestica] u naravi predstavlja obrađenu oranicu time da su se na području ovih nekretnina ranije uzgajale različite poljoprivredne kulture; krupir, tikvice i slično.

8. Kako tužitelj ne raspolaže agrarnom odlukom, to težački odnosi u odnosu na zemljište koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. („Narodne novine“, broj 138/46 i 111/47), te to zemljište prestaje biti zemljište na kojem postoje kmetski odnosi i prava po osnovi agrara i postaje zemljište na kojemu se nakon toga može stjecati i mijenjati pravo vlasništva na svim dopuštenim načinima propisanim pravnim pravilima OGZ, koji je tada bio na snazi, kao i svim ostalim zakonima donesenim nakon njega koji su regulirali pravo vlasništva.

9. Prije svega valja reći kako se tužitelj činjeničnim navodima tužbe poziva na neometani dugogodišnji posjed predmetnih nekretnina, ostvaren po pravnim prednicima u trajanju od preko 100 godina, zbog čega se sukladno odredbi članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, u daljnjem tekstu: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

10. Suprotno navodima žalbe, na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka i u njemu utvrđenih činjenica osnovano je sud prvog stupnja utvrdio tužitelja vlasnikom spornih nekretnina, a koje vlasništvo je stekao poštenim, zakonitim i istinitim posjedovanjem predmetne nekretnine ostvarenim po pravnim prednicima kroz Zakonom propisano vrijeme započeto u svakom slučaju još za vrijeme važenja odredaba §1472. bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji je bio na snazi temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih do 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“ 86/46), i koji je propisivao rok od 40 godina posjedovanja za državnu imovinu, i koji je bio na snazi do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/1980, 36/1990, "Narodne novine" br. 53/1991, 91/1996, u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i koji je propisivao iste rokove stjecanja prava, kao i odredbe članka 159. u stavku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., prema kojima je samostalni posjed nekretnine koji je barem pošten (što je dovoljno), pravo vlasništva stječe dosjelošću na nekretninama koje se nalaze u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, i prema kojoj je tada za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina.

11. Ovo stoga jer, problematika koja je potaknula Ustavni sud da ukine čl. 388. st. 4. ZV nije bila prisutna u ovom predmetu jer nisu bila uključena prava trećih osoba koja su se štitila predmetnom odlukom Ustavnog suda slijedom čega rizik bilo koje greške, pa i pogrešne primjene i tumačenja domaćih propisa, koju su počinila državna tijela mora snositi sama država, a ne pojedinac. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV- a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

11.1. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ Nakon donošenja odluke ESLJP u predmetu H protiv RH pojavila se u sudskoj praksi dvojba treba li sama tužba na utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću pod pretpostavkama iz te odluke ESLJP biti podnesena za vrijeme dok je bila na snazi odredba čl. 388. st. 4. ZV-a (u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. 38 studenog 2009.).Naime, u predmetu H protiv RH tužba je bila podnesena u tom razdoblju. Međutim, ESLJP je u prvostupanjskim postupcima J i drugi protiv [adresa] i D protiv RH zauzeo isto pravno shvaćanje kao i u predmetu H protiv RH, iako su tužbe bile podnesene 2002., odnosno nakon odluke Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. Stoga je sudska praksa VSRH prihvatila da nije bitno kada je tužba podnesena, već je bitno da su u razdoblju važenja izvorne odredbe čl. 388. st. 4. bile ispunjene sve pretpostavke iz odluke Trgo protiv RH za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Može se zaključiti da je nakon odluke ESLJP u predmetu H protiv RH moguće uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. To nadalje argumentum a contrario znači da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenog 1999. rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991.

12. U odnosu, pak, na navode žalitelja kako pozivanja tužitelja na postojanje i razrješenje agrarnog odnosa otklanja mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Revd 267/2020-2 od 18. travnja 2023. u odnosu na revizijsko pitanje: može li se kombinirati pravna osnova stjecanja prava vlasništva razrješenjem agrarnih odnosa i pravna osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću ili se one međusobno isključuju, primjećuje da niti jedan propis nije sprečavao ili ograničavao stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću samom činjenicom „ukidanja agrarnih odnosa“: to obzirom da se dosjedanjem, dakle - na jedan od originarnih načina, vlasništvo nekretnine stiče zavisno od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja pa ako su ispunjeni uvjeti za takvo stjecanje, uz ostalo ako je u roku potrebnom za dosjedanje vršen posjed nekretnine sa potrebnom kvalitetom (kakvoćom) posjeda, u najmanjem ako je samostalni posjednik bio savjestan ili pošten, shvaćeno u smislu prihvaćenog pravnog standarda poštenog ili savjesnog posjednika (imajući na umu da nepošten ili nesavjestan posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću

- ni redovnom niti izvanrednom, s time da se poštenje ili savjesnost posjeda pretpostavlja, pa onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten ili nesavjestan mora to i dokazati: pri čemu pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada).

13. Dakle, nakon što su ukinuti težački odnosi te su nekretnine bile u istom režimu kao i sve ostale nekretnine u privatnom vlasništvu, pa se na njima moglo, gubiti, mijenjati ili stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, sukladno propisima koji su važili u pojedinom povijesnom razdoblju, a tužitelj je, kako je to već navedeno, dokazao da se predmetna nekretnina nalazi u poštenom i istinitom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika.

15. Slijedom naprijed izloženog,kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo odbiti i pobiju presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a potvrditi.

U Splitu,13. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica