REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci - Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj: : Pr-593/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Majdi Felker u pravnoj stvari tužitelja VB iz [adresa] Burića 28, Šmrika, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Jajaš & Vukelić d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika, VON RIPP d.o.o. u stečaju Rijeka, Ružićeva 1, OIB:19320496774, zastupan po stečajnom upravitelju Diegu Debeljuh iz Pule, Laginja 6, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem objave od 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se osnovanom tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku VON RIPP d.o.o. u stečaju Rijeka, Ružićeva 1, OIB:19320496774 na ime isplate naknade neisplaćene plaće za mjesec kolovoz 2020. godine, u bruto iznosu od 539,19 eura.

II. Utvrđuje se osnovanom tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku VON RIPP d.o.o. u stečaju Rijeka, Ružićeva 1, OIB:19320496774 na ime isplate naknade neisplaćene plaće za mjesec rujan 2020. godine, u bruto iznosu od 539,19 eura

III.Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz Ugovora o radu tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema redovitom otkazu ugovora o radu od 30. srpnja 2020. godine.

IV. Utvrđuje se da je radni odnos između tužitelja VB i Von Ripp d.o.o. prestao 17. veljače 2021.g.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 539,19 eura na ime isplate naknade neisplaćene plaće za mjesec kolovoz 2020. godine koje teku od 20. rujna 2020. do 29. travnja 2021. po stopi koja se za svako polugodište određuje, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 539,19 eura na ime isplate naknade neisplaćene plaće za mjesec rujan 2020. godine koje teku od 20. rujna 2020. do 29. travnja 2021. po stopi koja se za svako polugodište određuje, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VII. Nalaže se tuženiku VON RIPP d.o.o. u stečaju Rijeka, Ružićeva 1, OIB:19320496774, da tužitelju VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 1.375,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. lipnja 2025., sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka do iznosa od 4.750,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je redovnim otkazom ugovora o radu od dana 30. srpnja 2020. tuženik kao poslodavac tužitelju otkaza ugovora o radu od 30.04.2020. koji se smatra sklopljenim na neodređeno vrijeme. Tužitelj je sa tuženika 30.4.2020. godine sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme koje se sukladno odredbi čl. 12. Zakona o radu (dalje ZR-a) smatra sklopljenim na neodređeno vrijeme, s obzirom da je tužitelj nakon isteka vremena koji ugovor sklopljen i dalje nastavio raditi kod tuženika. Tužitelj je nastavio uredno i savjesno izvršavati svoje radne obveze iz ugovora o radu ali nakon što je tuženiku dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnost za rad tuženike je istome nakon nekoliko dana dostavio redovni otkaz ugovora o radu. U izreci redovnog otkaza ugovora o radu navodi se da je tužitelju odnosno radniku VB koja radi na radnom mjestu komercijaliste otkazuje ugovora o radu koji se smatra sklopljenim na neodređeno vrijeme sukladno čl. 12.. St. 7.. ZR-a zbog okolnosti koje su nastale, te koje zbog svog negativnog učinka utječu na poslodavca i poslovanje. Nadalje se, navodi da radniku prestaje radni odnos istekom otkaznog roka od 2 tjedna, a otkazni rok počinje teći od dostave ovog otkaza, također i da će se radniku uračunati dani godišnjeg odmora u otkazni rok. Predmetni redovni otkaz ugovora o radu tužitelj je zaprimio dana 04. kolovoza 2020.godine, te je protiv istog pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, dana 14.kolovoza 2020 godine sukladno odr. čl. 133. st. 1. ZR-a. Tuženik nije odgovorio na navedeni zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, iako isti uredno zaprimio 20. kolovoza 2020 godine. U konkretnom slučaju predmetni otkaz tužitelj drži u cijelosti neosnovanim iz razloga isti nema uporišta u odredbama ZR-a te je kao takav potpuno nezakonit. Naime, poslodavac je tužitelju uručio redovni otkaz ugovora o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ističući da je zbog pandemije virusa COVId-19 došlo do poremećaja u radnom procesu zbog kojih je došlo do prestanka potrebe za radom radnika, koji se ogledaju u nemogućnosti profitabilnog poslovanja a koje okolnosti zbog svog negativnog učinka utječu na poslodavca. No tužitelj ističe kako je poslodavcu u stvarnosti osnovni razlog za otkaz ugovora o radu bila privremena nenazočnost na radu zbog bolesti. Navedeno se sukladno odr. čl. 117. st. 1. ZR-a smatra neopravdanim razlogom za otkaz. Navedena odredba izričito propisuje da " privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu“. Poslodavac je otkazao ugovor o radu 6 dana nakon što mu je tužitelj dostavio potvrdu- izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, iz čega proizlazi da je obrazloženje redovitog otkaza ugovora o radu paušalno i neistinito. U naravi je privremena nesposobnost za rad i nemogućnost tužitelja za dolazak na posao stvarni razlog otkaza ugovora o radu. Tužitelj, također ističe da je redovnim otkazom ugovora o radu povrijeđena odredbe čl. 115.st.2 ZR-a, a sve kako tuženik nije uzeo u obzir činjenicu trajanja radnog odnosa, napose starost radnika i obveze uzdržavanja koje istog terete. Tužitelj da ima 62 godine, te 39 godina i 5 mjeseci radnog staža. Socijalne kriterij tuženiku uopće nije uzeo u obzir prilikom donošenja redovnog otkaza ugovora o radu. Nadalje, tužitelj ističe kako je došlo do prekida tijeka otkaznog roka, naime za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, dakle vrijeme bolovanje koje nije posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti neće utjecati na tijek otkaznog roka ako poslodavac radnika oslobodio obveze rada (čl. 121.. st. 3..i 5. ZR-a) osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno. Ako je nekim od navedenih autonomnih izvora prava određeno drukčije primjenjuje se za radnika najpovoljnijeg prava. No u slučaju da je poslodavac radnika oslobodio obveze rada, pa radnik tijekom otkaznog roka otvori bolovanje, doći će do prekida tijeka otkaznog roka. U predmetnom slučaju tužitelj je otvorio bolovanje prije donošenja odluke o redovnog otkaza ugovora o radu, što za posljedicu ima činjenica da otkazni rok nije niti počeo teći. Također u izreci redovnog otkaza ugovora o radu, tuženik navodi da će se godišnji odmor uračunati u otkazni rok, no prilikom upućivanja radnika na godišnji odmor da je potrebno voditi računa o tome da se radniku mora najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora dostaviti obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblje njegovog korištenja. S obzirom da tuženik nije obavijestio tužitelja o korištenju godišnjeg odmora 15 dana prije njegovog korištenja, izreka redovnog otkaza ugovora o radu je neosnovana i slijedom navedenog razvidno je da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, te da je redoviti otkaz ugovora o radu protivan odredbama ZR-a. Stoga, tužitelj predlaže da se utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu, te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad i da mu isplati neisplaćene plaće za čitavo vrijeme trajanja nezakonitog otkaza počevši od 30. srpnja 2020 godine uz naknadu parničnog troška

2.Podneskom od 06.04.2021. tužitelj je naveo da su se promijenile okolnosti od podnošenja tužbe na način da su odnosi tužitelja i tuženika trajno narušeni u vidu da tužitelj više ne želi radi za tuženika iz razloga što joj je tuženik odbio isplatiti naknadu plaće za kolovoz kao i naknadu za prijevoz, zbog čega je tužitelj pokrenuo spor. Kako tužitelji ima opravdani strah da će se takvo ponašanje tuženika nastaviti, isti je uredio tužbeni zahtjev na način da se utvrdi da je radni odnos između tužitelja i tuženika prestao 17. veljače 2021. godine.

3.Podneskom od 1. srpnja 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je pod točkom 1 zatražio da se utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu, pod točkom 2 da je radni odnos prestao sa danom 17. veljače 2021. Pod točkom 3 da se utvrdi osnovanom tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja na ime isplate naknade plaće za kolovoz 2020. u visini od 4 062,51 kuna kao i da je osnovana tražbina prvog višeg isplatnog reda visinu naknade plaće za rujan 2021. u bruto iznos od 4062,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškom postupka.

4.Tuženik u odgovor na tužbu navodi da je točno da je tužitelj 1. svibnja 2020. godine zasnovao radni odnos na određeno vrijeme kod tuženika do 1. srpnja 2020 godina na poslovima komercijaliste te da je nakon 1. srpnja 2020. nastavio raditi. Također su točni navodi da 30. srpnja 2020. godine tuženik donio otkaz ugovora o radu sklopljenog sukladno čl. 12. st. 7. ZR-a. Također točno je da se tužitelj obratio tuženiku zahtjevom za zaštitu prava te da tuženik na isti nije odgovorio. Tuženik međutim u telefonskoj i usmenoj u komunikaciji sa odvjetnikom tužitelja je obavijestio je tužitelja da nije prihvaćen njegov prijedlog nagodbe. Nisu točni navodi tužitelja da ne postoje razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu budući je zbog pandemije virusa Covid-19 došlo do poremećaja u radnom procesu, odnosno okolnosti zbog kojih je došlo do prestanka potrebe za radom radnika koji se ogleda u nemogućnosti profitabilnog poslovanja, a koje okolnosti zbog tog negativnog učinka utječu na poslodavca- tuženik. Stoga je u periodu od 31. srpnja 2020. do 30 kolovoza 2020. tuženik uručio još 13 redovitih otkaza ugovora o radu ili pak nije produžio ugovor o radu istekom roka ili je sporazumno raskinuo radni odnos sa zaposlenicima, te nije točno da bi tužitelju ugovora o radu bio otkazan zbog privremene nenazočnosti na radu. Neosnovani su navodi da je tužitelj trebao postupiti sukladno čl. 117. st. 1. ZR-a budući je 1. srpnja 2020 godine kod tuženika bilo zaposleno 16 radnika, a 31. srpnja 2020. 5 radnika, a 30 kolovoza 2020 3 radnika koliko je i danas. S obzirom na broj radnika tuženik nije bio dužan postupiti niti sukladno čl. 115. st. 2. ZR jer je poslodavac koji zapošljava manje od 20 radnika. Neosnovano tužitelj navodi da je trebao biti obaviještena o godišnjem odmoru 15 dana prije korištenja istoga budući u slučaju redovitog otkaza ugovora o radu to nije niti moguće već će je samo bitno da tužitelju nije uskraćeno pravo na godišnji odmori i da ga ista iskoristi unutar otkaznog roka. Stoga je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka.

5.Sud je prvostupanjskom presudom posl.br. Pr-4063/21 od 4. siječnja 2023. odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom na utvrđenje nepropuštenosti otkaza i sudski raskid te se zahtjevom za naknadom troškova postupka dok je odbacio dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje tražbine prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 4.062,51 kn za mjesec kolovoza i 4.062,52 kn za mjesec rujan sa kamatom od dospijeća do isplate.

6.Po žalbi tužitelja Županijski sud u Zagrebu 28. ožujka 2023. pod posl. br. Gž R- 318/23 riješio je da se ukidaju presuda i rješenje od 4. siječnja 2023. i predmet vraća sudu na ponovni postupak. U obrazloženju iste se navodi da iz obrazloženja odluke ne proizlazi da je došlo do problema u poslovanju da bi bilo opravdano donijeti odluku kakva je donesena, a glede utvrđenja postojanja tražbine sud da je bio dužan izvršiti uvid u tražbinu prijave tužitelja danu u stečajnom postupku i utvrditi od čega s sve sastoji njegova tražbina i ukoliko se neki dio odnosi na tražbinu iz ovog predmeta izvršiti zaključak o mogućnosti meritornog odlučivanja.

7.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to uvidom u odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (list 6-7), ugovor o radu (list 8 i 27-32 rezultati), zahtjev za zaštitu prava sa punomoći i povratnicom (list 9-11), potvrda o privremenoj nesposobnosti (list 12),izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 13), Izvadak iz sudskog registra (list 24), sporazum o prestanku ugovora o radu (list 33-34), dopis pun. tužitelja (list 35-36), rješenje St-86/2021 od 29.04.2021. (list 49-52), rješenje St-86/2021 od 27.rujna 2021. (list 74-78), prijava tražbine u stečajnom postupku s prilozima (list 79-85),te je saslušana tužitelj kao stranka (list 93), uvid u rješenje HZMO (list 95-97). U daljnjem tijeku postupka nakon ukine odluke Gž R-318/23 proveden je uvid u prijava tražbine u stečajnom postupku s prilozima (list 115-121), izvršen je uvid u ovosudni spis Pr-636/23 te spis Trgovačkog suda u Rijeci 14 St-86/21, rješenje 14 St-86/21 od 29.4.2021. (list 145-148), rješenje 14 St-86/21 od 27.9.2021. (list 149-153).

8.Primjenom odredbe čl.8. i 221-a. ZPP-a, te ocjenom svih dokaza zasebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.

9.Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je čl. 133. st. 1. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14; u nastavku ZR) kojom je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, dok je stavkom 2. propisano da ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

10.U postupku je utvrđeno da je Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30.srpnja 2020 .tužitelj zaprimio 04. kolovoza 2020. Tužitelj je protiv navedene odluke dana 14.kolovoza 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 20.kolovoza 2020. i na koje se nije očitovao u zakonskom roku pa je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana pravovremeno podnio tužbu sudu.

11.Predmet ovog spora je sudska zaštita prava iz radnog odnosa zahtjevom radi utvrđenja nedopuštenosti odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog prestanka potrebe za radom tužitelja, a koji se zasniva na Odluci o od 30.srpnja 2020, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknada plaća i troškova prijevoza.

12.Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu komercijaliste koji ugovor je tuženik otkazao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 30.srpnja 2020. Nesporno je također da je tuženik tijekom postupka otišao u stečaj te da je tužitelj prijavio svoje potraživanje koji se odnosi na plaći i troškove prijevoza u stečajnom postupku kao i da je rješenjem stečajnog suda od dana 27. rujna 2021. osporena tražbina tužitelja prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 11. 823,42 kune te je tužitelj upućen u parnicu za koju je pravovremeno zatražio nastavak postupka.

13.Sporno je da li su bili ispunjeni zakonski preduvjeti iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR- a glede donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, te da li je tuženik dužan tužitelju isplatiti neisplaćene plaće i troškove prijevoza.

14.Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju kada prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema stavku 2. istog članka poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Stavkom 3. istog članka propisano je da se odredba stavka 2 ne primjenjuje na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od 20 radnika.

15.Odredbom čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza Ugovor o radu dokazivanje postojanje opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu.

16.Ocjenom u postupku svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti ovaj sud utvrđuje kako su postojali stvari i objektivni gospodarski, tehnički i organizacijski razlozi uslijed kojih je prestala potreba za obavljanjem određenih poslova, s čim u vezi je tuženik i donio Odluku o otkazu tužitelju i u konačnici i završio u stečaju radi lošeg poslovanja.

17.Iz Izvješća stečajnog upravitelja od 24.6.2021. (u predmetu St-86/21) o gospodarskom položaju dužnika utvrđeno je da je stečajni upravitelj uvidom u zaprimljenu i pribavljenu poslovnu dokumentaciju utvrdio kako se dužnik u posljednjih nekoliko godina poslovanja bavio organizacijom kamionskog robnog transporta unutar EU, brodskog robnog prometa po svijetu te gradnjom montažnih hala. Tokom prethodnog postupka da je utvrđeno kako nema uvjeta za nastavak poslovanja dužnika s obzirom da isti mjesecima unatrag nije poslovao niti imao zaposlenih djelatnika dok je uslijed poslovanja tokom 2020. došlo do generiranja gubitka uslijed određenih poslovnih odluka. Uvidom u E-spis je utvrđeno da dužnik ima 12 sudskih postupaka.

18.Iz iskaza tužitelja proizlazi da je normalno obavljala posao sve do 21.5.2020. ali za drugu firmu sa istim vlasnikom da bi sa 1.5.2020. prešla u firmu VON RIPP d.o.o., ona za tu firmu nije radila ništa, niti je znala kakvo je njezino financijsko stanje, dogovorena plaća je bila minimalac, uz dogovor do 1.000,00 eura da će joj gazda isplaćivati kroz neoporezive primitke. Ista je navela da nije dobivala radne zadatke, da je došla raditi i pomagala je samo kolegici i u njezinim poslovima i nakon nekog vremena d je otišla na bolovanje i rehabilitaciju.

19.Iz provedenih dokaza razvidno je da je financijsko stanje i poslovanje tuženika u razdoblju prije nego što je dao tužitelju otkaz ugovora o radu bilo loše tj. takvo da tužitelj nije niti imao šta raditi što je i sam potvrdio pa nije niti čudno da je stoga poslodavac nagomilao gubitke kao što proizlazi iz izvješća stečajnog upravitelja i u konačnici zbog nemogućnosti plaćanja potraživanja završio u stečaju. Tužitelj je dolazio na posao sve do bolovanja, a kako je sam naveo samo zato što nije pristao na sporazumni otkaz po uputi odvjetnika iako je bio svjestan toga da nema što raditi tj. da je financijsko stanje tuženika i poslovanje loše.

20.Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. točka 1. ZR-a, postoji u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede (smanjenje troškova poslovanja), izvrši reorganizaciju rada tako da kao u ovom slučaju, smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta odnosno određene poslove povjeri ili ustupi drugom društvu ili ih preraspodjeli na druga radna mjesta, a sve utemeljeno na autonomnom pravu poslodavca da sam određuje sistematizaciju i organizaciju radnih mjesta u svrhu boljeg organiziranja procesa rada ili svog poslovanja, a prema svojim potrebama i financijskim mogućnostima.

21.Autonomno je pravo poslodavca odrediti koje će radno mjesto ocijeniti njemu nepotrebnim, te poslove tog radnog mjesta rasporediti na druge radnike ili ih organizirati u smanjenom opsegu. Isto tako, tuženik nije imao obavezu u odnosu na tužitelja primijeniti zakonske kriterije propisane čl. 107. stav 3. ZR-a, odnosno tuženik nije morao voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja, jer zapošljava manje od 20 radnika.

22.Odluku o otkazu ugovora o radu ne čini nedopuštenim to što je tuženik pogrešno naveo da otkazni rok počinje teći od dostave otkaza 2 tjedna, kada je očito iz dokumentacije koju je dostavio sam tužitelj ( rješenje HZMO) da je radni odnos prestao 17. veljače 2021 godine. Naime, time što u odluci o otkazu ugovora o radu nije naveden otkazni rok ili je pogrešno navedeno računanje toga roka, nema za posljedicu nedopuštenost takvog otkaza, već će ugovor o radu prestati istekom zakonom propisanog roka odnosno kada je tužitelj i odjavljen kod tuženika, 17. veljače 2021., a posebno budući je tužitelj s novim poslodavcem sklopio ugovor o radu 17. veljače 2021., pa mu svakako s tim danom prestaje ugovor o radu s tuženikom. Slijedom navedenog valjalo je tužitelja odbiti sa zahtjevom za nedopuštenost odluke otkazu.

23.Odredbom članka 125. stavak 1. ZR-a je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koja terete radnika. Ta odredba ZR-a daje radniku, kojemu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos uspostavljen ugovorom o radu, a nakon što sud utvrdi da otkaz ugovora o radu kojeg mu je poslodavac dao nije dopušten, osnovu zahtijevati da sud odredi dan prestanka radnog odnosa i dosudi mu naknadu štete. Budući je sud našao da je odluka o otkazu osnovana, te da je ugovor o radu prestao sa danom za koji se traži sudski raskid, valjalo je tužitelja odbiti sa zahtjevom za sudskim raskidom.

24.Otvaranje stečajnog postupka mijenja procesni položaj vjerovnika stečajnog dužnika koji se ogleda kroz nemogućnost ostvarenja tražbina vjerovnika stečajnog dužnika izvan stečajnog postupka. Naime, prema odredbi članka 167. Stečajnog zakona ( dalje SZ), stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku, a radnici dužnika se u stečajnom postupku pojavljuju kao stečajni vjerovnici prvog višeg isplatnog reda i drugog višeg isplatnog reda. Odredbom članka 257. SZ propisan je način prijave tražbine te ukoliko tražbinu stečajni upravitelj ospori, pokrenut će se odnosno nastaviti parnica radi utvrđenja osporene tražbine po članku 267.SZ

25.Imajući u vidu odredbu članka 167. SZ-a, koja propisuje da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku, a kako je rješenjem ST-86/2021 Trgovačkog suda u Rijeci od 27.rujna 2021. osporena tražbina tužitelja u iznosu od 11.823,42 kn; samo ta tražbina može biti predmet raspravljanja i odlučivanja u parnici radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine.

26.Iz spisa St-86/21 kao i priloženih rješenja i prijave tražbine razvidno je da je tužitelj zajedničkom prijavom od 16.6.2021. prijavio tražbine u ovom predmetu Pr- 534/20 i predmetu Pr-1195/20 (Pr-636/23). Ista je zatražila naknadu plaće za kolovoz 2020. bruto iznos od 4.062,51 kn sa kamatama od dospijeća do otvaranja stečajnog postupka i naknadu plaće za rujan 2020. bruto iznos od 4.062,51 kn sa kamatom od dospijeća do otvaranja stečajnog postupka. Navedeni dio tražbine odnosi se na ovaj postupak dok se preostali dio tražbine do iznosa od 11.823,42 kn na koju je tužitelj rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci St-86/21 od 27.9.2021. upućen u parnicu odnosi na naknadu za prekovremene sate i naknadu za prijevoz, a što je predmet postupka Pr-636/23.

27.Budući tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužitelju isplatio plaće za mjesece kolovoz i rujan 2020., a visina istih nije sporna među strankama i proizlazi iz platnih lista valjalo je primjenom odredbe članka 7. i 90. Zakona o radu, uz primjenu čl. 180. st.1. SZ-a utvrditi postojanje tražbine prvog isplatnog reda na ime neisplaćene plaće za mjesece kolovoz i rujan 2020. u visini od 539,19 eura.

28.S obzirom da je tužitelj postavio zahtjev za utvrđenje tražbine u iznosu od po 539,19 eura za mjesec kolovoz i rujan 2020. te zateznih kamata na pojedinačno određene iznose od njihovog dospijeća pa do otvaranja stečajnog postupka, za dio zateznih kamata nisu ostvarene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine. Naime, stečajni vjerovnici koji prijavljuju tražbinu i na osnovi zateznih kamata dužni su kamate obračunati i prijaviti u apsolutnom iznosu, a tužitelj nije prema navedenoj prijavi obračunao kamate niti troškove postupka i prijavio ih te iste ne ulaze u osporeni iznos od 11.823,42 kuna, odnosno 1.569,23 eura.

29.Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva na utvrđenje da i kamata ulazi u osnovanu tražbinu prvog višeg isplatnog reda budući bi isto bilo protivno čl. 167. SZ-a.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP- a, u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a, a tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku sukladno no uspjehu u sporu od 50% budući je sud prihvatio tužbeni zahtjev koji se odnosi samo na utvrđenje postojanja tražbine od 1.078,38 eura dok nije prihvatio preostali dio tužbenog zahtjeva u pogledu nedopuštenosti odluke o otkazu i sudskog raskida. Za obračun troška tužitelju sud je uzeo razdoblje nakon otvaranja stečajnog postupka budući je isti troškove do otvaranje stečajnog postupka bio dužan obračunati i prijaviti u stečajnom postupku i za isto tamo zatražiti naknadu.

31.Tužitelju je dosuđen trošak prema priloženom troškovniku i to za sastav obrazloženih podnesaka od 1.7.2022.,10.4.2024.,27.11.2024. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od 3x200,00 EUR-a, neobrazloženi podnesak od 28.9.2021.,21.3.2022. (Tbr.8.t.3.) u iznosu od 2x50,00 eura, zastupanja na ročištu 21.11.2022., 5.12.2023., 5.2.2025., 30.4.2025. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od 4x200,00 EUR-a, zastupanja na ročištu 2.6.2022., 21.9.2022., 10.4.2024.,1 0.9.2024., 27.11.2024., 5.2.2025. (Tbr.9.t.2.) u iznosu od 6x100,00 EUR-a, ročište od 14.6.2021. (Tbr.9.t.5.) u iznosu od 50,00 eura, sastava žalbe od 20.1.2023. (Tbr.10.) u iznosu od 250,00 EUR-a sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 2.750,00 eura, međutim s obzirom na uspjeh u sporu tužitelja od 50% tužitelju je dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.375,00 EUR-a.

31.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

31.2. Ovaj sud tužitelju nije dosudio preostali trošak zatražen troškovnikom obzirom da isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka i nije bio obračunat u skladu sa OT-a i ST-a.

32. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci, 13. lipnja 2025.

Sudac

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. VB, [adresa] zastupanog po punomoćniku ČB

2. VON RIPP društvo s ograničenom odgovornošću za usluge u nautičkom turizmu i trgovinu u stečaju, Ružićeva 1, [adresa] Rijeka