Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Poslovni broj: Pp-2736/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika HK, zbog prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/09., 30/09., 47/09., 114/22., 47/23.) postupajući po optužnom prijedlogu, PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj pod brojem 211-07/24-5/7543 od 19. ožujka 2024., nakon održane glavne i javne rasprave u odsutnosti tužitelja te u prisutnosti okrivljenika, dana 10. lipnja 2025., temeljem članka 143., 179., 180., 183. i 185. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“ br.107/07., 39/13. , 157/13., 110/15. 70/17. , 118/18. i 114/22.), 13. lipnja 2025., objavio je i

presudio  je

Okrivljenik HK, sin pok. H i IK, dj. I, rođen **.**.1963., iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljenik, pismen, SSS, razveden, dvoje djece, mjesečna primanja 120,00, lošeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivan,

kriv je

I. što je 15. ožujka 2024. u 20:50 sati u [adresa], u [adresa], u caffe baru Bistro, u vidno alkoholiziranom stanju (odbio alkotest), na neograničenom javnom mjestu narušavao javni red i mir gostima, osoblju i slučajnim prolaznicima na način da je glasno vikao i vrijeđao konobaricu LK i MK, vlasnika ugostiteljskog objekta, kao i ostale goste koji su pobjegli iz objekta, izgovarajući im glasno riječi "jugoslaveni, komunisti, jebem vam mater partizansku" ponavljajući te riječi u više navrata,

čime je postupio protivno odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/09., 30/09., 47/09., 114/22., 47/23.), a što je kažnjivo po istoj odredbi članka 13. istog Zakona, te mu se temeljem istog propisa te članka 33. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. , 114/22. ),

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 eura (tristo eura). Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku se uračunava vrijeme za koje je od strane Policijske postaje Sinj smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 15. ožujka 2024. u 21:30 sati do 16. ožujka 2024. do 9:00 sati, kada je puštan na slobodu, te mu se izrečena novčana kazna umanjuje za iznos od 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa), računajući svaki započeti dan uhićenja kao 39,82 eura ili jedan dan zatvora, te okrivljenik ima platiti ostatak izrečene novčane kazne u iznosu od po 220,36 eura (dvjesto dvadeset eura i trideset šest centa).

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti ostatak izrečene novčane kazne u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine ostatka izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne.

II. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 35,00 eura (trideset pet eura) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika ovom Sudu 25. ožujka 2024., a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude te je ovaj sud izdao prekršajni nalog 3. travnja 2024. na koji je okrivljenik uložio prigovor te je po uloženom prigovoru prekršajni nalog stavljen izvan snage te je proveden redovni prekršajni postupak.

2. Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik izlaže kao na prethodnim raspravama gdje je iskazao kako je razumio što mu se stavlja na teret te da nije kriv. Da nije istina da je bio u alkoholiziranom stanju, ali je istina da je odbio alkotest jer nije bilo razloga da se alkotestira, a isto tako nije točno da je u navedenom objektu vikao i vrijeđao konobaricu kao i vlasnika ugostiteljskog objekta, a napominje da vlasnik MK tu nije ni bio te nije točno da im je glasno izgovarao riječi navedene u optužnom prijedlogu. Da je ušao u ugostiteljski objekt, naručio kavu, konobarica mu je donijela kavu, da je tražio račun, nije mu izdala račun, jer ga nikome niti ne izdaju, a s njim da je tada bio BK te da mu je tada rekao da će zvati i policiju, a odmah potom došla je i policija, a doveo ih je MK te je govorio da on ne plaća svoje račune. Inače s vlasnikom da ima dosta problema, radi se o ugostiteljskom objektu smještenom u prizemlju zgrade, on da je na trećem katu, a svakog petka, subote i nedjelje gosti galame, te ga ometaju u noćnom odmoru. Okrivljenik iskazuje da se s njim nalazio BK, ispred ugostiteljskog objekta te da ne zna njegovu adresu. Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik iskazuje da od ove prigode više ne ide u navedeni caffe bar, iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti.

3. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja LK, svjedok MK, policijski službenik KK, izvršen je uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, obavijest počinitelju prekršaja, naredba o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, te prekršajni nalog ovog suda te prigovor na nalog.

4, Svjedokinja LK u svom iskazu navodi da je te prigode radila kao konobarica u navedenom caffe baru Bistro, a kako je okrivljenik vrijeđao nju kao i goste, vičući, da je zvala vlasnika MK da dođe u objekt. Gospodin ju je u objektu vrijeđao da je kurva, gostima je psovao majku, da su komunisti, a sve to vičući, u objektu je bilo gosta, te kako je rekla zvala je vlasnika, te kada je vlasnik MK došao u objekt, u objektu se još nalazio okrivljenik, a isti je vikao i kada je došao vlasnik MK. Po dolasku policijski službenici su s njom obavili razgovor, a okrivljenika su izveli iz objekta. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika, iskazuje da ostaje pri onom što je navela, te se uopće ne sjeća da bi tada naručio kavu, najvjerojatnije je naručio piće, račun mu je izdan, isti je vikao i vrijeđao riječima koje je prethodno navela, točno je da MK tu nije bio, da ga je zvala iz navedenih razloga. Nakon ovog događaja okrivljenik više nije dolazio u objekt. Na upit okrivljenika, je li ikada ostao dužan u objektu, svjedokinja iskazuje da nikada nije ostao dužan. Na upit okrivljenika, a u kojem navodi da kada je došla policija da se nije nalazio u objektu već da je bio izvan objekta, svjedokinja iskazuje da ne zna, tako da ne zna gdje se je točno nalazio kada je došla policija. Na upit okrivljenika, da je već više puta pozvana policija, čak i u onom slučaju kada bi prošao ispred objekta i kada bi samo sjedio ispred objekta, da bi ona pozvala MK, a on da bi pozvao policiju, svjedokinja iskazuje da nikada nije zvala.

5. Svjedok MK u svom iskazu navodi da je vlasnik navedenog ugostiteljskog objekta, da je bio kući, a zvali su ga njegovi gosti, ne može reći o kojim se gostima radi, ali i da zna njihova imena, ne bi rekao njihova imena, te kad je došao u ugostiteljski objekt konobarica je bila uznemirena, rekla mu je da je isti vikao i vrijeđao, a u njegovom prisustvu da nije vikao i vrijeđao konobaricu. Da mu je tada rekao da napusti Bistro, okrivljenik da je rekao da neće, da ga je zamolio da napusti Bistro, međutim okrivljenik je krenuo vikati na njega, ne može se sjetiti riječi, psovao je, ali ne zna kojim riječima. Misli da je zvao policiju, ali sigurno iz kuće nije zvao, moguće je da je zvao policiju kada je došao u objekt. Policija je po pozivu došla nakon 15 minuta. Na upit suda, okrivljenik je i dalje ostao sjediti u Bistrou, svađali su se, te ih je netko razmirivao, jedna osoba je stala između njih.

5.1. U trenutku davanja iskaza svjedoka, okrivljenik se okrenuo prema svjedoku govoreći mu "Šta to govoriš, glavu ću ti stući", nakon čega je upozoren od strane uređujućeg suca.

5.2. Svjedok nastavlja svoj iskaz te navodi da kada su došli policijski službenici od strane okrivljenika nije bilo nikakve vike i galame. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika, ostaje pri onom što je naveo, policija je po njegovom pozivu došla nakon 15 minuta, a što se tiče izdavanja računa, računi se izdaju, a o tome su drugi organi dužni voditi brigu. Na upit je li se okrivljeniku uvijek izdao račun za pruženu ugostiteljsku uslugu, iskazuje da ne može garantirati da mu se uvijek izda račun, da on ne radi u objektu, zaposleni su konobari LK i L, te iskazuje da ne želi da mu okrivljenik dolazi u ugostiteljski objekt. Na upit okrivljenika, je li po dolasku policije rekao policiji da ne plaćam račune, svjedok iskazuje da mu okrivljenik nije ostao ništa dužan, a ne vjeruje da mu je to rekao.

6. Svjedok, policijski službenik KK u svom iskazu navodi da je te prigode bio vođa ophodnje, šef smjene ga je uputio u navedeni caffe bar Bistro, te je otišao na mjesto događaja, s njim se nalazio FK, okrivljenika su zatekli u Bistrou, nešto je pričao moglo bi se reći povišenim tonom, kao da je sam sebi govorio, da na to nije obraćao pažnju, a u tom dijelu gdje se HK nalazio, bio je sam za stolom, a tu se nalazila konobarica, a ostali gosti nalazili su se u drugoj prostoriji. Da je tada upitao okrivljenika želi li otići u postaju, on da je na to pristao, provedeno je alkotestiranje, utvrđena je koncentracija alkohola što je bio uvjet za zadržavanje, te je on i zadržan preko noći do otrežnjenja. Navodi da je obavio razgovor sa vlasnikom MK tu večer, a sada ne može reći da li je vlasnik tada bio u objektu ili ne. Ispred njega da nije bilo vrijeđanja konobarice kao i vlasnika ugostiteljskog objekta od strane okrivljenika, a što se prije događalo, to mu nije poznato. Na upit tko je provodio alkotestiranje, ne može se sjetiti, ali zna da je izmjerena koncentracija te da je isti zadržan u policiji. Na upit svjedok iskazuje da mu je izgledalo kao da je okrivljenik pod utjecajem alkohola. Nakon što je upoznat sa zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola prema kojem nije provedeno alkotestiranje, navodi da se sada ne može sjetiti, ali u svakom slučaju je isti zadržan u policiji. Svjedok iskazuje da je službeno upućen na navedeno mjesto, te da ga nije doveo MK, a sada jesu li došli u isto vrijeme da se ne može sjetiti, a to nije niti bitno. Na upit okrivljenika, a koji navodi da kada je policijski službenik ušao u navedeni objekt da je vlasnik policijskom službeniku tada rekao "evo ga, pije tu mukte", svjedok navodi da se toga ne može sjetiti.

7. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude.

8. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a istim člankom propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

9. Obrana okrivljenika u kojoj navodi da nije kriv, nije osnovana.

10. Temeljem iskaza svjedokinje LK koja u svom iskazu navodi da je te prigode okrivljenik vrijeđao vičući da je kurva, gostima da je psovao majku, da su komunisti, radi čega je zvala vlasnika, te da je isti vikao i kada je došao vlasnik MK, pri čemu ostaje i nakon što je upoznata s obranom okrivljenika te ponavlja da je vikao i nju vrijeđao riječima koje je prethodno navela, kao i iskaz svjedoka ĆK, vlasnika ugostiteljskog objekta koji u svom iskazu navodi da kada je došao u objekt da je konobarica bila uznemirena, te da u njegovom prisustvu okrivljenik nije vrijeđao i vikao na konobaricu, te da kada mu je rekao da napusti objekt, da je okrivljenik krenuo vikati na njega, da ga je psovao, ali da se ne može sjetiti kojim riječima, pri čemu ostaje i nakon što je upoznat s obranom okrivljenika, čiji su iskazi u potpunosti prihvaćen kao objektivni, te osnovom navedenih iskaza ispitanih svjedoka koji u detalje opisuju događaj, koji su uvjerljivi i u cijelosti jasni, a koji ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica koji bi upućivali suprotno, za razliku od iskaza okrivljenika koji tijekom ispitivanja svjedoka ĆK se u jednom trenutku okrenuo prema svjedoku govoreći mu "što to govoriš, glavu ću ti stući" radi čega je upozoren od strane uređujućeg suca, dakle da je okrivljenik pred sudom u jednom momentu čak prijetio okrivljeniku, te je za zaključiti da je okrivljenik kritične prigode u navedenom caffe baru, koji je poslovao u navedeno vrijeme i u kojem su se nalazili gosti, što mu daje karakter javnog mjesta, na javnom mjestu narušavao javni red i mir upravo na način kako je to i opisano u izreci presude, te je slijedom navedenog iskaz okrivljenika neosnovan te usmjeren jedino na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

11. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik kritične prigode postupio protivno citiranoj odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dakle, narušavao je javni red i mir na način opisan u izreci presude, to su se u djelu okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja opisanog u izreci presude pa ga je valjalo proglasiti krivim i kazniti.

12. Pri odlučivanju o vrsti kazne za prekršajno djelo iz izreke presude, okrivljeniku su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti, kao što su stupanj krivnje, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, težina počinjenog prekršaja, imovno stanje, što do sada nije osuđivan, što proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, prihvaćen je prijedlog tužitelja te je okrivljeniku izrečena novčana kazna u Zakonom propisanom posebnom minimumu za ovu vrstu prekršaja, a sve vjerujući da će se i tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

13. Budući da je okrivljenik nakon počinjenja prekršaja smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od strane Policijske postaje Sinj, temeljem odredbe članka 40. Prekršajnog zakona, vrijeme smještanja u posebnu prostoriju uračunato mu je u izrečenu novčanu kaznu te mu se izrečena novčana kazna umanjena za iznos od 79,64 eura.

14. Na iskaz policijskog službenika KK, a koji nije bio nazočan događaju, sud nije temeljio svoju odluku.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.

16. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sinju 13. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Martina Šušnjara v.r.

Vinka Kulić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.

Dostaviti:

1. okrivljeniku

2. tužitelju

3. ovdje