REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-1066/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], zastupana po punomoćnici Snježani Drvodelić, odvjetnici iz Petrinje, protiv I. tuženice PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te II. tuženika OZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi stjecanja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini od 11. listopada 2024., poslovni broj: P- 271/2021-42, u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice HZ kao neosnovana i potvrđuju se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini od 11. listopada 2024., poslovni broj: P- 271/2021-42., u cijelosti.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Utvrđuje se da je tužiteljica HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Plitvička ulica od 703 m2 , i to dvorište od 557 m2 , kuća od 61 m2 , Glina, Plitvička ulica 52 od 85 m2 , ukupno 703 m2, što su tuženici PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužni priznati i trpjeti.
II. Nalaže se Općinskom sudu u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel u Glini, provedba ove presude i uknjižba prava vlasništva (Vlasnički udio: 1/1) u korist tužiteljice HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Plitvička ulica od 703 m2 i to dvorište od 557 m2 , kuća od 61 m2 , Glina, Plitvička ulica 52 od 85 m2 , ukupno 703 m2.
III. Nalaže se tuženicima PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i OZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plaćanje prouzročenih troškova parničnog postupka, uz zateznu kamatu sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove."
2. Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Ističe kako činjenica da tužiteljica nikada nije sklopila kupoprodajni ugovor o kupnji sporne nekretnine, sama po sebi nije razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva. Ističe kako u tužbi nije niti tvrdila da je pravo vlasništva stekla sklapanjem pravnog posla, već je pravo vlasništva na nekretnini stekla temeljem kvalificiranog posjeda i dosjelošću, u skladu s člankom 159. stavkom 1. Zakona vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navodi kako sud nije ocijenio iskaze svjedoka koji su iskazivali na okolnosti načina posjeda tužiteljice na spornoj nekretnini. Predlaže stoga da se njezina žalba uvaži, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Trošak žalbe ne traži.
3. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu u kojem su naveli kako je zakonodavac jasan po pitanju stjecanja prava vlasništva, a da žaliteljica nema niti jedan uvjet. Predlažu odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] Plitvička ulica, dvorište, kuća, kuća, Glina, Plitvička ulica 52 sa 703 m[2] , koje su ranije bile upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 450 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 255 m[2] .
6. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da tužiteljica predmetnu nekretninu nije stekla valjanim pravnim poslom, jer sa prednikom tuženika nije sklopila nikakav kupoprodajni ugovor, a punomoći na koje se poziva, ne predstavljaju dokaz da je kupoprodajni ugovor sklopljen. Prvostupanjski je sud također zaključio kako tužiteljica pravo vlasništva na predmetnim nekretninama nije mogla steći niti dosjelošću.
9. Zaključci prvostupanjski suda su pravilni, iako je prvostupanjski sud izostavio razloge zbog kojih smatra da tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, čime je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje žalbom.
10. Međutim, unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud je svoju odluku temeljio na odredbi članka 373a. stavak 1. i 3. ZPP-a.
11. U prvostupanjskom postupku je tako utvrđeno, a žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju:
- da su kao suvlasnici na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] Plitvička ulica, dvorište, kuća, kuća, Glina, Plitvička ulica 52 sa 703 m[2] uknjiženi tuženici svako u ½ dijela, te da su navedene nekretnine stekli temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog oca ŽZ, koje rješenje je doneseno po javnom bilježniku Marini Bukovac iz Gline pod poslovnim brojem: O-2383/15, UPP/OS-Sisak- 284/15 od 22. siječnja 2016. (u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju nekretnine su bile upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 450 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 255 m[2] ),
- da je tužiteljica tijekom postupka tvrdila da je 2010., putem punomoći koju je NZ, prednik tuženika, dao EZ, a potom TZ istu punomoć dao tužiteljici i isplatom iznosa od 7.000,00 eura, odnosno 10.000,00 eura, kupila predmetnu nekretninu,
- da je tužiteljica uređivala predmetnu nekretninu, jer je imala namjeru istu ponuditi na prodaju Agenciji za promet nekretnina,
- da ju nije uspjela ponuditi Agenciji, jer je u vrijeme kada je dovršila objekt, Agencija prestala sa kupnjom,
- da prema navodima tužiteljice, nekretninu nije upisala na svoje ime u zemljišnim knjigama jer bi, da je kupila kuću, morala platiti porez i prodati ju Agenciji,
- da je ovaj spor pokrenula nakon što je vidjela da je brava na vratima promijenjena, pretpostavlja od strane tuženika.
12. Tužiteljica dakle, sa prednikom tuženika nije sklopila nikakav ugovor, a ovlaštenje iz punomoći koju je prednik tuženika dao EZ, a potom TZ tužiteljici, nije valjani pravni posao na temelju kojega je moguće steći pravno vlasništva, jer se ne radi o volji vlasnika (ŽZ) usmjerenoj na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.
13. Što se tiče pozivanja tužiteljice na institut dosjelosti, valja navesti da je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu, čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme, kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću. Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
13.1. U konkretnom slučaju, primjenjuje se odredba članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst , 94/17– dalje: ZV), prema kojoj samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten nekretninu stječe dosjelošću protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, odnosno ako mu je posjed barem pošten, nekretninu stječe dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
13.2. Tužiteljica je u tužbi tvrdila da je predmetnu nekretninu kupila 2008. (u iskazu tvrdi 2010.) i da je od tada u posjedu iste. Tužba je podnesena 2021., dakle 13 (odnosno 11) godina od stupanja u posjed, pa je očito da je tužiteljica, ako je smatrala da je nekretninu stekla dosjelošću, smatrala da je njezin posjed zakonit, istinit i pošten.
13.3. Prema članku 18. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) (stavak 1.), istinit je ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (stavak 2.), a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
14. Iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da posjed tužiteljice nije bio zakonit, jer tužiteljica nije imala pravo na posjed. Isto tako, posjed tužiteljice nije niti pošten, jer iz iskaza tužiteljice proizlazi da je znala da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan prednik tuženika, a potom i tuženici. U svom je iskazu tužiteljica navela: „Ja navedenu kuću nisam prenijela na sebe. Da sam ja kupila kuću, ja bih morala platiti porez i onda prodati Agenciji za promet nekretnina. U zemljišnim knjigama kao suvlasnici se vode tuženici…“. Iz iskaza tužiteljice dakle proizlazi da je tužiteljica cijelo vrijeme znala da joj ne pripada pravo na posjed, pa budući da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 159. ZV-a, tužiteljica predmetne nekretnine nije stekla dosjelošću, kako je to zaključio i prvostupanjski sud.
15. Valja također navesti da tužiteljica nije postala vlasnica predmetnih nekretnina ni temeljem građenja, jer iz izvedenih dokaza nesporno proizlazi da je predmetnu nekretninu dograđivala i obnavljala, iako je znala da nije vlasnica iste, pa je stoga tužiteljica i nepošteni graditelj u smislu članka 154. stavka 1. ZV-a
16. Slijedom navedenog, a temeljem članka 373.a stavak 1. i 3. ZPP-a, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.
Slavonski Brod, 13. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
