REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik MH, II. okrivljenik DINO ŠTAMBUK i III. okrivljenik HH, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/26310 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 07.10.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 10.06.2025.g., bez nazočnosti I. okrivljenika, a u nazočnosti II. i III. okrivljenih, te objave presude dana 13.06.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljenik MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UH, rođen **.**.1992. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa],

II. okrivljenik DINO ŠTAMBUK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UH i M rođene H, rođen **.**.1971. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju autolimar, vlasnik firme Dino Štambuk, primanja oko 800,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

i

III. okrivljenik HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i I rođene T, rođen **.**.1975. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju vozač, vlasnik obrta [obrt], primanja oko 1.000,00 EURA, dobrog imovnog stanja, oženjen, otac jednog maloljetnog i jednog punoljetnog djeteta, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

k r i v i s u

što su 21. rujna 2024. u 18:00 sati u mjestu Mičevec, Ulica Stjepana Radića kbr.BB, narušavali javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način, tako što su na javnom okupljanju CROATIEN DRIFT CHALLENGE na natjecanju u Driftu, gdje je bilo nazočno oko 700 posjetitelja, u ograđenom prostoru kartodroma prvotno međusobno vikali i galamili, nakon čega je

I. okrivljenik MH, pod utjecajem alkohola (D 1,38 g/kg) fizički objema rukama odgurnuo II. okrivljenika,

da bi potom II. okrivljenik Dino Štambuk nogom udario I. okrivljenika, radi čega su ih razdvajali zaštitari i redari, kojom prilikom je nastalo naguravanje,

nakon čega je III. okrivljenik HH rukom po leđima udario zaštitara UH,

dakle, što su se na javnom mjestu ponašali na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir,

čime su počinili prekršaj iz čl.6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa im se temeljem navedenog propisa, a u odnosu na II. i III. okrivljenike i uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

I okrivljeniku novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura,

II okrivljeniku novčana kazna u iznosu od 90,00 (devedeset) eura,

III okrivljeniku novčana kazna u iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I., II. i III. okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I., II. i III. okrivljenici da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I., II. i III. okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, i to I. okrivljenik u iznosu od 100,00 (sto) EURA, a II. i III. okrivljenici u iznosu od 50,00 (pedeset) EURA – svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate;

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je 24. listopada 2024. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanih I., II. i III. okrivljenih, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

I. okrivljenik MH u svojoj pisanoj obrani je naveo, između ostalog i u bitnom, kako je istina da je toga dana došao zajedno s IH, koji je vozač, i njegovim ocem kako bi uložili žalbu na suđenje, koje je, blago rečeno, bilo katastrofalno i očigledno favoriziralo drugog vozača pred cijelom publikom. Već je u tom trenutku gospodin Dino Štambuk počeo ga vrijeđati i pokušao ga fizički napasti, u čemu su ga spriječili HH i neki njemu nepoznati ljudi. Nažalost, žalba nije bila prihvaćena jer suci nisu željeli priznati svoju pogrešku. Nakon toga, vratili su se u boks gdje je primijetio da su mu pale naočale tijekom prvog napada gospodina TH. Stoga se samostalno uputio prema bini kako bi ih pronašao. Tada ga je ponovno ugledao gospodin TH te je bez ikakvog povoda opet počeo s uvredama i fizički nasrnuo na njega. U strahu da ga ne ozlijedi, odgurnuo ga je no on je potom nastavio s napadom – udario ga je nogom i više puta šakom u glavu. Situaciju su pokušali smiriti zaštitari i HH, no gospodin TH je bio nezaustavljiv u svojoj namjeri da mu nanese štetu. Iako je pretrpio ozlijede, odbio je liječničku pomoć jer ga ne želi privatno tužiti – nije osoba koja mu želi zlo. Moli da se razmotri njegova obrana i donese pravedna presuda.

3.

II. okrivljenik Dino Štambuk u svojoj obrani iznesenoj pred Sudom iskazao je, da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iznosi kako je istina da se 21.09.2024. oko 18,00 sati u mjestu Mičevec, u Radićevoj ulici, na prostoru kartodroma, održavalo se natjecanje u driftu. On je tom prilikom obavljao ulogu suca, zajedno sa dvojicom kolega te su se nalazili u košari dizalice kako bi mogli imati pregled nad suđenjem. U jednom trenutku do dizalice su pristupili MH i HH sa svojim maloljetnim sinom te su imali neke prigovore na suđenje. Iz tog razloga spustili su se s košarom do njih. Oni su iznijeli svoje primjedbe, a nakon što je saslušao iste zaključili su kako primjedbe nisu opravdane te su im to priopćili. Oni su tada napadali njih suce i pokušavali ih nagovoriti da se vožnja ponovi ali oni na to nisu pristali. Nakon toga digli su se košarom u visinu, a njih trojica su izašli iz ograđenog prostora kartodroma u svoj boks. Nakon nekog vremena vratili su se ponovno do dizalice, a mi oni su se spustili na tlo i tada mu je MH rekao: ''Dođi sad da ti razbijem glavu.'' On se odmicao od njega kako bi izbjegao bilo kakav sukob ali on se zaletio na njega fizički i udario ga po licu te ga je rukama odgurnuo. On se tada počeo braniti te je pritom nogom udario MH. MH je nastavio nasrtati fizički na njega, i dalje se branio jer je smatrao da je njegova egzistencija bila ugrožena. Predmetne zgode zamijetio je da je HH rukom udario po leđima zaštitara UH koji je sa ostalim zaštitarima došao do njih kako bi smirio situaciju. Istina je da je predmetne zgode između MH, HH i njega došlo do vikanja. Ističe kako su predmetne zgode MH i HH bili pod utjecajem alkohola. To je sve što ima za iskazati.

4.

III. okrivljenik HH u svojoj obrani iznesenoj pred Sudom iskazao je, da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iznosi kako je istina da je dana 21. rujna 2024. oko 18,00 sati bio u mjestu Mičevec, u Radićevoj ulici gdje se na prostoru kartodroma odvijalo natjecanje u driftu. U natjecanju je sudjelovao njegov sin. Nakon završetka utrke sin je došao u boks te se žalio da je pokraden od strane sudaca jer je pobjednik počinio neke prijestupe zbog čega svakako nije trebao pobijediti. Zbog toga je sa svojim sinom i prijateljem MH otišao do sudaca podnijeti žalbu na suđenje. Tom prilikom, sudac Štambuk je odmah verbalno, a zatim i fizički počeo nasrtati na MH. Nakon što suci nisu usvojili žalbu oni su se udaljili u boks. MH je primijetio da je izgubio naočale dok je bio napadan od strane Štambuka pa se uputio prema sudačkom mjestu. Ubrzo je netko došao do boksa i počeo vikati da tuku MH. On je požurio prema sudačkom mjestu u namjeri da spriječi sukob no tu je već došlo do svađe, vikanja, naguravanja i tučnjave između više osoba, a pri tome je uglavnom sudac Štambuk fizički napadao MH. Prišao je do njih u namjeri da ih razdvoji i smiri tenzije ali se u cijeli događaj uključilo više osoba i nastala je sveopća gužva, metež, naguravanje. Došli su i zaštitari kako bi smirili situaciju. Njemu nije poznato da li je prilikom tog događaja rukom udario zaštitara, a svakako to nije učinio namjerno. On nije vidio trenutak kada je MH odgurnuo Štambuka niti je vidio kada je Štambuk nogom udario MH, a kako je to navedeno u optužbi. Prilikom ovog događaja bilo je uzajamnog vikanja i galame, ali on nije vikao. Štambuk je na početku događaja koji je opisao vikao, a kasnije je bilo samo fizičkog sukoba. On nije primijetio da bi MH tom prilikom vikao. Predlaže da se u svojstvu svjedoka sasluša svjedok DH, koji je predmetne zgode bio nazočan cijelom događaju.

5.

Nakon što je III. okrivljenik HH upoznat s pisanom obranom I. okrivljenika JH istaknuo je kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara te smatra da se predmetni događaj odvijao na način kako je to on opisao.

Nakon što je III. okrivljenik upoznat sa iznesenom obranom II. okrivljenika Dine Štambuk iznosi da može reći kako njegova obrane ne odgovara u cijelosti događaju. Predmetne zgode upravo je on bio najagresivniji i on je bio začetnik sukoba. Ističe kako se drugi puta do sudačkog mjesta vratio sam JH, a on je došao kasnije u namjeri da smiri kasniji fizički sukob. U cijelosti ostaje kod svega što je već iznio u svojoj obrani.

6.

Nakon što je II. okrivljenik Dino Štambuk upoznat s pisanom obranom I. okrivljenika JH istaknuo je kako nakon svega ne zna što bi rekao na tu obranu koja je totalna laž. Prilikom prvog dolaska JH, on ga je pitao tko je on jer prigovor je mogao uložiti otac vozača - HH, a ne JH za kojeg ne zna u kojoj funkciji je bio nazočan na utrci.

Nakon što je II. okrivljenik upoznat sa iznesenom obranom III. okrivljenika GH istaknuo je kako predmetne zgode nije bilo riječi o nikakvim naočalama. On u cijelosti ostaje kod svoje već iznesene obrane.

7.

U dokaznom postupku izveden je dokaz pregledavanjem CD-a, to jest snimke dostavljene uz optužni prijedlog od strane ovlaštenog tužitelja.

Nakon pregleda snimke II. okrivljenik Dino Štambuk iskazao je da se na snimci u plavoj majici vidi JH i kako je fizički nasrnuo na njega zamahnuvši desnom rukom u namjeri da ga udari u glavu. On se prepoznaje u bijeloj majici sa crnom kapom na glavi i vidi se da između JH i njega dolazi do fizičkog sukoba odnosno naguravanja. Predlaže da se u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka sasluša direktor utrke KH.

Nakon pregleda snimke III. okrivljenik HH iskazao je kako se na snimci u svjetlo plavoj majici vidi MH, a u bijeloj majici sa natpisom na leđima prepoznaje suca Dinu Štambuk, a između njih je došlo do fizičkog sukoba. Iskazao je da se on na snimci ne vidi, pa mu je žao što nema cijela snimka jer bi se u nastavku vidjelo da on smiruje nastali sukob.

8.

Nakon što su II. i III. okrivljenici upoznati s mogućnošću izvođenja dokaza međusobnim suočenjem, II. okrivljenik Dino Štambuk iskazuje kako ne želi više gledati III. okrivljenika i nema potrebe da se izvodi dokaz suočenjem.

9.

U nastavku glavne rasprave III. okrivljenik HH dodao je kako predmetne zgode, nakon prvog dijela događaja, do sudačke platforme se vratio samo MH, a III. okrivljenik i njegov sin se nisu ponovno vratili što se može vidjeti i na snimci, on je došao tek kad su mu javili da tuku JH. Ističe kako je alkotestiran u policijskoj postaji prilikom obrade, nakon dva sata od događaja, a u međuvremenu je konzumirao alkoholna pića. Policija nije alkotestirala II. okrivljenika Štambuka iako je on po njemu bio vidno alkoholiziran.

II. okrivljenik Dino Štambuk istaknuo je da predmetne zgode nije bio pod utjecajem alkohola iz razloga, prije svega što je obavljao sudačku funkciju, a potom iz razloga što je šećeraš, na inzulinu je i ne smije konzumirati alkohol.

III. okrivljenik je istaknuo kako je na prethodnom ročištu pregledana snimka nadzorne kamere vezano uz inkriminirani događaj djelomična i on posjeduje snimku na svom mobitelu u cijelosti, u trajanju od oko minutu i pol, iz koje se može vidjeti da je on na mjesto događaja došao naknadno te da je smirivao nastali sukob.

10.

U dokaznom postupku ispitan je svjedok DH koji je u svom iskazu pred Sudom iznio kako se sjeća da je dana 21.09.2024. oko 18,00 sati bio u Radićevoj ulici u Mičevcu na sportskom poligonu gdje se održavalo natjecanje u driftu. Bio je član jednog natjecateljskog tima. U jednom trenutku zamijetio je jednog člana iz tima Ostojić kako prelazi ogradu i ulazi u ograđeni prostor te dolazi do organizatora utrke u namjeri da im nešto objasni i istjera neku pravdu. Tu je došlo do povišenih tonova, po gestikulaciji vidio je da se radi o galami i vikanju ali zbog udaljenosti od oko pedesetak metara nije mogao čuti tko što priča. Tada je odlučio intervenirati i pokušati spriječiti stvaranje loše slike o sportu, a slično su postupili i članovi drugih timova pa je nastala gužva ali nitko nije imao namjeru da izazove fizički sukob ili da nekoga povrijedi nego da se situacija smiri. Siguran je da se III. okrivljenik HH nije predmetne zgode nije imao namjeru tuči nego je zbog svoje korpulentne građe pokušavao zapravo smiriti situaciju i sukob koji je izazvao njegov mehaničar, a s druge strane organizatori su također inzistirali na raspravi, objašnjavanju i tjeranju pravde, a nisu pustili redarskoj službi da obavi svoj dio posla i da spriječi nemilu situaciju koja se dogodila. Ističe kako je drift sport koji je poznat po čojstvu i fer igri, uzajamnom pomaganju između natjecatelja i timova. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom II. okrivljenika Dine Štambuk ističe kako na tu obranu nema posebnih primjedbi i sve su otprilike u globalu dešavalo kako je to navedeno. Siguran je da predmetne zgode HH nikoga nije udario ali možda je u toj gužvi nekoga gurnuo.

Nakon što je upoznat s obranom III. okrivljenika RH ističe kako na iznesenu obranu nema posebnih primjedbi. Može ponoviti kako je siguran da III. okrivljenik nije imao namjeru predmetne zgode nikoga udariti i na kraju nikoga nije niti udario. Smatra da predmetne zgode postoje elementi JRM-a jer je bilo povišenih tenzija, vike i naguravanja od strane svih učesnika, a ponajviše od JH koji je ušao u ograđeni prostor i izazvao cijeli događaj. Smatra da je i od strane II. okrivljenika Štambuka došlo do propusta i da se trebao ranije povući. Ističe kako je nakon proteka vremena lako komentirati i zauzimati stavove ali predmetne zgode je bilo povišenih tenzija, neprimjerenih reakcija i svi učesnici su sigurno svjesni da se cijela situacija mogla riješiti na bolji način.

Nakon što je upoznat s pisanom obranom I. okrivljenika JH ističe kako ne može komentirati razloge koje I. okrivljenik navodi u svojoj pisanoj obrani ali ponavlja da je on prešao preko ograde, ustrajao je u sukobljavanju kao i suci i ostali sudionici koji su previše ustrajali na istjerivanju pravde.

II. okrivljenik Dino Štambuk je istaknuo kako mi nije jasno zašto je JH uopće dolazio do sudaca, a pritom je prekršio pravilo jer je neovlašteno ušao na stazu. Prigovor su mogli uložiti natjecatelj mlt. AH i njegov otac, ovdje III. okrivljenik.

11.

U nastavku ispitani svjedok EH iskazao je kako se sjeća da je dana 21.09.2024. oko 18,00 sati bio nazočan na natjecanju u driftu u Radićevoj ulici u Mičevcu, kao pomoć organizatorima, a u svojstvu svojevrsnog redara. Sjeća se da su u jednom trenutku ovdje nazočni III. okrivljenik i još jedna muška osoba, za koju misli da se preziva JH došli do sudačke pozicije te su isključivali struju sucima pa su redari reagirali kako bi zaustavili takvo ponašanje. Nakon završetka tog događaja, iza 18,00 sati na stazu su ponovno ušli I. i III. okrivljeni te je došlo do sukoba kojeg nije vidio ali je čuo da je sudac udaren od strane jednog od okrivljenih. Sa svojom ekipom redara stao je između sudaca i I. i III. okrivljenih kako bi stvorili jednu tampon zonu i zaustavili sukob do kojeg je došlo. Prilikom intervencije čuo je da je između sudionika ovog sukoba bilo vikanja. U jednom trenutku AH ga je rukom udario i gurnuo s leđa zbog čega je izgubio ravnotežu i pao na tlo. Nakon toga došli su policajci i u tom trenutku je I. okrivljenik JH počeo bježati no policajci su ga uhvatili. Ističe kako su AH i JH bili u vidno alkoholizirani. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom II. okrivljenika Dine Štambuk ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

Nakon što je upoznat s obranom III. okrivljenika RH ističe kako nije primijetio da bi predmetne zgode JH tražio naočale, a po njemu misli da je on ušao u ograđeni prostor i došao je do sudaca s lošim namjerama. Koliko se sjeća, predmetne zgode III. okrivljenik je u trku došao do njega i otvorenim dlanom ga udario u leđa dosta velikom snagom. S obzirom na sveopću gužvu koja je nastala u kojoj je sudjelovao puno ljudi ne može sa sigurnošću tko je od okrivljenih i što vikao ali vike je bilo s obzirom na nastalu situaciju.

Nakon što je upoznat s pisanom obranom I. okrivljenika JH ističe kako se ne može složiti sa tom obranom. Siguran je da je predmetne zgode sukob započeo JH, a II. okrivljenik Štambuk se branio. Nakon toga on je sa zaštitarima ušao na stazu radi sprječavanja daljnjeg sukoba ali ne može reći tko je koga i gdje udario.

12.

Dokazni postupak nastavljen je ispitivanjem svjedoka NH koji je iskazao da je dana 21.09.2024. bio direktor organizirane utrke drifta u Mičevcu, u Radićevoj ulici. Sjeća se da je negdje oko 18,00 sati došlo do jednog incidenta kojom prilikom su JH i RH neovlašteno ušli u natjecateljski prostor te su došli do dizalice u kojoj su se nalazili suci i prigovarali nekoj odluci. Suci su se spustili na tlo kako bi raspravili prigovor, došlo je do povišenih tonova, a u jednom trenutku je JH fizički napao suca Štambuka, na način da ga je gurnuo ali nije vidio na koji način je to guranje počinjeno. Odmah su u stazu ušli zaštitari, no dok su oni došli već je nastalo naguravanje, došlo je do udaranja i intenziviranja sukoba. Zaštitari su pokušali zaustaviti situaciju, a on je osobno otvorenim dlanovima stajao prema JH kako bi ga spriječio u daljnjem sukobu sa Štambukom i ostalim sucima. Tada je u sukob se uključio i RH koji je razbacao zaštitare i rukama s leđa gurnuo zaštitara J i srušio ga na tlo. On je tada pozvao policiju koja je već bila na ulasku na stazu, a tada je zaustavio policajca na motoru, predstavio se i rekao mu je da je JH pobjegao s mjesta događaja, preskočio ogradu i pobjegao prema boksevima. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom II. okrivljenika Dine Štambuk ističe kako je predmetne zgode došlo do dva neovlaštena ulaska. Prvi puta su JH i RH prigovarali odluci suca ali nije bilo elemenata remećenja JRM-a. Drugi puta su neovlašteno ušli i tada se dogodilo remećenje na način kako je to već opisao.

Nakon što je upoznat s obranom III. okrivljenika RH ističe kako su i prvi i drugi puta okrivljenici ušli neovlašteno u ograđeni prostor i došli do sudačkog mjesta i nisu poštivali žalbeni protokol gdje su prvo žalbu trebali iznijeti njemu. Predmetne zgode bilo je naguravanja, povišenih tonova, vikanja kako je to već opisao.

Nakon što je upoznat s pisanom obranom I. okrivljenika JH ističe kako II. okrivljenik Štambuk nije vikao niti fizički nasrtao na I. okrivljenika nego ga je pitao tko je i rekao mu da se udalji iz ograđenog dijela staze. Ističe kako I. okrivljenik nikako nije imao pravo ulaziti u ograđeni prostor niti dolaziti do sudaca i iznositi primjedbe već je to mogao jedino natjecatelj mlt. IH i njegov otac kao zakonski zastupnik.

Na pitanje III. okrivljenika RH, na koji način je razbacao zaštitare, svjedok odgovara kako ih je fizički maknuo na stranu, pokušavši smiriti nastalu situaciju, nije ih fizički napao nego odmaknuo, a gospodina G je jako odgurnuo rukama u leđa tako da je pao na tlo.

13.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za JH, serijski broj [serijski broj] sastavljen od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica 21. rujna 2024., obavijest počinitelju prekršaja broj 1053311869 izdana od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica 25. rujna 2024., obavijest počinitelju prekršaja broj 1053311990 izdana od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica 25. rujna 2024., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za GH, serijski broj [serijski broj] sastavljen od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica 21. rujna 2024., obavijest počinitelju prekršaja broj 1053312172 izdana od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica 25. rujna 2024., ispis iz Registra udruga na dan 25. rujna 2024., prijava javnog okupljanja BMW AUTO KLUB M, Zagreb, Sarajevska 58 upućena Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijskoj postaji Velika Gorica od 13. rujna 2024., suglasnost Zračne luke Zagreb d.o.o. (list 36-39 spisa), službena zabilješka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 210-03/24-01/6582, URBROJ: 511-19-36-24-2 od 16. rujna 2024., obavijest Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 210-03/24-01/6582, URBROJ: 511-19-36-24-3 od 16. rujna 2024. upućena Policijskoj upravi Zagrebačkoj, Sektoru pravnih, financijskih i tehničkih poslova, Službi za pravne poslove i ljudske potencijale, uputa organizatoru javnog okupljanje (list 44 spisa), izvješće sastavljeno 21. rujna 2024. u prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica PP: 3428/24 od 21. r ujna 2024. u 18,50 sati, izvješće sastavljeno 21. rujna 2024. (list 47 spisa) i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za JH, Dinu Štambuk i GH od 17. siječnja 2025.

14.

U završnom govoru II. okrivljenik Dino Štambuk je iskazao kako smatra da nije kriv, da je predmetne zgode bio napadnut od I. okrivljenika JH, a on je ipak bio službena osoba, u funkciji suca.

U završnom govoru III. okrivljenik HH iskazao je da mu je žao što se to dogodilo, vratiti se ne može, ne osjeća se krivim jer je pokušao smiriti situaciju na svaki mogući način, nije htio da čovjek padne, nikoga nije udario, niti je imao namjeru ikoga udariti, jače je građe pa je u pokušaju smirivanja situacije gurnuo EH i žao mu je što je on pao.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom pisane obrane I. okrivljenika JH, kao i povodom iznesenih obrana II. okrivljenika Dine Štambuk i III. okrivljenika GH, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I., II. i III. okrivljenici predmetne zgode počinili prekršaj iz čl.6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na načine opisane u točki I/ u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenika JH te ju je prihvatio u dijelu gdje iskazuje da ga je predmetne zgode II. okrivljenik Dino Štambuk počeo vrijeđati i pokušao ga fizički napasti.

Sudac je prihvatio obranu I. okrivljenika i u dijelu gdje iznosi kako je kasnije II. okrivljenik opet počeo s uvredama i fizički je nasrnuo na njega, te kako je on odgurnuo II. okrivljenika, koji je potom nastavio s napadom i udario I. okrivljenika nogom.

3.

Sudac je cijenio obranu II. okrivljenika Dine Štambuk te ju je prihvatio u dijelu gdje iznosi da se I. okrivljenik MH zaletio na njega fizički i udario ga po licu, a uz to ga je i rukama odgurnuo.

Prihvatio je obranu II. okrivljenika i u dijelu gdje iznosi da je on pritom nogom udario I. okrivljenika MH.

Sudac je prihvatio obranu II. okrivljenika i u dijelu gdje iznosi da je predmetne zgode zamijetio da je III. okrivljenik HH rukom udario po leđima zaštitara J.

Prihvatio je obranu II. okrivljenika i u dijelu gdje iznosi kako je istina da je predmetne zgode između I. okrivljenika, III. okrivljenika i njega došlo do vikanja.

4.

Sudac je cijenio obranu III. okrivljenika GH te ju je prihvatio u dijelu gdje iznosi da je predmetne zgode II. okrivljenik, sudac Štambuk, odmah verbalno, a zatim i fizički počeo nasrtati na I. okrivljenika MH.

Prihvatio je obranu III. okrivljenika i u dijelu gdje iznosi kako je kasnije došlo do svađe, vikanja, naguravanja i tučnjave između više osoba, a pri tom da je uglavnom II. okrivljenik fizički napadao I. okrivljenika.

Sudac je prihvatio obranu III. okrivljenika i u dijelu gdje iznosi da je prišao do njih u namjeri da ih razdvoji i smiri tenzije, ali se u cijeli događaj uključilo više osoba i nastala je sveopća gužva, metež, naguravanje.

Prihvatio je obranu III. okrivljenika i u dijelu gdje iznosi kako prilikom tog događaja svakako nije namjerno rukom udario zaštitara.

Prihvatio je obranu III. okrivljenika i u dijelu gdje iznosi kako je prilikom ovog događaja bilo uzajamnog vikanja i galame, kao i u dijelu gdje iznosi da je II. okrivljenik na početku događaja vikao, a kasnije je bilo samo fizičkog sukoba.

Sudac je zaključio kako je ukupno iznesena obrana III. okrivljenika sadrži najviše činjenica, detalja i okolnosti važnih za donošenje valjane odluke, te da je njegova obrana iskrena, najobjektivnija i najuvjerljivija.

5.

Sudac je prihvatio navedene dijelove iznesenih obrana I., II. i III. okrivljenih iz razloga što je zaključio da su u tim dijelovima njihove obrane jasne, uvjerljive i životne, a djelomično su u tim dijelovima bile i uzajamno potvrđene međusobno iznesenim obranama, kao i izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, to jest iskazima ispitanih svjedoka i pregledom snimke inkriminiranog događaja koja je dostavljena od strane ovlaštenog tužitelja.

6.

Ostale dijelove iznesenih obrana, u kojima I., II. i III. okrivljeni poriču svoju krivnju, odnosno dijelove obrana svih troje okrivljenika gdje osporavaju da bi svojim postupanjem predmetne zgode počinili prekršajno djelo remećenja javnog reda i mira, sudac je cijenio sa oprezom i sumnjom te konačno, u tim dijelovima, nije prihvatio obrane I., II. i III. okrivljenih.

Pritom sudac smatra osobito suspektnim dio iznesene obrane I. okrivljenika JH u kojem tvrdi da je bio u strahu da ga II. okrivljenik ne ozlijedi, a neuvjerljivim dio njegove obrane gdje iznosi da ga je II. okrivljenik više puta udario šakom u glavu.

Nadalje, sudac smatra dvojbenim, neiskrenim i nevjerodostojnim dio iznesene obrane II. okrivljenika Dine Štambuk u kojem iznosi da se predmetne zgode odmicao od I. okrivljenika kako bi izbjegao bilo kakav sukob, kao i dio njegove obrane da se počeo braniti te da se i dalje branio jer je smatrao da je njegova egzistencija bila ugrožena.

Također, sudac smatra spornim dio iznesene obrane III. okrivljenika GH kako mu nije poznato da li je prilikom inkriminiranog događaja rukom udario zaštitara, a sumnjivim i neuvjerljivim dio njegove obrane u kojem iznosi da on nije vikao.

7.

U odnosu na opisane dijelove iznesenih obrana I., II. i III. okrivljenih koje je sudac cijenio s oprezom i sumnjom, pa ih konačno nije prihvatio, sudac smatra da su tim dijelovima svojih obrana svi okrivljenici neosnovano i pretenciozno nastojali uvjeriti Sud kako nisu počinili prekršaj za kojeg se terete.

Pritom je sudac zaključio da su I., II. i III. okrivljeni u tim dijelovima svoje obrane iznosili neživotno, svrsishodno i smišljeno te osobito neuvjerljivo, da su isticali okolnosti koje bi po njihovom shvaćanju trebale dovesti do njihova oslobađanja od prekršajne odgovornosti, te su prikazivali samo druge okrivljenike kao izazivače nastalog sukoba i stvarne počinitelje remećenja javnog reda i mira.

Sudac je uvjeren kako su I., II. i III. okrivljeni tako oblikovanim obranama zapravo pravdali svoja protupravna postupanja i umanjivali vlastiti doprinos nastanku i razvoju remećenja javnog reda i mira, a sve u namjeri kako bi na svaki način prebacili odgovornost za nastali sukob i svoje vlastito naročito drsko i nepristojno ponašanje, to jest za počinjeni prekršaj, u cijelosti samo na druge okrivljenike i sudionike događaja, pa se tako zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili se od krivnje i izbjegli kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji im se stavlja na teret, a kojeg oni izravno ne priznaju i neuvjerljivo poriču.

Sudac je također zaključio da su se I. i III. okrivljeni svojim iznesenim obranama, u navedenim spornim dijelovima, a pritom osobito imajući u vidu okolnost da su predmetne zgode oni bili dio istog natjecateljskog tima, pokušali zapravo smišljeno i solidarno međusobno zaštititi od prekršajne odgovornosti i kažnjavanja radi počinjenja terećenog prekršaja.

8.

Sudac je prihvatio iskaz svjedoka Martina Mustapić osobito u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode došlo do povišenih tonova, a po gestikulaciji je vidio da se radi o galami i vikanju, no nije mogao čuti tko što priča.

Cijenio je iskaz imenovanog svjedoka i u dijelu gdje iznosi kako nitko nije imao namjeru izazvati fizički sukob, kao i u dijelu gdje iskazuje kako je III. okrivljenik GH pokušavao zapravo smiriti situaciju i sukob kojeg je izazvao njegov mehaničar (to jest I. okrivljenik MH), ali da su i organizatori također inzistirali na raspravi, objašnjavanju i tjeranju pravde.

Iskaz svjedoka Mustapić sudac je prihvatio i u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode bilo povišenih tenzija, vike i naguravanja od strane svih učesnika, a ponajviše od JH.

Sudac je prihvatio iskaz imenovanog svjedoka i u dijelu gdje ponovno iskazuje da je bilo povišenih tenzija, neprimjerenih reakcija te da je I. okrivljenik prešao preko ograde i ustrajao u sukobljavanju, kao i suci i ostali sudionici koji su previše ustrajali na istjerivanju pravde.

9.

Sudac je prihvatio iskaz svjedoka UH osobito u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode čuo da je između sudionika ovog sukoba bilo vikanja, kao i u dijelu gdje iskazuje da ga je u jednom trenutku III. okrivljenik GH rukom udario i gurnuo s leđa zbog čega je izgubio ravnotežu i pao na tlo.

Sudac je prihvatio iskaz imenovanog svjedoka i u dijelu gdje dodatno iznosi kako je III. okrivljenik u trku došao do njega i otvorenim dlanom ga udario u leđa dosta velikom snagom, kao i u dijelu gdje iskazuje kako je siguran da je sukob započeo I. okrivljenik JH, a cijenio je iskaz svjedoka u dijelu gdje iznosi da se II. okrivljenik Štambuk branio.

10.

Sudac je prihvatio iskaz svjedoka NH osobito u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode došlo do povišenih tonova te da je I. okrivljenik JH fizički napao II. okrivljenika suca Štambuka na način da ga je gurnuo.

Iskaz imenovanog svjedoka sudac je prihvatio i u dijelu gdje iznosi kako je nastalo naguravanje, došlo je do udaranja i intenziviranja sukoba, pa je on stao prema I. okrivljeniku JH da bi ga spriječio u daljnjem sukobu sa II. okrivljenikom Štambukom i ostalim sucima.

Sudac je prihvatio iskaz svjedoka NH i u dijelu gdje iznosi da se u sukob uključio i III. okrivljenik GH koji je razbacao zaštitare i rukama s leđa gurnuo zaštitara UH i srušio ga na tlo, kao i u dijelu gdje ponovno iznosi da je predmetne zgode bilo naguravanja, povišenih tonova i vikanja.

11.

Nakon savjesne i cjelovite procjene iskaza svih ispitanih svjedoka, sudac im je načelno i generalno poklonio vjeru te ih je uglavnom prihvatio, budući su imenovani svjedoci činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane I., II. i III. okrivljenih predmetne zgode zamjećivali neposrednim opažanjem, a sudac nije imao stvarnih razloga posumnjati u istinitost njihovih tvrdnji, jer svi imenovani svjedoci, budući su u većoj ili manjoj mjeri bili sudionici inkriminiranog događaja, o toj situaciji imaju izravnih saznanja.

Sudac smatra da su ispitani svjedoci svoje iskaze iznosili jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, a zaključio je da su svjedoci predmetne činjenice i svoja opažanja iznosili na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno te da su činjenice koje su iznijeli u svojim iskazima u bitnim i odlučnim dijelovima zapravo sukladne međusobno, kao i s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, dok sudac u njihovim iskazima nije našao bitnih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost iznesenih iskaza.

Nakon što su ispitani svjedoci komentirali obrane svih troje okrivljenih, sudac je s jedne strane osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, životnosti i uvjerljivosti iskazivanja ispitanih svjedoka, dok se s druge strane učvrstio u sigurnosti kako su obrane I., II. i III. okrivljenika u pojedinim dijelovima neuvjerljive i proračunato svrsishodne.

Sudac je mišljenja kako ukupnost iznesenih činjeničnih okolnosti koje proizlaze iz iskaza imenovanih ispitanih svjedoka, u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrana I., II. i III. okrivljenika u dijelovima gdje poriču vlastitu odgovornost te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njihovih obrambenih navoda u tom dijelu, a snažno jača uvjerenje suca o krivnji svih troje okrivljenih za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iznesenih iskaza ispitanih svjedoka, u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i u vezi s ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da su I., II. i III. okrivljenici, istovremeno i zajedno, predmetne zgode, svaki na svoj način, stvarno počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njihovoj krivnji i kažnjavanju.

12.

Sudac smatra kako iznijeti iskazi svih ispitanih svjedoka zapravo uvjerljivo opisuju i sukladno potvrđuju činjenični opis radnji prekršaja koje se stavljaju na teret svim okrivljenicima.

Međutim, sudac je ipak iznesene iskaze svih imenovanih svjedoka cijenio suzdržano i s oprezom, jer je nakon procijene iznijetih iskaza, formirao snažno uvjerenje o njihovoj osobnoj uključenosti u predmetni događaj, a povodom kojeg je razložno zaključio kako su svi svjedoci, upravo iz razloga što su bili sudionici inkriminiranog događaja te su svi interesno povezani sa predmetnim javnim okupljanjem i sportskim natjecanjem na kojem se dogodio incident, svaki na svoj način i u različitoj mjeri pristrano zainteresirani za ishod ovog prekršajnog postupka.

13.

Sudac je pregledavanjem snimke jednog dijela inkriminiranog događaja, koju je Policijska postaja Velika Gorica kao ovlašteni tužitelj prenijela na DVD-R medij i kao dokaz dostavila Sudu uz optužni prijedlog, utvrdio da se na istoj snimci, pored ostalog, vidi kako je između više osoba došlo do sukoba, svađe, naguravanja i tučnjave između više osoba.

Povodom činjenica iznijetih u obranama II. i III. okrivljenih, to jest njihovih opažanja i prepoznavanja, a temeljem pregleda dostavljene snimke, sudac je nesporno utvrdio da se na snimci, uz druge osobe, vide I. i II. okrivljenici u međusobnom fizičkom sukobu, dok se III. okrivljenik na snimci ne vidi.

14.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je podnesen Optužni prijedlog i pokrenut prekršajni postupak protiv I., II. i III. okrivljenih.

15.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 17.01.2025.g., od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za JH, utvrdio da je I. okrivljenik do tada već bio više puta pravomoćno prekršajno osuđivan zbog počinjenja raznih prekršaja.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 17.01.2025.g., od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za Dinu Štambuk, utvrdio da je II. okrivljenik do tada već bio pravomoćno prekršajno osuđen zbog počinjenja prometnog prekršaja.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 17.01.2025.g., od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za GH, utvrdio da je III. okrivljenik do tada već bio pravomoćno prekršajno osuđivan zbog počinjenja prometnih prekršaja.

16.

Sudac je utvrdio da je I., II. i III. okrivljenima temeljem odredbe čl.109.a Prekršajnog zakona, od strane ovlaštenog tužitelja, izdana i učinjena dostupnom Obavijest počinitelju prekršaja, a u kojoj su svaki posebno upoznati sa svojim pravima i dužnostima te mogućnostima u smislu čl.109.a.st.1.t.2. do 8. Prekršajnog zakona, te da su svi okrivljenici navedenu Obavijest osobno primili uručenjem u ruke, a što su potvrdili vlastoručnim potpisima.

17.

Sudac nije mogao izvesti dokaz suočavanjem I., II. i III. okrivljenih međusobno, jer I. okrivljenik nije pristupio na zakazana ročišta, a II. i III. okrivljenici su iskazali kako smatraju da nema potrebe za izvođenjem tog dokaza.

Sudac nije izvodio niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I., II. i III. okrivljenih, osim o njihovoj odgovornosti i krivnji za terećeni i počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

18.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

19.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I., II. i III. okrivljenih, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.

20.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u članku 6. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir.

21.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da su I., II. i III. okrivljenici predmetne zgode ostvarili biće prekršaja opisano u navedenom propisu i tako sva trojica počinili terećeni prekršaj.

Sudac smatra da su predmetne zgode I., II. i III. okrivljenici, svojim postupanjima odnosno nepristojnim ponašanjima, vikom i naguravanjem, svaki na svoj način i u svojoj mjeri, nesporno doprinijeli stvaranju i razvoju svađe, pa su u nastaloj situaciji, neovisno o njihovim subjektivnim dojmovima i uvjerenjima o vlastitim namjerama i osobnim doprinosima nastalom sukobu, zapravo u podjednakoj mjeri sudjelovali u remećenju javnog reda i mira.

Slijedom navedenog sudac je zaključio da su svi okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se na javnom mjestu ponašali na naročito drzak i nepristojan način, pa su tako uistinu narušavali mir građana, odnosno gledatelja predmetnog javnog okupljanja, to jest sportskog natjecanja.

22.

Sudac je prihvatio kao istinite, vjerodostojne i životne iznesene obrane I., II. i III. okrivljenih u dijelovima gdje oni međusobno opisuju, na jasan, životan i uvjerljiv način, nepristojno i nedopušteno postupanje drugih suokrivljenika.

Sudac je mišljenja kako su svih troje okrivljenih tijekom postupka, u cilju djelomičnog ili potpunog izbjegavanja prekršajne odgovornosti i kažnjavanja, ustrajno pokušavali partikularno ili u cijelosti, zatajiti, zaobići i/li prikriti svoje vlastito sudjelovanje u predmetnom događaju, to jest u verbalnom sukobu i fizičkom napadu te međusobnoj svađi i vikanju, odnosno svoje nepristojno ponašanje na javnom mjestu.

23.

Temeljem uvjerljivih i relevantnih opisa ponašanja koje su iznijeli svaki od suokrivljenih za druge okrivljenike, kao i temeljem svih izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, sudac je s uvjerenjem zaključio da su predmetne zgode svi okrivljenici svojim protupravnim i nezakonitim postupanjima, doprinijeli stvaranju i razvoju svađe, vikanja, kao i verbalnog i fizičkog sukoba, pa su u nastaloj situaciji nesporno sudjelovali u remećenju javnog reda i mira, odnosno ponašali su se na naročito drzak i nepristojan način narušavajući mir građana.

24.

Sudac je tijekom postupka utvrdio da se predmetni inkriminirani događaj svakako odvijao na javnom mjestu jer se dogodio u ograđenom prostoru kartodroma na kojem se održavalo javno okupljanje, a u vrijeme odvijanja natjecanja u Driftu, a dok su na prostoru za gledatelje bili prisutni građani, to jest gledatelji i navijači.

Sudac je zaključio kako je kartodrom namijenjen za pristup i posjete, održavanje treninga, odigravanje natjecanja, gledanje i praćenje sportskih događaja i druge propisne radnje korisnika i sudionika i/li zaposlenika i djelatnika koji na određene načine sudjeluju u organizaciji, provođenju i održavanju javnih okupljanja.

Stoga se radi o realnom javnom mjestu koje je po svojoj funkciji namijenjeno javnosti, a pritom je ograničeno otvoreno javno mjesto jer je namijenjeno zapravo relativno neograničenom broju osoba, ali ipak uz određena ograničenja, koja se odnose na radno vrijeme, to jest održavanje javnih okupljanja i/li natjecanja, tehničke mogućnosti ili neke druge uvjete korištenja, odnosno održavanja i poslovanja.

Pritom je sudac utvrdio i kako je mjesto na kojem se odvijao predmetni inkriminirani događaj dostupno gledanju i slušanju građana, sudionika i navijača nazočnih na prostoru za gledatelje, pa se stoga radi o mjestu koje je dostupno vidiku i sluhu publike, odnosno izloženom pogledu i čujnosti javnosti.

25.

Sudac smatra da je tučnjava događaj u kojem se učesnici zajednički fizički obračunavaju ili jedan počinitelj tuče drugog ili više njih, a oni se nalaze u položaju objekta koji je samo napadnut i trpi.

Sudac smatra da je svađa protupravno ponašanje koje se odnosi na intenzivno i žučno raspravljanje između dvije ili više osoba o određenim činjenicama ili događajima, koje prelazi granice pristojnosti među ljudima.

Sudac smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno.

26.

Nadalje, sudac smatra da je sudjelovanje I., II. i III. okrivljenih predmetne zgode u izazvanom i nastalom naguravanju, svađanju i vikanju, zapravo poduzimanje takvog postupanja koje u znatnoj mjeri odstupa od usvojenih normi pristojnog ponašanja, da je njihovo ponašanje neosporno narušavalo mir građana te da se svakako s čvrstim opravdanjem može ocijeniti kao naročito drsko i nepristojno.

27.

Po uvjerenju suca, nesukladnosti i suprotnosti između samih obrana I., II. i III. okrivljenih međusobno s jedne strane, te iznijetih obrana i činjeničnog opisa radnji prekršaja iz Optužnog prijedloga s druge strane, postoje iz razloga što su svi okrivljenici pokušali pretenciozno utjecati na odluku Suda te u potpunosti otkloniti svoju prekršajnu odgovornost i izbjeći kažnjavanje za terećeni prekršaj počinjenje kojeg oni smišljeno i tendenciozno ne priznaju.

Sudac je mišljenja kako I., II. i III. okrivljenici ne mogu otkloniti svoju odgovornosti, niti se mogu osloboditi od krivnje za prekršaj koji im je stavljen na teret Optužnim prijedlogom jednostavnim, smišljenim, neuvjerljivim, svrsishodnim i neosnovanim poricanjem počinjenja tog prekršaja, odnosno isticanjem kako nisu krivi jer da nisu počinili taj prekršaj.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako su I., II. i III. okrivljenici svojim iznesenim obranama i poricanjima počinjenja terećenog prekršaja, pokušali zapravo na bilo koji način opravdati svoje postupke suprotne zakonskim odredbama, odnosno zatajiti i prikriti svoja nepristojna ponašanja kojima su predmetne zgode narušavali mir građana na naročito drzak i nepristojan način, a to s ciljem da se zaštite od prekršajne odgovornosti, oslobode od krivnje i izbjegnu ili umanje kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji im je stavljen na teret, a kojeg oni ustrajno ne priznaju.

28.

Slijedom svega navedenog sudac je zaključio da su I., II. i III. okrivljenici predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, budući su se na javnom mjestu, na opisane načine, ponašali na naročito drzak i nepristojan način, pa su tako sva trojica remetili mir nazočnih građana.

29.

Stoga je sudac I., II. i III. okrivljenike proglasio krivima, pa im je umjesto propisane kazne zatvora izrekao novčane kazne i to I. okrivljeniku u visini koja je zakonom propisana kao najmanja za počinjeni prekršaj, a II. i III. okrivljenima u visinama koje su ispod najmanjeg iznosa koji je za počinjeni prekršaj propisan Zakonom.

Sudac smatra da izrečene novčane kazne u takvim iznosima primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I., II. i III. okrivljenih, te da će se takvim novčanim kaznama odvratiti svu trojicu okrivljenika od daljnjeg činjenja sličnih prekršaja.

30.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne za I., II. i III. okrivljenike sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

31.

Kao olakotnu okolnost sudac je na strani I., II. i III. okrivljenika cijenio okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice.

Kao otegotne okolnosti sudac je na strani I. okrivljenika cijenio činjenicu da je svojim protupravnim ponašanjem započeo predmetni incident te da je do sada već bio pravomoćno osuđen zbog nasilja, a kod svih troje okrivljenika činjenicu da su do sada već bili pravomoćno prekršajno osuđivani zbog počinjenja raznih prekršaja.

32.

Predmetne zgode svi imenovani okrivljenici remetili su javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način, ali je sudac I. okrivljeniku JH izrekao novčanu kaznu u većem iznosu od one izrečene II. okrivljeniku Dinu Štambuk i III. okrivljeniku GH.

Nadalje, sudac je III. okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u većem iznosu od one izrečene II. okrivljeniku.

Po uvjerenju suca I. okrivljenik je predmetne zgode svojim naročito drskim i nepristojnim ponašanjem, sudjelovanjem u verbalnom i fizičkom sukobu, a osobito verbalnim i fizičkim napadom na II. okrivljenika kao sportskog suca, sudjelovao u remećenju javnog reda i mira, to jest narušavanju mira građana, u većoj mjeri od II. i III. okrivljenih, koji su ipak svojim naročito drskim i nepristojnim ponašanjem te sudjelovanjem u verbalnom i fizičkom sukobu, i sami doprinijeli razvoju remećenja javnog reda i mira.

Sudac je III. okrivljeniku izrekao kaznu u većem iznosu od kazne izrečene II. okrivljeniku jer smatra da je III. okrivljenik, zbog toga što se na sportskom natjecanju sam doveo u alkoholizirano stanje i takav sudjelovao u predmetnom sukobu, u većoj mjeri postupao drsko i nepristojno te da je više od II. okrivljenika doprinio razvoju remećenja javnog reda i mira, odnosno narušavanju mira građana.

33.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene I. okrivljeniku u iznosu propisanog zakonskog minimuma, a za II. i III. okrivljenike u umanjenim iznosima, to jest ispod zakonom propisanog minimuma, primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti I., II. i III. okrivljenih, odnosno da nisu preniske niti previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenim visinama novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

34.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava I., II. i III. okrivljenike ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

35.

Sudac I., II. i III. okrivljenicima za počinjeni prekršaj nije izrekao kaznu zatvora do 30 dana, budući je zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I., II. i III. okrivljenih.

36.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima označenim u izreci presude, a odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, te je visina troška za II. i III. okrivljenike odmjerena u manjem paušalnom iznosu, a za I. okrivljenika u većem paušalnom iznosu, budući je I. okrivljenik načinom svoje obrane, zbog potrebe izvođenja dodatnih dokaza, izazvao povećane troškove za Sud.

Velika Gorica, 13. lipnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r

Damir Tepeš,v.r

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Šetalište Franje Lučića 1., Velika Gorica.