REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-224/24-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužiteljice JC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Blažanin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 12. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je između tužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pokojnog ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], postojala izvanbračna zajednica, koja je trajala u vremenskom razdoblju od 2009. godine, pa do zaključno 24.01.2024. godine.“

II Nalaže se tužiteljici JC nadoknaditi tuženiku ZC troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je bila u izvanbračnoj vezi sa pok. ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], neprekidno od studenog 2009. do njegove smrti, 24. siječnja 2024., a za koje vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nisu bili u braku ili u izvanbračnoj zajednici sa drugim osobama. Navodi da su se upoznali u studenom 2009. i započeli sa intenzivnim druženjem, da se činjenica svakodnevnog druženja i međusobnog pomaganja reflektirala na stvaranje emocija, te su započeli i emocionalnu vezu, a iste godine odlučili su i zajednički živjeti na dvije adrese, i to u [adresa] na adresi [adresa] kući pok. ŠC, stalno preko vikenda te u Zagrebu na adresi [adresa] stanu tužiteljice, uglavnom kada je pok. ĆC dolazio kod liječnika ili poslom u Zagreb. Njihov zajednički život funkcionirao je na način da bi tužiteljica preko tjedna živjela u svome stanu u [adresa], a preko vikenda bi redovito dolazila kod pok. ŠC u njegovu kuću u [adresa], gdje bi mu kuhala hranu za cijeli tjedan te obavljala ostale kućanske poslove, kao što su pranje i glačanje rublja, čišćenje kuće, pomaganje u polju i sl. Navodi da su imali i ekonomsku zajednicu, zajednički su odlučivali o svim važnim stvarima vezanim uz zajednički život, te su tako planirali obaveze, stvarali planove, zajednički izvršavali obveze, i ponašali se na identičan način kao da su u braku. Dakle, živjeli su na identičan način kao da su u braku. S obzirom da je iza smrti pok. ŠC u tijeku ostavinski postupak koji se vodi kod javne bilježnice Mirjane Brčić iz [adresa], pod poslovnim brojem O–246/2024, te da se u svojstvu jedinog zakonskog nasljednika pojavio brat pok. ŠC, ovdje tuženik, to je tužiteljici potrebno utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, kako bi mogla ostvariti svoje zakonsko pravo u navedenom ostavinskom postupku iza smrti izvanbračnog supruga pok. ŠC. Slijedom navedenoga, predlaže sudu utvrditi da je između tužiteljice i pok. ŠC postojala izvanbračna zajednica koja je trajala u razdoblju od 2009. do 24. siječnja 2024. Potražuje troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nadležnosti, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno da bi tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici s pok. ŠC. Navodi da su tuženik i njegov brat pok. ĆC stanovali u kući na istoj adresi [adresa] sa svojom majkom do 2010., a nakon smrti njihove majke doselila se tuženikova supruga RC, dok je tužiteljica vlasnica susjedne kuće, da tužiteljica nikada nije živjela, niti boravila na adresi pok. ŠC, niti mu je ikad pomagala oko kućanskih poslova, pripremala obroke, plaćala račune, uređivala okućnicu, skrbila o njemu u bolesti, a isti je bio narušenog zdravlja uslijed kronične bubrežne bolesti, arterijske hipertenzije i šećerne bolesti tip 2, niti kada je teže obolio, a pok. brat da je sam prao veš i kuhao, dok su račune njih dvoje braće plaćali po pola. Navodi da je kuća na adresi [adresa], suvlasništvo tuženika i njegova brata, 2017. stradala u požaru, a tužiteljica niti tada ni na koji način nije pomagala u obnovi objekta, niti je pomagala u polju, jer ga niti nemaju, te nikakva emocionalna, niti ekonomska zajednica nije postojala između tužiteljice i brata tuženika. Navodi da je nakon tragičnog okončanja života pok. ŠC sve troškove oko karmina i sahrane podmirio tuženik. Ujedno navodi da tužiteljica iznosi niz neistina s ciljem nepripadnog stjecanja imovine pok. ŠC, te da nije postojala zajednica koja bi bila takvog intenziteta da bi se mogla izjednačiti s bračnom, što znači da nisu imali zajednički račun, niti zajednički dogovorno raspolagali svojim prihodima, snosili sve troškove života što podrazumijeva i plaćanje režija za zajedničko stanovanje i svih troškova domaćinstva. Slijedom navedenoga, predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tužiteljica tijekom postupka navodi da je stanovala u susjednoj kući u [adresa] na adresi [adresa], ali da je pok. ĆC preko dana bio kod nje u njezinoj kući, gdje je povremeno i prespavao. Navodi da je u Zagrebu pripremala obroke za pok. ŠC za cijeli tjedan i preko vikenda mu ih dostavljala, kada je došla u [adresa], tako da je imao kuhano za cijeli tjedan, kao što je obavljala i ostale kućanske poslove. Navodi da nije sudjelovala u plaćanju računa i troškovima obnove kuće, već je te troškove podmirivao pok. ĆC, s time da je u svrhu obnove kuće sudjelovao sa 50.000,00 kn, koliko joj je poznato, a nema saznanja da li je u troškovima sudjelovao i tuženik. Nadalje navodi da su odnosi braće bili jako loši, da zadnje 4 godine nisu uopće razgovarali, te da je znalo proći i po nekoliko mjeseci da tuženik nije dolazio u [adresa]. Navodi da je točno da je pok. ĆC bio narušenog zdravlja i bolovao je od bolesti navedenih u odgovoru na tužbu, a da mu je tužiteljica pomagala sređivati preglede u KBC Zagreb, gdje je ranije radila, te kada bi pok. ĆC dolazio na preglede stanovao je u stanu tužiteljice na adresi [adresa].

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz matice umrlih (list 5-6), smrtni list (list 7), izvadak iz matice rođenih za tužiteljicu (list 8-9), izvadak iz matice rođenih za pok. ŠC (list 10-11), medicinsku dokumentaciju za pok. ŠC (list 17-18), račune pogreba (list 19-24), dopise Financijske agencije od 27.9.2024. i 8.10.2024. s prilozima (list 45-49, 101-107), dopis Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 2.10.2024. s dokumentacijom (list 54-76), dopis Vodovod i kanalizacija d.o.o. [adresa] od 7.10.2024. (list 78), dopis HEP Elektre Karlovac od 7.10.2024. s dokumentacijom (list 80-95), dopise Privredne banke Zagreb d.d. od 31.10.2024. s prometom po računu tužiteljice i pok. ŠC (list 117-143), dopis HEP Elektre Zagreb od 29.11.2024. i 23.12.2024. s dokumentacijom (list 164-167, 173-175), dopis Zagrebačke banke d.d. od 30.1.2025. s prometom po računu tužiteljice (list 177-245), saslušao je svjedoke DC, ĐC, RC, GC (list 249-256), SC, PC, VC (list 261-265), te je saslušao stranke (list 156-160). Stranke daljnjih dokaznih prijedloga nisu imale.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. ŠC u razdoblju od 2009. do smrti pokojnog, 24. siječnja 2024.

7. Među strankama nije sporno da se iza pok. ŠC, umrlog **.**.2024., vodi ostavinski postupak kod javne bilježnice Mirjane Brčić iz [adresa], pod poslovnim brojem O–246/2024, u kojem se postupku kao zakonski nasljednik prijavio tuženik, brat ostavitelja, te da tužiteljica u ovom postupku ima pravni interes tražiti donošenje odluke o utvrđenju postojanja izvanbračne zajednice s ostaviteljem, u svrhu eventualnog ostvarenja nasljednog prava kao izvanbračna supruga ostavitelja. Nije sporno da je pok. ĆC živio u kući na adresi [adresa] zajedno sa svojim bratom, ovdje tuženikom, dok tužiteljica ima susjednu kuću na adresi [adresa] gdje bi dolazila vikendima, dok je inače živjela u stanu na adresi u [adresa]. Također, nije sporno da je pok. ĆC bio narušenog zdravstvenog stanja i bolovao od kronične bubrežne bolesti, arterijske hipertenzije i šećerne bolesti tip 2, da tužiteljica nije sudjelovala u plaćanju režijskih troškova i troškova obnove kuća na adresi [adresa], a koja je stradala u požaru 2017.

8. Sporno je da li su tužiteljica i pok. ĆC u razdoblju od 2009. do smrti ŠC bili u izvanbračnoj zajednici, odnosno da li njihov odnos u navedenom razdoblju ima obilježja izvanbračne zajednice.

9. Prvenstveno u odnosu na po tuženiku istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti sud isti odbija kao neosnovan primjenom odredbe čl. 54. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje ZPP).

10. Odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje ZN) propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, a izvanbračnom zajednicom u smislu tog Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

11. Odredbom čl. 11. st 1. i 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 97/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje ObZ) propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a izvanbračna zajednica koja ispunjava te pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

12. U smislu citiranih zakonskih odredbi učinci izvanbračne zajednice imaju potpuno isti pravni režim kao i učinci faktične bračne zajednice, te ovakvi pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici upućuju na zaključak da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici ako traje preko tri godine, što znači da mora postojati uzajamna briga i pomaganja između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, zajedničko održavanje domaćinstva, te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku.

13. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost, kao i namjeru da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, ekonomske i druge. Pri tome činjenica da je emotivna zajednica između neudate žene i neoženjenog muškarca trajala dulje vrijeme ne znači automatski da se radi o izvanbračnoj zajednici koja bi bila u svojim imovinskopravnim učincima izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica, osim u emocionalnom, mora u voljnom i ekonomskom smislu, ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.

14. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za tužiteljicu sud je utvrdio da je bila u braku sa ČC, a koji je brak prestao smrću bračnog druga 7. studenoga 2000.

15. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za pok. ŠC sud je utvrdio da isti nije bio u braku.

16. Uvidom u račune pogreba sud je utvrdio da se odnose na troškove organizacije pogreba i karmina iza pok. ŠC, a koji su plaćeni po tuženiku. Da su računi pogreba plaćeni po tuženiku tužiteljica tijekom postupka nije osporila.

17. Uvidom u dopise Financijske agencije od 27. rujna i 8. listopada 2024. s prilozima (istovjetnog sadržaja) sud je utvrdio da su dostavljeni podaci o brojevima računa tužiteljice i pok. ŠC te su po prijedlogu tuženika zatraženi prometi po računima istih. Tako je sud utvrdio uvidom u dopise Privredne banke Zagreb d.d. od 31. listopada 2024. s prometom po računu tužiteljice i pok. ŠC da se odnose na razdoblje od 4. siječnja 2021. do 10. kolovoza 2017. (za tužiteljicu) i za razdoblje od 1. studenoga 2009. do 24. siječnja 2024. (za pok. ŠC), a uvidom u dopis Zagrebačke banke d.d. od 30. siječnja 2025. s prometom po računu tužiteljice da se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2014. do 25. rujna 2023. (žiro-račun), odnosno do 24. siječnja 2024. (tekući račun), kao i da po svim prometima računa nisu razvidne međusobne uplate, odnosno bilo uplate tužiteljice na račun pok. ŠC, bilo uplate pok. ŠC na račun tužiteljice. Iz svih računa sud nije utvrdio nikakve daljnje poveznice vezane za odlučne činjenice u ovom postupku.

18. Uvidom u dopis Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 2. listopada 2024. s dokumentacijom sud je utvrdio da je na adresi u [adresa] evidentiran korisnik vodne usluge ZC, da se radi o stambenoj zgradi u kojoj je ugrađen jedan glavni vodomjer koji mjeri potrošnju svih korisnika u zgradi, a da se obračun potrošnje vode vrši prema prijavljenom broju članova kućanstva u svakoj stambenoj jedinici, te da se za navedeni stan, vlasništvo KC, obračun potrošnje vode vrši na temelju dva prijavljena člana kućanstva, a prosječna potrošnja po članu kućanstva iznosila je u 2022. 5,17 m2, u 2023. 3,78 m3, u 2024. 4,24 m2.

19. Uvidom u dopis Vodovod i kanalizacija d.o.o. [adresa] od 7. listopada 2024. sud je utvrdio da za objekte na adresi [adresa] i [adresa] ne obračunavaju vodne usluge te stoga ovdje stranke nisu korisnici vodnih usluga.

20. Uvidom u dopis HEP Elektre Karlovac od 7. listopada 2024. s dokumentacijom sud je utvrdio da su dostavljeni podaci potrošnje električne energije za obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa], kupac električne energije EC i ĆC te na adresi [adresa], kupac električne energije ZC, da za adresu [adresa] nema podataka prije 2014., s time da sud nema dovoljno stručnog znanja kako bi isčitao dostavljene podatke o potrošnji, odnosno da li je riječ o uobičajenoj potrošnji ili se radi o odstupanju (višem ili nižem) od prosječne potrošnje. Prethodno se odnosi i na potrošnju električne energije za mjerno mjesto na adresi [adresa], kupac JC i ZC dostavljene uz dopise HEP Elektre Zagreb od 29. studenoga 2024. i 23. prosinca 2024. s dokumentacijom u koju je sud također izvršio uvid.

21. Nadalje, a vezano za između stranaka sporne činjenice, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.

22. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se udala u selo [adresa], a njezin pokojni suprug je preminuo **.**.2000. Sin tužiteljice ZC je u [adresa] sagradio vikendicu u kojoj je boravila, a odmah preko ceste nalazila se kuća u kojoj je živio pokojni ĆC na adresi [adresa]. Intimna bliskost s pokojnim započela je tijekom 2009. kada su iz prijateljstva i čestih razgovora (s njima je znao sjediti i tuženik) razvili međusobne osjećaje, zaljubili se i počeli živjeti zajedno. Zajedno su provodili vikende u [adresa], više u vikendici tužiteljice, manje u kući pokojnog, dok su tijekom tjedna bili odvojeni, tužiteljica u Zagrebu, a pokojni u [adresa] te je takav način njihovog zajedničkog života bio od 2009. do smrti pokojnog. Takav raspored bio je rezultat njihovog dogovora, jer se nijedno od njih nije željelo trajno preseliti. Tijekom tjedna bili su u svakodnevnom kontaktu – obavezno ujutro, u podne i navečer, a često i više puta dnevno. Pokojni je radio do 2014. kao vozač kamiona, a potom otišao u mirovinu. Tijekom zajedničkog života nisu dijelili financije – svatko je imao svoj račun, tako su dogovorili, a ako bi tko od njih kupio namirnice, nije tražio nadoknadu od drugoga. Nisu zajedno stjecali, niti ulagali u zajedničku imovinu. Za vrijeme zajedničkog života u [adresa] pomagala je i čistila u kući, kuhala ručak za njih, pripremala pokojnom obroke za cijeli tjedan, jer nije znao kuhati, prala je odjeću, više bi prala odjeću u Zagrebu. U [adresa] bi dolazila petkom popodne, a nedjeljom popodne se vraćala u Zagreb. Nakon što se pokojni razbolio sin tužiteljice je kosio i obrezivao živicu oko kuće pokojnog. Kada su bili zajedno kod njih bi u [adresa] dolazili prijatelji – bratić pokojnog OC, IC, pok. CC, dolazila bi i obitelj tužiteljice, i to sin, braća, sestra, sestrična, bratići, braća s muževe strane, od obitelji pokojnog nije nitko dolazio, dolazio je tuženik, ali je prestao dolaziti nakon što je izgorjela kuća 2017. Nakon tog požara 2017. pokojni se na devet mjeseci preselio u vikendicu tužiteljice, jer se njegova kuća više nije mogla koristiti za stanovanje. Tijekom tog razdoblja tužiteljica se brinula za njega, bila je s pokojnim u svojoj vikendici dva tjedna, jer je zadobio ozljede kože na nozi i vodila ga je u Novu bolnicu, puknula mu je i kost ispod oka. Tijekom korone pokojni je bio hospitaliziran na Rebru 12 dana, od pada nakon što je pao u šećernu komu, gdje ga je redovito posjećivala jer je ondje radila te je još jednom bio na Rebru tri dana zbog problema sa šećerom. Nekih godinu dana prije smrti pronađen je kako leži ispred kuće u [adresa], nakon čega je pozvala hitnu pomoć iz [adresa], no tada nije bio hospitaliziran. Na dan smrti pokojni je bio naručen na pregled na Rebru vezano uz dijalizu, ali se toga dana nije javljao na pozive. Tužiteljica ga je pokušala kontaktirati 29 puta, a kada se nije javio, obavijestila je šogora od svog pokojnog supruga ŠC, kao i sestričnu od svog pokojnog supruga koja je otišla provjeriti stanje i pronašla ga mrtvog – izvršio je samoubojstvo. LC ju je o tome obavijestila, a tužiteljica je odmah nazvala tuženika, koji je potom zvao policiju i mrtvozornika, smatrala je primjerenim da brat pokojnog nazove policiju. Tuženik je organizirao i financirao pogreb, pomoć tužiteljice je odbio, a po saznanju od tuženika da nije organizirao glazbu to je učinila ona sa sinom, jer je to bila želja pokojnog. Na pogrebu je stajala uz odar sama, bez članova svoje obitelji, a uz nju je bila samo njihova sestrična UC. Pokop je organizirala vojska. Na osmrtnici nije bila navedena jer je tuženik nije želio spomenuti. Tužiteljica i pokojni odlučili su dogovorno da se neće vjenčati i da će živjeti u izvanbračnoj zajednici. Tuženik je od početka znao za njihovu vezu. Nakon požara, tužiteljica i pokojni su zajedno išli u Bosnu gdje je kupio stolariju za iznos od 13.500 kn, a tužiteljica mu je tada predala 50.000 kn koje joj je on dva tjedna ranije dao na čuvanje, nakon što ih je podignuo iz banke u [adresa]. Najviše troškova za obnovu kuće snosio je pokojni, a točne detalje tko je snosio daljnje troškove ne zna, jer su imali dogovor da ne ulaze jedno drugome u financije. Kuća u [adresa] bila je u vlasništvu pokojnog i tuženika, a naslijeđena je od njihovih roditelja. Tijekom obnove kuće nakon požara, kuhala je vjerojatno supruga tuženika RC, tužiteljica u to vrijeme tamo nije bila i nije vidjela, nije sudjelovala u obnovi kuće. Tuženik i pokojni živjeli su zajedno u kući u [adresa] negdje do 2011. ili 2012., do smrti svoje majke, a tuženik se tada preselio u Rijeku, dok je u kuću u [adresa] dolazio povremeno sa suprugom. U kući pokojnog je prespavala, nije brojala koliko je to noći tijekom godina. Kuća pokojnog ima dva odvojena ulaza, te su tužiteljica i pokojni imali svoju privatnost i kada bi tuženik dolazio. Zajedno nisu putovali, jer to oboje nisu voljeli, bili su zajedno na dvije ili tri svadbe, jedna od FC. Nabavke je uglavnom obavljao pokojni, a tužiteljica je preuzimala njegove lijekove kada bi imao recepte. Njegova liječnica bila je u [adresa], dr. JCL, kod koje su zajedno odlazili više puta. U [adresa] nije imao liječnika opće prakse, odlazio je samo na fizikalnu terapiju kod dr. J. Blagdane poput Božića i Nove godine provodili su zajedno, ali bez slavlja, kao što nisu slavili zajedno svoje rođendane. Prijavljeno prebivalište tužiteljice bilo je samo u [adresa], nikada u [adresa]. U trenucima kada su tuženik i pokojni bili u dobrim odnosima, supruga tuženika znala je pokojnom čistiti stan i kuhati. Pokojni je imao novac u banci i znao je nositi veće iznose sa sobom, ali ih nije držao u kući. Posljednji veći iznos koji je podignuo bio je 2.000 EUR, a završio je kod tuženika. Brat šogorice tužiteljice, DC nije razgovarao s pokojnim ni s tuženikom, a znao je dolaziti kod tužiteljice u Z. Svjedokinje VC i SC nikada nisu bile u [adresa]. Tuženika je naručivala na preglede na Rebru, gdje je radila. Pokojni i tuženik imali su kuću u [adresa], koju su prodali za 130.000 EUR za života pokojnog, od kojih je novaca tuženik dobio svoj dio, dok je drugi dio predmet sudskog postupka. Dana 23. veljače 2024. otišla je u [adresa] kako bi provjerila je li ju tuženik naveo u ostavinskom postupku, a kako nije sama se javila u ostavinsku raspravu. Kuću u [adresa] povremeno su koristili pokojni i tuženik, tuženik u toj kući nije bio zadnjih 13 godina, a pokojni je povremeno prespavao u toj kući kada bi radio na terenu, zajedno su znali otići ondje kako bi očistili kuću i okućnicu. Tuženik za života pokojnog nije održavao kuću u [adresa], a sada to čini, dok je pokojni održavao kuću nekih četiri ili pet godina prije svoje smrti. Pokojni je redovito plaćao sve račune za kuću. Nikada joj nije davao novac, a osobno ga nije vozila jer nema vozačku dozvolu, to je činio njezin sin, koji ih je povremeno vozio u Zagreb na Rebro ili kod doktora, te eventualno natrag u [adresa]. Pokojni je znao ići u Zagreb i vlakom.

23. Iz iskaza tuženika proizlazi da tužiteljicu poznaje od mladosti. Udala se u selo [adresa], gdje je kasnije izgradila vikendicu i dolazila gotovo svaki vikend iz Zagreba, gdje je inače živjela. Vikendima bi dolazila u [adresa] u petak ili subotu, a nedjeljom bi se vraćala u Zagreb. Bila je isključivo susjeda njemu i njegovom bratu, s kojim nikada nije postojala nikakva veza, niti izvanbračna zajednica. Brat se sam brinuo o sebi. Tuženik živi cijeli život u kući na adresi [adresa], suvlasništvo tuženika i brata. Stari dio kuće postoji otprije, a noviji dio je dograđen kasnije. Od oko 2005., pokojni brat i tuženik su imali odvojene stambene jedinice s posebnim ulazima, iako se unutar kuće moglo prolaziti iz jednog dijela u drugi. Do otprilike 2015., možda i dulje, koristili su zajedničku kuhinju. Tužiteljica nikada nije živjela s njegovim pokojnim bratom, niti je pokojni brat ikada živio u vikendici tužiteljice. Pokojni brat povremeno bi otišao kod tužiteljice na kavu, kao i sam tuženik, što opisuje isključivo susjedski odnos, isti kakav je i on imao s tužiteljicom. Pokojni brat i on također su zajedno živjeli u kući u [adresa], njihovoj zajedničkoj kući, dok su radili. Tuženik je otišao u mirovinu 2013., a brat godinu kasnije. Radili su zajedno u Vijaduktu i znali bi zajedno biti i u kamionu. Tijekom radnog tjedna boravili bi u Zagrebu, a vikendima dolazili u [adresa]. Njegova supruga radila je u Rijeci, gdje je živjela preko tjedna, a vikendom dolazila u [adresa]. Nakon odlaska supruge u mirovinu, stalno su boravili u [adresa], a povremeno bi znali otići u Rijeku, ali samo na dan-dva. Tuženik nikada nije živio u [adresa], osim u slučajevima kada bi prespavao radi liječničkih pregleda. O kući u [adresa] većinom se brinuo pokojni brat, a troškove su dijelili pola-pola. Pokojni brat je sam kuhao i čistio, koliko mu je bilo potrebno. Nije imao pomoć. Znali su se pokojni brat i on porječkati, u više navrata nisu razgovarali danima, najduže mjesec dana, ali nikada duže. Pokojni brat je bio društven dok je radio, ali se nakon umirovljenja povukao u sebe. Dok je radio i nakon umirovljenja, dolazili su mu prijatelji, poput GC, HC, BC, i drugi čijih se imena više ne sjeća. Brat isprva nije bio za prodaju kuće u [adresa], no smatra da je tužiteljica imala utjecaj na njegovu odluku da pristane. O svemu je saznao tek kad ga je nazvala RC, snaha od pokojnog muža tužiteljice, i rekla da su dogovorili kupoprodaju za 130.000 EUR. Tuženik se tada složio. Nakon bratove smrti, tužiteljica i njezin sin prestali su ga pozdravljati, što smatra povezanim s ostavinskom raspravom. Tužiteljica mu nikada nije izrazila sućut. Do bratove smrti, tužiteljica je povremeno dolazila kod njih na kavu u zajedničku kuhinju koju je dijelio u kući s pokojnim bratom, tuženik bi obično skuhao kavu. Na dan bratove smrti bio je u Rijeci kod doktora. Nazvao ga je susjed ĆC i rekao da se brat ubio. Otišao je kući sa suprugom, gdje nije bilo nikoga i kuća je bila otključana. Nakon što je vidio da je brat preminuo, obavijestio je policiju, s time da je prije dolaska u kuću bio u policiji da prijavi smrt, ali mu je rečeno da prvo ode kući kako bi vidio što se dogodilo. Kasnije su došli LC, šogor tužiteljice ĆC, te susjedi Š i ĆC (navedeni susjed ga je obavijestio da se brat ubio). Došla je i doktorica mrtvozornica. On je poslije 15,00 sati otišao u [adresa] kako bi riješio stvari vezane za bratov pogreb, koji je i organizirao i platio, uključujući i karmine. Tužiteljica nije tražila da bude navedena na osmrtnici. Nije bila prisutna u kući kada je on došao tog dana. Dio kupoprodajne cijene kuće u iznosu od 65.000 EUR nije isplaćen bratu i sada je predmet ostavinske rasprave. Do ostavinske rasprave tužiteljica se nikada nije predstavila kao bratova izvanbračna supruga niti je polagala bilo kakva prava na imovinu. Ne zna je li stajala uz odar jer se od toga dana ne sjeća detalja. Tvrdnju da nije razgovarao s bratom četiri godine prije njegove smrti negira. Požar u kući dogodio se 30. listopada 2017. Nakon toga, brat i on su zajedno kupili stolariju u Velikoj Kladuši, BiH. Tužiteljica, njezin sin i supruga tuženika su išli s njima kako bi se trošak raspodijelio po osobama zbog poreza. Stolariju su platili u bosanskim markama. Tuženik je ugovarao i stolariju i majstore. Majstorima je kuhala supruga tuženika. Obnova kuće trajala je do lipnja 2018. Tijekom obnove, pokojni brat, tuženik i supruga su boravili kod tetke njegove supruge CC iz [adresa], čija je kuća udaljena oko 2 km. Tužiteljica nije sudjelovala u obnovi. Tuženikova supruga održavala je njihov dio kuće, a kada je kuhala, kuhala je za njih troje. Nikada nije vidio da tužiteljica spava kod brata, niti da je brat ikada spavao kod nje. Pokojni brat je imao zdravstveni karton u Zagrebu od 1970-ih, a na preglede je odlazio preko tužiteljice jer je tamo radila i mogla pomoći da lakše dođu na red. Tužiteljica i njezin sin nikada nisu pokojnog brata, niti tuženika vozili u Zagreb ili [adresa]. Pokojni brat bi išao autom do stanice u [adresa], pa vlakom do Zagreba. Na kontrole je išao u Zagreb, a u [adresa] na terapije. Obično bi rano ujutro obavio nabavku kako bi izbjegao kasnije izlaske, jer je imao problema s alkoholom. Jednom je pao u kući i tada ga je tuženik vozio doktoru. Nikada nije vidio da mu tužiteljica previja ozljede. Okućnicu su održavali tuženik i pokojni brat, imali su traktor i tri kosilice. Nakon 2013. brat više nije mogao održavati okućnicu, a ni tuženik nije mogao sam. Tužiteljica nikada nije pomagala u održavanju kuće. Na svadbu FC bili su pozvani i pokojni brat i on kao susjedi. Tužiteljica je bila pozvana također kao susjeda. Brat je bio hrvatski branitelj, pa je imao pravo na pogreb o trošku MORH-a. Ne zna je li limena glazba bila uključena u tu uslugu. Zna da se mora doplatiti ako trošak pogreba prelazi iznos koji pokriva hrvatska vojska. Njegova adresa prebivališta u MUP-u je cijeli život bila u [adresa]. Tijekom obnove kuće pokojni brat je cijelo vrijeme bio kod tetke njegove supruge, a ne kod tužiteljice. Nisu se posjećivali u bolnici ni brat njega ni on brata.

24. Iz iskaza svjedoka DC proizlazi da poznaje i tužiteljicu i pokojnog ŠC još od djetinjstva, jer su bili susjedi u selu [adresa] gdje živi većinu vremena, a manji dio u Zagrebu. S tužiteljicom je u prijateljskom odnosu, dok s pokojnim nije bio blizak. Tužiteljicu je posjećivao redovito, otprilike dva puta mjesečno, i to kroz različita doba dana, uglavnom vikendima kada bi ona dolazila iz Zagreba, dugi niz godina sve do smrti pokojnog. Tijekom tih posjeta gotovo uvijek je zatekao pokojnog, koji bi već bio prisutan u kući, pokojni bi bio u cipelama, jer se papuče kod njih ne nose jer se uvijek ulazi i izlazi kuće. Druženja su se odvijala najčešće za kuhinjskim stolom, uz kavu i razgovore o svakodnevnim temama. Svjedok je rijetko dolazio navečer. S pokojnim nije bio na „ti“, a njihova komunikacija bila je ograničena na općenite razgovore bez intimnosti. Na temelju vlastitih zapažanja te informacija koje je čuo od sina tužiteljice, svjedok je zaključio da su tužiteljica i pokojni ŠC bili u vezi, od 2008., 2009. ili 2010. Smatra da se kod žene ne dolazi svakodnevno bez razloga, a činjenica da je sin tužiteljice vozio pokojnog u bolnicu dodatno ga je učvrstila u uvjerenju da su u vezi te da su se tužiteljica i pokojni viđali češće od onoga što je on vidio. Naveo je da kuća tužiteljice ima dvije sobe – jedna s bračnim krevetom i druga s jednim krevetom u kojem bi spavao sin tužiteljice. Kada tužiteljica i pokojni nisu bili zajedno, živjeli su, tužiteljica u Zagrebu, a pokojni u [adresa]. Čuo je u selu priče da se tužiteljica brinula o pokojnom, a primijetio je da se kod tužiteljice znao sušiti muški donji veš. Svjedok pretpostavlja da je tužiteljica u kući u [adresa] kuhala i za pokojnog. Nije mu poznat način na koji su tužiteljica i pokojni raspolagali financijama, a misli da nisu ništa zajedno stjecali niti ulagali. Poznato mu je da je tužiteljica odlazila u kuću kod pokojnog, jer kada bi došao kod tužiteljice rekli bi da je otišla kod pokojnog, ali mu nije poznato da li su prespavali jedno kod drugoga. Nakon požara koji je izbio oko 2017. u kući pokojnog svjedoku je poznato da se tamo nije moglo stanovati, a kuća je bila na određenim dijelovima drvena. Tijekom obnove, prema njegovom saznanju, pokojni je stanovao kod tužiteljice. Obnova je uključivala postavljanje knaufa, zamjenu krovišta i ostale radove, jer su ostali samo zidovi s time da svjedok ne zna tko je financirao obnovu, niti je li tužiteljica u tome sudjelovala. Pokojni je živio sam unazad desetak godina prije svoje smrti. Tuženik, brat pokojnog, živio je sa suprugom u drugom objektu. Svjedok nije siguran jesu li se radilo o odvojenim objektima ili je između istih prolaz moguć unutar kuće, s time da su oba objekta pod istim krovom. U kući pokojnog je bio prije požara. Braća su nekoć bila u dobrim odnosima, a zadnjih pet do šest godina prije smrti pokojnog više nisu bili bliski, dok su pokojni i supruga tuženika bili u lošim odnosima, a što da je čuo od ljudi u selu. Dok se kuća nakon požara obnavljala, tuženik i njegova supruga bili su u Rijeci, a prespavali bi kod CC u [adresa], dok pokojni nije dolazio prespavati kod CC. Sa pokojnim na samo nije razgovarao oko 10 do 15 godina prije njegove smrti, jer su imali razmiricu kada je parkirao prikolicu ispred garaže pokojnog, što mu je pokojni zamjerio. Iako se nisu posvađali, nakon toga nisu komunicirali nasamo, a kada su se zatekli u društvu, pa tako i kada bi posjećivao tužiteljicu, razgovarali su svi zajedno u društvu. Naveo je da su okućnicu kuće pokojnog i tuženika kosili njih dvojica. Znao je sretati pokojnog na željezničkoj stanici (svjedok radi na željeznici u turnusima od 12 ili 24 sata), odlazio je u Zagreb gdje misli da je imao doktora, dok je ponekad putovao i autom s tužiteljicom. Tužiteljica se nije koristila vlakom. Pokojni je odlazio svojim autom po namirnice, a vidio je da je namirnice ponekad nosila tužiteljica. Nije mu poznato tko je čistio kuću pokojnog, tko je nabavljao lijekove pokojnom, da li je pokojni imao kakvu ozljedu, kada je otišao u mirovinu. Nije mu poznato tko je kuhao za pokojnog, osim tužiteljice, a ne zna je li to činila i supruga tuženika, niti da li je pokojni znao sam kuhati. Zna da je pokojni bio samostalan, da mu nije bila potrebna tuđa pomoć te da je znao popiti alkohol, zbog čega mu je tužiteljica, prema njezinom kazivanju, ponekad morala pomoći kada bi pao. Zna da su pokojni i njegov tuženik posjedovali kuću u [adresa], koju je kasnije kupio nećak tužiteljice, čuo je da je taj dogovor bio postignut s pokojnim, ali da kupoprodajna cijena nije u cijelosti isplaćena. Prema pričama susjeda pokojni i tuženik u kući u [adresa] nisu često boravili, a nije mu poznato da li je tužiteljica živjela u toj kući. S tužiteljicom je znao ići na rođendane njezine djece i slična slavlja, no pokojni nije bio prisutan jer nije volio veće društvo. Tužiteljica i svjedok nisu zajedno slavili Božić ni Novu godinu. Tužiteljica je organizirala liječničke preglede za susjede u bolnici na Rebru. Kod pokojnog bi navraćala susjeda LC, misli da je prezime FC, obišla bi ga kao susjeda jer je pokojni bio sam u kući. Na pogrebu pokojnog je bio, detalji oko organizacije i plaćanja troškova pogreba nisu mu poznati, na pogrebu je bila tužiteljica, s time da se ne sjeća gdje je ista stajala.

25. Iz iskaza svjedoka ĐC proizlazi da poznaje pokojnog ŠC od malena, njezini roditelji bili su jako dobri sa pokojnim i tuženikom, kao i da tužiteljicu poznaje dugo, jer je pokojni suprug tužiteljice bio bratić oca svjedokinje. Navela je da je tužiteljica živjela u [adresa], a vikendom bi dolazila u [adresa], kada bi pokojni bio najviše s njom. Ponekad bi pokojni išao s tužiteljicom autom u Zagreb, kada bi se tužiteljica vraćala u Zagreb, znali bi svratiti kod svjedokinje na kavu, jer joj je kuća na putu, pa je tako i pokojni znao biti s njim. U Zagrebu bi pokojni boravio kod tužiteljice. U [adresa] bi kod tužiteljice dolazila na kavu i ručak, gotovo svaki vikend, pokojni je tada uvijek bio prisutan. Njihova druženja uglavnom su se odvijala za stolom u kući, gdje su razgovarali. Navela je da je sin tužiteljice znao reći: „eno je, pije kavu sa tatekom“, nakon toga su svi bližnji počeli zvati pokojnog tim nadimkom. Pokojni je pred svjedokinjom nekoliko puta izjavio da nagovara tužiteljicu da se uda za njega, no ona to nije željela, a što je tužiteljica i sama izjavila pred svjedokinjom. Pokojni bi tada tužiteljici rekao da bi tada imala veću mirovinu, a ona bi uzvraćala da bi se po selu pričalo da to čini zbog novca. Svjedokinja nema saznanja o njihovim zajedničkim financijama, ali joj je poznato da se nisu međusobno pitali za novac kada bi nešto kupili za kuću. Tužiteljica je znala pripremiti hranu za pokojnog kako bi imao što jesti preko tjedna dok nje nije bilo, s time da je hranu više kuhala u [adresa] da bude svježa kako bi je mogla ostaviti pokojnom za cijeli tjedan, a manje u Zagrebu koju bi tada donijela u [adresa], što je tužiteljica činila godinama dok je bila s pokojnim, a osobito u posljednjih četiri do pet godina otkako pokojni nije razgovarao s bratom. U ranijim godinama, kada su razgovarali, moguće je da mu je ponekad kuhala i supruga tuženika. Pokojni je tijekom tjedna boravio u svojoj kući, a znao je četvrtkom ili petkom doći u kuću tužiteljice i naložiti vatru da bi je dočekala ugrijana kuća. Imao je ključeve od njezine kuće. Svjedokinja je navela da je možda jedanput ili dvaput bila ispred kuće pokojnog prije četiri do pet godina, a inače nije tamo zalazila. Objasnila je da je pokojni živio sam na svome ulazu u kuću, dok su na drugom ulazu živjeli tuženik i njegova supruga, da su ulazi bili odvojeni, a nije joj poznato je li moguće prolaziti između dijelova kuće. Navela je da su tuženik i njegova supruga ondje dolazili povremeno, a viđala ih je vrlo rijetko i tako je bilo do smrti pokojnog. Koliko joj je poznato, živjeli su u Rijeci otkako su se vjenčali. S tuženikom ima susjedski odnos i povremeno razgovara s njim. Izjavila je da joj je pokojni rekao kako zadnjih pet godina prije smrti nije razgovarao ni s tuženikom ni s njegovom suprugom, ali nije joj naveo razloge. Svjedokinja zna da se pokojni ubio te da tuženik nije dopustio tužiteljici da organizira pogreb. Stoga su tužiteljica i njezin sin samoinicijativno platili muziku, jer je to bila pokojnikova želja. Nije joj poznato tko je organizirao ostale dijelove pogreba. Bila je prisutna na pogrebu, ali ne zna gdje je točno stajala tužiteljica, osim da nije bila blizu odra, jer joj tuženik to nije dopustio. Što se tiče požara u kući pokojnog svjedokinja zna samo ono što joj je rekao njezin otac, a to je da je pokojni nakon požara boravio u kući tužiteljice dok se njegova kuća obnavljala. I sama je nakon požara vidjela pokojnog u kući tužiteljice. Navela je da je pokojni i inače znao prespavati kod tužiteljice. U slučajevima kada pokojni ne bi došao vikendom tužiteljici, tužiteljica bi mu znala odnijeti ručak u njegovu kuću, ali takve su situacije su bile rijetke jer je uglavnom bio kod tužiteljice. Pokojni nije kuhao, za njega je kuhala tužiteljica. Prala je i njegovo rublje, nešto u [adresa], ali većinu je nosila u Zagreb i ondje prala. Kada bi pokojni išao s tužiteljicom u Zagreb, to je obično bilo zbog liječničkih pregleda, a tada bi ostajao kod nje cijeli tjedan, do idućeg petka. Pokojnog je na Rebro vodila tužiteljica ili njezin sin. Svjedokinja je u posljednje dvije godine živjela u [adresa], a prije toga je dolazila vikendima, dok je do 2017. živjela u [adresa], a zatim u Zagrebu. Kada je živjela u [adresa] znala je svratiti kod tužiteljice na kavu, gdje je znala zateći i pokojnog. U posljednje četiri do pet godina nije viđala tuženika kod tužiteljice, što povezuje s time što pokojni u tom razdoblju nije razgovarao sa svojim bratom. Okućnicu pokojnog i tuženika kosio je sin tužiteljice BC, ponekada uz pomoć prijatelja, te povremeno i pokojni dok je bio sposoban, dok tuženika nije nikada vidjela da kosi. Nakon požara, pokojni je boravio u kući tužiteljice sigurno pola godine, možda i dulje, dok se njegova kuća obnavljala. Detalji o obnovi kuće nakon požara nisu joj poznati, zna samo da su mještani dolazili pomoći, da je tužiteljica znala skuhati ručak za njih, kao i da je njezin sin znao ići po materijal u [adresa] i pomagati u radovima. Tijekom obnove vidjela je suprugu tuženika, no ne zna je li kuhala za radnike, vjerojatno da je kuhala. Koliko joj je poznato tužiteljica nije financijski sudjelovala u obnovi. Radovi su, po njezinoj procjeni, trajali tri do šest mjeseci, uključujući i nedjelje, no nije sigurna koliko je točno ljudi sudjelovalo. Saznanja vezana za obnovu osobna su saznanja svjedokinje. Kuća svjedokinje udaljena je nekoliko kilometara od kuće tužiteljice i pokojnog, a kada negdje odlazi ne prolazi nužno kraj njihovih kuća. Okućnica kuće pokojnog ima veliki vrt i voćnjak koji se vidi s ceste, ali ne zna što se nalazi iza kuće. Nije joj poznato tko je čistio unutrašnjost kuće. Nije joj poznato je li tužiteljica spavala u kući pokojnog. Znala je ponekad doći kod tužiteljice navečer, ali češće danju. Ne zna jesu li tužiteljica i pokojni zajednički ulagali u imovinu, npr. kupovali prozore ili nešto slično. Bila je u vezi s tužiteljičinim nećakom Ć, a znali su za blagdane zajedno posjećivati tužiteljicu, gdje je često bio i pokojni. Prisustvovao je i proslavama rođendana sina tužiteljice, no radilo se o manjim obiteljskim okupljanjima. Nije upoznata s točnim troškovima pogreba. Zna da je pokojni bio hrvatski branitelj i da je nakon pogreba vojska predala hrvatsku zastavu tuženiku ili njegovoj supruzi. Navela je da su tužiteljica i pokojni zajedno znali ići na razna slavlja u selu. Pokojni nije putovao vlakom, dok je mogao, vozio je automobil, a kasnije bi u Zagreb putovao s tužiteljicom. U selu su ga znali zvati nadimkom R ili D. Koliko joj je poznato DC, kojeg poznaje, nije bio u svađi s pokojnim, nije ga srela u kući kod tužiteljice.

26. Iz iskaza svjedoka RC, supruge tuženika, proizlazi da su pokojni ĆC i tužiteljica bili samo susjedi, iako su se poznavali od ranije. I sama svjedokinja poznavala je tužiteljicu još otkad je ona počela graditi kuću u [adresa]. Tužiteljica bi kod njih dolazila na kavu i nakon toga otišla kući. Njezin suprug i pokojni bili su u normalnim bratskim odnosima, koji su povremeno znali biti narušeni kraćim razmiricama, ali nikada trajno, svađe bi trajale tjedan ili dva, nakon čega bi se pomirili, tako je bilo sve do smrti pokojnog, dok je svjedokinja bila u dobrim odnosima s pokojnim. U mirovinu su postupno otišli svi, pokojni 2014., tuženik 2013., a ona 2017. Za vrijeme rada svjedokinja je preko tjedna bila u Rijeci, a pokojni i tuženik u Zagrebu, dok bi svi vikendima bili u [adresa], a nakon umirovljenja svi su se vratili živjeti u [adresa], s time da bi svjedokinja i tuženik u Rijeku odlazili kod doktora, ne duže od par dana. Kuća u kojoj su stanovali bila je zajednička s jednim ulazom do 2015. nakon čega su svjedokinja i tuženik izgradili zaseban ulaz, iako je kuća iznutra ostala povezana, sa zajedničkom kuhinjom i odvojenim sobama. Nakon požara 2017. kuća je bila neupotrebljiva, te su svi troje, svjedokinja, tuženik i pokojni otišli stanovati kod CC u [adresa], udaljene 2 km od njihove kuće. Obnova kuće trajala je 7 do 8 mjeseci. Tijekom obnove, svjedokinja je kuhala majstorima u improviziranoj kuhinji, dok tužiteljica nije sudjelovala u obnovi, niti u pripremi hrane. Radovi se nisu odvijali nedjeljom. Pokojni se vratio u kuću nešto ranije, jer su se njegova soba i kuhinja prve obnovile, a s pokojnim su svjedokinja i tuženik zajedno bili u [adresa] u [adresa] da kupi namještaj za sobu. Nakon obnove, svjedokinja i njezin suprug napravili su i vlastitu manju kuhinju. Svjedokinja, tuženik i pokojni, zajedno sa tužiteljicom i njezinim sinom, išli su u Bosnu kupovati PVC stolariju za obnovu kuće nakon požara, ali samo radi podjele računa na pet osoba zbog izbjegavanja plaćanja poreza. Svjedokinja navodi da je nakon odlaska u mirovinu ona redovito kuhala za sve troje, dok su ranije većinom kuhali suprug i pokojni, kao i da je čistila cijelu kuću. Pokojni je znao povremeno otići kod tužiteljice na kavu, ali bi se uvijek vratio za sat-dva. Nije prespavao kod tužiteljice, niti je ona dolazila u njegovu kuću noću. Svjedokinja navodi da su njihove sobe u kući bile tako blizu da bi se sve čulo. Tužiteljica nije imala ključ od ulaza pokojnog, a niti je pokojni imao ključ od kuće tužiteljice. Pokojni nije odlazio kod tužiteljice u Zagreb. Kada bi pokojni putovao u Zagreb, odvezao bi se do stanice u [adresa], i vlakom otišao u Zagreb, gdje bi obavio preglede i isti dan se vratio na isti način, u Zagrebu je imao doktora otkada je radio, a neke preglede obavljao bi u [adresa]. Nije volio prespavati izvan kuće. Pokojni je znao dosta piti, pa je povremeno padao. Jednom prilikom pao je i krvario, te su ga tuženik i susjed OC odvezli u bolnicu, gdje ga je tuženik i posjetio dan poslije. Pokojni je znao sam sebi nešto skuhati, ali je većinom jeo suho. Imao je i svoju perilicu rublja i znao je sam prati i sušiti veš, a nije vidjela da bi rublje nosio tužiteljici. Pokojni i tuženik zajednički su dijelili sve troškove kuće, koja je u njihovom suvlasništvu, uključujući režije. O smrti pokojnog saznali su od tuženikova bratića ŠC, tužiteljica ih nije kontaktirala vezano za smrt pokojnog, svjedokinja i tuženik su tada bili u Rijeci kod doktora, odmah su se vratili u [adresa], a u policijskoj postaji u [adresa] prvo su ih uputili da provjere što se dogodilo. Sve vezano za organizaciju pogreba i plaćanje troškova obavio je tuženik, uz njezinu pomoć. Na pogrebu je od glazbe bila truba, organizirano preko hrvatske vojske, kao i još neka glazba, isto misli da je bila organizirana preko hrvatske vojske, te je hrvatska zastava predana tuženiku koji je stajao odmah iza lijesa. Tvrdi da im se tužiteljica nije obratila vezano uz pogreb, nije izrazila sućut, niti je sudjelovala u organizaciji ili plaćanju troškova. Tužiteljica je bila prisutna na pogrebu, a stajala je oko groba kao i ostali. Također je iskazala da tužiteljica nije nikada previjala pokojnom nikakve rane, da je pokojni imao manju ozljedu nosa u požaru, a previjanje je obavljao u bolnici u [adresa]. Jednom je pokojni spomenuo da je kratko bio hospitaliziran u Zagrebu, no tada ga ni ona ni tuženik nisu posjetili. Bili su na svadbi FC, osobno su ih pozvali mladenci i ostavili jednu pozivnicu svjedokinji, tuženiku i pokojnom, dok su drugu pozivnicu ostavili tužiteljici. Na svadbu su suprug, svjedokinja i pokojni išli svaki svojim autom. Što se tiče okućnice, pokojni je održavao prostor oko svoje kuće trimerom, dok je njezin suprug kosio veću površinu traktorom, dok tužiteljica ni njezin sin nisu pomagali u održavanju okućnice. Nakon smrti pokojnog svjedokinja više nije u dobrim odnosima s tužiteljicom.

27. Iz iskaza svjedoka GC proizlazi da poznaje tužiteljicu i pokojnog više od dvadeset godina, da su mu susjedi, a svjedok živi na udaljenosti od oko pet kilometara od njihovih kuća, koje su smještene jedna nasuprot druge. Povremeno bi navraćao i kod tužiteljice i kod pokojnog, koji je živio u kući sa svojim bratom, ali su imali odvojene ulaze. Dok su radili, vikendom bi dolazili u [adresa], a tijekom tjedna boravili u [adresa]. Nakon odlaska u mirovinu, pokojni je stalno boravio u toj kući, kao i njegov brat, iako je tuženik znao povremeno odlaziti u Rijeku kod doktora. Svjedok ne zna koliko bi se tuženik zadržavao u Rijeci, jer se nisu često viđali. Nekoliko puta kada je svjedok posjećivao tužiteljicu, tamo bi zatekao i pokojnog, popili bi piće u kući i razgovarali, nije se predugo zadržavao. Kada bi odlazio iz kuće tužiteljice, nekada bi pokojni išao zajedno s njim pa bi njih dvoje još znali otići na piće u kuću pokojnog. Pokojni i tužiteljica su mu se činili kao ozbiljni stariji ljudi, nije mu izgledalo da među njima postoji nešto više od susjedskih odnosa. Požar u kući pokojnog i tuženika, prema informacijama koje je čuo od drugih svjedoka, dogodio se 2017. Nakon požara, tuženik i njegova supruga preselili su kod svoje tetke u drugo selo, dok ne zna gdje je tada boravio pokojni. Svjedok je povremeno pomagao u obnovi kuće, kao i ostali susjedi. Radovi su se uglavnom odvijali radnim danima i subotama, a nedjelje su se izbjegavale, osim možda neke iznimke. Troškove obnove, prema njegovim opažanjima, pokojni i tuženik dijelili su po pola, jer su zajednički donosili odluke. Tijekom tih radova, hranu je pripremala tuženikova supruga, dok nije vidio da bi tužiteljica nosila hranu, navratila bi na kratko i razgovarala. Svjedok nema saznanja o detaljima kupovine materijala za obnovu. Svjedok s pokojnim nije razgovarao o intimnijim temama. Znao je da je pokojni sam kupovao potrepštine za kuću u [adresa], ali ne zna tko mu je kuhao i čistio. Ponekad se s pokojnim nje viđao po dva mjeseca. Smatra da su odnosi između pokojnog i tuženika bili dobri, nema saznanja da bi bili u nekoj svađi, kao i između pokojnog i tuženikove supruge, s obzirom na zajednički život pod istim krovom. Zna da je pokojni znao ići kod doktora u Zagreb, ali ne zna da li bi se isti dan vraćao. Također, navodi da je troškove pogreba pokrio tuženik, uz pomoć vojske, iako ne zna točne iznose. O smrti pokojnog obavijestio ga je njegov brat Đ, a kada je svjedok došao pred kuću pokojnog tamo je već bila policija. U kuću pokojnog nije ulazio, već je prvo bio kod kuće tužiteljice do dolaska policije, a po dolasku policije otišao je pred kuću pokojnog. Prisustvovao je pogrebu, ali ne zna je li tužiteljica bila prisutna kod odra, jer nije ulazio kod odra. Kasnije ju je vidio kako stoji uz grob među ostalima. Navodi da je pokojni znao popiti umjereno, ali ne zna da li je imao problema zbog toga, niti je upoznat s bilo kakvim ozljedama koje bi zadobio. Za odnose između pokojnog i DC nema saznanja. Kada bi pokojni išao u [adresa], znao je navratiti kod svjedoka, a ponekad bi s njim došla i tužiteljica. U kući pokojnog on bi ga posluživao domaćin, a kod tužiteljice, kada je bio prisutan i pokojni, ona kao domaćica. Njegova kći je FC, a ne zna koliko pozivnica je podijelila za svadbu. Zna da je pokojni obrađivao okućnicu uže oko kuće, a tuženik širi dio, dok ne zna da li su tužiteljica ili njezin sin pomagali u tome. Pokojni je u Zagreb znao ići različitim prijevoznim sredstvima, vlakom, autom ili s tužiteljicom. Nadimak pokojnog bio je R.

28. Iz iskaza svjedoka SC proizlazi da poznaje tužiteljicu oko četrdeset godina, a pokojnoga ŠC je poznavala desetak do dvanaest godina prije njegove smrti. Djeca svjedokinje i tužiteljice su zajedno odrastala. Navodi da je pokojni redovito dolazio kod tužiteljice i njezinog sina IC u [adresa], pri čemu su se svi zajedno družili, a i dolazili su kod svjedokinje na kavu. Pokojnog je sin tužiteljice znao voziti na bolničke preglede u Zagrebu, a često je s njima dolazio iz Like i vraćao se s njima nazad. Prema njenim saznanjima, tužiteljica i pokojni bili su u vezi bez prekida do njegove smrti. U početku su to skrivali, ali su kasnije prestali, a sam pokojni je jednom prilikom izjavio: "Kad zna G, neka zna narod". Svjedokinja smatra da je tužiteljici bilo neugodno zbog te veze. Pokojni je pitao svjedokinju da li bi im bila vjenčana kuma, na što je pristala, ali do vjenčanja nije došlo, jer tužiteljica, zbog brige za teško bolesnog sina koji boluje od šećerne bolesti, nije pristala. Pokojni je tada govorio da bi nakon vjenčanja kupio stan u [adresa] gdje bi živjeli zajedno. Navodi da su se tužiteljica i pokojni svakodnevno čuli kada bi on bio u Lici, a tužiteljica u Zagrebu. Svjedokinja je nekoliko puta pomagala kada bi pokojnom bilo loše, najčešće zbog natekle i bolne noge, koju mu je masirala. Ponekad nije mogao ni hodati, pa je sudjelovala u pomaganju da ga se smjesti u automobil. U Lici nije nikada bila, iako su je zvali, jer je njen suprug nepokretan ratni vojni invalid i o njemu svakodnevno skrbi. Navodi da je pokojni često dolazio u Zagreb preko vikenda, obično svaki drugi, i znao ostati i po tjedan dana, sin tužiteljice otišao bi po njega. Jedan dan kada je svjedokinja rano ujutro došla kod tužiteljice, vidjela je da su tužiteljica i pokojni spavali u istoj sobi, a sin tužiteljice IC u drugoj, a to da je vidjela jer je čula da je pokojni pitao tužiteljicu zašto je tako rano ustala i izašla iz sobe. Toga dana ju je pokojni i pitao da im bude vjenčana kuma i govorio o planovima kupnje stana u [adresa] i zajedničkog života s tužiteljicom. Misli da je taj razgovor bio pred Božić 2023., a za taj je Božić pokojni bio kod tužiteljice. Pokojni je znao zaplakati u razgovoru, osobito kada bi govorio da se već 4–5 godina nije čuo s bratom, bilo mu je teško zbog toga, a pokojni da je bio iznimno emotivan. Što se tiče njihova druženja u Lici poznato joj je samo ono što su joj rekli tužiteljica i pokojni, a to je da su se tamo družili, no ne zna u kojoj kući, jer nije tamo nikada bila. Također su joj pričali da je pokojni u par navrata pronađen da leži ispred kuće, u više navrata bilo mu je loše te da je hitna pomoć dolazila po njega. Pokojni je sina tužiteljice zvao „sinek“, a ovaj njega „tatek“. Ne sjeća se da su pred njom izmjenjivali nježnosti, ali je pokojni znao reći da su tužiteljica i njen sin jedini ljudi kojima vjeruje. O financijama ništa konkretno ne zna, ne zna jesu li imali zajedničke troškove ni kako su ih dijelili. Na pogrebu nije bila zbog zdravstvenog stanja supruga, no zna da je pokojni imao određenu glazbenu želju za pogreb koju su tužiteljica i njezin sin ispunili, iako je bilo protivljenja od strane obitelji pokojnog, to joj je ispričala tužiteljica. O smrti pokojnog obavijestila ju je istoga dana tužiteljica, rekla joj je: "Ne možeš vjerovati, ŠC se ubio.", a isti dan su tužiteljica i sin otišli za Liku. Večer prije smrti pokojnog bila je kod tužiteljice i čula je da je telefonski razgovarala s pokojnim, zapravo su svi troje zajedno razgovarali, pokojni je rekao da mu je "torba spremna za ujutro sa nalazima", jer je planirao put za Zagreb. Navodi da ne zna je li pokojni imao stvari kod tužiteljice, jer nije ulazila u njihovu sobu, ali je primijetila da je tužiteljica prala njegovu odjeću i nosila mu stvari u bolnicu. Ne zna zašto nisu stalno živjeli zajedno, gdje je pokojni radio, kada je otišao u mirovinu, niti zna njegovog brata. Tužiteljicu je često viđala, više puta tjedno, osim vikendima i praznicima kada bi tužiteljica išla u Liku, osim ako bi pokojni bio kod nje, tada bi ostala u Zagrebu. Ne zna je li tužiteljica drugim osobama sređivala preglede u Zagrebu, osim za pokojnog, niti bilo što o kući u [adresa], nasljedstvu ili zajedničkim putovanjima. Zna da su oboje plaćali svoje režije, a da li su ulagali zajednički, ne zna. Nabavke za pokojnog obavljao je sin tužiteljice BC prema njegovim telefonskim uputama, a što bi mu dovezao u Liku, ali ne zna tko je točno plaćao. Druženja kod tužiteljice obično su bila uz kavu, bez posebnih povoda, a u posjet su znali dolaziti i tužiteljičin susjed, brat, bratić te bračni par iz Erdödijeve 5.

29. Iz iskaza svjedoka PC proizlazi da je sin supruge tuženika RC, s time da tuženik nije njegov otac. Tijekom cijelog svog života dolazi u [adresa], gdje mu žive majka i tuženik koji bi povremeno dolazili u Rijeku. Tužiteljicu poznaje oko petnaest godina kao susjedu, s kojom je ponekad razgovarao kao i s ostalim mještanima, a poznavao je i njezinog sina. Pokojnog ŠC je smatrao dragim čovjekom i često bi s njim popričao pred kućom, no nikada nisu razgovarali o tužiteljici. Poznato mu je da su tužiteljica i pokojni živjeli kuća do kuće, da su bili dobri susjedi, kao i drugi susjedi u tom kraju. Njegova majka i tuženik žive u jednom dijelu kuće, dok je pokojni živio u drugom dijelu iste kuće, koja je spojena iznutra, ali ima dva zasebna ulaza. U toj kući dogodio se požar prije otprilike sedam ili osam godina, nakon čega se neko vrijeme nije moglo u njoj živjeti. Tijekom obnove kuće, koja je trajala nekoliko mjeseci, njegova majka, tuženik i pokojni bili su smješteni u [adresa], najvjerojatnije kod rodbine njegove majke. Svjedok ih je u dva do tri navrata vozio iz [adresa] do kuće u [adresa], koja se nalazi na kraju sela. Tuženik i pokojni imali su dobre odnose, a prilikom dolazaka kod majke, svjedok je ponekad s njima ručao i u dijelu kuće koji je koristio pokojni, kojemu je najviše kuhala njegova majka, iako je pokojni sam održavao svoj dio kuće. Pokojni nije odlazio u Zagreb, nego je stalno bio u [adresa]. Svjedok je bio prisutan na pogrebu pokojnog i karminama koje su se održale u restoranu nakon pogreba. Tuženik je organizirao pogreb i podmirio troškove potreba. Na pogrebu je bila prisutna i tužiteljica, ali ne zna gdje je točno stajala, kao i na karminama u restoranu, ne zna je li bila sama ili u društvu. Po njegovim saznanjima, tužiteljici nije bila zabranjena organizacija sprovoda, niti dolazak na karmine, a tuženiku je na pogrebu uručena hrvatska zastava s obzirom na to da je pokojni bio hrvatski branitelj. U kući pokojnog svjedok nije primijetio nikakve ženske stvari koje bi upućivale da je tužiteljica imala osobne stvari u njegovoj kući. Također, nije mu poznato je li pokojni imao osobne stvari u kući tužiteljice, jer u toj kući nikada nije bio, osim što je znao biti ispred nje. Koliko mu je poznato, tužiteljica nije prespavala u kući pokojnog, niti pokojni u kući tužiteljice, jer to nije čuo od nikoga. Koliko mu je poznato oko okućnice kuće u kojoj su živjeli tuženik i pokojni brinuli su njih dvojica, bez pomoći ikoga, a tako i bez pomoći tužiteljice i njezina sina. Što se tiče nabave namirnica, svjedok navodi da je to pokojni obavljao sam, jer su se znali sresti dok je pokojni išao u trgovinu u [adresa], a nije nikada vidio da bi tužiteljica ili njezin sin obavljali nabavu za njega. Tijekom obnove kuće nakon požara hranu za radnike pripremala je njegova majka, a u samoj obnovi su pomagali brojni ljudi iz sela, uključujući i tužiteljicu i njezinog sina koji su fizički pomagali. Troškove obnove kuće snosili su pokojni, njegova majka i tuženik. Majka svjedoka radila je i živjela u [adresa], a po odlasku u mirovinu u cijelosti se preselila u [adresa]. Nije mu poznato je li pokojni odlazio liječnicima izvan [adresa], zna jedino da je u [adresa] obavljao liječničke preglede. Prema vlastitim opažanjima, svjedok zaključuje da je odnos između tužiteljice i pokojnog bio prijateljski i susjedski, bez ikakvih znakova bliskosti koji bi upućivali na ljubavnu vezu, nikada ih nije vidio da se drže za ruke, ljube ili slično. U [adresa] i [adresa] je iz Rijeke dolazio vrlo često, gotovo svaki vikend, a posebno intenzivno tijekom obnove kuće, kada je dolazio i preko tjedna. Prespavao je kod različitih prijatelja i kumova u mjestu.

30. Iz iskaza svjedoka VC proizlazi da je prijateljica tužiteljice, s kojom je radila u bolnici KBC Zagreb, iako nisu bile kućne prijateljice. Pokojnog ŠC upoznala je otprilike tri do četiri godine prije njegove smrti, kada je dolazio kao pacijent u njihovu bolnicu. Tužiteljica ju je tada zamolila da ga naruči na pregled, nakon čega je, kad god bi dolazio, svjedokinja preuzimala brigu o njegovom kretanju po bolnici, a često bi zajedno popili i kavu. Svaki put kada bi dolazio bio je u pratnji tužiteljice koja ga je dovodila. Jednom prilikom, kada je bio upućen u hitnu službu, tužiteljica je s njim ostala sve dok nije bio hospitaliziran. Pokojni je dolazio u bolnicu u skladu s razvojem bolesti, isprva svakih nekoliko mjeseci, a kasnije i češće, najprije nakon mjesec dana, pa potom svaka dva mjeseca. Uglavnom je bio u dnevnoj bolnici, osim u jednom slučaju hospitalizacije, kada je tužiteljica, misli svakodnevno dolazila u posjete pokojnom, a tada bi tužiteljica navratila do svjedokinje, s time da ne zna je li tužiteljica pokojnom nosila osobne stvari. Osim službenih kontakata u bolnici, svjedokinja se privatno nije družila ni s tužiteljicom ni s pokojnim. Međutim, na temelju vlastitih opažanja zaključila je da su tužiteljica i pokojni bili u vezi, iako ne zna prirodu te veze, jer o privatnim temama s njima nije razgovarala. O tom odnosu tužiteljica joj ništa nije govorila, no svjedokinja navodi da je, dok su zajedno sezonski brale jagode u Botincu, primijetila da bi pokojni svakodnevno zvao tužiteljicu, i to ujutro oko 8:30 te ponovno popodne oko 12:30 – 13:00 sati. Također, kada bi tužiteljica odlazila u Liku, pokojni je znao doći s njima u Zagreb i prespavati kod njih, što je također protumačila kao znak da su u vezi. Svjedokinja nikada nije vidjela da bi razmjenjivali nježnosti poput držanja za ruke ili poljubaca. Nije joj poznato gdje se još, osim u njihovoj bolnici, pokojni liječio, niti je ikada s njim razgovarala o privatnim temama, teme razgovora uglavnom su bile zdravstvene naravi. Što se tiče njegove smrti, zna jedino da je tog dana trebao doći na pregled, a kada se nije pojavio, tužiteljica ju je nazvala da provjeri je li došao. U sustavu je vidjela da nije, a tada joj je tužiteljica rekla kako ga je čekala da dođe, no budući da nije stigao, nazvala je svjedokinju. Druge pojedinosti o njegovoj smrti svjedokinji nisu poznate, kao ni detalji vezani za pogreb, jer u njemu nije sudjelovala. Tužiteljica ju nikada nije zamolila da naruči pregled za nekoga drugoga, osim pokojnog. Tijekom zajedničkih dolazaka u bolnicu, pokojni i tužiteljica se nisu držali za ruke niti pokazivali znakove fizičke bliskosti. Svjedokinja također navodi da ne poznaje osobno brata pokojnog, niti zna je li i on dolazio na preglede u bolnicu.

31. Sud prihvaća iskaze svjedoka DC, ĐC, GC, SC, PC i VC kao istinite, unatoč tome da se u određenim dijelovima iskazi svih svjedoka ne poklapaju. Kao razloge njihova prihvaćanja valja istaknuti da je riječ o svjedocima koji nisu sudjelovali u svakodnevnom životu niti tužiteljice, niti pokojnog ŠC, a tako niti tuženika, jer je riječ o njihovim susjedima, prijateljima, poznanicima, a saznanja o iskazanome crpe iz neposrednih saznanja (osobno) ili posrednih saznanja (iz priča ljudi iz sela), te na osnovu kojih su saznanja (bilo neposrednih ili posrednih) izveli vlastite zaključke, a koji kao takvi nisu u cijelosti u suglasju niti sa iskazom tužiteljice, niti tuženika, što sud nalazi životno logičnim, jer je riječ o vlastitim zaključcima svjedoka koji zapravo sa tužiteljicom i pokojnim nisu niti ulazili u neke intimne razgovore vezane za njihov odnos. Također, riječ je o svjedocima koji ni na koji način nisu zainteresirani za ishod ovog postupka te ne postoje nikakve okolnosti koje bi izražavale sumnju u istinitost danih iskaza. Iz navedenih razloga (izuzev zainteresiranosti za ishod ovog postupka) sud prihvaća i iskaz svjedoka RC (supruge tuženika), osim u dijelu da su tužiteljica i pokojni ĆC bili samo susjedi, da pokojni nije boravio kod tužiteljice u Zagrebu, niti prespavao u kući tužiteljice u [adresa], da su između pokojnog i tuženika postojale samo razmirice kraćeg trajanja, kao i da su po odlasku u mirovinu svjedokinja i ĆC povremeno odlazili u Rijeku gdje bi se zadržavali svega par dana, a s obzirom da je u navedenim dijelovima iskaz iste u suprotnosti sa iskazima ostalih prihvaćenih svjedoka, a koji o navedenome imaju neposrednih saznanja. Također, sud pri ocjeni iskaza svih svjedoka uzima u obzir protek vremena od događaja o kojima su iskazivali do davanja njihovih iskaza, te nalazi životno logičnom da se svjedoci ne sjećaju točno određenih detalja (primjerice točnih godina, kada i koliko puta su se desili određeni događaji o kojima pričaju i slično), s time da također valja uzeti u obzir da određene osobe imaju bolje i dugoročnije pamćenje od drugih, da pojedine događaje svjedoci vežu uz određene situacije koje su im bitne u njihovom životu te sve navedene okolnosti sud uzima u obzir pri ocjeni iskaza svjedoka.

32. Sud prihvaća kao istinite iskaze stranaka u dijelovima u kojima isti iskazuju suglasno, kao i u dijelovima u kojima su njihovi iskazi u suglasju sa iskazima ostalih prihvaćenih svjedoka. Također, uzimajući u obzir iskaze prihvaćenih svjedoka, kao i spisu priležeću dokumentaciju, sud ne prihvaća kao istinit iskaz tužiteljice u dijelovima kojima opisuje takvo postojanje odnosa sa pokojnim ŠC koji da bi imao značaj izvanbračne zajednice, kao i iskaz tuženika u dijelu u kojem nije prihvaćen niti iskaz svjedoka RC kako je to prethodno obrazloženo u točki 31. ove odluke, smatrajući da su u navedenim dijelovima njihovi iskazi prvenstveno usmjereni na postizanje uspjeha u ovom postupku, dok u preostalim dijelovima prihvaća njihove iskaze. Pri tome valja istaknuti da su stranke u [adresa] bile samo susjedi, da su živjeli u različitim gradovima, da su se povremeno viđali, tako da im nisu poznati detalji iz njihovih svakodnevnih života.

33. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, kao i između stranaka nespornih činjenica, sud je nedvojbeno utvrdio da je u razdoblju od 2009. do smrti pokojnog ŠC, **.**.2024., tužiteljica živjela na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa], dok je u svoju vikendicu u [adresa] odlazila vikendima (obično petkom do nedjelje), da je pokojni ĆC živio u kući u [adresa] (suvlasništvo pokojnog i tuženika, u kojoj su prethodno živjeli sa svojom majkom do njezine smrti 2010.), a do odlaska u mirovinu 2014. za vrijeme radnog tjedna (dok nije bio na terenu) živio u kući u [adresa] (sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je pokojni prespavao u toj kući dok je radio), zajedno sa tuženikom jer su radili u istoj tvrtki i oboje vozili kamione (također je bila u suvlasništvu pokojnog i tuženika do prodaje). Dok bi tužiteljica dolazila u svoju vikendicu u [adresa], pokojni bi boravio kod nje, povremeno bi prespavao kod tužiteljice (navod tužiteljice u podnesku od 8. kolovoza 2024.), a kod tužiteljice je boravio i za vrijeme obnove kuće tijekom 2017., čija je obnova trajala nekih pola godina, što su potvrdili i svjedoci DC i ĐC. Sud utvrđuje da je tijekom tih mjeseci pokojni ĆC odlazio i kod CC u mjestu [adresa], udaljeno 2 km, s time da nije utvrđeno da bi kod nje i prespavao. Kuće tužiteljice i pokojnog ŠC bile su susjedne, kuća preko puta kuće. Također je utvrđeno da je pokojni dolazio kod tužiteljice u Zagreb (bilo vlakom ili zajedno sa tužiteljicom kada se vraćala iz [adresa] u [adresa]), a gdje je odlazio na liječničke preglede, posebice zadnjih par godina kako se pokojnom zdravstveno stanje pogoršalo, tada je boravio kod tužiteljice i njezinog sina ŽC, što su potvrdili i svjedoci ĐC, SC i VC. Tijekom postupka sud nije utvrdio da bi tužiteljica prespavala u kući pokojnog ŠC u [adresa], kao niti brinula o njegovom kućanstvu, a s obzirom na proturječnost navoda same tužiteljice iznijetih tijekom postupka u odnosu na navedeno. Tako tužiteljica u tužbi navodi da je u [adresa] živjela u kući pokojnog na adresi [adresa], stalno preko vikenda, u kojoj kući im je kuhala i brinula o kućanstvu, zatim u podnesku od 8. kolovoza 2024. da je u [adresa] stanovala u svojoj kući na adresi [adresa], dok u svom iskazu navodi da je u kući pokojnog prespavala, a nije brojala koliko noći tijekom godina. Da bi tužiteljica prespavala u kući pokojnog ŠC, kao i brinula o tom kućanstvu, nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok. S obzirom na iznijete proturječnosti tužiteljice, sud u tom dijelu prihvaća kao istinite iskaze tuženika i svjedoka RC da tužiteljica nije prespavala u kući pokojnog, niti brinula o njegovom kućanstvu. Nadalje sud je utvrdio da je tijekom boravka u [adresa] tužiteljica, osim za sebe i svog sina, kuhala i pokojnom ŠC, jer je boravio kod nje, kuhala bi pokojnom hranu za preko tjedna, kao što je pokojnom prala i rublje, a ponekada bi pokojnom tužiteljica i njezin sin donosili određene potrepštine za kuću koje bi pokojni od njih naručio, tužiteljica bi mu nabavljala određene lijekove, dogovarala liječničke preglede u bolnici KBC Rebro u Zagrebu (to je činila i za tuženika), odlazila s pokojnim na liječničke preglede, sin tužiteljice povremeno je znao pomoći u održavanju okućnice pokojnog nakon pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja (okućnicu su inače održavali zajedno pokojni i tuženik). Iako je postojala određena briga tužiteljice o pokojnom ŠC, ujedno je utvrđeno da je pokojni bio samostalan i mogao se sam brinuti o sebi, tako je samostalno nabavljao namirnice za kuću, kao i kupovao odjeću i obuću, a u nabavku bi odlazio svojim vozilom u [adresa], da je povremeno kuhao jednostavnija jela ili je to činio povremeno tuženik ili tuženikova supruga RC (tuženik je otišao u mirovinu 2013., a [adresa].) koja je i povremeno održavala i dio kuće pokojnog, a što sud nalazi životno logičnim jer tužiteljica nije bila s pokojnim preko tjedna (osim kada bi bio kod nje u Zagrebu), s time da se u konkretnom slučaju radi o razdoblju od 15 godina za koje tužiteljica tvrdi da je postojala izvanbračna zajednica s pokojnim. Ujedno je sud utvrdio da tužiteljica i pokojni ĆC nisu imali zajedničke financije, nisu zajedno ništa stekli, niti zajedno ulagali, a tako nisu zajedno ulagali u svoja kućanstva, te tako tužiteljica nije ni na koji način sudjelovala u obnovi kuće pokojnog koja je stradala u požaru 2017. kada je rađena kompletna obnova, jer nakon požara kuća nije bila pogodna za stanovanje. Tužiteljica i njezin sin fizički su pomogli kako su to činili i svi ostali susjedi, dok je radnicima na gradilištu kuhala tuženikova supruga RC. Isto tako, sud je utvrdio da se tužiteljica i pokojni ĆC nisu družili sa zajedničkim prijateljima i obitelji, bilo na slavljima ili drugim okupljanjima (nisu zajedno odlazili na njih), naime, kada bi tužiteljica bila u svojoj vikendici u [adresa] istu bi posjetili prijatelji ili obitelj sa namjerom posjete tužiteljici, a pokojni bi se tada tamo zatekao, jer je boravio kod tužiteljice, a ista situacija bila je i kada bi pokojni bio u Zagrebu kod tužiteljice. Sud pri tome nalazi i značajnim da tužiteljica u postupku nije predložila kao svjedoke nikoga od članova svoje obitelji. U konačnici sud je utvrdio da je ovakav način života odgovarao i tužiteljici i pokojnom ŠC, a kako je to i sama tužiteljica iskazala, te da između njih nije postojala niti stvarna namjera formalnog sklapanja braka. Pokojni ĆC nudio je brak tužiteljici iz ekonomskom interesa (imala bi veću mirovinu prema iskazu ĐC). Tužiteljica nije sudjelovala u organizaciji, niti plaćanju troškova pogreba, osim što je organizirala glazbu prema želji pokojnog, a pokojni je preminuo na način da je izvršio samoubojstvo. Što se tiče odnosa pokojnog i tuženika sud je utvrdio da isti zadnjih par godina nisu bili u dobrim odnosima, kao i da su tuženik i njegova supruga RC živjeli u [adresa] (posebice nakon odlaska u mirovinu), dok su povremeno odlazili u Rijeku, a i iz kojih razloga isti nisu bili upućeni u sve aspekte života pokojnog ŠC, posebice vezano za njegov odnos sa tužiteljicom.

34. Iz navedenih utvrđenja razvidno je da se odnos tužiteljice i pokojnog ŠC tijekom godina njihova poznanstva i druženja iz susjedskog i prijateljskog razvio na određeni način u emotivan odnos kada su isti već bili u godinama (2009. tužiteljica je bila u dobi od 56 godina, a pokojni u dobi od 55 godina), da su provodili vrijeme zajedno, da bi pokojni povremeno prespavao kod tužiteljice u [adresa] ili u Zagrebu kada bi odlazio na liječničke preglede, dok da stvarna namjera zajedničkog stanovanja između njih nije postojala, te da je takav način života odgovarao jednom i drugom. Prebivalište tužiteljice je bilo u [adresa], a pokojnog ŠC u [adresa], Pri tome valja istaknuti da bi pokojni ĆC, dok je još bio zaposlen (do 2014.), prespavao u kući u [adresa], a ne kod tužiteljice. Kada su bili odvojeni vodili su samostalne živote (unatoč činjenici da su se čuli telefonski), te nije postojala namjera organiziranja zajedničkog života. Nije postojala uzajamna briga i pomaganje, a s obzirom da je jedino tužiteljica pomagala pokojnom u vidu pripreme hrane, pranja rublja, organiziranja i praćenja na liječnike preglede. Njihove financije nisu bile sjedinjene ni na koji način, nisu zajednički ulagali u imovinu, niti stjecali imovinu. Tužiteljica i pokojni ĆC nisu imali nikakve zajedničke planove za budućnost, niti iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je postojala trajna namjera održavanja njihovog odnosa, s time da tužiteljica s pokojnom nije htjela sklopiti brak. Unatoč činjenici postojanja emotivnog odnosa između tužiteljice i pokojnog ŠC, nije utvrđeno da bi isti imao obilježja trajna izvanbračne zajednice.

35. Da bi se radilo o izvanbračnoj zajednici potrebno je da se radi o takvoj zajednici u kojoj postoji trajnija emocionalna i ekonomska i egzistencijalna zajednica izvanbračnih partnera, s voljom za uspostavljanjem takvih odnosa koji odgovaraju odnosima u braku (tako i Rev-1857/15 od 2. srpnja 2019., Rev-x- 1069/16 od 27. rujna 2017.). Teret dokaza da je između tužiteljice i pokojnog ŠC u razdoblju od 2009. do njegove smrti, 24. siječnja 20204., postojala izvanbračna zajednica je na tužiteljici.

36. Slijedom navedenog, a s obzirom da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala postojanje izvanbračne zajednica s pokojnim ŠC u smislu odredbe čl. 8. ZN i čl. 11. ObZ-a, to je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

37. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke presude.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP- a i tuženiku su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.630,00 EUR primjenom odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a, i to za sastav odgovora na tužbu od 20.5.2024. 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za zastupanje na ročištu 17.9.2024., 26.11.2024., 24.2.2025., 12.5.2025. 100 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), što uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr.46 OT) iznosi 1.250,00 EUR.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom.

DN-a

1. Pun. tužitelja uz rj. o naplati sudske pristojbe za tužbu i presudu

2. Pun. tuženika