Povrv-390/2022-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Branki Šolić u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija, d.o.o., OIB:56826138353, Hercegovačka 8, Split zastupan po direktoru EŠ iz [adresa] protiv tuženika pod 1. MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika pod 2. OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 29.svibnja 2025.u nazočnosti punomoćnika tužitelja RŠ, zaposlenika tužitelja i tuženika pod 1.osobno, dana 13.lipnja na ročištu za objavu

p r e s u d i o  j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šiška iz Splita, broj Ovrv-5632/2021 od 27.rujna 2021. kojim je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 44,42 EUR sa zateznim kamatama tekućim

 na iznos od 2,91 EUR od 10.11.2020.do isplate

 na iznos od 11,49 EUR od 16.12.2020.do isplate

 na iznos od 16.79 EUR od 13.01.2021.do isplate

 na iznos od 13,23 EUR od 18.02.2021. do isplate

po stopi koja se do 31.prosinca 2022. određuje polugodišnje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena, od 01.siječnja do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje polugodišnje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženicima pod 1. i pod 2. u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužitelju iznos od 13,27 EUR na ime parničnog troška.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ante Šiška iz Splita broj Ovrv-5632/2021 od 27.rujna 2021. naloženo je tuženicima platiti tužitelju u roku od 8 (osam) dana iznos od 44,42 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate, sve temeljem ovršnog prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja uz priloženi račun Kartice kupca na dan 06.kolovoza 2021.

2.Rješenjem ovog suda broj Povrv-390/22 od 06.srpnja 2022., po prigovoru ovršenika (sada tuženika) stavljeno je van snage rješenje o ovrsi, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

3.Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, postupak je vođen primjenom pravila čl.457.-467.a Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92., 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) o postupku u sporovima male vrijednosti.

4.1. U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile i to Karticu kupca na dan 06.kolovoza 2021., zamolba od 30.siječnja 2024., zamolba za promjenu adrese slanja računa od 15.listopada 2020., opomena od 12.travnja 2024. Pregledana je i tužba, odgovor na tužbu sa prilozima iz predmeta ovog suda Ps- 52/2021.

4.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 44,42 EUR na ime neplaćene usluge vodoopskrbe i odvodnje po računima ispostavljenim u razdoblju od 10.rujna 2020. do 19.prosinca 2020.

6.Među strankama je sporno trebaju li tuženici platiti isporuku vode za utuženo razdoblje uslijed činjenice da nisu korisnici stana odnosno da u njemu ne žive.

7.U prigovoru tuženi navode da u utuženom razdoblju nisu živjeli na adresi u odnosu na koju su od strane tužitelja pružene usluge vodoopskrbe i odvodnje , dakle kako nisu korisnici stana da ne bi bili ni u obvezi platiti utuženo potraživanje. Dapače, baš zbog činjenice da nisu u posjedu, da su pokrenuli su pred Općinskim sudom u Splitu (Ps-52/2021) tužbu radi iseljenja budući je tužnik pod 1. onemogućen živjeti u predmetnom stanu od strane ŽŠ, PŠ i DŠ, iako je prijavljen na toj adresi. Istaknut je i prigovor zastare.

8. Uvidom u spis ovog suda broj Ps-52/21 sud je utvrdio da su dana **.**.2021. MŠ i OŠ podnijeli tužbu radi iseljenja i predaje u posjed stana u [adresa] protiv tuženika ŽŠ, PŠ i DŠ za koje navode da stan bespravno koriste. Tužbi je priložen zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da su tužitelji upisani kao suvlasnici stana na petom katu u zgradi anagrafske oznake [adresa].

9.1.Iz zamolbe od 30.siječnja 2024. tuženika MŠ upućene i predane tužitelju proizlazi da je navedeni tuženik zatražio da se računi za potrošno mjesto 2680154 ispostavljaju na stvarne korisnike/konzumente usluge vodoopskrbe PŠ, DŠ koji da žive u tom stanu, ali bespravno. Nadalje, iz opomene tužitelja tuženicima koja je izdana na dan 12.travnja 2024.proizlazi da je tužitelj iste zadužio za račune zaključno sa 12 mjesecom 2023.

9.2. Iz navedenog sud zaključuje da je tužitelj prihvatio zahtjev tuženika te kao stvarne korisnike nastavio teretiti osobe naznačene u zamolbi od 30.siječnja 2024. Da je tome tako, proizlazi i iz kazivanja samog tuženika, dok tužitelj navedenu okolnost nije osporavao.

10.Međutim, predmetnom tužbom obuhvaćeni su računi sa dospijećem za ranije razdoblje ( 09.studenog 2020., 15.prosinca 2020., 12.siječnja 2021. i 17.veljače 2021.).

11. Odredbom članka 3.st.1.t.6. Zakona o vodnim uslugama ( Narodne novine br.66/2019) propisano je da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu isporučuje voda za ljudsku potrošnju dok iz članka 39. istog zakona proizlazi i da korisnik može biti i druga osoba, u kom slučaju je obveza vlasnika da o osobi tog korisnika obavijesti isporučitelja vodnih usluga.

12.Dakle, obveza plaćanja vodnih usluga tereti vlasnika nekretnine sve dok isti ne obavijesti isporučitelja o osobi stvarnog korisnika i navedenu okolnost potkrijepi vjerodostojnom dokumentacijom.

13.Iz tužbe u predmetu ovog suda Ps-52/21 i dokumentacije priložene istoj proizlazi da su kao suvlasnici stana u [adresa] upisani upravo tuženik pod 1. i pod 2. Nadalje, iz zamolbe od 30.siječnja 2024. razvidno da je tuženik pod 1. (tek) tada obavijestio tužitelja o stvarnim korisnicima stana. Sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da bi odmah po stjecanju vlasništva stana 2020. obavijestio tužitelja o stvarnim korisnicima budući da za to nije priložio dokaze. Dapače, iz dokumentacije koju je tuženik pod 1.priložio, i to konkretno zamolbe od 15.listopada 2020. proizlazi da se tuženik pod 1. tada obraća tužitelju zamolbom da račune više ne šalju na adresu [adresa] već adresu [adresa]. Drugim riječima, proizlazi da tuženik ne spori ispostavljanje računa na njegovo ime.

14. Dakle, kako je tuženik obavijestio tužitelja o stvarnim korisnicima 30.siječnja 2024., a o čemu postoji pisana dokumentacije, to su oba tuženika kao suvlasnika , a time i korisnika u smislu članka 3.st.1.t.6. Zakona o vodama dužni solidarno platiti uslugu vodoopskrbe za ranije utuženo razdoblje ( 2020. i 2021.). Njihova solidarnost proizlazi iz čl.70. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) kojim je propisano da suvlasnici posebnog dijela nekretnine prava i obveze u vezi s tim dijelom prema trećima izvršavaju solidarno.

15. Za napomenuti je da sud razmotrio osnovanost zahtjeva i kroz navode tuženika da ne bi bio dužan plaćati vodne usluge za utuženo razdoblje jer da su druge osobe kao bespravni korisnici trošili (i još koriste) vodu. Ako bi se ta tvrdnja uzela kao nesporna, i dalje se ne bi mogla otkloniti odgovornost tuženika za utuženo potraživanje. Naime, prema odredbi članka 39.st.2.Zakona o vodnim uslugama prethodni i novi korisnik solidarno odgovaraju za plaćanje vodnih usluga u razdoblju od promjene korisnika do prijave promjene korisnika isporučitelju vodnih usluga. Dakle, postoji solidarna odgovornost prethodnog i novog korisnika za razdoblje od kad novi korisnik koristi vodne usluge pa sve do momenta kada se promjena korisnika saopći isporučitelju, kada solidarna odgovornost prestaje te novi korisnik postaje aktualni korisnik kojeg isporučitelj u cijelosti tereti za isporuku. Kako u slučaju solidarne odgovornosti vjerovnik može birati od kojeg solidarnog dužnika će se naplatiti, to tužitelj može naplatu računa tražiti bilo od tuženika kao suvlasnika bilo od stvarnih korisnika, sve pod pretpostavkom da su potonji i bili korisnici u utuženom razdoblju.

16.Slijedom navedenog, kako su tuženici u utuženom razdoblju bili korisnici u smislu zakonske odredbe čl.3.st.1.t.6. Zakona o vodnim uslugama to su prema čl.45.st.1.Općih uvjeta poslovanja tužitelja (veljača 2021.) dužni platiti ispostavljene račune za vodne usluge u roku dospijeća naznačenom na ispostavljenom računu.

17.1.Predmetnom tužbom utužena su četiri računa i to

 račun br.2010829075 na iznos od 21,82 kn/2,91 EUR sa dospijećem od 10.studenog 2020.

 račun br.2010947764 na iznos od 86,56 kn/11,49 EUR sa dospijećem od 16.prosinca 2020.

 račun br.2011039694 na iznos od 126,47 kn/ 16,79 EUR sa dospijećem od 13.siječnja 2021.

 račun br.2011168240 na iznos od 99,69 kn /13,23 EUR sa dospijećem od 18.veljače 2021.

17.2.Odredbom čl. 232.st.1.Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) određen je jednogodišnji rok za zastaru tražbina naknade za isporučenu vodu.

17.3. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta dana 17.kolovoza 2021. , a najstarije utuženo potraživanje dospijeva 10.studeng 2020. to je razvidno da nije nastupila zastara utuženog potraživanje, slijedom čega je prigovor zastare tuženika neosnovan.

18. Predmetna parnica vodi se u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojem je sadržan platni nalog. Stoga sud odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlukom o glavnoj stvari održavanjem na snazi ili ukidanjem platnog naloga (čl.451.st.3.ZPP-a). Kako je u postupku utvrđeno da je tuženik u obvezi platiti utuženo potraživanje, to je platni nalog kojim mu je naloženo platiti utuženi iznos valjalo održati na snazi, kako je i odlučeno u točki I.izreke.

19.Odluka o zateznim kamatama donijeta je temeljem odredbe čl. 29.ZOO-a koja propisuje da dužnik, koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, dužan je platiti i zatezne kamate.

20.Odluka o trošku donijeta je temeljem čl.154.st.1. ZPP-a , Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ( NN 37/23, dalje Uredba) te je tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 13,27 EUR, a sastoji se od troška sudske pristojbe na presudu.

U Splitu, dana 13.lipnja 2025.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl.354.st.t.3.ZPP-a. (čl.467.ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu. (čl.467.a ZPP)

DNA:

- tužitelju

- tuženiku pod 1. i pod 2.

- u spis