REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-518/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - Podružnica Tržnice Zagreb, Zagreb, Šubićeva 40/V, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Borisu Kelemenu, odvjetniku iz Zagreba, temeljem generalne punomoći broj Su-410/09, protiv tuženika FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Eduardu Geberu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Ivana Maloča i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Svena Skračića, dana 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - Podružnica Tržnice Zagreb, OIB: 85584865987, Zagreb, Šubićeva 40/V, iznos od 19.063,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 9.531,78 EUR od 1. listopada 2017. pa do isplate,

- 3.177,26 EUR od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- 1.059,09 EUR od 1. veljače 2018. pa do isplate,

- 1.059,09 EUR od 1. ožujka 2018. pa do isplate,

- 1.059,09 EUR od 1. travnja 2018. pa do isplate,

- 1.059,09 EUR od 1. svibnja 2018. pa do isplate,

- 1.059,09 EUR od 1. lipnja 2018. pa do isplate,

- 1.059,09 EUR od 1. srpnja 2018. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - Podružnica Tržnice Zagreb, OIB: 85584865987, Zagreb, Šubićeva 40/V, troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. rujna 2022. podnio tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu u kojoj je naveo da je tužitelj trgovačko društvo koje je osnovano od strane Grada Zagreba kao jedinog osnivača i koje, između ostalog, obavlja djelatnost davanja u zakup poslovnih prostora na zatvorenim i otvorenim dijelovima gradskih tržnica. Nadalje je naveo da je sukladno Odluci o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge javnih tržnica na malo na području Grada Zagreba od 18. travnja 2019., tužitelj od strane Grada Zagreba ovlašten voditi postupke pred sudom i drugim tijelima u svojstvu zakupodavca, odnosno pravno ovlaštenog imatelja stvari. Isto tako tužitelj je naveo ida se ima smatrati predmnijevanim vlasnikom nekretnina na kojima se nalazi Tržnica Branimirova s obzirom na to da je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 2276, k. o. [katastarska općina], unesena u temeljni kapital tužitelja te je ista procijenjena kao imovina prednika tuženika 1994., te da je stoga na temelju Zakona o pretvorbi i organiziranju poduzeća u komunalnim djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja i održavanja tržnice na malo, predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja. U tužbi je tužitelj još naveo da je tuženik u razdoblju od rujna 2017. do kolovoza 2022. bez ikakve pravne osnove koristio "kiosk (ugostiteljstvo I) br. 001" ukupne površine 18,75 m2 kao i "zimski vrt I ispred kioska br. 001" površine 33,50 m2, a koji se nalaze na Tržnici Branimirova, te kojom upravlja tužitelj. Isto tako tužitelj je naveo da je tuženik predmetni kiosk predao u posjed tužitelju 19. srpnja 2018. Nastavno je naveo i da je korištenjem predmetnog poslovnog prostora bez pravne osnove, tuženik povećao svoju imovinu, a umanjio imovinu tužitelja s obzirom na to da tužitelj u navedenom razdoblju nije mogao predmetni poslovni prostor davati u zakup zainteresiranim trećim osobama, te da je podmirivao troškove vode i električne energije za predmetni poslovni prostor, iako isti nije koristio pa smatra da su se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je pojasnio da se njegova imovina smanjila se za iznose mjesečnih zakupnina koje bi mogao ostvariti davanjem u zakup predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od siječnja 2017. do lipnja 2018. u ukupnom iznosu od 19.063,56 EUR koji je određen sukladno Cjeniku za usluge koje se tretiraju kao tržišne djelatnosti od 22. prosinca 2006., te koji je bio na snazi u predmetnom razdoblju, a sve sukladno priloženim obračunima. Još je naveo da je u navedene iznose uključen porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%, s obzirom na to da je tužitelj obveznik plaćanja istog. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 19.063,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio stvarnoj nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu ističući da nije obrtnik te da ne obavlja bilo kakvu drugu registriranu djelatnost. Nadalje je osporio i aktivnu legitimaciju tužitelja, te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je, također, osporio da je tužitelj vlasnik nekretnine na kojoj je izgrađen predmetni poslovni prostor te je naveo da isti dolazi upisan u zemljišnim knjigama kao vlasništvo Grada Zagreba. Tuženik je, nadalje, naveo da je iz predmetnog poslovnog prostora iselio 19. srpnja 2018. Nastavno je istaknuo i prigovor zastare navodeći da je iz Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove razvidno da iznos od 71.817,21 kn čini zbroj iznosa obračunatih za korištenje predmetnog poslovnog prostora za svaki mjesec korištenja u razdoblju od siječnja 2017. do rujna 2017., a od dana nastanka pojedinačnih iznosa iskazanih u navedenom obračunu do dana podnošenja tužbe proteklo je više od 5 godina. Tuženik je osporio i da je tužitelj platio troškove za utrošenu električnu energiju i vodu za predmetni poslovni prostor te je naveo da je troškove režija u utuženom razdoblju plaćao tuženik. Isto tako tuženik je osporio i da je tužitelj obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu priznao veličinu poslovnog prostora te je naveo da je, pod uvjetom da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom predmetu i da je tužbeni zahtjev osnovan, priznao da tužitelju pripada 115,00 kn po m2 za zimski vrt i 135,00 kn po m2 za kiosk. Konačno, tuženik je osporio visinu tražene kamate na utuženi iznos. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama tekući od presuđenja do isplate.

3. Trgovački sud u Zagrebu se raspravnim rješenjem poslovni broj P-1751/2022 od 13. prosinca 2023. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupljen ovome sudu kao stvarno nadležnom.

4. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor ništetnosti Ugovora o zakupu jer Ugovor nije sklopljen nakon provedenog javnog natječaja u skladnu s odredbama čl. 6. Zakona o zakupu poslovnih prostora. Nadalje je naveo da je tužba podnesena više od tri godine od predaje poslovnog prostora tuženika tužitelju te da je potraživanje tužitelja zastarjelo sukladno odredbi čl. 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženik je, također, tijekom postupka i to na ročištu održanom 15. siječnja 2025. naveo da je nesporna visina u ukupnom iznos od 7.979,69 kn mjesečno.

5. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka izvršio uvid u presliku Zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Tržnice Zagreb od 22. rujna 2016. (str. 5-9 spisa), presliku Zaključka o izmjenama i dopunama Zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Tržnice Zagreb od 13. prosinca 2016. (str. 10-11 spisa), Zaključak o davanju na upravljanje i održavanje nekretnina - tržnica na malo od 18. travnja 2019. (str. 12-17 spisa), presliku Odluke o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge javnih tržnica na malo na području Grada Zagreba od 18. travnja 2019. (str. 18 spisa), presliku povijesnog izvatka iz sudskog registra (str. 19-51 spisa), presliku potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R3-15717/15 od 30. rujna 2015. (str. 52-53 spisa), presliku Zaključka o davanju suglasnosti na iznos temeljnog kapitala Javnog poduzeća "Tržnice i veletržnice Zagreb" od 12. rujna 1995. (str. 55 spisa), presliku Zaključka o davanju ovlasti Gradskom poglavarstvu od 12. rujna 1995. (str. 58 spisa), presliku popisa imovine (str. 59-65 spisa), presliku Zapisnika o primopredaju prostora između bivšeg komitenta i Podružnice Tržnice Zagreb od 19. srpnja 2018. (str. 69 spisa), presliku Cjenika za usluge koje se tretiraju kao tržišne djelatnosti od 22. prosinca 2006. (str. 70-73 spisa), presliku izvoda otvorenih stavaka na dan 31. kolovoza 2022. (str. 74 spisa), presliku obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove od 30. rujna 2017., 31. prosinca 2017., 1. veljače 2018., 1. ožujka 2018., 3. travnja 2018., 2. svibnja 2018., 31. svibnja 2018. i 30. lipnja 2018. (str. 75-82 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 2. studenoga 2022. (str. 99-100 spisa), preslike izvadaka Zagrebačke banke (str. 220-239 spisa), presliku prometa po računu (str. 240 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 7607/2013-2 od 22. prosinca 2015. (str. 247-251 spisa), presliku knjigovodstvene kartice od 18. srpnja 2023. (str. 265-267, 272-273 spisa), presliku specifikacije faktura za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. (str. 268-271 spisa), presliku Ugovora broj 19590 o zakupu prodajnog prostora na tržnici Branimirova od 11. srpnja 2005. (str. 274-276, 301-305 spisa), te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Ovdje valja istaknuti da je ovaj sud tijekom postupka proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka jer su iste na ročištu održanom 8. svibnja 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih a neprovedenih dokaza i predložile zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Uvidom u presliku javno dostupnog povijesnog izvatka iz sudskog registra utvrđeno je da je ovdje tužitelj pravni slijednik društva Tržnice Zagreb d.o.o. iz Zagreba, s obzirom na to da mu je isto društvo pripojeno Ugovorom o pripajanju od 9. lipnja 2006., a što među strankama i nije sporno.

9. Uvidom u presliku izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 2. studenoga 2022. (str. 99-100 spisa) utvrđeno je da je Grad Zagreb upisan kao vlasnik zk.č.br. 7021/1, ukupne površine 5343 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige javno dostupan na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, utvrđeno je da je navedena zk.č.br. 7021/1, uslijed postupka obnove upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s ukupnom površnom od 5315 m2, te da je kao vlasnik iste upisan Grad Zagreb.

10. Uvidom u Zaključak o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Tržnice Zagreb od 22. rujna 2016. ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 18; str. 5-9 spisa; dalje Zaključak) utvrđeno je da je u t. 1. Grad Zagreb ovdje tužitelju dao na neodređeno vrijeme i bez naknade poslove upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba među kojim poslovima je i davanje u zakup dijelova nekretnina sukladno zakonu i gradskim propisima, te vođenje postupaka pred sudom i drugim tijelima u svojstvu zakupodavca, odnosno pravno ovlaštenog imatelja stvari (pa tako i za naplatu zakupnine). Uvidom u isti Zaključak je, nadalje, utvrđeno da su u t. 2.10. kao predmet tog Zaključka navedene i nekretnine Tržnice Branimirova (k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]). Konačno uvidom u Zaključak je utvrđeno i da je u t. 6. istoga tužitelj obvezan nekretnine u vlasništvu Grada Zagreba koje su predmet tog Zaključka isknjižiti iz temeljnog kapitala društva u roku od 1. godine od donošenja tog Zaključka.

11. Uvidom u presliku izvoda otvorenih stavaka na dan 31. kolovoza 2022. (str. 74 spisa) i presliku obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove od 30. rujna 2017., 31. prosinca 2017., 1. veljače 2018., 1. ožujka 2018., 3. travnja 2018., 2. svibnja 2018., 31. svibnja 2018. i 30. lipnja 2018. (str. 75-82 spisa) utvrđeno je da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao dug tuženika s osnove naknade za korištenje prostora (kioska i zimskog vrta ispred kioska) na Branimirovoj tržnici bez valjane pravne osnove u ukupnom iznos od 143.634,42 kn (19.063,56 EUR) i to prema obračunima:

- broj 000042 dana 30. rujna 2017. iznos od 71.817,21 kn (a koji se odnosi na razdoblje od siječnja do rujna 2017.),

- broj 000216 dana 31. prosinca 2017. iznos od 23.939,07 kn (a koji se odnosi na razdoblje od listopada do prosinca 2017.),

- broj 000048 dana 31. siječnja 2018. iznos od 7.979,69 kn,

- broj 000107 dana 28. veljače 2018. iznos od 7.979,69 kn,

- broj 000164 dana 31. ožujka 2018. iznos od 7.979,69 kn,

- broj 000224 dana 30. travnja 2018. iznos od 7.979,69 kn,

- broj 000280 dana 31. svibnja 2018. iznos od 7.979,69 kn,

- broj 000328 dana 30. lipnja 2018. iznos od 7.979,69 kn.

12. Uvidom u presliku presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 7607/2013-2 od 22. prosinca 2015. (str. 247-251 spisa) utvrđeno je da je ista donesena u pravnoj stvari tamo tužitelja, ovdje tuženika protiv tamo I. tuženika, ovdje tužitelja i tamo II. tuženika Grada Zagreba u postupku radi utvrđenja prava vlasništva, upisa prava u zemljišne knjige i isplate. Nadalje je utvrđeno da je navedenom presudom odbijena kao neosnovana žalba tamo tužitelja i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj P-4361/2007 od 5. srpnja 2013., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tamo tužitelj, ovdje tuženik, između ostalog tražio da se utvrdi da je vlasnik nekretnine - lokala broj 18, veličine 18,75 m2 na Tržnici Branimirova Zagreb, Branimirova 67, s razmjernim suvlasničkim dijelom zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu lokala sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanoj u Posjedovni list broj 2472, k. o. [katastarska općina], a koja odgovara zk.č.br. 2276/1, k. o. [katastarska općina], te da se tamo tuženicima naloži da mu izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na opisanoj nekretnini u zemljišne knjige i druge javne očevidnike.

13. Uvidom u presliku Ugovora broj 19590 o zakupu prodajnog prostora na tržnici Branimirova od 11. srpnja 2005. (str. 274-276, 301-305 spisa; dalje: Ugovor o zakupu) utvrđeno je da je isti zaključen između prednika tužitelja trgovačkog društva Tržnice Zagreb d.o.o., kao zakupodavca, i ovdje tuženika, vlasnika obrta [obrt], prodaja i popravak vaga i utega, ugostiteljstvo i bravarsko varilački poslovi "Banković", kao zakupnika. Nadalje je utvrđeno da je u odredbi čl. 1. tog Ugovora zakupodavac dao zakupniku u zakup prodajni prostor na tržnici Branimirova u Zagrebu, odnosno kiosk broj 018, ukupne veličine 18,75 m2 po cijeni od 120,00 kn mjesečno za 1 m2 i zimski vrt ispred kioska, ukupne veličine 33,50 m2 po cijeni od 100,00 kn mjesečno za 1 m2. U istom članku je navedeno da je sastavni dio Ugovora i specifikacija broj 19590 s opisom prodajnog prostora i drugim troškovima korištenja zakupljenog prostora. Nadalje, u odredbi čl. 2. Ugovora se zakupnik obvezao navedeni prodajni prostor koristiti isključivo radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti, dok se u odredbi čl. 3. Ugovora obvezao plaćati zakupodavcu zakupninu prema važećem cjeniku zakupodavca i odluci nadležnog tijela zakupodavca. Isto tako je utvrđeno da je u odredbi čl. 12. ugovoreno da je isti Ugovor sklopljen na određeno vrijeme, odnosno za razdoblje od 1. kolovoza 2005. do 31. srpnja 2006. U istom članku, nadalje, je ugovoreno da nakon isteka vremena na koji je ugovor sklopljen isti ne može prešutno produljiti već su stranke obvezne sklopiti novi Ugovor, a u slučaju ne produljenja Ugovora nakon njegovog isteka zakupnik se obvezao isprazniti zakupljeni prostor od osoba i stvari i preda ga zakupodavcu u roku od 8 dana od dana zaprimanja zahtijeva zakupodavca da se prodajni prostor isprazni i preda. Konačno, uvidom u isti Ugovor je utvrđeno da je potpisan i potvrđen žigom obje ugovorene strane. Stoga tuženik neosnovano poriče da je navedeni Ugovor o zakupu sklopljen.

14. Kako je Ugovor bio sklopljen na određeno vrijeme, tako u konkretnom slučaju valja poći od odredbe čl. 595. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 7/1996. i 112/1999; dalje: ZOO) koji je bio na snazi u trenutku zaključivanja Ugovora, a kojim odredbom je propisano da ugovor o zakupu sklopljen za određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je sklopljen. Budući da je predmetni Ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme to je sukladno navedenoj odredbi isti prestao istekom vremena na koji je sklopljen. Ovdje valja napomenuti da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke obnovile Ugovor o zakupu, odnosno da bi postojala tužiteljeva i tuženikova volja za prešutnim obnavljanjem istog u smislu odredbe čl. 596. st. 1. ZOO-a, te je utvrđeno da se stranke nakon isteka Ugovora o zakupu (2006.) nisu nalazile u obveznopravnom odnosu, odnosno da nisu imale zaključen ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora, pa se tuženik do 19. srpnja 2018. nalazio u posjedu predmeta zakupa bez prave osnove. Pritom valja reći da je među strankama nesporno da je tuženik predmetni prostor (kiosk i zimski vrt ispred kioska) predao u posjed tužitelju 19. srpnja 2018., a isto proizlazi i iz Zapisnika o primopredaju prostora između bivšeg komitenta i Podružnice Tržnice Zagreb od 19. srpnja 2018. (str. 69 spisa).

15. Ovdje valja reći da su neosnovani navodi tuženika da je navedeni Ugovor o zakupu ništav (ništetan) jer nije sklopljen nakon provedenog javnog natječaja u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o zakupu i prodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" broj 91/1996., 124/1997. i 174/2004.; dalje: ZZPPP). Naime, u odredbi čl. 2. st. 1. ZZPPP-a je određeno da se poslovnim prostorom u smislu toga Zakona smatra poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaža i garažno mjesto. Međutim, predmetnim Ugovorom o zakupu je tuženiku u zakup dan kiosk i zimski vrt ispred istog, dakle montažni objekt, pa se stoga na predmetni Ugovor nisu primjenjivale odredbe ZZPPP- a.

16. Nadalje, neosnovan je i tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ovo stoga što je tuženik s tužiteljem imao sklopljen Ugovor o zakupu koji mu je davao i ovlast zaštite toga prostora i druge vlasničkopravne ovlasti od postojanja kojih ovisi ovlast ili mogućnost njegova davanja u zakup, pa tako i ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje ako u vezi takvog korištenja nije ostvario pripadajuću mu zakupninu, a drugi se na račun toga neosnovano okoristio (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-857/2015 od 23. srpnja 2019. i rješenju Rev-161/2022 od 20. travnja 2022.). Ovdje još valja dodati da je iz gore navedenog izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda, te iz Zaključka, proizlazi da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, a isti nije dokazao drugačije. Pritom u odnosu na njegovo pozivanje na to da je predmetna nekretnina unesena u temeljni kapital društva valja reći da je iz Zaključka utvrđeno da se tuženik u t. 6. istog obvezao isknjižiti predmetnu nekretninu iz temeljnog kapitala društva. Međutim, s obzirom na to da je zakupodavac aktivno legitimiran po prestanku ugovornog odnosa zahtijevati isplatu naknade za korištenje predmeta zakupa, a kako je to gore navedeno, tako po ocjeni ovog suda, nije odlučno to što tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnik predmetnog kioska i zimskog vrta.

17. Isto tako valja reći da se tužitelj u tužbi poziva na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018; dalje: ZOO/05), dok je na pripremnom ročištu naveo da potražuje naknadu za korištenje poslovnog prostora bez pravne osnove. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju s obzirom na to da se radi o naknadi za korištenje stvari valja primijeniti odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006. i 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.; dalje: ZV). Pritom valja istaknuti u da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. u pogledu pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO/05, te pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a zauzeo pravno shvaćanje prema kojem ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari, a ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO/05, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje. Dakle, prema navedenom stajalištu kada neka osoba posjeduje tuđu stvar plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO/05 moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnina ili stvari u posjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZV- a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju tužitelj nije tvrdio niti dokazivao da predmetna stvar (kiosk i zimski vrt) promijenio oblik (identitet), te kako je utvrđeno da je tuženik u spornom razdoblju bio u posjedu predmetnog kioska i zimskog vrta bez valjane pravne osnove, tako je tuženik po ocjeni ovog suda bio nepošteni posjednik, a s obzirom na to da je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed u smislu odredbe članka 18. st. 3. ZV-a. Stoga, budući da je utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju neosnovano koristio predmetni kiosk i zimski vrt bez plaćanja naknade i da je pritom bio nepošten, to bi valjalo primijeniti odredbu čl. 165. st. 1. ZV-a i obvezati ga da tužitelju naknadi imovinsku korist stečenu neosnovanim korištenjem kioska i zimskog vrta. Naime, u navedenoj odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stoga bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos od 19.063,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od 1. u mjesecu za prethodni mjesec, odnosno od dana stjecanja koristi do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a). Pritom valja napomenuti da je tuženik učinio nespornim visinu u mjesečnom iznosu od 1.059,09 EUR (7.979,69 kn).

18. Međutim, unatoč navedenom valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom na to da je osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik za cjelokupno potraživanje tužitelja. Naime, sukladno odredbi čl. 165. st. 2. ZV-a zahtjev za naknadom koristi od nepoštenog posjednika zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana. Kako je u konkretnom slučaju među strankama nesporno da je tuženik predmetnu stvar (kiosk i zimski vrt) predao tužitelju 19. srpnja 2018., dok je tužba podnesena 29. rujna 2022., te je evidentno da je potraživanje tužitelja zastarjelo, a s obzirom na to da je tužitelj podnio tužbu po proteku roka iz odredbe čl. 165. st. 2. ZV- a. Stoga je valjalo odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je navedeno u t. I. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke i vrijednosti predmeta spora, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

20. Tuženiku je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren trošak u iznosu od 1.750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 13. lipnja 2025. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO/05. Navedeni trošak se odnosi sastavljanje odgovora na tužbu od 10. studenoga 2022. u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova -Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištu 13. prosinca 2023. u iznosu od 250,00 EUR (125 bodova-Tbr. 9/2 Tarife), zastupanje na ročištima 15. siječnja 2025. i 8. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako (250 bodova-Tbr. 9/1 Tarife).

21. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na odgovor na tužbi jer istu nije platio, niti je pozvan na plaćanje iste.

22. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke.

Zagreb, 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. Borisu Kelemenu uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 237,09 EUR

2. Tuženiku po odvj. Eduardu Geberu