1

                                                                                           Poslovni broj: 4 Gž Ovr-166/2023-2

 

 

                                                

 

 

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

 

                                                      Poslovni broj: 4 Gž Ovr-166/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Ž. D. iz R., OIB: … zastupan po punomoćniku D. Š. V., odvjetniku u R. protiv ovršenika R. d.o.o. R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. H. odvjetniku u O., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 14. ožujka 2023., poslovni broj 56 Ovr-1731/2022, 29. kolovoza 2023.  

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba ovršenika R. d.o.o. R. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 56 Ovr-1731/2022, od 14. ožujka 2023.

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan.

 

2. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz članka 353. stavka 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22;  dalje ZPP), a iz sadržaja žalbe proizlazi da se poziva i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

 

 

 

2.1. U žalbi ovršenik navodi da je u prijedlogu za odgodu ovrhe naveo valjane razloge koje predviđa članka 65. Ovršnog zakona te da bi provođenjem ovrhe  pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer bi njegovo poslovanje bilo ozbiljno ugroženo obzirom da isti ne bi imao dovoljno sredstava za redovito poslovanje. Navodi da prvostupanjski sud na ove okolnosti nije proveo predložene dokaze i da je obrazloženje rješenja nejasno jer se u rješenje navodi da ovršenik nije dokazao da bi mu nastala šteta. U ostalom dijelu žalbe osporava ovršnu ispravu, a u odnosu na ove navode, koji su istaknuti i u prijedlogu za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim, ovršenik je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj 56 Ovr-1731/2022 od 16. siječnja 2023. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

3. Žalba nije osnovana. 

 

3.1. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a i članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona  („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje OZ), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a te je pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kad je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

 

4. Sud prvog stupnja odbio je ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe – pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava određenih na temelju bjanko zadužnice, potvrđene od strane javne bilježnice M. S. D. pod brojem Ov-6529/22 od 5. rujna 2022. jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom ovrhe potrebno spriječiti nasilje.

 

5. Odredbom članka 210. stavkom 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, pri čemu mora biti kumulativno ispunjena i jedna od pretpostavki iz točke 1. do 11. stavka 1. istog zakonskog članka.

 

5.1. Nesporno je da je ovršenik ispunio pretpostavku za odgodu ovrhe prema odredbi članka 65. stavka 1. točke 1. OZ-a jer je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosima nedopuštenim koji predstavlja pravni lijek, dakle pravno sredstvo ovršenika u postupku izravne ovrhe kod Financijske agencije. Međutim, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da ovršenik nije ispunio drugu procesnu pretpostavku za odgodu ovrhe jer nije učinio vjerojatnom opasnost od nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se vjerojatnost bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Stoga vjerojatnost nastanka štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja pa je ovršenik prvenstveno dužan dokazati da ovrhovoditelj

 

nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Pri procjeni postojanja ovih pretpostavki sud odlučuje u smislu odredbe članka 2. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a, u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. U odnosu na žalbeni navod da bi provedbom ovrhe poslovanje ovršenika, kao trgovačkog društva, bilo ozbiljno ugroženo jer ovršenik ne bi imao dovoljno sredstava za redovito poslovanje, ovaj sud ističe da nije od utjecaja način na koji će se provedba ovrhe odraziti na poslovanje ovršenika jer to nije šteta koju pretpostavlja članak 65. stavak 1. OZ-a, a s obzirom da provedba ovrhe uvijek ima negativan učinak na poslovanje ovršenika pa kada bi se utjecaj ovrhe na poslovanje ovršenika koji su poslovni subjekti  ili egzistenciju ovršenika koje su fizičke osobe, smatrao štetom u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a, onda ovrhovoditelji ne bi niti mogli naplaćivati svoja potraživanja, niti bi se ovrha mogla provesti. Stoga pravilno prvostupanjski sud na ovu istaknutu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem stranaka. Osim toga, kad sud odlučuje o prijedlogu za odgodu ovrhe treba cijeniti i činjenicu da se postupak izravne naplate vodi na temelju ovršne isprave pa je odgoda prijenosa novčanih sredstava iznimka i to samo u slučajevima kad je pravnozaštitni  interes za odgodom ovrhe veći od interesa za nastavkom postupka.

 

6. U konkretnoj pravnoj stvari, protivno žalbi ovršenika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ovršenik nije dokazao vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete te je pravilno odlučio o prijedlogu za odgodu ovrhe pa je žalba ovršenika odbijena kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno  na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

 

7. Troškovi žalbenog postupka nisu postavljeni.

 

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

 

Slavonski Brod, 29. kolovoza 2023.

 

 

                                                                                                               Sutkinja

 

Lidija Klašnja-Petrović