Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1021/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari prvotužitelja UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužiteljice EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Željki Kupčerić–Trcović, odvjetnici iz Đakova, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB:57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 27. svibnja 2025., u nazočnosti prvotužitelja, njegove punomoćnice te prokurista tuženika MU, odlukom objavljenom 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbi Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 od 13. lipnja 2006. godine, a koji je ovjeren po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz Donjeg Miholjca, pod brojem OV- 5433/06 dana 20. lipnja 2006. godine zaključenog između 1. tužitelja UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kao kreditora, i to:

- čl. 2. koji glasi: „…CHF odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“,

- čl. 3. st. 1. toč. 3. koji glasi: „...otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“,

- čl. 3. st. 1. toč. 4. koji glasi: „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“,

- čl. 4. koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

ll. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o., OIB:57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, naknaditi prvotužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužiteljici EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu dana 31. listopada 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi u bitnom navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 20. lipnja 2006. Ugovor o stambenom kreditu za adaptaciju kuće broj:5140030250-6230151772/206 , dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama na rok od 15 godina kroz mjesečne anuitete na način da se anuitet plaća u kunama, a isti se obračunava po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan dospijeća, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi koja je vezana uz određenu valutnu klauzulu. Odredbe Ugovora u kojima je ugovoreno vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF i odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, tužitelj smatra u cijelosti ništetnim, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istima pregovara niti je tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi. Pri tom se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je u djelu utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014, odnosno koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u djelu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. U bitnom navodi da on nije stranka ugovorno kreditnog odnosa, već su na njega cesijom prenesena samo potraživanja koja proizlaze iz tog ugovornog odnosa. Stoga smatra da isti ne može biti stranka, odnosno tuženik u ovome postupku. Opreza radi, osporava da bi predmetne odredbe bile ništetne te s tim u vezi navodi da je prema tekstu samog Ugovora tužitelj imao mogućnosti tijekom otplate izvršiti konverziju, odnosno, konvertirati kredit u drugu valutu te na taj način smanjiti negativne učinke valutne klauzule u CHF. Osporava da se nije pregovaralo prilikom sklapanja ugovora o spornim odredbama.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

4. Sud je u dokaznom postupku sasluša tužitelja na okolnosti je li isti pregovarao o spornim ugovornim odredbama s tuženikovim pravnim prednikom, je li mogao utjecati da se promjeni sadržaj pojedinih odredbi te imali li isti svojstva potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Zatim je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, i to: u Ugovor o kreditu na str. 13-23 spisa, u Ugovor o ustupu tražbine na str. 5-10 spisa, Dodatak ugovoru s pregledom potraživanja na dan 24. listopada 2014. na str. 11 -12 spisa, u bjanko zadužnicu na str. 353-356 spisa, u presliku potvrde o uručenju na str. 536, pismeno naslovljeno kao Raskid ugovora o kreditu na str. 537 spisa, zatim u Ugovor o nenamjenskom kreditu na str. 538 – 544 te u Ugovor o ustupu na str. 545-552 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je otplata kredita vezana uz tečaj švicarskog franka, te odredbi o promjenjivosti kamatne stope koja se tijekom otplate mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika.

6. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i Slavonske banke d.d., dana 13. lipnja 2006. sklopljen predmetni Ugovor (str. 13-19 spisa) te da je isti potvrđen 20. lipnja 2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz Donjeg Miholjca pod poslovnim brojem Ov-5433/06 (str. 19. spisa). Također nije sporno da je temeljem Ugovora Slavonska banka odobrila tužitelju isplatu stambenog kredita za adaptaciju kuće u iznosu 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita s rokom otplate 15 godina. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan dospijeća ili dan plaćanja anuiteta. Nesporno je i da je pravni sljednik Slavonske banke d.d. Addiko bank d.d. Ugovorom o ustupu tražbina ustupio potraživanja iz predmetnog ugovora, ovdje tuženiku, dana 7. rujna 2016. (str. 5-12 spisa).

7. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi. Također je sporno je li ovdje tuženik pasivno legitimiran ili je tužitelj s navedenim tužbenim zahtjevom trebao tužiti Addiko bank d.d. u ulozi tuženika.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao radi adaptacije obiteljske kuće, što je bilo nužno jer se njegova obitelj proširila. Rođeno je troje djece te je morao proširiti životni prostor i omogućiti uvjete za stanovanje. Slavonska banka d.d. ponudila mu je predmetni kredit jer je bio njihov klijent, imao je otvoren tamo tekući račun. Djelatnica mu je rekla da su krediti u CHF u to vrijeme opće prihvaćeni, jer su najpovoljniji, pa stoga nije sumnjao da bi tijekom otplate moglo doći do kakvih problema te je prihvatio ponudu. Nisu mu pojasnili da bi moglo doći do promjene tečaja u znatnijoj mjeri i da bi se to moglo odraziti na njegove financijske obveze u vidu znatnog povećanja otplatne rate. Ne sjeća se da mu je bila pojašnjavana niti odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Našao se ubrzo u problemima, jer kredit nije mogao vraćati zbog tog što je došlo do znatnog povećanja otplatne rate uslijed promjene tečaja i kamatne stope. Predmetnu kuću za čiju je adaptaciju utrošio sredstva kredita cijelo vrijeme je koristio za stanovanje sebe i obitelji, nije u istoj obavljao nikakvu djelatnost, niti obrt, niti bilo kakvu poslovnu aktivnost. Po struci je kemijski tehničar pa stoga kao laik za ekonomska i financijska pitanja nije razumio sadržaj pojedinih odredbi ugovora. Ugovor je dobio na potpis od strane banke, nije mogao utjecati na sadržaj, da je odbio potpisati, ne bi dobio kredit koji mu je bio potreban.

10. Sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i životnim iskaz tužitelja, jer je isti dan životno i okolnosno, isti je u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom spisu.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. odbijena revizija tuženika. .

12. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Stoga tužitelj u ovoj parnici nije niti trebao dokazivati nepoštenost ugovornih odredbi Ugovora koji je on kao potrošač zaključio sa tuženikom kao davateljem kredita, čije odredbe su dio po kreditoru unaprijed pripremljenog ugovora, na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati i koje odredbe su u suštini identične onim odredbama koje je imao u vidu i sud u kolektivnom sporu pri donošenju svojih odluka. Tužitelj prema čl. 328. ZOO-a ima pravo na isticanje ništetnosti, jer se ništetnost ne gasi, bez obzira je li kredit otplaćen u cijelosti ili je raskinut pa se na ništetnost osnovnog ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora, to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući je ugovor o kreditu raskinut te je isti u cijelosti dospio na naplatu. Taj interes proizlazi iz činjenice što je u međuvremenu obveza vraćanja kredita u vidu novčane tražbine prenesena Ugovorom o ustupu na ovdje tuženika pa je u takvim okolnostima u interesu tužitelja da se utvrđivanjem ništetnosti u konačnici utvrdi i stvarna visina njegove obveze. To stoga što, ako se utvrdi ništetnost predmetnih odredbi, to izravno znači i da je njegova obveza po osnovi vraćanja kredita bitno drugačija od obveze kakva je prije proglašenja predmetnih odredbi ništetnim.

16. Iz iskaza tužitelja te iz samog Ugovora proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi adaptacije nekretnine (kuće), koju je nekretninu (kuću) tužitelj koristio za stanovanje sebe i obitelji, a iz čega proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Nadalje, proizlazi da su u biti djelatnici tuženika tužitelju samo paušalno isticali mogućnost rasta anuiteta zbog sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelju sporne odredbe, odnosno rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Stoga je tuženik tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad ne bi realizirao kredit. Na taj način je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene u smislu, u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. stavak 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).

17. Slijedom navedenoga, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbi Ugovora naznačen u točki I. izreke ove Presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta i promjenjivu kamatnu stopu koja je vezana uz valutu kredita.

18. Ništetnost dijela odredbi Ugovora naznačen u točki I. izreke ove Presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi navedenih članaka Ugovora.

19. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju, treba naglasiti da je na tuženika Ugovorom o cesiji s Addiko bank d.d. na tuženika prenesen cjelokupni ugovorni odnos. To znači da su prenesena sva prava i obveze koje proizlaze iz tog ugovornog odnosa, uključujući i sporedna prava (kamate) pa u takvom slučaju tuženik se ne može pozivati da je na njega prenesena samo i isključivo tražbina. Upravo visina te tražbine ovisi o spornim odredbama, kao i drugim odredbama ugovora koje nisu ništetne te se stoga zbog navedenih razloga tuženik ne može pozivati na pasivnu legitimaciju. Dakle, tuženik je itekako pasivno legitimiran, jer se njegova potraživanja prema tužitelju temeljem predmetnog Ugovora mogu ocjenjivati i utvrđivati jedino ako se ugovorne odredbe u cijelosti primijene. U konkretnom slučaju, kako je to naprijed i pojašnjeno, uslijed ništetnosti predmetnih odredbi, ugovor i dalje ostaje na snazi s ostalim odredbama koje nisu utvrđene ništetnim te se nastavno tražbina tuženika prema tužitelju ima utvrđivati primjenom preostalih odredbi koje nisu ništetne.

20. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje U. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- sastav tužbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 12. ožujka 2025. u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 9.2. Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 27. svibnja 2025. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife).

Prema tome tužitelju su ukupno za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u iznosu od 625,00 eura, a u koje troškove je uračunat i PDV od 25%.

21. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 13. lipnja 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, a i istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku