P-1296/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stalna služba u Kninu
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E I P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sutkinji Ani Kević Brakus, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: HS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo branitelja, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave dana 24. travnja 2024. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JS, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Mate Knezovića u Zagrebu i zakonskog zastupnika tuženika FS, na ročištu za objavu dana 13. lipnja 2025. godine, u prisutnosti z.z. tuženika HSG,
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za prekid postupka kao neosnovan.
i
p r e s u d i o j e
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Tužena, Republika Hrvatska, Ministarstvo hrvatskih branitelja dužna je tužitelju, HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 34.967,52 EUR na ime invalidnina po statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, za razdoblje od 15.2.2012. do 15.1.2024., zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015. godine, od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, na svaki pojedinačni iznos od dana dospijeća do 31.12.2022. godine, te od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku kako slijedi: - na iznos od 208,14 EUR od 15. 2. 2010. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 3. 2010. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 4. 2010. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 5. 2010. do isplate,
- na iznos od 208,14 EUR od 15. 6. 2010. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 7. 2010. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 8. 2010. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 9. 2010. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 10. 2010. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 11. 2010. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 12. 2010. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 1. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 2. 2011. do isplate - na iznos od 208,14 EUR od 15. 3. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 4. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 5. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 6. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 7. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 8. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 9. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 10. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 11. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 12. 2011. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 1. 2012. do isplate - na iznos od 208,14 EUR od 15. 2. 2012. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 3. 2012. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 4. 2012. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 5. 2012. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 6. 2012. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 7. 2012. do isplate,
- na iznos od 208,14 EUR od 15. 8. 2012. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 9. 2012. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 10. 2012. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 11. 2012. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 12. 2012. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 1. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 2. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 3. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 4. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 5. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 6. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 7. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 8. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 9. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 10. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 11. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 12. 2013. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 1. 2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15. 2. 2014. do isplate - na iznos od 208,14 EUR od 15.03.2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.04.2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.05.2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.06.2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.07.2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.08.2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.09.2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.10.2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.11.2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.12.2014. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.01.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.02.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.03.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.04.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.05.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.06.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.07.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.08.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.09.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.10.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.11.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.12.2015. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.01.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.02.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.03.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.04.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.05.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.06.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.07.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.08.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.09.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.10.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.11.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.12.2016. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.01.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.02.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.03.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.04.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.05.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.06.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.07.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.08.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.09.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.10.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.11.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.12.2017. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.01.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.02.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.03.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.04.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.05.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.06.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.07.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.08.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.09.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.10.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.11.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.12.2018. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.01.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.02.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.03.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.04.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.05.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.06.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.07.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.08.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.09.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.10.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.11.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.12.2019. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.01.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.02.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.03.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.04.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.05.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.06.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.07.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.08.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.09.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.10.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.11.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.12.2020. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.01.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.02.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.03.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.04.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.05.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.06.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.07.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.08.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.09.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.10.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.11.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.12.2021. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.01.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.02.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.03.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.04.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.05.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.06.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.07.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.08.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.09.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.10.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.11.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.12.2022. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.01.2023. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.02.2023. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.03.2023. do isplate, - na iznos od 208,14 EUR od 15.04.2023. do isplate , - na iznos od 208,14 EUR od 15.05.2023. do isplate - na iznos od 208,14 EUR od 15.06.2023. do isplate - na iznos od 208,14 EUR od 15.07.2023. do isplate; - na iznos od 208,14 EUR od 15.08.2023. do isplate; - na iznos od 208,14 EUR od 15.09.2023. do isplate; - na iznos od 208,14 EUR od 15.10.2023. do isplate; - na iznos od 208,14 EUR od 15.11.2023. do isplate; - na iznos od 208,14 EUR od 15.12.2023. do isplate; - na iznos od 208,14 EUR od 15.01.2024. do isplate; ,a sve u roku od osam dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.950,00EUR-a EUR-a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da mu je Rješenjem Ministarstva branitelja iz domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba, Područne jedinice Centar, Klasa:562-02/98-26/209, Ur.broj:510-110- 98-2 od dana 15. rujna 1998.g. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida IV. Grupe s 80% oštećenja organizma za stalno s pravom na osobnu invalidninu i posebni dodatak od 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine a sve navedeno od 1. listopada 1993.g. na dalje. U postupku revizije na navedeno rješenje da je dana suglasnost Klasa:562-02/99-01/15377, Ur.broj:519-08-99-2 od dana 29. prosinca 1999.g. koje rješenje da je s danom 29. prosinca 1999.g. postalo konačno, pravomoćno i ovršno.
1.1. Navedeno rješenje da je poništeno rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II-562-02/05-0001/34, Ur.broj:519-04/5-05- 2 od dana 17. studenog 2005.g. a predlagatelj da je podnio tužbu protiv tog rješenja Upravnom sudu Republike Hrvatske te da je upravni spor okončan presudom Upravnog suda broj Us-1266/2006-7 od dana 4. srpnja 2008.g. kojom da je tužba uvažena i poništeno rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od dana 17. studenog 2005.g. Poništenjem navedenog rješenja da su prekinuti zastrani rokovi a donošenjem presude Upravnog suda odnosno dostavom iste predlagatelju, da su zastarni rokovi počeli ponovno teći radi čega da nijedno tužiteljevo potraživanje nije u zastari.
1.2. Republika Hrvatska da nije postupila po navedenom drugostupanjskom rješenju te nije izvršila isplatu sukladno pravomoćnom i ovršnom prvostupanjskom rješenju radi čega da je tužitelj pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Kninu pod brojem P-196/09 u kojem da je dana 9. veljače 2009.g. donesena presuda kojom je prihvaćen njegov tužbeni zahtjev za isplatu invalidnina od 1.10.1993.g. do 31.12.2009.g. ali unatoč tomu da Republika Hrvatska i dalje ne isplaćuje tužitelju daljnje iznose invalidnine pa da je radi navedenog uputio Općinskom državnom odvjetništvu zahtjev za mirnim rješenjem spora sklapanjem nagodbe koji da je Općinskom državno odvjetništvo smatralo neosnovanim radi čega da je ustao ovom tužbom.
1.3. Slijedom navedenog, a kako tvrdi da mu tuženica ništa po istome nije isplatila, tužbom traži od tuženice isplatu osobne invalidnine (l.s. 146) u ukupnom iznosu od 36.637,04 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom kako je to citirano u izreci presude te naknadu troška parničnog postupka.
2. Tuženica se protivila u cijelosti tužbenom zahtjevu te predložila isti odbiti odnosno odbaciti i naknaditi joj troškove postupka navodeći da tužitelj nema valjani pravni osnov za postavljanje tužbenog zahtjeva jer da prvostupanjsko rješenje od 15. rujna 1998.g. a temeljem kojeg isti i potražuje utužene iznose ne predstavlja valjanu ispravu temeljem kojeg bi se mogla tražiti isplata na ovakav način te da navedeno prvo stupanjsko rješenje nije postalo ni pravomoćno ni ovršno u upravnom postupku pa da stoga tužitelj sudom ne može zahtijevati isplatu po istom. U odnosu na navode tužitelja o tome kao bi Upravni sud poništio drugo stupanjsko Rješenje Ministarstva obitelj, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 17.11. 2005.god. smatra da ta činjenica nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari budući je presuda jedino i upravljena odnosno usmjerena u pogledu procesnih nedostataka istog odnosno da je to drugo stupanjsko rješenje poništeno samo zbog toga jer se isto pozivalo na ništavost, dakle na isključivo procesne razloge, bez ulaženja u meritum spora.
2.1. Tuženik navodi da je rješenje na kojem tužitelj temelji pravo na isplatu od strane nadležnog ministarstva proglašeno ništavim, i to rješenjem Ministarstva branitelja pod poslovnim brojem KLASA: UP/II-562-02/13- 0015/144, UR.BROJ: 522- 04/1-1-1-13-2 od 12. kolovoza 2013. Isto tako ukazuje da je tužitelj podnio tužbu Upravnom sudu protiv navedenog rješenja koja je odbijena, a da je takva odluka i potvrđena od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Podredno, tuženik ostaje kod ranije iznesenih navoda pa tako i kod navoda da tužitelj nije sudjelovao u Domovinskom ratu, da se ne vodi u Jedinstvenom registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te da nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, već da je stradao kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (nadalje: HVO), a što je vojna postrojba druge države. Navodi da je upravo temeljem toga tužitelj u državi BiH ostvario status ratnog vojnog invalida s osnova ranjavanja 7. listopada 1993. i to kao pripadnik HVO-a, a što je utvrđeno nalazom i mišljenjem vojno-invalidske komisije I stupnja za utvrđivanje tjelesnog oštećenja ranjenih pripadnika HVO-a ZP Vitez broj: 112-1 od 25. travnja 1997. Nadalje, tuženica ističe prigovor zastare potraživanja.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku rješenja Rješenjem Ministarstva branitelja iz domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba, Područne jedinice Centar, Klasa:562-02/98- 26/209, Ur.broj:510-110-98-2 od dana 15. rujna 1998.g. (l.s. 4), Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od dana 17. studenog 2005.g. Klasa: UP/II- 562-02/05-0001/34, Ur.broj:519-04/5-05-2 od dana 17. studenog 2005.g. (l.s. 6), Presudu Upravnog suda broj Us-1266/2006-7 od dana 4. srpnja 2008.g. (l.s. 8), Presudu Općinskog suda u Kninu broj P-196/09 od dana 9. veljače 2010.g. (l.s 10), Prijedlog za mirno rješenje spora (l.s. 14), Dopis Ministarstva obrane od 16. lipnja 2005.g. (l.s. 63), od 1. srpnja 2005.g. (l.s. 65), od 27. srpnja 2005.g. (l.s. 66) od 18. veljače 2013.g. (l.s 81), Pregled primalaca naknada ratnih vojnih invalida (l.s. 67),
Rješenje od 27. lipnja 2006.g. (l.s. 75), Rješenje od 20. kolovoza 2013.g. (l.s. 83), Rješenje od 21. siječnja 2021.g. (l.s. 87), Presuda Visokog upravnog suda broj Usž- 504/22-4 od dana 23. veljače 202.g. (l.s. 91), Odluka Ustavnog suda broj od 28. rujna 2023.g. (l.s. 107), Presuda Upravnog suda u Splitu broj Usl-2406/23-22 od dana 21. veljače 2024.g. (l.s. 154).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na temelju odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Između stranaka nije sporno da je tužitelju Rješenjem Ministarstva branitelja iz domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba, Područne jedinice Centar, Klasa:562-02/98-26/209, Ur.broj:510-110-98-2 od dana 15. rujna 1998.g. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida IV. Grupe s 80% oštećenja organizma za stalno s pravom na osobnu invalidninu i posebni dodatak od 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine a sve navedeno od 1. listopada 1993.g. na dalje.
6. Također među strankama nije sporno niti da je na navedeno Rješenje od 15. rujna 1998.g. u postupku revizije dana suglasnost Klasa:562-02/99-01/15377, Ur.broj:519-08-99-2 od dana 29. prosinca 1999.g. kao ni da je isto rješenje potom proglašeno ništavim rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II-562-02/05-0001/34, Ur.broj:519-04/5-05-2 od dana 17. studenog 2005.g. (l.s. 6). Nesporno je i da je potom ovdje tužitelj podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske koji je dana 4. srpnja 2008.g. donio presudu broj Us-1266/2006-7 kojom uvažava tužbu ovdje tužitelja te poništava Rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II-562-02/05- 0001/34, Ur.broj:519-04/5-05-2 od dana 17. studenog 2005.g. (l.s. 8) nakon čega je predlagatelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Kninu koji je dana 9. veljače 2011.g. (l.s. 10) donio presudu broj P-106/09 kojom je naložio tuženoj da tužitelju isplati iznos od 344.207,83kune s osnova statusa hrvatskog vojnog invalida domovinskog rata IV. Skupine sa 80% oštećenja organizma za razdoblje od 1.10.1993.g. do isplate.
6.1. Nadalje, Upravni sudu u Splitu je dana 21. siječnja 2021.g. donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev za poništenjem rješenje tuženika Ministarstva branitelja od 20. kolovoza 2013.g. kao neosnovan te je navedena presuda potvrđena presudom Visokog upravnog suda broj Usž-504/22-4 od dana 23. veljače 2022.g. (l.s. 91).
6.2. Uzgredno se napominje da je dana 21. veljače 2024.g. (l.s. 154) Upravni sud u Splitu usvojio glavni tužbeni zahtjev te poništio Rješenje Ministarstva branitelja Klasa: UP/II-562-02/13-0015/76, Ur.broj:522-04/1-1-1-13-2 od dana 20. kolovoza 2013.g. i obustavio upravni postupak te odbio sporedni zahtjev tužitelja za naknadu štete kojom je tužitelj predlagao da sud naloži ovdje tuženiku platiti ovdje tužitelju iznos od 50.000,00kuna na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti.
7. Kako tužitelj tvrdi da je podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, sporno je između stranaka može li sud odlučiti o tužbenom zahtjevu a prije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o tužbi tužitelja, a neovisno o navedenim odlukama u okviru upravnog spora, između stranaka podredno ostaju sporne i od ranije sporne činjenice pa tako i ima li tužitelj pravo na isplatu predmetnih iznosa kao i da li je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.
8. Kao što je već istaknuto, rješenje od 15. rujna 1998.g. na kojem tužitelj temelji svoje pravo na isplatu po predmetnoj osnovi je oglašeno ništavim upravnim aktom nadležnog Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II- 562-02/05-0001/34, Ur.broj:519-04/5-05-2 od dana 17. studenog 2005.g. (l.s. 6), a njegova tužba protiv tog rješenja je uvažena presudom Upravnog suda RH broj Us- 1266/2006-7 donesenoj dana 4.7.2008.g. (l.s. 8) te je navedeno rješenje poništeno.
9. Nadalje, presudom Upravnog suda u Splitu broj UsI-292/2021-5 donesenoj dana 21. siječnja 2021.g. (l.s. 87) odbijen je tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za poništenjem rješenje tuženika Ministarstva branitelja od 20. kolovoza 2013.g. kao neosnovan a navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda broj Usž-504/22-4 od dana 23. veljače 2022.g. (l.s. 91).
10. Naime, tužitelj svoje pravo na isplatu temelji na činjenici da mu je priznat status ratnog vojnog invalida IV. grupe s 80% oštećenja organizma za stalno, s osnove ranjavanja dana 28.9.1993.g. i 6.10.1993.g. na "južnom bojištu" s pravom na osobnu invalidninu i posebni doplatak počevši od 1. listopada 1993. On u ovoj parnici upravo i zahtijeva isplatu s osnova osobne invalidnine i posebnog doplatka pa je slijedom navedenog pitanje ima li isti pravo na osobnu invalidninu ujedno i prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. ZPP-a sve budući da odluka ovog suda u ovom sporu ovisi o odgovoru na to pitanje.
10.1. U tom smislu, ovaj sud je i rješenjem broj P-41/12 od 17. siječnja 2014.g. (l.s. 85) prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog Rješenja od 20. kolovoza 2013.g. te je potom rješenjem Pu P-434/2015 od dana 7. veljače 2024.g. (l.s. 143) postupka nastavljen. Potom je rješenjem ovog suda broj P-272/2024 od dana 24. travnja 2024.g. ponovno određen prekid ovog postupka do odluke Visokog upravnog suda o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu od 21. veljače 2024.g. (l.s. 211) ali je navedeno rješenje ukinuto rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-703/2024 od dana 2. srpnja 2024.g. (l.s. 214).
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom osobnih invalidnina temeljem Rješenja Ministarstva obrane RH, Uprave za obranu Centar od 12. srpnja 1999., kojim mu je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida I skupine sa 100 % oštećenjem organizma-stalno, s pravom na osobnu invalidninu te posebnim dodatkom od 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine, sve od 1. srpnja 1993., koje mu, kako navodi, tuženik odbija isplatiti.
11.1. Nije sporno da je tužitelju priznato kao ratnom vojnom invalidu IV. grupe za 80% oštećenje organizama stalno pravo na isplatu osobne invalidnine od 1. listopada 1993. pa nadalje te posebnog dodatka u visini 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine od 1. listopada 1993. pa nadalje sukladno čl. 73. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rada ("Narodne novine" broj 86/92) zbog ranjavanja ali istom je također i Rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Srednjebosanskog kantona, Kantonalne uprave za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, Kantonalne uprave za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, dana 27.6.2006.g. određene da će se vršiti isplate lične invalidnine u mjesečnom iznosu od 83,64km do zaključivanjem Ugovora o uređivanju međusobnih odnosa u ostvarivanju prava stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici HVO i članova njihovih porodica a najkasnije do 31.12.2005.g, a od primjene Ugovora najkasnije od 1.1.2006.g. pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 315,62KM.
11.2. Tužitelj je nesporno bio pripadnik postrojbi Vijeća obrane koji je stradao na "južnom bojištu" kojem je još Rješenjem Hrvatske republike Herceg-Bosne, Ministarstva obrane, Uprave za obranu Travnik, Ureda za obranu Vitez od 7.5.1996.g. priznato pravo na osobnu invalidninu od 1.10.1993.g. do 31.12.1993.g. u mjesečnom iznosu od 139,04HKN, od 1.1.2024.g. do daljnjeg u mjesečnom iznosu od 334,56HKN te posebni dodatak u visini od 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine od 1.10.1993.g. dok postoje uvjeti propisani zakonom (l.s. 79).
11.3. Nadalje, u dopisu Ministarstva obrane RH od 18.2.2013.g. (l.s 81) navedeno je da tužitelj nema evidentiranu pripadnost Oružanim snagama RH te da nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sukladno čl.2. Zakona o pravima branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.
12. U pogledu prijedloga tužitelja da sud prekine ovaj postupak do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe koju je podnio glede navedenih odluka iz upravnog postupka odnosno upravnog spora, ovaj sud je stava da je takav prijedlog neosnovan jer je izričito odredbom članka 215. stavak 4. ZPP-a propisano da će se postupak u ovom slučaju nastaviti kada se pravomoćno završi postupak pred sudom koji odlučuje o prethodnom pitanju. U slučaju da tužitelj uspije s ustavnom tužbom, to bi bio jedan od razloga temeljem kojeg bi mogao podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka u smislu odredbe članka 421. stavak 1. točka 8. ZPP- a (Županijski sud u Šibeniku Gž-622/2024 od dana 4. ožujka 2025.g.) radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
12.1. Tužitelj je u tijeku postupka dostavio prvostupanjskom sudu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2365/2022 od 28. rujna 2023. u kojoj odluci je Ustavni sud Republike Hrvatske usvojio ustavnu tužbu tužitelja i ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-504/22-4 od 23. veljače 2022. i presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-292/21-5 od 21. siječnja 2021. i predmet vratio Upravnom sudu u Splitu na ponovni postupak, te odluku istog suda poslovni broj U-III-4831/2020 od **.**.2022. (VS – [adresa]) za koju navodi da je istovjetna odluci po usvojenoj ustavnoj tužbi tužitelja.
12.2. Ustavni sud je usvojio ustavne tužbe sa shvaćanjem da je odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja Visoki upravni sud Republike Hrvatske povrijedio pravo na pravično suđenje koje je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava. Ustavni sud je zaključio da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske zanemario činjenicu da je u trenutku odlučivanja bio na snazi Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 121/17., dalje: ZOHBDR) koji drukčije uređuje status i prava pripadnika Hrvatskog vijeća obrane te da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske propustio imati u vidu legitimni cilj odredbe čl. 13.a ZOHBDR/17 u skladu s kojim se načelom zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja pojedinca nastojalo dodatno zaštiti stečena prava pripadnika HVO koji su već ostvarili status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kao i pravo na osobnu invalidninu
12.3. Odluke Ustavnog suda obvezuju upravne sudove kao i parnični sud. Kada je Ustavni sud zauzeo shvaćanje da pripadnicima HVO pripada pravo na isplatu osobne invalidnine zbog zaštite stečenih prava te budući je i Vrhovni sud Republike Hrvatske već ispitivao odluke sudova i potvrđivao zahtjeve za isplatu invalidnine pripadnicima HVO, nema razloga da se po čl. 213. st. 1. ZPP-a postupak prekida (čl. 12. st. 1. ZPP-a) radi čega je rješenjem navedeni prijedlog tužitelja odbijen (Županijski sud u Šibeniku Gž-622/2024 od dana 4. ožujka 2025.g.).
13. U ovom postupku sporno je da li je rješenje temeljem kojeg je tužitelju priznat status HRVI pravomoćno i ovršno te da li je tuženik dužan isplatiti tužitelju invalidnine priznate tim rješenjem te da li je nastupila zastara potraživanja.
14. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da Rješenje Ministarstva branitelja iz domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba, Područne jedinice Centar, Klasa:562-02/98-26/209, Ur.broj:510-110-98-2 od dana 15. rujna 1998.g. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida IV. Grupe s 80% oštećenja organizma za stalno s pravom na osobnu invalidninu i posebni dodatak od 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine a sve navedeno od 1. listopada 1993.g. na dalje, nije na snazi budući je presudom Upravnog suda u Splitu broj UsI-292/2021- 5 donesenoj dana 21. siječnja 2021.g. (l.s. 87) odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za poništenjem rješenje tuženika Ministarstva branitelja od 20. kolovoza 2013.g. kao neosnovan a navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda broj Usž-504/22-4 od dana 23. veljače 2022.g. (l.s. 91).
14.1. Nadalje, u ovom postupku utvrđeno je da tuženik nema pravomoćno priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nego da je stradao kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) a što je vojna postrojba druge države te da je upravo temeljem toga tužitelj u BiH ostvario status ratnog vojnog invalida s osnova ranjavanja 7. listopada 1993. i to kao pripadnik HVO-a, a što je utvrđeno nalazom i mišljenjem vojno-invalidske komisije I stupnja za utvrđivanje tjelesnog oštećenja ranjenih pripadnika HVO-a ZP Vitez broj: 112-1 od 25. travnja 1997.g.
15. U odnosu na zastaru potraživanja napominje se da se podnošenjem tužbe prekida zastara radi čega da zastara potraživanja tužitelja nije nastupila obzirom da je tužitelj Općinskom sudu u Kninu podnio tužbu za zahtjevom za isplatu dana 18. siječnja 2007.g., a u pogledu roka za zastaru tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, sukladno čl. 233 st.1. Zakona o obveznim odnosima zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje je previđen zakonom kraći rok zastare.
16. Stav je ovog suda da budući nije postalo pravomoćno i ovršno rješenje Rješenje Ministarstva branitelja iz domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba, Područne jedinice Centar, Klasa:562-02/98- 26/209, Ur.broj:510-110-98-2 od 15. rujna 1998.g. kojim je tužitelju priznat status HRVI i pripadajuća prava, odnosno, navedeni upravni akt je proglašen ništavim a tužitelj upravo iz njega crpi svoje pravo na isto po predmetnoj osnovi, to ne postoji nikakva pravna osnova na temelju koje bi tužitelju pripadalo pravo na isplatu koju potražuje ovom tužbom radi čega je trebalo tužbeni zahtjev odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. u vezi odredaba čl. 154. st. 1. ZPP te odredaba čl. 52. st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23).
17.1. Tuženiku koji je u potpunosti uspio u ovom sporu su kao potrebni priznati zatraženi troškovi odgovora na zahtjev za mirnim rješenjem spora, za zastupanja na ročištima dana 27.6.2012., 19.9.2012., 17.10.2012., 24.4.2024., 29.4.2025. sve po 1.000,00EUR-a za sastav podneska od 25.2.2013. 1.000,00EUR-a, za sastav podnesaka od 27.3.2013., 24.9.2013., 27.3.2013., 4.5.2022 svaki po 50,00 EUR-a, za sastav podneska od 2.1.2025. iznos od 250,00 EUR-a, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 1.500,00EUR-a, sveukupno 8.950,00EUR-a, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Kninu, 13. lipnja 2025. godine
SUTKINJA
Ana Kević Brakus
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA: sukladno zapisniku o objavi
