Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-61/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja TZ, vl. [obrt], obrt za prijevoz i trgovinu, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Ivana Jurčević, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa Slavko Baotić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Županji, Veliki Kraj 55, radi naknade štete (vps 3.433,16 EUR), nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, isplatiti tužitelju TZ, vl. [obrt], obrt za prijevoz i trgovinu, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.250,63 EUR (dvijetisućedvjestopedeseteura i šezdesettricenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 1.182,53 EUR (tisućustoosamdesetdvaeura i pedesettricenta), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 603,68 EUR (šestotrieura i šezdesetosamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 EUR (tristosedamdesetpeteura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, odbija se kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je vlasnik osobnog automobila marke „BMW serija 5“, reg. oznake i broja [registarska oznaka], kako se 1. siječnja 2023. dogodila prometna nezgoda, kako je na predmetnom vozilu nastala imovinska šteta, a koju je prouzročio osiguranik tuženika pa je tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran. Dalje navodi kako je tuženik proglasio totalnu štetu na vozilu i tužitelju isplatio 8.392,11 EUR te kako se tužitelj 19. siječnja 2023. i 25. travnja 2023. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom i prigovorom radi izvida i plaćanja razlike nastale imovinske štete, koji odštetni zahtjev je tuženik odbio kao neosnovan. Tužitelj također navodi kako popravak vozila nije rentabilan zbog izrazito velikog oštećenja, odnosno kako smatra kako je na istom nastala totalna šteta, a ukupan iznos štete iznosi 11.717,58 EUR te zahtijeva isplatu iznosa od 3.325,47 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako prihvaća pasivnu legitimaciju i odgovornost, ali ne i postavljeni tužbeni zahtjev. Naime, tuženik je putem stručnih osoba utvrdio kako se šteta na vozilu smatra totalnom i isplatio iznos od 8.392,11 EUR te kako tužitelj više nema pravo na novopostavljene zahtjeve. Dalje navodi kako je tijekom obračuna štete utvrdio totalnu štetu na vozilu, a vrijednost vozila na dan štete je utvrđena na iznos od 14.930,96 EUR, kako preostala vrijednost ostataka je 7.200,00 EUR, a po dostavljenom prigovoru tužitelja tuženik je povećao prvu vrijednost na iznos od 15.592,11 EUR i umanjeno za ostatke isplatio tužitelju 8.392,11 EUR. Nadalje, tuženik ističe kako je tužitelj u sustavu PDV-a i kod obračuna vrijednosti se moralo uzeti u obzir pola pripadajućeg ovog poreza koji bi se kao pretporez koristio kasnije. Zaključno, tuženik smatra kako je svu štetu uredno platio.

3. Podneskom od 5. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu i u bitnom naveo kako je na vozilu utvrđena totalna šteta, a ne naknada štete u vidu popravka vozila i kako neće plaćati uslugu popravka vozila servisu koji bi tada na izvršenu uslugu obračunao i PDV tako da je obračunavanje PDV-a i umanjivanje štete za pola PDV-a neosnovano.

4. Nadalje, a nakon što je izveden dokaz strojarskim vještačenjem, tužitelj je podneskom od 13. svibnja 2025. povećao tužbeni zahtjev, odnosno isti je preinačio tužbu, u skladu sa čl. 191. st. 1. i čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

5. Tuženik se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a da se prije toga nije protivio preinaci pa se smatra kako postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe te je sud rješenjem dopustio preinaku iste, u skladu sa čl. 190. st. 4. ZPP-a.

6. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u prometnu dozvolu (str. 4 spisa), potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko – srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 2. siječnja 2023. (str. 5-7 spisa), očitovanje na prigovor u vezi s naknadom štete po odštetnom zahtjevu tuženika na ime tužitelja od 3. veljače 2023. (str. 8 i 34 spisa), očitovanje na prigovor u vezi s naknadom štete po odštetnom zahtjevu tuženika na ime tužitelja od 9. svibnja 2023. (str. 9 i 35 spisa), odštetni zahtjev tužitelja na ime tuženika od 19. siječnja 2023. (str. 10 spisa), nalaz vještaka Centar za vještačenje i procjene d.o.o. od 22. ožujka 2023. (str. 11-17 spisa), fotografije (str. 18-25 spisa), ponudu u nadmetanju (str. 36 spisa) te izveo dokaz strojarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Draženu Jeđudu, vl. obrta [obrt], obrt za vještačenje, procjenu šteta i usluge (nalaz i mišljenje vještaka, str. 51-55 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Među parničnim strankama nije sporna činjenica kako je vozilo tužitelja sudjelovalo u prometnoj nezgodi te kako je na istom nastala šteta, odnosno kako je predmetnu prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika (str. 5-7 i 18-25 spisa) te kako je tuženik tužitelju isplatio iznos od 8.392,11 EUR (str. 8, 34 i 10 spisa), nakon čega je tužitelj podnio tuženiku prigovor, kojem nije udovoljeno (str. 9 i 35 spisa).

9. Nadalje, nesporno je kako je po zahtjevu tužitelja izrađen nalaz i mišljenje izvan ovog postupka, a vezano za visinu štete na vozilu (str. 11-17 spisa) te kako je tuženik, a vezano za vrijednost ostataka vozila, dao javni poziv za prodaju istih (str. 36 spisa).

10. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno visina štete na predmetnom vozilu te ima li tužitelj pravo na naknadu štete koja uključuje puni iznos PDV-a ili pravo na naknadu štete koja uključuje 50 % predmetnog iznosa.

11. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Centar za vještačenje i procjene d.o.o. od 22. ožujka 2023. (str. 11-17 spisa) sud je utvrdio kako visina štete iznosi 11.717,58 EUR.

12. Međutim, navedena isprava nema dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza i mišljenja, s obzirom na činjenicu kako isto ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, a u skladu sa čl. 251., 252. i 259. ZPP-a.

13. Tuženik se protivio korištenju nalaza i mišljenja vještaka koji su sastavljeni izvan ovog postupka pa je sud izveo dokaz strojarskim vještačenjem i to po stalnom sudskom vještaku Draženu Jeđudu, vl. obrta [obrt], obrt za vještačenje, procjenu štete i usluge i to u odnosu na ovdje spornu činjenicu, odnosno na okolnost visine štete na predmetnom vozilu u vrijeme nastanka štetnog događaja.

14. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka (str. 51-55 spisa) sud je utvrdio kako popravak vozila ugradnjom novih dijelova i sklopova nije ekonomski isplativ, kako je na vozilu nastala totalna šteta koja s punim PDV-om iznosi 11.825,27 EUR, a s 50 % PDV-a iznosi 10.642,74 EUR.

15. Na ročištu održanom 14. svibnja 2025. vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja te odgovorio na pitanja pun. tuženika.

16. Naime, pun. tuženika je postavio pitanje vještaku iz kojeg razloga se ne prihvaća burza spašenih ostataka te je vještak naveo kako prilikom vještačenja izračun totalne štete na vozilu se vrši prema tehničkim kriterijima, u kojima je jasno navedeno i na koji način se procjenjuje vrijednost ostatka vozila, tj. spašenih dijelova, odnosno kako vrijednost ostatka vozila treba se procijeniti prema priznatim tehničkim kriterijima, a ne prema ponudama sa burze šteta. Također, pun. tuženika je postavio pitanje vještaku je li isti mogao utvrditi novonabavnu vrijednost konkretnog vozila iz ovog spora, a ne noviji model koji je skuplji, a vještak je naveo kako prema tehničkim kriterijima za izračun totalne štete može se uzeti novonabavna vrijednost vozila koje je aktualno, odnosno u prodajnom programu, a ako je oštećeno vozilo starije od aktualnog modela vozila, u tom slučaju se primjenjuje faktor po osnovi zastarjelosti tipa, a koji je kod izračuna primijenio u visini od -15 %.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što je isti jasan, objektivan i sačinjen u skladu s pravilima struke, odnosno vještak je navedenim nalazom i mišljenjem razjasnio ovdje spornu činjenicu i odgovorio na sva postavljena pitanja.

18. Također, materijalnu dokumentaciju u spisu sud je prihvatio kao vjerodostojnu, a ista tijekom postupka nije dovedena u sumnju.

19. Čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je čl. 1046. istog Zakona propisano kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20. Čl. 1085. st. 1. ZOO-a propisano je kako odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je st. 3. istog članka propisano kako kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

21. Nadalje, čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je kako oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je st. 2. istog članka propisano kako visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kada zakon određuje što drugo.

22. Čl. 1090. ZOO-a propisano je kako sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

23. S obzirom na činjenicu kako je osiguranik tuženika prouzročio štetu na vozilu tužitelja te kako je tijekom postupka utvrđeno kako tuženik nije u cijelosti isplatio tužitelju predmetnu naknadu, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na isplatu iznosa od 2.250,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, u skladu sa čl. 1090. i čl. 29. ZOO-a.

24. Tijekom postupka tužitelj je istaknuo kako je na vozilu utvrđena totalna šteta, a ne naknada štete u vidu popravka vozila i kako neće plaćati uslugu istog pa radi toga potražuje puni iznos PDV-a, dok je tuženik naveo kako je tužitelj u sustavu PDV-a, a koji navod tužitelj tijekom postupka nije osporio te kako se kod obračuna naknade moralo uzeti u obzir pola PDV-a, koji bi se koristio kao pretporez kasnije.

25. Po mišljenju ovog suda tužitelju pripada dosuđeni iznos od 2.250,63 EUR na ime naknade štete, a koji obuhvaća i pola PDV-a, odnosno tužitelj nema pravo na naknadu štete koja u sebi, uz ostalo, uključuje i puni iznos PDV-a, bez obzira na činjenicu što je na vozilu nastala totalna šteta i što popravak vozila nije ekonomski isplativ.

26. Naime, svrha instituta naknade štete je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako se radi o oštećenju stvari, koju oštećenik nije popravio, sud će oštećenom dosuditi svotu novca koja je potrebna za popravak stvari i na taj način se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-512/2023-3 od 28. kolovoza 2024.).

27. U konkretnom slučaju među strankama nije bila sporna činjenica kako tužitelj ima pravo na odbitak pretporeza te je sud primjenom čl. 1090. ZOO-a tužitelju dosudio naknadu u iznosu koji je potreban za popravak stvari, odnosno u iznosu kojim bi se njegova materijalna situacija dovela u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje.

28. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim strojarskim vještačenjem, iz razloga što je nalaz i mišljenje vještaka Dražena Jeđuda prihvatio u cijelosti, a kako je to i navedeno u toč. 17. obrazloženja ove presude.

29. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu sa čl. 151., čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

30. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u iznosu od 603,68 EUR.

31. Sud je tijekom postupka utvrdio kako je tužitelj u sporu uspio 65,56 %, a tuženik 34,44 % odnosno sud je utvrdio kako je tužitelj u sporu uspio sa 31,12 %.

32. Naime, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je najprije utvrdio postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela (tužitelj 65,56 %, tuženik 34,44 %), zatim je od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeo postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što iznosi 31,12 %).

33. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 23. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 5. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 13. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 13. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 14. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 20. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV.

34. Također, sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 39,86 EUR (Tar. br. 1. t. 1.) te trošak na ime predujma za izvođenje dokaza vještačenjem u iznosu od 400,00 EUR.

35. Ukupan parnični trošak koji je sud priznao tužitelju iznosi 1.939,86 EUR.

36. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 375,00 EUR odbio kao neosnovan, iz razloga što je tužitelj tražio trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda i trošak sastava odštetnog zahtjeva od 19. siječnja 2025., a u konkretnom slučaju ne radi se o troškovima potrebnim za vođenje parnice, odnosno presuda se ističe na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

37. Nadalje, tužitelj je tražio trošak sudske pristojbe za presudu i to po odluci suda, a koji trošak mu sud nije priznao iz razloga što je stranka dužna u zahtjevu o naknadi troškova određeno navesti troškove za koje traži naknadu, u skladu sa čl. 164. st. 2. ZPP-a, a što tužitelj nije učinio.

38. Dakle, nakon što je sud utvrdio u kojem postotku je u ovom sporu uspio tužitelj, utvrdio je iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te je odmjerio naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

39. S obzirom na činjenicu kako su tužitelju priznati parnični troškovi u iznosu od 1.939,86 EUR, a u sporu je uspio sa 31,12 %, sud je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u konačnom iznosu od 603,68 EUR.

40. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (čl. 467.a ZPP-a).