Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-904/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Grgić& partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6160/2022-11 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6160/2022-11 od 2. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 52.337,04 kn / 6.946,32 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 41.208,90 kn / 5.469,36 € teče od 09.05.2022. do isplate, a na iznos od 11.128,14 kn / 1.476,96 € od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe .“
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 naknaditi tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik, s osnova isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku NI u periodu od 1. prosinca 2019. do 31. ožujka 2022., na ime naknade štete isplati iznos od ukupno 6.946,32 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
8. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio sljedeće:
- da je osiguranik tuženika ZI stradao u prometnoj nesreći 9. srpnja 2013. kao vozač motocikla u sudarom s vozilom koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika,
- da je osiguraniku tužitelja NI pravomoćnim rješenjem rješenjem broj 1063575 od 12. siječnja 2018. priznato pravo na invalidsku mirovinu,
- da je da je za razdoblje od 1. prosinca 2019. do 31. ožujka 2022. s osnova invalidske mirovine osiguraniku tužitelja isplaćeno 6.946,32 eura.
9. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je mjerodavna odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) te je, smatrajući kako tužitelj nije dokazao da su ispunjeni njome propisani uvjeti, odnosno da tužitelj nije dokazao da postoji razlika invalidske mirovine u smislu te odredbe, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja koji smatra da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18.).prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe ZOOP-a.
11. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u brojnim odlukama, primjerice odlukama broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-163/2023. od 28. ožujka 2023., Rev- 901/2021 od 27. rujna 2022., Rev- 552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev- 1180/2022 od 6. prosinca 2022., Rev- 444/2023-2 od 20. rujna 2023., Rev- 958/24 od 10. srpnja 2024., u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
12. Vrhovni sud Republike Hrvatske naime navodi da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
13. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:
„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
14. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja (Rev-163/2023. od 28.ožujka 2023.).
15. Stoga je u ovoj pravnoj stvari primjenjiva odredba članka 27. ZOOP-a koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“, kojom je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1). Nadalje, prema stavku 2. istog članka, stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Stavkom 4. je propisano da se odredbe stavaka 1., 2. i 3. tog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Zaključno, prema stavku 5., obvezu iz stavka 1. tog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
16. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja radi invalidnosti, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja (VSRH Rev-850/2022-2 25. listopada 2022.).
17. Stoga, kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, već je zatražio isplatu ukupno isplaćenih iznosa mirovine, pravilnom primjenom odredbi članka 27. ZOOP-a i odredbe o teretu dokazivanja u smislu članka 219. ZPP- a u svezi članka 221.a ZPP-a, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Split, 13. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Andrea Boras- Ivanišević
