Poslovni broj: P-3935/2023-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista KJ, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, kojeg zastupa punomoćnica SJ, dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica ŠJ, zaposlenica tuženika, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. svibnja 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja TJ, i zamjenice punomoćnice tuženika ČJ, dana 13. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.721,68 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. travnja 2023. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 241,26 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.04.2023.g. do isplate, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22.05.2023.g. navodi da je osiguranik HZMO HJ smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 20.07.1993.g., a odgovornost na strani tuženika proizlazi iz presude broj Pn-221/1994 vođene po tužbi obitelji pokojnog osiguranika. Navodi da je radi posljedica prometne nezgode djeci pokojnog osiguranika, K i IJ priznato pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem tužitelja od 24.08.1993.g., dok je rješenjem tužitelja od 14.04.2014.g. priznato pravo na obiteljsku mirovinu udovici ŽJ i djetetu IJ, a danas se mirovina isplaćuje samo udovici jer je isplata za dijete IJ prestalo dana 31.07.2014.g. Kako je tužitelj u razdoblju od 01.03.2021.g. do 31.03.2023.g. ukupno isplatio iznos od 5.962,94 eura, i kojom isplatom tužitelj umanjuje svoju mirovinu te mu na taj način nastaje šteta, to tužitelj potražuje iznos od 5.962,94 eura. Tužitelj je u mirnom postupku pokušao namiriti štetu te je dana 04.04.2023.g. uputio tuženiku odštetni zahtjev za naknadu štete te je tuženik otklonio zahtjev, slijedom čega tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka osporava pravna osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te napominje da što se tiče pitanja primjene zakona, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Navodi da se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, a takvo pravno shvaćanje u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12.01.2022., Rev-5292/2019- 2 od 16.06.2020., Rev-x-288/2018 od 25.08.2020. Navedeno prihvaća i VTSRH na sjednici trgovačkih i ostalih sporova 09.06.2022.g. Isti napominje da bi tuženik kao osiguratelj bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose obiteljske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike. Podudarno pravno shvaćanje zauzeo je i VSRH u već citiranoj odluci Rev 12/2022-2 od 12.01.2022., te ukoliko bi visina obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu bila veća od visine invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja, tuženik ne bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u rješenja HZMO broj 26871/93 od 24.08.1993.g. i rješenje broj 186108 od 14.04.2014.g. (list 10-13 spisa), presliku zapisnika o očevidu povodom štetnog događaja sa skicom mjesta događaja (list 4-8 spisa), obračun isplaćenih mirovina (list 16 spisa), odštetni zahtjev sa povratnicom, podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, oec. Darku Prpiću koji je dana 16.12.2024.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje Također je priklopljen spis tužitelja u odnosu na njegovu osiguranika HJ. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan.

4. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Nadalje, nesporna je činjenica da je rješenjem tužitelja br. 26871/93 od 24.08.1993.g. priznato djeci pokojnog osiguranika, K i IJ pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 20.07.1993.g. Nadalje, nije niti sporna činjenica da je rješenjem tužitelja broj 186108 od 14.04.2014.g. priznato pravo na obiteljsku mirovinu udovici ŽJ i djetetu IJ, a danas se mirovina isplaćuje samo udovici jer je isplata za dijete IJ prestalo dana 31.07.2014.g. Nije ujedno sporna činjenica da je tužitelj korisnici obiteljske mirovine ŽJ isplatio na ime obiteljske mirovine za razdoblje od 01.03.2021.g. do 31.03.2023.g. ukupno isplatio iznos od 5.962,94 eura, a predmetna je činjenica nedvojbeno utvrđena i uvidom u obračun isplata na teret HZMO-a koji prileži spisu.

5. Odredbom čl. 27. ZOOP propisuje u st. 1 da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2 određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a st. 3 da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4 određuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a stavak 5 da obvezu iz stavka 1. istog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

6. Iz navedenog razloga za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje osiguranici tužitelja ŽJ obiteljsku mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja.

7. Inače navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH, koji sukladno odredbi članka 20. točci 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15 i 82/15 – u daljnjem tekstu ZS-a) osigurava jedinstvenu primjenu prava, u brojnim svojim odlukama, odnosno u odluci poslovni broj Rev-66/22 od 01. veljače 2022. godine, u odluci poslovni broj Rev-12/22 od 12. siječnja 2022. godine, zatim u odluci poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020. godine, u odluci poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. godine i u odluci poslovni broj Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019. godine. Isto tako identičan pravni stav izrazio je i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-5096/21 od 07. rujna 2022. godine i u odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016. godine, a osim toga je i Ustavni sud RH u odluci poslovni broj U-I/988/1998 od 17. ožujka 2010. godine utvrdio da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

8. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Pri tome je imati u vidu kako se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su istom propisane. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/ motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen spomenutim posebnim zakonom.

10. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

11. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos obiteljske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti zbog ozljede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti zbog ozljede na radu i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. – rješenje VSRH broj Rev 12/2022 od 12.01.2022.g., rješenje VSRH- broj Rev 850/22 od 25.10.2022.g., rješenje VSRH broj Rev-68/2019-2 od 01.03.2022.g.

12. Sud je stoga odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću na okolnost utvrđenja razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO od 14.04.2014. za udovicu ŽJ i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za pokojnog HJ, za period od 01.03.2021. do 31.03.2023.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića proizlazi utvrđenje da ukupno razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO od 14.4.2014. za udovicu ŽJ i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za pokojnog HJ, za razdoblje od 01.03.2021. do 31.03.2023. iznosi 43.110,09 kn/5.721,68 EUR, odnosno, izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu bi bile za 43.110,09 kn / 5.721,68 EUR više od isplaćenih obiteljskih mirovina.

14. Sud je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, jasan i određen, obzirom je vještak detaljno obrazložio isti, a radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Predmetnu činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

15. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, te obzirom da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi utvrđenje da bi izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu bile za 5.721,68 EUR više od isplaćenih obiteljskih mirovina, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za navedeni iznos u smislu čl. 27 st. 3 ZOOP i odlučiti kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a i zatezna kamata koja teče od 24.04.2023.g. protekom roka od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, kako je i tražio, budući da je ukupno potraživanje do tog dana sigurno dospjelo, a sve po stopi iz čl 29. st. 2. ZOO-a.

16. Kako sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na iznos od 5.721,68 eura, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 241,26 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.04.2023.g. do isplate i odlučiti kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

17. Sud nalazi da tuženik ne ostvaruje pravo na trošak postupka (trošak financijskog vještačenja) u smislu čl. 154. st. 5 ZPP-a, obzirom je uspio samo s nerazmjernim dijelom za koji je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA: 1. tužitelju

2. tuženiku

U Zagrebu, 13. lipnja 2025. godine