Posl. br. P-136/2024-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., Slavonski Brod, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, OIB 14036333877, Slavonske avenije 6, zastupan po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 13. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 504003024-69600020676/2008 od 01. srpnja 2008.g. sklopljenog između prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, Slavonske banke d.d. Osijek, kao kreditora i tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva sukladno jednostranim odlukama prednika tuženika o kamatnim stopama te u dijelu u kojem se izmjena kamatnih stopa smatra sastavnim dijelom ugovora o kreditu- u dijelu članka IV. Ugovora o kreditu.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata iznos od 6.765,43 eura (šesttisućasedamstošezdesetpeteuraičetrdesettrieura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-69,43 eura od 2. siječnja 2009. do isplate,

-69,43 eura od 2. veljače 2009. do isplate,

-69,43 eura od 2. ožujka 2009. do isplate,

-69,43 eura od 2. travnja 2009. do isplate,

-69,43 eura od 5. svibnja 2009. do isplate,

-69,43 eura od 2. lipnja 2009. do isplate,

-69,43 eura od 2. srpnja 2009. do isplate,

-69,43 eura od 4. kolovoza 2009. do isplate,

-69,43 eura od 2. rujna 2009. do isplate,

-69,43 eura od 3. listopada 2009. do isplate,

-69,43 eura od 3. studenog 2009. do isplate,

-69,43 eura od 3. prosinca 2009. do isplate,

-69,43 eura od 5. siječnja 2010. do isplate,

-69,43 eura od 2. veljače 2010. do isplate,

-69,43 eura od 2. ožujka 2010. do isplate,

-69,43 eura od 2. travnja 2010. do isplate,

-69,43 eura od 11. svibnja 2010. do isplate,

-69,43 eura od 5. lipnja 2010. do isplate,

-69,43 eura od 6. srpnja 2010. do isplate,

-69,43 eura od 3. kolovoza 2010. do isplate,

-69,43 eura od 2. rujna 2010. do isplate,

-69,43 eura od 12. listopada 2010. do isplate,

-69,43 eura od 3. studenog 2010. do isplate,

-69,43 eura od 3. prosinca 2010. do isplate,

-69,43 eura od 4. siječnja 2011. do isplate,

-69,43 eura od 2. veljače 2011. do isplate,

-69,43 eura od 2. ožujka 2011. do isplate,

-69,43 eura od 2. travnja 2011. do isplate,

-69,43 eura od 3. svibnja 2011. do isplate,

-69,43 eura od 7. lipnja 2011. do isplate,

-69,43 eura od 3. srpnja 2011. do isplate,

-69,43 eura od 2. kolovoza 2011. do isplate,

-69,43 eura od 2. rujna 2011. do isplate,

-69,43 eura od 2. listopada 2011. do isplate,

-69,43 eura od 3. studenog 2011. do isplate,

-69,43 eura od 2. prosinca 2011. do isplate,

-69,43 eura od 3. siječnja 2012. do isplate,

-69,43 eura od 2. veljače 2012. do isplate,

-69,43 eura od 7. ožujka 2012. do isplate,

-69,43 eura od 3. travnja 2012. do isplate,

-69,43 eura od 3. svibnja 2012. do isplate,

-69,43 eura od 12. lipnja 2012. do isplate,

-69,43 eura od 3. srpnja 2012. do isplate,

-69,43 eura od 2. kolovoza 2012. do isplate,

-69,43 eura od 2. rujna 2012. do isplate,

-69,43 eura od 2. listopada 2012. do isplate,

-69,43 eura od 2. studenog 2012. do isplate,

-69,43 eura od 2. prosinca 2012. do isplate,

-69,43 eura od 3. siječnja 2013. do isplate,

-69,43 eura od 2. veljače 2013. do isplate,

-69,43 eura od 3. ožujka 2013. do isplate,

-69,43 eura od 4. travnja 2013. do isplate,

-69,43 eura od 10. svibnja 2013. do isplate,

-69,43 eura od 12. lipnja 2013. do isplate,

-69,43 eura od 9. srpnja 2013. do isplate,

-69,43 eura od 14. kolovoza 2013. do isplate,

-69,43 eura od 10. rujna 2013. do isplate,

-69,43 eura od 18. listopada 2013. do isplate,

-69,43 eura od 6. studenog 2013. do isplate,

-69,43 eura od 11. prosinca 2013. do isplate,

-69,43 eura od 22. siječnja 2014. do isplate,

-69,43 eura od 11. veljače 2014. do isplate,

-69,43 eura od 5. ožujka 2014. do isplate,

-69,43 eura od 3. travnja 2014. do isplate,

-69,43 eura od 10. svibnja 2014. do isplate,

-69,43 eura od 14. lipnja 2014. do isplate,

-69,43 eura od 16. srpnja 2014. do isplate,

-44,65 eura od 2. kolovoza 2014. do isplate,

-44,65 eura od 2. rujna 2014. do isplate,

-44,65 eura od 4. listopada 2014. do isplate,

-44,65 eura od 7. studenog 2014. do isplate,

-44,65 eura od 2. prosinca 2014. do isplate

-44,65 eura od 3. siječnja 2015. do isplate,

-32,93 eura od 4. veljače 2015. do isplate,

-32,93 eura od 3. ožujka 2015. do isplate,

-32,93 eura od 2. travnja 2015. do isplate,

-32,93 eura od 13. svibnja 2015. do isplate,

-32,93 eura od 2. lipnja 2015. do isplate,

-32,93 eura od 15. srpnja 2015. do isplate,

-9,78 eura od 4. kolovoza 2015. do isplate,

-9,78 eura od 4. rujna 2015. do isplate,

-9,78 eura od 2. listopada 2015. do isplate,

-9,78 eura od 3. studenog 2015. do isplate,

-9,78 eura od 4. prosinca 2015. do isplate

-9,78 eura od 13. siječnja 2016. do isplate,

-12,16 eura od 10. veljače 2016. do isplate,

-12,16 eura od 5. ožujka 2016. do isplate,

-12,16 eura od 2. travnja 2016. do isplate,

-12,16 eura od 4. svibnja 2016. do isplate,

-12,16 eura od 2. lipnja 2016. do isplate,

-12,16 eura od 8. srpnja 2016. do isplate,

-7,70 eura od 4. kolovoza 2016. do isplate,

-7,70 eura od 2. rujna 2016. do isplate,

-7,70 eura od 11 listopada 2016. do isplate,

-7,70 eura od 4. studenog 2016. do isplate,

-7,70 eura od 3. prosinca 2016. do isplate

-7,70 eura od 3. siječnja 2017. do isplate,

-1,46 eura od 2. veljače 2017. do isplate,

-1,46 eura od 2. ožujka 2017. do isplate,

-1,46 eura od 4. travnja 2017. do isplate,

-1,46 eura od 3. svibnja 2017. do isplate,

-1.464,46 eura od 19. svibnja 2017. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,83 eura (tisućuosamstosedamdesetpeteuraiosamdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom od 13. lipnja 2025. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zatraženim troškom parničnog postupka preko iznosa od 1.875,83 eura do zatraženog iznosa od 1.939,11 eura.

V. Utvrđuje se nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. srpnja 2008. s prednikom tuženika – Slavonska banka d.d. Osijek, sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 504003024- 69600020676/2008 ( u daljem tekstu ugovor o kreditu), te da je temeljem ugovora o kreditu tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos kredita od 700.000,00 kuna, s rokom vraćanja od 25 godina.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je u članku IV. ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a čija se izmjena smatra sastavnim dijelom ugovora o kreditu, bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru o kreditu, odnosno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se za vrijeme trajanja otplate kredita može povećavati i smanjivati jednostranim odlukama tuženika, o kojoj odredbi nije se posebno pregovaralo, niti je tužitelj imao takvu mogućnost, te nisu utvrđeni egzaktni parametri koji su od utjecaja na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, niti metode izračuna tih parametara.

1.2. Tužitelj smatra da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu i za vrijeme otplate kredita povrijedio njegove interese i prava kao potrošača i korisnika kredita, zaključujući ugovor o kreditu i koristeći ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kredita i potrošač nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača, pa je time tuženik postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015) u daljem tekstu ZOO/05).

1.3. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe Ugovora kreditu u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva sukladno jednostranim odlukama prednika tuženika o kamatnim stopama te u dijelu u kojem se izmjena kamatnih stopa smatra sastavnim dijelom ugovora o kreditu što je sadržano u članku IV. ugovora o kreditu, te je zatražio da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju na ime preplaćenih iznosa kamata iznos od 5.519,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečno preplaćenog iznosa i uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti te predlaže sudu da tužbu odbaci a podredno odbije tužbeni zahtjev.

2.1. Nadalje tuženik navodi da tužitelj nema svojstvo potrošača, a poziva se na propise koji štite potrošače, iako ne navodi na koji točno, tako da tuženik pretpostavlja da se tužitelj poziva na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/2007, 125/2007 u daljem tekstu ZZP/07), dalje navodeći da stajalište tužitelja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu nema uporište u propisima ni sudskoj praksi, a tužitelj nije objasnio iz kojeg razloga smatra da su utužene odredbe Ugovora o kreditu ništetne, osim paušalnog pozivanja na neodređene zakone, a uz to naglašava da je ugovor o kreditu sklopljen u valuti hrvatske kune.

2.2. U odnosu na pozivanje tužitelja na Zakon o zaštiti potrošača tuženik navodi da je tužitelj nositelj obrta naziva obrtnička radnja "Stolarija Rošić" [adresa], FU (u daljem tekstu Obrt), a prethodno je bio nositeljem i obrta naziva Stolarija "Rošić" Mirko Rošić Županja, iz čega je jasno kako je tužitelj kreditna sredstva koristio radi povećanja prihoda svog obrta.

2.3. Nadalje tuženik navodi da razina zaštite koju pravni sustav osigurava potrošačima koji kreditom banke rješavaju jedno od egzistencijalnih pitanja ne smije i ne može biti identična za poslovne subjekte profesionalce koji sklapaju ugovore u okviru obavljanja svoje gospodarske djelatnosti. Takve osobe su poduzetnici i prilikom sklapanja ugovora u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti oni imaju dužnost postupati s povećanim stupnjem pažnje, a o tome da je na tužitelju teret dokazivanja da ima svojstvo potrošača, zauzela je stav i sudska praksa te se tuženik poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1562/2021-2.

2.4. Tuženik pored navedenog ističe i prigovor zastare utuženih iznosa, budući da je pravna osnova tužbe stjecanje bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, kakvo stajalište je izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011-2, tako da su sva potraživanja tužitelja iz tužbe zastarjela još 2013. godine, a budući da tužitelj u osnovi potražuje povrat mjesečnih anuiteta, a ovisno o pravnoj kvalifikaciji njegove navodne tražbine, u predmetnom slučaju može se primijeniti i zastarni rok sukladno članku 372. ZOO/05 koji navodi da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, a u slučaju da je pravna osnova tužbe naknada štete, primjenjivao bi se zastarni rok od tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala, s obzirom da su u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržane odredbe koje su tužitelju navodno prouzročile štetu, očito je da je subjektivni (trogodišnji) tako i objektivni (petogodišnji) rok zastare davno protekao.

2.5. Očitujući se o osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu tuženik čini nespornim da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu, ali osporava da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu ništetne te osporava da je stekao određene iznose bez osnove, navodeći da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne i da tuženik od tužitelja nije stekao određene novčane iznose bez osnove, pozivajući se na ZZP/07, navodeći da je ugovaranje promjenjive kamatne stope valjano te da je činidba odrediva, uz to navodeći da odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ne mogu biti smatrane ništetnima niti iz razloga navodne neodređenosti i neodredivosti činidbe sukladno člancima 270. i 272. ZOO/05, dalje navodeći da je tužitelju kao korisniku kredita po sklapanju Ugovora o kreditu uručena otplatna tablica sa iznosima svakog pojedinog anuiteta, a što je isti potvrdio potpisom Ugovora o kreditu, a tužitelj nije niti jednom od sklapanja Ugovora o kreditu prigovorio tuženiku da ne može izvršiti svoju činidbu jer je neodređena i / ili neodrediva.

2.6. Tuženik za odredbe Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope navodi da nisu nepoštene u smislu odredbi čl. 96., 99. i 102. ZZP/07, po kojim odredbama odredbe Ugovora o kreditu bile bi ništetne ako su kumulativno ispunjeni uvjeti da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ona i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tužitelja). U tom smislu, tuženik smatra da s tužiteljem jest pojedinačno pregovarao o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, ali je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa. Nadalje, u članku 25. Ugovora o kreditu stoji da su ugovorne strane izričito prihvatile odredbe poslovnih uvjeta, odluke o kamatnim stopama i odluke o visini naknade za usluge tuženika, kao i sve njihove kasnije izmjene i dopune. Spomenuti opći akti tuženika služe kao dopuna posebnih pogodbi iz ugovora te obvezuju kao i posebne pogodbe. Slijedom navedenog pravni osnov za promjenu kamatnih stopa predstavljaju odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i navedeni opći akti tuženika. Dakle o odredbi o kamatnoj stopi se prethodno pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz činjenice da su ugovorne strane suglasno ugovorile primjenu odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da su izričito ugovorile primjenu općih akata tuženika. Nadalje, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je jasna, lako uočljiva i razumljiva te stoga nije niti podložna testu poštenja. u kojem kontekstu, tuženik se poziva na sudsku praksu izraženu u odluci Županijskog suda u Puli, u predmetu broj Gž-2658/12, te u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u presudi Pž-2462/03.

2.7. Nadalje tuženik navodi da tužitelj zanemaruje činjenicu da se ugovaranje kamatne stope, koja je u ovom slučaju nesporno promjenjiva, sastoji od dva osnovna, odvojena elementa – ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i ugovaranja načina njezine promjene, tako čak i u slučaju da sud u ovom postupku utvrdi da je ništetna odredba o načinu promjene kamatne stope iz Ugovora o kreditu, kamatna stopa će ostati promjenjiva jer sud nije ovlašten mijenjati volju ugovornih strana na način kako to želi tužitelj.

2.8. Nadalje tuženik ističe da u ovom slučaju uopće nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. i čl. 1112. st. 1. ZOO/05, budući da tužitelj nije dokazao zašto bi se trebalo smatrati da pravne osnove po kojoj je plaćano nema ili da je otpala.

2.9. Osim toga tuženik navodi da je tužitelj uz Ugovor o kreditu sklopio i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama pa je razumno za očekivati da je prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu uložio posebnu pažnju.

2.10. Nadalje, tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva iz razloga što su u određenim razdobljima tijekom otplate kredita opstojala razdoblja kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene, stoga je tužitelj plaćao manje „tzv. negativne razlike“. U tom smislu ističe i prigovor radi prebijanja u odnosu na iznos negativnih razlika, a koji iznos će tuženik specificirati nakon eventualnog provođenja financijskog vještačenja.

2.11. U odnosu na zakonske zatezne kamate tuženik navodi da se tuženika ne može smatrati temeljem odredbi čl. 1115. ZOO/05 kao nepoštenog stjecatelja, te se poziva na stav izražen u presudi Općinskog suda u Splitu posl. br. P- 1798/19 od 23. travnja 2021.

2.12. Također, tuženik ističe kako je njegova djelatnost pod kontrolom regulatora a sam regulator nikad nije problematizirao promjenjivu kamatnu stopu niti je postojala zakonska odredba koja bi zabranjivala ugovaranje promjenjive kamatne stope, tuženik se pritom poziva i na stav prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) od 5. ožujka 2004. broj: Su-IV-222/04, kao i na stajalište Vrhovnog suda izraženoj u odlukama posl. br. Rev 2781/2011 od 16. lipnja 2015. i posl. br. Rev-2288/2000 od 28. siječnja 2004.

2.13. Dodatno, tuženik ističe kako je sudska praksa zauzela stav kako se nepoštenje (nesavjesnost) stjecatelja vezuje uz to je li neosnovano osiromašeni zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove prije podnošenja tužbe.

2.14. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da tužitelja obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj u podnesku od 9. svibnja 2024. očitujući se na navode iz odgovora na tužbu ponavlja navode iz tužbe a vezano za svoj status potrošača navodi da je iz dokumentacije priložene spisu vidljivo da tužitelj ima status potrošača te da su neosnovani navodi tuženika da je kreditna sredstva koristio radi povećanja prihoda svog Obrta, poziva se na čl. 2. Ugovora o kreditu gdje je navedeno da je namjena kredita izgradnja obiteljske kuće, pri tom se poziva na sudsku praksu Županijskog suda u Splitu, što je sadržano u odluci tog suda posl. br. Gž-722/2020-2 od 18. svibnja 2020.

4. Tuženik u podnesku od 8. listopada 2024. očitujući se na podnesak tužitelja od 8. svibnja 2024. ponavlja navode iz odgovora na tužbu predlažući da ukoliko se prihvati prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja, da se od vještaka zatraži da u svom izračunu iskaže i negativne razlike, odnosno periode kada je kamatna stopa bila niža od one sukladno kojoj tužitelj traži provođenje vještačenja.

5. Proveden je dokaz uvidom u ugovor o kreditu s lista 7-16, uvidom u zk. izvatke s lista 17-18 spisa, uvidom u otplatni plan s lista 21-27 spisa s pregledom prometa za klijenta s lista 28-39 spisa, uvidom u obavijest o promjeni kamatne stope s lista 40 spisa, uvidom u izvadak iz obrtnog registra s lista 95 i 98 spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Šnajdera, kao i njegovim saslušanjem te saslušanjem tužitelja.

5.1. Odbijen je prijedlog tuženika da se sasluša javni bilježnik Kata Marošević kod koje je ugovor o kreditu solemniziran budući da navedenom javnom bilježniku zasigurno zbog proteka vremena i obima posla nisu poznati detalji solemnizacije Ugovora o kreditu.

6. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom radi čega je presuđeno kao u izreci.

7. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je tužitelj sa Slavonskom bankom d.d. zaključio Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 700.000,00 kn, da je kredit zaključen na rok otplate od 25 godina, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja Ugovora iznosila 6,05%,

8. Nesporno je također među parničnim strankama da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 18. svibnja 2017.

9. Nesporno je nadalje utvrđeno, da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala, te da se u skladu s tim mijenjao i iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi otplaćivati.

10. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu promjene kamatne stope što je sadržano u članku 4., da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je u ovom konkretnom slučaju prednik tuženika tužitelja dovoljno informirao o uvjetima ugovora o kreditu na način da je tužitelj mogao biti u dovoljnoj mjeri upoznat i informiran s rizicima sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, nadalje sporno je da li je nastala neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja te je sporno da li je tužitelj u ugovoru o kreditu potrošač.

11. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP/07 i prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti, niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

12. Iz predmetnog ugovora o kreditu proizilazi da tužiteljevo svojstvo potrošača proizilazi iz čl. 2. Ugovora o kreditu gdje stoji da je namjena kredita izgradnja obiteljske kuće.

13. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu vezano za namjenu ugovora o kreditu navodi da je ugovor sklopio za gradnju obiteljske kuće s obzirom da je sa suprugom u to vrijeme živio u stambenom prostoru svog brata, da mu je novce za kupovinu gradilišta dao otac, a kredit radi kojeg vodi spor je namjenski potrošio u narednih godinu ili dvije na način da je tim sredstvima sagradio kuću za stanovanje svoje obitelji koja je cca 160 m2, te je naknadno nakon sklapanja ugovora o kreditu "prenio" hipoteku na tu kuću a izbrisana je hipoteka na kući njegovog oca koja je upisana temeljem ugovora o kreditu, tako da je radi upisa hipoteke na sagrađenoj kući istu morao uplaniti odnosno legalizirati.

13.1. Što se tiče svog statusa potrošača izjavio je da je cijeli predmetni kredit potrošio na izgradnju obiteljske kuće, učinio je nespornim da je obrtnik od 1995 ili 1996. g., međutim naveo je da je djelatnost obavljao u očevom prostoru za što je imao ugovor o najmu a otprilike 2 godine nakon što se uselio u kuću u koju je utrošio novce iz ugovora o kreditu, naveo je da je na drugoj kat. čestici sagradio halu za svoj obrt, s tim da s obzirom na vremenski odmak ne može sa 100% - nom sigurnošću reći da eventualni manji dio novca od predmetnog kredita nije utrošen za halu, a ukoliko jeste to je zaista neznatan dio od ukupnog iznosa kredita. Naglasio je da je dugo vremena gradio halu, odnosno oko 15 godina, da bi došao tek do faze roh-bau a i sada nije završena te u njoj ne obavlja djelatnost, koju obavlja u tuđem prostoru.

13.2. Na pitanje svog punomoćnika tužitelj je naveo da je je obiteljsku kuću sagradio kreditom na adresi [adresa], a djelatnost obavlja u očevoj hali na adresi [adresa].

13.3. Uvidom u priložene vlasničke listove s lista 17 i 18 sudskog spisa utvrđeno je da je VU **.**.2008. bio vlasnik kuće i dvorišta u mjestu na adresi [adresa], dok je tužitelj također u ožujku 2008. bio vlasnik dvije oranice u [adresa] u [adresa].

13.4. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra s lista 95 sudskog spisa vidljivo je da je tužitelj evidentiran kao obrtnik sa adresom [adresa], u periodu od 19. studeni 1996. do 17. studeni 2008., dok je uvidom u izvadak iz obrtnog registra s lista 98 sudskog spis vidljivo da je tužitelj evidentiran kao obrtnik sa adresom [adresa], u periodu od 1. siječnja 1996. do 18. studeni 1996.

14. S obzirom na sve gore navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi Ugovora o kreditu, kao i iz njegovog iskaza iz kojeg proizilazi da je kredit potrošio na izgradnju obiteljske kuće a ne za svoju obrtničku djelatnost, također u prilog ovakvom zaključku idu i podaci iz izvatka iz obrtnog registra, tako da tužitelj svoju djelatnost ne obavlja na adresi svog prebivališta nego u iznajmljenom prostoru a halu u kojoj namjerava obavljati svoju obrtničku djelatnost gradi već 15 godina i još ju uvijek nije osposobio.

15. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i način promjene kamatne stope, sud je također primijenio odredbe ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 1. srpnja 2008.

16. Prema odredbi čanka 96. stavak 1. ZZP/07, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16.1. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16.2. Nadalje, u odredbi su članka 97. ZZP/07 propisane ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 96. ovoga Zakona, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

16.3. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi članka 98. ZZP/07, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje

16.4. Nadalje, sukladno članku 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

16.5. Odredbom članka 102. stavak 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

17. Nesporno je da je temeljem odredbi obveznog prava dopušteno u ugovorima o kreditu ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, ali je u ovom slučaju sporno da li je sam mehanizam promjene kamatne stope kako je ugovoren dopušten ili ne.

18. Tužitelj vezano za tužbeni zahtjev navodi da kada je odlučio podići kredit za izgradnju obiteljske kuće otišao je jedino u Slavonsku banku jer je odlučio da u toj banci ima račun koji je ranije imao u PBZ-u, razlog za otvaranje računa u Slavonskoj banci je to što je knjigovođa koji obavlja posao za njegov obrt imao je većinu klijenata sa računima u Slavonskoj banci a i kredit je odlučio podići u toj banci iz razloga da "pojednostavi posao".

18.1. Nadalje je naveo da je u Slavonskoj banci u [adresa] rekao da treba kredit od 700.000,00 kn, za par dana su mu javili da može dobiti kredit, radi čega je otišao u banku sa svim potpisnicima ugovora o kreditu, tako da ih je bilo osmero prisutnih kod potpisivanja ugovora. Ne sjeća se zbog proteka vremena da li je iz razgovora sa službenikom u banci shvatio da je kamatna stopa promjenjiva s tim da se sjeća da su pričali o visini kamatne stope, kod javnog bilježnika su se zadržali oko pola sata, koliko se sjeća je da im je javni bilježnik rekao je da je moguće "aktiviranje hipoteke" u slučaju neplaćanja.

18.2. Na pitanje svog punomoćnika tužitelj je naveo da je otišao u banku nakon što mu je javljeno da mu je kredit odobren, a u banci je dobio već pripremljene papire te mu je rečeno da s tim papirima treba otići kod javnog bilježnika.

18.3. Na pitanje punomoćnika tuženika tužitelj je naveo da je pročitao ugovor o kreditu ali se usredotočio na odredbe o upisanoj kamatnoj stopi te je imao povjerenja u pravnu državu, tako da prije potpisivanja ugovora nije tražio u banci nikakva posebna objašnjenja oko neke odredbe ugovora kao i o kamatnoj stopi, ali je s vremenom shvatio da je sklopio nepovoljan kredit jer je znao čuti od nekih ljudi da im se za vrijeme otplate kredita kamata nije mijenjala radi čega su on i supruga u više navrata pisali banci koja im je ne baš brzo odgovorila ali unatoč na njihove upite i molbe banka kamatu nije smanjila.

19. Cijeneći iskaz tužitelja proizilazi da prednik tuženika nije tužitelja dovoljno informirao o uvjetima ugovora o kreditu naročito o rizicima sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom gdje se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom tuženika bez navođenja parametara po kojima se mijenja kamatna stopa odnosno tuženik je dokazao suprotno od onoga što tvrdi, a na njemu je teret dokaza da dokaže da je njegov prednik Slavonska banka d.d. na valjan način informirala tužitelja o svim rizicima sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

19.1. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.

19.2. Ovakvo formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

19.3. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog Ugovora nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 2. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

19.4. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba članka 4. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 96. stavak 1. ZZP/07, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 102. stavak 1. ZZP/07 te navedena odredba nije jasna, lako razumljiva i lako uočljiva (čl. 99. ZZP/07).

20. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja kamate (načinu promjene kamatne stope), to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. ZOO/05, a u svezi s čl. 1111. ZOO-a, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.

22. Radi utvrđenja više plaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem te je dan zadatak da sudski vještak utvrdi da li je tužitelj više platio kod povrata kredita zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotni plan, ukoliko jeste da iskaže više plaćeni iznos kroz svaki mjesec te da se očituje da li je bilo perioda u kojima je tužitelj manje plaćao zbog toga što je kamatna stopa u vrijeme dospijeća pojedine rate bila manja u odnosu na kamatnu stopu navedenu u ugovoru o kreditu i prvotnom otplatnom planu.

23. Sudski vještak knjigovodstvene struke Ivan Šnajder u nalazu i mišljenju od 21. siječnja 2025. navodi da analizirajući cijelo vrijeme korištenja i otplate kredita, nalazi da nema slučajeva kada je tužitelj plaćao manje nego što bi platio da nije bilo promjene kamatne stope, iako je u nekim periodima otplate kamatna stopa bila niža nego prvotno ugovorena, visina anuiteta nije bila manja nego što je prvotno ugovoreni anuitet, što pojašnjava navodeći da je kod svakog povećanja visine kamatne stope tuženik izračunavao novu visinu anuiteta (i plana otplate) te se u novoizračunanim anuitetima otplaćivalo više kamata a manje glavnice nego po prethodnom planu otplate, što znači da se glavnica sporije otplaćivala te se kod novog izračuna visine anuiteta računala na veći iznos glavnice nego kakav bi bio po prvotnom planu otplate, dakle, kod svakog povećanja kamatne stope udio otplate glavnice u anuitetu bio je sve manji a udio kamata sve veći, tako da se dugovanje po glavnici sve sporije smanjivalo, što je rezultiralo time da kada se visina kamatne stope smanjila ispod visine prvotno ugovorene kamatne stope, visina novoizračunanog anuiteta nije bila manja od prvotno ugovorenog anuiteta, jer se ista primjenjivala na veću glavnicu nego što bi na navedeni datum iznosio ostatak duga po kreditu prema prvotno ugovorenim uvjetima.

23.1. Sudski vještak je potom napomenuo da je tuženik u više navrata obračunavao i zateznu kamatu na zakašnjenje plaćanja, koju je i naplatio, ali navodi da to ne utječe na ovaj izračun razlike u uplatama vršenim od strane tužitelja, budući da je vještak u izračun uzeo samo uplate koje su se odnosile na dugovanje po anuitetima.

23.2. Sudski vještak je utvrdio da je tijekom otplate kredita tuženik u sedam navrata mijenjao prvotno ugovorenu kamatnu stopu odnosno navodi da je od 30. travnja 2008. do kraja studenog 2008. kamatna stopa bila 6,05%, od 1. prosinca 2008. kamatna stopa bila 7,25 %, od 1. srpnja 2014. kamatna stopa bila 6,75 %, od 1. siječnja 2015. kamatna stopa bila 6,50 %, od 1. srpnja 2015. kamatna stopa bila 6,00 %, od 1. srpnja 2016. kamatna stopa bila 6,05 %, od 1. srpnja 2016. kamatna stopa bila 5,95 % i od 1. siječnja 2017. kamatna stopa bila 5,80 %.

23.3. Nadalje sudski vještak knjigovodstvene struke navodi da je zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj više platio iznos od 6.765,43 EUR (50.974,75 HRK), te je iskazao više plaćeni iznos kroz svaki mjesec i naveo da je tužitelj 18. svibnja 2017. prijevremeno otplatio kredit.

24. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te sukladno nalazu i mišljenju uskladio je tužbeni zahtjev, tako da predlaže sudu da obveže tuženika da tužitelju isplati iznos od 6.765,43 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dana dospijeća do isplate.

25. Tuženik u podnesku od 12. veljače 2025. navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva ističući da je preinaka nedopuštena temeljem čl. 299. st. 2. ZPP-a, smatrajući da je tužitelj i prije podnošenja tužbe imao sve parametre prema kojima je mogao postaviti i precizno odrediti tužbeni zahtjev jer je tuženik podatke tužitelju uredno dostavljao, tako da se financijsko vještačenje kojim je, tijekom glavne rasprave, utvrđen iznos preplate kredita ne može smatrati okolnošću koja opravdava preinaku tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, de se poziva na pravni stav izražen u presudi Županijskog suda u Vukovaru Gž – 512/2020 – 2 od 24. svibnja 2021. i u odluci Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-1483/2018-2 od 13. svibnja 2020. U svezi sa navedenim ističe i da je preinačeni dio tužbenog zahtjeva u zastari te se poziva na sudsku praksu izraženu u presudi Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-97/2021 od 15. studenoga 2021. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revx-848/2014 od 24. veljače 2015.

26. Nadalje u podnesku od 12. veljače 2025. tuženik se očitovao na provedeno vještačenje navodeći da osporava izračun vještaka te iznosi pravne prigovore na izračun zato što izračun polazi od pogrešne pretpostavke i pogrešno postavljenog zadatka vještaku, navodeći da je nalaz je izrađen polazeći od pretpostavke da se razlika između stvarnih uplata i uplata koje su trebale biti uplaćene u skladu s tečajem na dan isplate kredita treba utvrditi s polaznom pretpostavkom da je tužitelju plasiran kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom.

26.1. Vezano za gore navedeno tuženik navodi da čak i u slučaju da su pojedine ugovorne odredbe ništetne, takve bi odredbe trebale biti zamijenjene odredbama kojima se održava pravična ravnoteža među ugovornim stranama, a utvrđivanjem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti tužitelj bi ostvario puno povoljnije uvjete kreditiranja u odnosu na komercijalne uvjete koje je mogao ostvariti pri sklapanju Ugovora o kreditu.

26.2. S obzirom na gore navedeno tuženik predlaže da se vještačenje nadopuni na način da se vještaku postavi zadatak da nalaz i mišljenje izradi na način da primjeni uvjete po pitanju visine kamatne stope na kunske kredita u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a ne da se primjeni kamatna stopa koja je navedena u ugovoru o kreditu.

26.3. Tuženik i nadalje navodi da treba uzeti u obzir i tzv. negativne razlike radi prigovora radi prebijanja navodeći da je u tom pravcu i sudska praksa zauzela stav kao npr. Županijski sud u Slavonskom brodu, Stalna služba u Požegi u presudi posl. br. Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021. kao i Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br. Gž-716/2021-2 od 15. lipnja 2021., u presudi posl. br. Gž-242/2022-2 od 26. svibnja 2022. i u presudi posl. br. Gž-476/2020-2 od 29. travnja 2021., te Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu u presudi posl. br. P-906/2019-30 od 11. veljače 2022., kao i Županijski sud u Zadru u presudi posl. br. Gž 832/2021-2 od 15. rujna 2021.

27. Tužitelj u podnesku od 17. veljače 2025. očitujući se na navode iz podneska tuženika od 12. veljače 2025. navodi da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 2,. i čl. 191. st. - 2. ZPP-a, budući da tužitelj nije osoba koja posjeduje stručno znanje kojim bi mogao utvrditi koliko je postupanjem tuženika oštećen u predmetnom postupku.

27.1. Vezano za eventualno postojanje tzv. negativne razlike zbog niže rate kredita nastale uslijed smanjenja kamatne stope tužitelj ističe da je tuženik imao pravna sredstva na raspolaganju te je svojim zahtjevima mogao tražiti od tužitelja naknadu potplaćenih iznosa na ime plaćene rate/anuiteta. Međutim tuženik nije u predmetnom postupku podnio protutužbu niti postavio prigovor radi prebijanja. Nadalje tužitelj u odnosu na potplaćene iznose koje bi tuženik eventualno potraživao ističe prigovor zastare s obzirom da se radi o tražbinama koje su dospjele prije više od 5 godina.

28. Nesporno je da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 27. siječnja 2025. nakon provođenja dokaza knjigovodstveno – financijskim vještačenjem izvršio preinaku tužbe na način da umjesto iznosa od 5.519,52 eura potražuje iznos od 6.765,43 eura, kojoj preinaci se tuženik usprotivio.

29. S obzirom na gore navedeno proizilazi da je tužitelj u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – u daljem tekstu ZPP) izvršio preinaku tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva za isplatu koju preinaku je unatoč protivljenju tuženika sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 3 ZPP-a uz napomenu da je tek s provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja utvrđen preplaćeni iznos, radi čega je riješeno kao u izreci rješenja.

30. Sudski vještak Ivan Šnajder, prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu navodi da je pripremajući se za raspravu primijetio da je omaškom u toč. 5. nalaza i mišljenja propustio navesti pojedinačni iznos od 2. ožujka 2013. u iznosu od 69,43 eura, a što je tužitelj primijetio s obzirom da je uz nalaz dostavio i podatke s lista 198-200 spisa, u kojima je prikazao pojedinu razliku kroz svaki mjesec, gdje su pojedinačno prikazani tzv. više plaćeni iznosi u odnosu na prvotni otplatni plan gdje je naveo i iznos od 69,43 eura od 2. ožujka 2013., tako da ukupni iznos ostaje neizmijenjen.

30.1. Na pitanje suca sudski vještak je naveo da je kod izračuna cijenio i period od 1. srpnja 2015. odnosno periode kada je kamatna stopa bila manja od 6,05% (što je kamatna stopa iz ugovora o kreditu), ali unatoč tome nije utvrdio tzv. negativne razlike što navodi da je objasnio na stranici 3. nalaza i mišljenja, tako da je nalaz i mišljenje sačinio na način da je visinu duga utvrđivao po kamatnoj stopi od 6,05 % kroz cijelo vrijeme trajanja ugovora prema nalogu iz rješenje o provođenju dokaza vještačenjem.

30.2. Na pitanje tuženika kojim je zatražio očitovanje od vještaka da li je izračunao negativne razlike u odnosu na kamate, u kojem izračunu nije uzimao u obzir moguće poraste anuiteta ili glavnice, sudski vještak je odgovorio da je u nalazu i mišljenju razliku u uplatama vršenim od strane tužitelja s osnova promjene kamatne stope izračunao usporedbom novog izračunatog anuiteta kod svake promjene kamatne stope sa anuitetom iz početnog otplatnog plana. Primjera radi sudski vještak je naveo da je po otplatnom planu koji je predan uz ugovor o kreditu anuitet iznosio 4.531,53 kn, a najniži novo izračunati anuitet (kod najniže kamatne stope) iznosio je 4.542,56 kn.

31. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti budući da je sudski vještak na stručan i jasan način u skladu sa uputom suda sačinio nalaz i mišljenje te otklonio kao neosnovane primjedbe tuženika

31.1. Stav je suda da s obzirom na ništetnost odredbi o ugovaranju promjenjive kamatne stope i načinu njezine promjene ima se primijeniti unatoč ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, kamatna stopa koja je jedina bila poznata tužitelju kod sklapanja ugovora o kreditu, a to je kamatna stopa navedena u ugovoru o kreditu, a sve iz razloga nedovoljne informiranosti tužitelja od strane tuženika o mehanizmima promjene kamatne stope što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, što je mogao biti razlog da se tužitelj zbog "nepovoljnih uvjeta" odlučio se na prijevremenu otplatu kredita.

32. Predmetno potraživanje nije u zastari uključujući i povećani dio tužbenog zahtjeva temeljem odredbe čl. 225. ZOO/05, s obzirom na usvojeno pravno stajalište Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2021. prema kojem zastara za restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u svakoj pojedinačnoj građanskoj parnici počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što znači da u ovom konkretnom slučaju u kojem je nepravomoćnom presudom utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije nastupila zastara potraživanja tužitelja iz tužbe podnesene 6. ožujka 2024. (stav izražen u Presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 5 Gž- 1900/2021-2 od 6. srpnja 2021.).

33. Što se tiče tuženikovog prigovora radi prijeboja nesporno je da sudski vještak nije utvrdio tzv. negativnu razliku te da tuženik kao dužnik u smislu odredbe čl. 56. ZOO/05 nema tražbinu prema vjerovniku, radi čega je o ovom prigovoru odlučeno temeljem odredbe čl. 56. ZOO/05 uz primjenu čl. 338. st. 3. ZPP-a.

34. Radi gore navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude te je tuženik sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO/05 obvezan tužitelju vratiti zatraženi novčani iznos od 6.765,43 eura s naslova preplate zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su zatražene od uskrate odnosno plaćanja koje je izvršio tužitelj te je kamata određena sukladno Uredbi o visini stope zateznih kamata (NN 72/02 i 153/04) i prema odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, dok je tijek zakonskih zateznih kamata koji je gore naveden određen sukladno odredbi čl. 1115. st. 1. ZOO/05, budući se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

35. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a.

35.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljem tekstu Tarifa), tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 24. listopada 2024. i 10. travnja 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište. Nadalje tužitelju je priznat trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude za što mu se temeljem Tbr. 9. toč. 3. Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova.

35.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava tri obrazložena podneska i to od 9. svibnja 2024., 27. siječnja 2025. i 17. veljače 2025. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak, što sve ukupno s osnova troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosi 650 bodova ili 1.625,00 eura sa uključenim PDV-om.

35.3. Nadalje, tužitelju je priznat trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 50,83 eura, što ukupno daje parnični trošak u iznosu od 1.875,83 eura.

36. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeno parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je tužitelj postavio zahtjev za naknadom ovog troška, dok tuženik takav zahtjev nije postavio.

U Županji, 13. lipnja 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Odvjetničko društvo Hećimović i partneri d.o.o., Slavonski Brod,

2. Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu,