REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-104/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja EL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Mađarić&Lui, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Alena Đapića, odvjetnika u Splitu, te punomoćnika tuženika Tadijane Čulav, odvjetnice u OD Mađarić&Lui, na ročištu za objavu dana 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 418-50-3886754 od 22. siječnja 2007.g. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 19.170,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br. 418-50-3886754 od 22. siječnja 2007.g. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 2.764,11 eura sa zateznom kamatom koja teče:

1.63 eura od 11.03.2008.

10.46 eura od 10.10.2008.

1.21 eura od 10.11.2008.

12.96 eura od 01.01.2009.

14.77 eura od 16.01.2009.

15.59 eura od 13.02.2009.

13.65 eura od 12.03.2009.

14.09 eura od 10.04.2009.

10.57 eura od 11.05.2009.

7.98 eura od 10.06.2009.

8.67 eura od 13.07.2009.

10.03 eura od 11.08.2009.

9.91 eura od 10.09.2009.

8.53 eura od 09.10.2009.

11.13 eura od 10.11.2009.

13.20 eura od 10.12.2009.

16.16 eura od 17.01.2010.

15.48 eura od 11.02.2010.

19.50 eura od 11.03.2010.

18.74 eura od 09.04.2010.

20.22 eura od 10.05.2010.

33.07 eura od 10.06.2010.

30.42 eura od 09.07.2010.

38.51 eura od 10.08.2010.

35.71 eura od 10.09.2010.

31.22 eura od 12.10.2010.

40.70 eura od 10.11.2010.

52.75 eura od 10.12.2010.

44.22 eura od 10.01.2011.

47.21 eura od 10.02.2011.

43.40 eura od 13.04.2011.

44.09 eura od 10.05.2011.

60.24 eura od 10.06.2011.

61.82 eura od 11.07.2011.

75.08 eura od 10.08.2011.

68.17 eura od 09.09.2011.

60.60 eura od 11.10.2011.

59.26 eura od 10.11.2011.

58.69 eura od 12.12.2011.

62.26 eura od 10.01.2012.

65.38 eura od 10.02.2012.

65.80 eura od 09.03.2012.

63.64 eura od 10.04.2012.

65.10 eura od 10.05.2012.

66.10 eura od 12.06.2012.

64.42 eura od 10.07.2012.

64.86 eura od 06.08.2012.

63.60 eura od 10.09.2012.

60.89 eura od 10.10.2012.

63.78 eura od 09.11.2012.

65.17 eura od 07.12.2012.

64.20 eura od 09.01.2013.

57.85 eura od 08.02.2013.

63.38 eura od 11.03.2013.

63.78 eura od 10.04.2013.

61.96 eura od 10.05.2013.

56.31 eura od 10.06.2013.

56.16 eura od 10.07.2013.

57.55 eura od 12.08.2013.

59.78 eura od 11.09.2013.

62.87 eura od 10.10.2013.

62.80 eura od 12.11.2013.

62.40 eura od 13.12.2013.

63.68 eura od 13.12.2013.

60.75 eura od 09.01.2014.

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 30. prosinca 2023. u visini stope zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 22,56 eura.

V Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.087,10 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu 10. siječnja 2023. tužitelj navodi da je sa tuženikom dana 22. siječnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 418-50-3886754, temeljem kojeg ugovora je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 19.170,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate. Tuženik da je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 7. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,20% godišnje ugovorivši u istom članku kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („u skladu s odlukom o kamatama“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik da je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Slijedom navedenoga predlaže donošenje presude kojim će se takve odredbe ugovora utvrditi ništetnim uz nalaganje tuženiku isplate više uplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe ugovora o valuti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare, osporio je visinu tužbenog zahtjeva te se protivio pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove. Naveo je kako nije sporno da su stranke sklopile predmetni ugovor , ali da je isti sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnbosima koji je lex specialis i regulira ugovore o krediti između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Općim uvjetima, koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja ugovora propisan je način određivanja visine kamatne stope . Tužitelj da nije obrazložio koliko bi prema njegovom mišljenju trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa, a čak i da je takva promjenjiva kamatna stopa ništetna, utuženi iznos bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Također, ističe kako nikada nije zaprimio prigovor tužitelja u pogledu promjenjive kamatne stope. Nadalje, navodi kako tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Ukazuje kako je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Zaključno navodi kako je, s obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno da je tuženik, prilikom sklapanja ugovora, postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: Ugovora o kreditu, obavijesti banke od 20. prosinca 2022., otplatnog plana, prijepisa knjigovodstvene kartice, izračuna tečajnih razliga po kreditu izrađeng od strane Jurice Dobronića, sudskog vještaka za financije i računovodstvo, saslušana je tužiteljica te je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marijanu Joviću. .

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 418-50-3886754, koji je sklopljen između stranaka, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.764,11eura s osnova promjene tečaja valute zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose.

6. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

7. Među parničnim strankama nije sporno da su 22. siječnja 2007. tuženik kao kreditor, i tužitelj kao korisnik kredita sklopili namjenski Ugovor o kreditu broj 418-50- 3886754, kojim je tužena banka odobrila tužitelji kao korisniku iznos kredita od 19.170,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika, rok otplate 84 mjeseca, redovna kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika, a na dan zaključenja ugovora iznosi 5,20 % godišnje, te da je Ugovorom određeno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

8. Sporno u postupku je utvrditi jesu li predmetne odredbe članka 1.,2. i 7. ništetne, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužitelja s osnove razlike zbog promjene tečaja CHF u tijeku otplate kredita.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 dalje: ZZP/03), dok su za razdoblje od 6. kolovoza 2007. mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je kredit podigla u privatne svrhe, za kupnju automobila Citroen C3. Iz auto kuće Ivančić da su je uputili u Raiffesen banku jer su kazali da sa njima surađuju. Prije toga nikad nije bila klijent te banke. Kada je došla u banku, ništa joj nije bilo ponuđeno već joj je podastrt ugovor koji je trebala potpisati bez da joj je išta obrazloženo. Ugovor da je sam pročitala temeljito. Nije imala nikakvih pitanja jer joj se činilo da je ugovor korektan. Na sadržaj Ugovora o kreditu nije mogla utjecati jer je dobila gotov ugovor. Nitko je u poslovnici nije upozorio na rizike kredita u valuti CHF. Nitko je nije upozorio na rizike dizanja kredita s promjenjivom kamatnom stopom koja je promjenjiva sukladno odluci banke, a nisu joj objasnili ni na koji će se način mijenjati kamatna stopa. Još je kazala kako tu nije bilo nikakve priče već samo papir koji je trebala potpisati. U to vrijeme bio joj je jasan pojam valutne klauzule i poznat pojam promjenjive kamatne stope. Automobil koji je kupila sredstvima kredita 10.1. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li utužene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne ili ne.

11. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

12. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

13. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

14. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

17. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

18. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 81.stavka 4. ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81.stavak 1. i članak 82. alineja 11. u vezi s člankom 87.stavkom 1. ZZP/07), a jednako tako tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

19. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

20.1. Pozivajući se na gore navedeno pravno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. (ovo glede valute), kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, te da je dok je tužba u ovom predmetu podnesena 10. siječnja 2023. to je jasno da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

21. Slijedom navedenog tužiteljica se ispravno pozvala na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

22. Stoga ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, kao i odredbe vezane za promjenjivost kamatne stope, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli kao i promjenjivost kamatne stope sud utvrdio ništavim pojedine odredbe predmetnog Ugovora, a što je sud izrekom ove presude u točki I. i II. izreke.

23. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u članku 1., 2. i 7. Ugovora valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

24. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje koje je izradio stalni sudski vještak za financije Marijan Jović.

25. Nakon provedenog financijskog vještačenja, stalni sudski vještak za financije Marijan Jović iznio je sudu i strankama svoj nalaz i mišljenje u kojem je istaknuo da je na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u svojoj tablici priloženoj u nalazu i mišljenju, iskazao razlike anuiteta, ugovornih kamata, te razlike tečaja po osnovi promjena CHF za razdoblje otplate kredita. Tako je dao svoje mišljenje prema kojem je tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu važeći na dan korištenja kredita u ukupnom iznosu 2.764,11 Eur.

25.1. Stranke nisu imale prigovora na sačinjeni nalaz i mišljenje, a sud ga je u cijelosti prihvatio s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

26. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO.

27. Podneskom od 27. ožujka 2025. tužitelj je, sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 2.764,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana uplate svakog pojedinačnog iznosa, umjesto prvotno zatraženih 2.786,67 eura, dakle povlači tužbu za iznos od 22,56 eura

27.1. Tuženik se u podnesku od 14. svibnja 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

27.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU-IV- 16/2021-8 od 26. travnja 2021. 2. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.

27.3. Slijedom svega navedenoga, te s obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP.

29. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

30. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife),

- sastav podneska od 20. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 24. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 tarife)

- sastav podnesak od 26. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife)

- sastav podnesak od 27. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife)

- sastav podnesak od 15. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 tarife)

- zastupanje na ročištu od 21. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 tarife)

- pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife)

30.1. Tako obračunati trošak u iznosu od 1.350,00 eura valjalo je uvećati za zatraženi PDV od 25%, čime se dolazi do iznosa od 1.687,50 eura.

30.2. Nadalje, tužitelju je valjalo obistiniti i trošak uplaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 399,60 eura.

31. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak izrade privatnog nalaza i mišljena, kao niti sastava podneska od 12. svibnja 2025. kojim tužitelj sudu dostavlja račun i sudsku praksu, ovo jer sud smatra kako isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Naime, visina tužbenog zahtjeva utvrđena je vještačenjem provedenim u postupku, a sukladno istom je tužitelj i uredio svoj tužbeni zahtjev. Navodi tužitelja da bi izrada privatnog nalaza i mišljenja bila potrebna jer je sukladno odredbi članka 186. st. 1. ZPP-a dužan u tužbi postaviti određen tužbeni zahtjev ne opravdavaju izradu privatnog nalaza i mišljenja prije podnošenja tužbe, ovo jer "određen tužbeni zahtjev" nije istoznačnica "određenom/preciziranom tužbenom zahtjevu". Naime, tužbeni zahtjev je određen i kada postoje parametri temeljem kojih se on, kasnije u postupku može precizirati i točno odrediti, ovo osobito uzimajući u da odredba članka 186. st. 1. ZPP- a ne derogira odredbu članka 190. st. 2. ZPP-a te pravno shvaćanje prihvaćeno na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu 26. studenoga 2021. prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

32. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.087,10 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je i zatraženo u tužbenom zahtjevu.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V izreke.

U Splitu, 13. lipnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis