Poslovni broj: Povrv-2275/2023-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista GS, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika GSL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. svibnja 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja TS, odvjetničke vježbenice i tuženika osobno, dana 13. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Rakitničan iz Zagreba, Samoborska cesta 344, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-81/2023 od 22. ožujka 2023. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.126,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.358,30 EUR od 17.05.2022. godine do isplate,

- na iznos od 182,25 EUR od 16.06.2022. godine do isplate,

- na iznos od 182,69 EUR od 16.07.2022. godine do isplate,

- na iznos od 180,77 EUR od 17.08.2022. godine do isplate,

- na iznos od 154,51 EUR od 16.09.2022. godine do isplate,

- na iznos od 77,64 EUR od 15.10.2022. godine do isplate,

- na iznos od 77,64 EUR od 16.11.2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.912,75 EUR od 16.12.2022. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog Dubravke Rakitničan iz Zagreba, Samoborska cesta 344, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-81/2023 od 22. ožujka 2023. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2023. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.736,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tuženika za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 07. veljače 2023.g. kod javnog bilježnika Dubravke Rakitničan ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 4.126,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na određene iznose kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga pa do isplate, kao i isplatu troška ovršnog postupka, slijedom čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-81/2023 dana 22. ožujka 2023.g.

2. Tuženik je protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor navodeći da se ne temelji na vjerodostojnoj ispravi obzirom izvadak iz poslovnih knjiga u stvarnosti nije podobna vjerodostojna isprava već arbitraran obračun, koji se znatno razlikuje od prethodno ispostavljenih računa, kako i zbog proteka roka u kojem se može tražiti ovrha u jednom dijelu spomenute tražbine. Vjerovnik, u ovom spornom ovršnom postupku «AI d.o.o.» je kroz kršenje odredbi međusobno potpisanog ugovora, u dijelu koji govori o prekidu ugovornog odnosa, arbitrarnim postupanjem (odgađajući prekid istog, što namjerno, što zbog aljkavosti) ili uzročno-posljedičnim krajnje neurednim vođenjem knjigovodstva doveo vlastitom krivnjom do neplaćanja ispostavljenih računa, jer je rezultat u sveukupnosti bio nerealno velik račun, te obzirom da iz niže priložene komunikacije putem e-mailova jasno proizlazi da isprava osnovu koje je pokrenuta ovrha uopće ne može biti vjerodostojna isprava, jer se ne temelji na vjerodostojnom ispisu iz poslovnih knjiga, već predstavlja arbitrarno izračunate fiktivne iznose suma summarum, bez objašnjenja, koji nemaju nikakve veze sa stvarno izdanim računima od strane vjerovnika te je dakle potpuno razvidno da se iznosi navedeni u «vjerodostojnoj ispravi» znatno razlikuju od onih na izdanim računima iz istog razdoblja. Napominje da je iz e-komunikacije je razvidno da prekid ugovorne obveze nije proveden na vrijeme i da je to razdoblje svejedno obračunato te je on na kraju i znatno oštećen. On se zbog navedenog žalio i povjerenstvu, no isto je odbilo detaljno razmotriti slučaj, arbitrarno odbijaju i prigovor nakon proteka punih 15 dana od dana podnošenja prigovora (maksimalni zakonski rok za odgovor). Tada je sporna fiktivna tražbina predana Prima Solventu d.o.o. na postupanje, kako bi se vjerojatno time produžio rok zastare, no, očito nije sačinjen nikakav ugovor o prodaji ili prijenosu sporne tražbine između Prima Solventa d.o.o. i A1 d.o.o. jer je ista nedugo potom predana od strane tužitelja putem odvjetničkog ureda Ermine Abdić Klisović na ovršni postupak. Po dobivenoj obavijesti od navedenog odvjetničkog ureda i od javnog bilježnika o dospjeloj, a ne podmirenoj tražbini, on je kontaktirao ste radi dogovora oko podmirenja realnog iznosa tražbine, ali su ga uputili na vjerovnika. Vjerovnik niti tada nije želio preispitati osnovanost i istinitost sadržaja «vjerodostojne isprave na osnovu koje su podnijeli zahtjev za ovrhom, te su ga uputili upravo nazad na ured odvjetnika i javnog bilježnika, a ured odvjetnika mu je potom dostavio spornu vjerodostojnu ispravu sa tim fiktivnim iznosima, napomenuvši da oni nemaju detaljan pregled obračuna i ako to smatra spornim, po dobivenom rješenju od strane javnog bilježnika, podnese u zakonskom roku prigovor i riješi to putem suda. Kako je iz svega iznesenog razvidno da iz A1 d.o.o. ustrajno izbjegava razmotriti vjerodostojnost sadržaja isprave, koju su dostavili putem punomoćnika na postupanje, moli sud da uvaži prigovor i kroz parnični postupak riješi spor, kako bi došlo do dogovora oko plaćanja barem nespornog dijela tražbine, obzirom trenutno nije moguće utvrditi o kojem se iznosu točno radi zbog nesuradnje samog vjerovnika.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.:Povrv- 2275/2023 od 01.09.2023.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-81/2023 od 22. ožujka 2023.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe da je između stranaka zasnovano više ugovornih odnosa za različite pretplatničke brojeve uz koje je ostvario pravo na popuste na određene proizvode i telekomunikacijske usluge, te su ugovori raskinuti krivnjom pretplatnika, odnosno na njegov zahtjev prije isteka obveznog trajanja ugovora, slijedom čega je tužitelj obračunao naknadu u visini popusta na proizvode i usluge, te naknadu u visini preostalih mjesečnih naknada do isteka obveznog trajanja ugovora, te je tuženiku fakturirao za tuženika povoljniji iznos za svaki ugovorni odnos. Ističe da je tuženik u manjku dokaza da je ranije od 10.10.2022. godine podnio zahtjev za raskidom ugovornog odnosa sukladno Općim uvjetima poslovanja, ustraje na neutemeljenim navodima i iskretanju tužiteljevog podneska i odluka službe za korisnike i Povjerenstva za reklamacije potrošača, a tuženik nakon zaprimanja odluke Povjerenstva nije pokrenuo postupak pred HAKOM-om, a s kojim pravom je upoznat u odluci Povjerenstva od 29.12.2022. godine. Napominje sa tuženik nije priložio niti jedan dokaz da je zatražio raskid ugovornog odnosa prije 10.10.2022. godine, a koji je raskid 19.10.2022. upućen na obradu te je raskid realiziran 11.11.2022. godine, te također nije ničime dokazao da je u lipnju 2022. godine zatražio raskid ugovora niti da bi po nekoj osnovi u tom razdoblju ostvarivao pravo na raskid ugovora bez naknade za prijevremeni raskid, odnosno da je tužitelj u nekom od mailova tuženiku komunicirao pravo na raskid ugovora bez naknade. Ističe da je tužitelj sukladno Općim uvjetima privremeno isključio linije radi neplaćanja računa i to za pretplatnički broj [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] dana 19.7.2022. godine, te su linije 22.8.2022. godine privremeno ograničene te je tužitelj sukladno Općim uvjetima dana 26.9.2022. godine uputio tuženiku obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa uz rok da ako do dana 11.10.2022. godine ne izvrši uplatu dospjelih, a neplaćenih računa, da će tužitelj raskinuti ugovorni odnos. Navodi da je tuženik dana 10.10.2022. godine podnio zahtjev za raskidom pretplatničkog odnosa, a koji je nakon obračuna naknade za prijevremeni raskid, realiziran dana 11.11.2022.g. te napominje da tužitelj na računima za listopad i za studeni nije obračunao naknadu iznosa mjesečnih ugovorenih tarifa, stoga za tuženika nije nastala nikakva šteta u odnosu na to da je realizacija raskida ugovornog odnosa kasnila. U odnosu na iznos naknade za prijevremeni raskid, niti u jednoj od tri naknade tuženik nije oštećen u smislu u kojem navodi, odnosno da bi iznos preostalih mjesečnih naknada bio povoljniji u odnosu na popust na proizvode i usluge ako bi ugovorni odnos bio raskinut u listopadu, a ne u studenom te je u sva tri slučaja obračuna naknade, tužitelj obračunao vidno povoljniju naknadu za tuženika koja se ne bi razlikovala niti da je ugovor raskinut u listopadu.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka smatra da je tužitelj prekludiran u podnošenju podneska od 18.10.2023.g. kojim obrazlaže osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer je isti podnijet po proteku zakonskog roka te dostavlja korespondenciju za koju smatra da dokazuje njegove tvrdnje da je pokušao raskinuti ugovor putem e- maila i prije listopada 2022., istaknuvši da nije točan navod tužitelja iz e-maila od 14.11.2022. da je storniran iznos računa od 585,00 kuna + PDV radi kašnjenja usvajanja njegovog zahtjeva za raskid, budući je tužitelj prvo stornirao taj iznos, no onda ga je opet pokušao naplatiti u sljedećem računu, odnosno obračunao tu stavku.

6. Tuženik nastavno podneskom od 14.10.2024.g. navodi da je on po telefonskom razgovoru sa službom za korisnike, dana 22.11.2021. godine, uputio po njihovom savjetu A1 zahtjev za potvrdu e-mail adrese za komunikaciju prilažući obostranu kopiju osobne iskaznice, kako bi mogao službeno dobiti izračun procijene dugovanja u slučaju raskida pretplatničkog odnosa sa A1 jer mu je namjera bila raskinuti pretplatnički odnos te je dana 29.11.2021. godine navedena e-mail adresa prihvaćena za službenu komunikaciju između njega i tužitelja. On je u međuvremenu zbog drugih obveza zanemario na neko vrijeme postupak prekida pretplatničkog odnosa i isto postupanje odgodio za kasnije. On je dana 18.02.2022.zatražio i od Telemacha i od A1 ponovno procjenu dugovanja u slučaju raskida pretplatničkog odnosa telefonskim putem, a obzirom na iznos koji bi bio dužan platiti, ponovno je odgodio prekid pretplatničkog odnosa. Navodi da je dana 30.03.2022. godine na prodajnom mjestu zatražio raskid pretplatničkih odnosa za sve telefonske linije za koje ima sklopljene ugovore, no, to prema riječima djelatnika na prodajnom mjestu navodno nije bilo moguće tehnički provesti zbog neplaćenog računa, kao i zbog nedavnog produljenja pretplatničkih odnosa, a on je tada za telefonske linije ([broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona]) ipak uspio nakon dužeg pregovaranja prebaciti sa <«privatnog korisnika» (njega) na račun poslovnog korisnika (tvrtke), no, za druge telefonske linije to tada navodno nije bilo moguće ostvariti te mu je predloženo da pričeka sa time. On je zaista i pričekao sa ostale tri telefonske linije do 6. mjeseca iste godine, kada je bilo javno ponuđeno da pretplatnici koji se ne slažu sa poskupljenjem usluga slobodno besplatno (bez penala) raskinu pretplatnike ugovore sa telekomima. On je tada pokušao ponovno na prodajnom mjestu raskinuti ugovore za te ostale sporne tri telefonske linije, no isto je ponovno bilo odbijeno od strane prodajnog mjesta A1, dok je isto bilo, za razliku od njih, odmah odobreno od strane drugog operatera Telemacha, sa kojim nije imao takvih problema. Kako to nije mogao učiniti na prodajnom mjestu, nazvao je službu za korisnike koja ga je uputila da to učini putem e-maila, što je i učinio te on sad shvaća zašto je došlo do nesporazuma, budući je utvrdio da je umjesto na e- mail: [adresa elektroničke pošte] omaškom zahtjev za raskid pretplatničkog odnosa uputio na e- mail: [adresa elektroničke pošte], a on navedeno nije primijetio iz razloga jer je zahtjev poslan dana 20.06.2022. godine, a Mail Delivery Subsystem» je nakon multiplih pokušaja slanja sadržaja tek 23.06.2022. godine dostavio poruku da adresa nije pronađena (koji e-mail je detaljnom pretragom našao tek sada). Prema njemu ispada da je on čekao da mu se odobri prekid i tako čekajući uopće nije provjeravao poruku greške o isporuci maila, no to po njemu uopće ne abolira prodajno mjesto A1, koje je bilo dužno provesti raskid ugovora i to bezuvjetno i neovisno o tome jesu li plaćeni svi računi i je li nedavno ugovor bio produljen, no on se za to nije znao izboriti, slijedom čega nakon dužeg čekanja daljnje korespondencije i komunikacije sa korisnikom službom A1 u 10. mjesecu 2022. godine ponovno podnosi zahtjev za prekidom pretplatničkog odnosa, koji je također zakasnio oko mjesec dana zbog, kako navode u e-mailu omaške te mu je to prvo stornirano, a onda ipak naplaćeno u ukupnom iznosu dugovanja. On na kraju napominje da je on 11.09.2024. godine zatražio od A1 informaciju kada im se prvi puta telefonski obratio sa zahtjevom za raskidom pretplatničkog odnosa, da bi oni njemu odgovorili 20.06.2024. godine i da oni više nisu za taj predmet nadležni, namjerno izbjegavaju dostaviti tražene informacije, kako ne bi imao pisani dokaz o tome. Za zaključiti je dakle da je sudski spor nastao iz razloga niza nesretnih okolnosti, te prvenstveno iz razloga što A1 očito nije imao želje, niti volje sporazumno riješiti ovaj problem.

7. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 11 spisa), preslike obavijesti o sklopljenim ugovorima i zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 132-193, 198-200 spisa), obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa (list 194-195 spisa), prijepise utuženih računa (list 201-213, 221-230 spisa), karticu kupca (list 203-205 spisa), mail korespondenciju između stranaka (list 233-239 264-288 spisa) podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Prvotno valja istaknuti da je pogrešan stav tuženika da je tužitelj prekludiran u dokazima iznijetim podneskom od 18.10.2023.g. obzirom da je sud uvidom u rješenje od 01.09.2023.g. nedvojbeno utvrdio da stranke istim rješenjem nisu bile upozorene u smislu odredbe čl. 461.a ZPP-a, odnosno da je tužitelj dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka rješenja od 01.09.2023.g. kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, a imajući u vidu da je ovaj postupak podnošenjem ovršnog prijedloga dana 07.02.2023.g., dok se navedena odredba primjenjuje na postupke pokrenute nakon 22.07.2023.g., no čak i u tom slučaju sud nalazi da tužitelj nije prekludiran obzirom je imenovani zaprimio rješenje od 01.09.2023.g. dana 09.10.2023.g., dok je dana 18.10.2023.g. podnio navedeni podnesak kojim dostavlja dokumentaciju na kojoj temelji tužbeni zahtjev, dakle u roku od 15 dana od dana primitka rješenja od 01.09.2023.g.

9. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sud je utvrdio da tužitelj kao davatelj usluga tereti tuženika po računima za mjesec travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2022.g. u sveukupnom iznosu od 4.126,55 eura, a koji su računi dospijevali na platež određenog dana u mjesecu za prošli mjesec.

10. Uvidom u preslike obavijesti o sklopljenim ugovorima i zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 132-193, 198-200 spisa) sud je nedvojbeno utvrdio ugovorne odnose između stranaka u pogledu korištenja slijedećih telekomunikacijskih usluga:

11. Tarifa Bezbrižna pretplatničkog broja [broj telefona] i kupovine uređaja iPhone 12 64GB crni nastao je tužiteljevim prihvatom tuženikovog zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od dana 19.11.2020.g. i pripadajućeg Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu uz minimalno trajanje 24 mjeseca. Sastavni dio predmetnog ugovora su i Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti). Tim temeljem je tuženik, kao platežno sposobna osoba, odgovoran za obveze proizašle iz navedenog ugovora

12. Tarifa Bezbrižna pretplatničkog broja [broj telefona] i kupovine uređaja iPhone 12 PRO 64GB bijeli nastao je tužiteljevim prihvatom tuženikovog zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od dana 26.7.2021.g. i pripadajućeg Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu uz minimalno trajanje 24 mjeseca. Sastavni dio predmetnog ugovora su i Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti).

13. Tarifa Bezbrižna pretplatničkog broja [broj telefona] i kupovine uređaja iPhone 12 PRO 128GB plavi 5G nastao je tužiteljevim prihvatom tuženikovog zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od dana 27.9.2021.g. i pripadajućeg Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu uz minimalno trajanje 24 mjeseca. Sastavni dio predmetnog ugovora su i Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti).

14. Tarifa Bezbrižna pretplatničkog broja [broj telefona] i kupovine uređaja iPhone 13 128GB crni 5G nastao je tužiteljevim prihvatom tuženikovog zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od dana 30.11.2021.g. i pripadajućeg Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu uz minimalno trajanje 24 mjeseca. Sastavni dio predmetnog ugovora su i Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti).

15. Tarifa Bezbrižna pretplatničkog broja [broj telefona] i kupovine uređaja iPhone 13 128GB plavi 5G nastao je tužiteljevim prihvatom tuženikovog zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od dana 7.12.2021.g. i pripadajućeg Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu uz minimalno trajanje 24 mjeseca. Sastavni dio predmetnog ugovora su i Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti).

16. Tarifa Mala+ pretplatničkog broja [broj telefona] nastao je tužiteljevim prihvatom tuženikovog zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od dana 31.1.2022.g. uz minimalno trajanje 24 mjeseca. Sastavni dio predmetnog ugovora su i Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti).

17. Tarifa Bezbrižna pretplatničkog broja [broj telefona] i kupovine uređaja iPhone 13 128GB starlight 5G nastao je tužiteljevim prihvatom tuženikovog zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od dana 15.2.2022.g. i pripadajućeg Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu uz minimalno trajanje 24 mjeseca (promjene na uslugama). Sastavni dio predmetnog ugovora su i Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti).

18. Tarifa Bezbrižna pretplatničkog broja [broj telefona] i kupovine uređaja iPhone 13 128GB starlight 5G nastao je tužiteljevim prihvatom tuženikovog zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od dana 31.3.2022.g. i pripadajućeg Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu uz minimalno trajanje 24 mjeseca.

19. Sastavni dio predmetnih ugovora su i Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti). Tim temeljem je tuženik, kao platežno sposobna osoba, odgovoran za obveze proizašle iz navedenog ugovora.

20. Kako je iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkih odnosa za sve telefonske priključke razvidno da je na istima jasno naznačena obveza pretplatnika na plaćanje mjesečnih naknada za preostalo razdoblje obveznog trajanja ugovora u slučaju prijevremenog raskida ugovora, a kako među strankama nije niti sporna činjenica zasnivanja ugovornih odnosa za naprijed navedene telekomunikacijske usluge i pretplatničke brojeve, to sud nedvojbeno nalazi i zaključuje da je tuženik bio upoznat s postojanjem obveze na plaćanje iznosa naknade za prijevremeni raskid ugovora, odnosno da je s tužiteljem pregovarao o takvoj odredbi ugovora (a o čemu u spisu prileži kao dokaz e-mail tuženika kojim traži izračun naknade za prijevremeni raskid ugovora).

21. Među strankama nije sporno postojanje ugovornih odnosa po naprijed navedenim priključcima u sklopu predmetnih Tarifnih modela uz minimalno trajanje od 24 mjeseca, već je sporna činjenica raskida navedenih ugovora obzirom tuženik osporava da je on raskinuo ugovore tek u listopadu 2022.g., već je za iste podnio zahtjev za raskid u lipnju 2022.g., a uslijed koje činjenice tuženik smatra da bi dugovanje po prijevremeno raskinutim ugovorima bilo manje, slijedom čega tuženik posljedično osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

22. Sud je stoga izvršio uvid u e-mail korespondenciju stranaka koja prileži spisu, te je uvidom u istu nedvojbeno utvrdio slijedeće činjenice:

- da je dana 22.11.2021.g. tuženik uputio tužitelju zahtjev za potvrdu e-mail adrese za komunikaciju te je dana 29.11.2021. godine navedena e-mail adresa prihvaćena za službenu komunikaciju između njega i tužitelja (list 265-266 spisa)

- da je dana 20.06.2021.g. uputio zahtjev za raskid ugovora na propisanom obrascu tužitelju za priključke broj [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] no isti nije upućen na valjanu mail adresu tužitelja budući je tuženik umjesto na e- mail: [adresa elektroničke pošte] omaškom uputio zahtjev za raskid pretplatničkog odnosa na e- mail: [adresa elektroničke pošte], te je Mail Delivery Subsystem» višestrukih pokušaja slanja sadržaja tek 23.06.2022. godine dostavio poruku tuženiku da adresa nije pronađena (a koju poruku tuženik prema njegovim navodima nije primijetio do ovog postupka), a isto je vidljivo iz mailova koji prileže listu 267-268 spisu.

- da je tuženik u listopadu 2022.g. ponovno podnio zahtjev za prekidom pretplatničkog odnosa za priključke broj [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] te je tužitelj prihvatio njegov zahtjev i raskinuo predmetne ugovore s danom 11.11.2022.g. (list 270-278 spisa)

- da je korisnička služba tužitelja e-mailom obavijestila tuženika dana 14.11.2022.g. da je tuženikov zahtjev za raskidom ugovora kasnio iz tehničkih razloga no da je sada isti realiziran i da su sve usluge raskinute te obzirom da je zahtjev za raskid pokrenut u listopadu 2022.g., račun za listopad 2022.g. za sva tri broja su stornirana u cijelosti u iznosu od 585,00 kn, a u sustavu nije zabilježen nikakav zahtjev za raskid ugovora u 6. mjesecu te da u slučaju nezadovoljstva može izjaviti prigovor povjerenstvu tužitelja (list 114 spisa)

- da je tuženik podnio prigovor povjerenstvu tužitelja dana 14.12.2022.g. nezadovoljan visinom obračunate naknade koju je dužan platiti za prijevremeni raskid ugovora (list 279 spisa) a koja je reklamacija od strane povjerenstva tužitelja odbijena kao neosnovana odlukom od 29.12.2022.g. (list 233-235 spisa).

23. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz korespondencije stranaka, sud je nedvojbeno utvrdio kako je tuženik htio podnijeti zahtjev za raskid ugovora za priključke broj [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] putem maila dana 20.06.2022.g., no kako isti nisu upućeni na valjanu mail adresu tužitelja, navedene zahtjeve za raskidom tužitelj nije nikada zaprimio. Kako je tuženik opet uputio zahtjeve za raskid ugovora putem maila dana 10.10.2022.g., a koji je mail tužitelj uredno zaprimio, to sud nalazi da je tuženik podnio zahtjev za raskidom na valjani način tek u listopadu 2022.g., a koji je raskid od strane tužitelja realiziran dana 11.11.2022.g. uslijed tehničkih smetnji.

24. Predmetna činjenica stoga potvrđuje navod tuženika da je on podnio zahtjeve za raskidom ugovora u lipnju 2022.g. (iako nije bio svjestan da nisu upućeni na valjanu e-mail adresu), a podredno potvrđuje i njegov navod da je raskid htio podnijeti na prodajnom mjestu tužitelja, no da isti nije bilo moguće tehnički provesti zbog neplaćenog računa i zbog nedavnog produljenja pretplatničkih odnosa. prodajno mjesto A1. Kako tuženik smatra da su djelatnici tužitelja bili dužni provesti raskid ugovora na prodajnom mjestu u lipnju 2022.g. bezuvjetno i neovisno o tome jesu li plaćeni svi računi i je li nedavno ugovor bio produljen, to je sud za potrebe postupka primijenio odredbe Općih uvjeta tužitelja koji su bili na snazi u sporno razdoblje.

25. Tako odredba čl. 13.1 Općih uvjeta određuje da krajnji korisnik može raskinuti pretplatnički odnos slanjem obavijesti o raskidu Ugovora poštom, elektroničkim putem, telefaksom ili potpisivanjem zahtjeva za raskid Ugovora na ovlaštenom prodajno-poslovnom mjestu, te putem telefona za one krajnje korisnike koji pretplatnički odnos mogu zasnovati putem telefona. Krajnji korisnik koji podnosi zahtjev u pravilu ga treba potpisati i dostaviti svoje identifikacijske podatke koji obuhvaćaju ime i prezime pretplatnika ili ovlaštene osobe u pravnoj osobi, adresu, OIB, presliku osobnog identifikacijskog dokumenta i podatke o priključku i uslugama za koje podnosi zahtjev. Ako se radi o zahtjevu za raskid ugovora iz članka 5.1.4. i 5.1.5. ovih Općih uvjeta koji se podnosi elektroničkim putem ili zahtjevu koji se podnosi s verificirane adrese elektroničke pošte, on ne mora biti potpisan niti treba biti dostavljena preslika identifikacijskog dokumenta. Ako je zahtjev za raskid podnesen putem telefona, krajnji korisnik mora prilikom telefonskog razgovora navesti svoje identifikacijske podatke koji obuhvaćaju ime i prezime pretplatnika ili ovlaštene osobe u pravnoj osobi, adresu, OIB, broj osobnog identifikacijskog dokumenta i podatke o priključku i uslugama za koje podnosi zahtjev. Osim u slučaju iz čl. 3.7. ovih Općih uvjeta, po zaprimanju pisane obavijesti o raskidu, Ugovor u pokretnoj mreži bit će raskinut u roku od jednog radnog dana, a pretplatnički ugovor u nepokretnoj mreži u roku od pet (5) radnih dana od dana kad je A1 zaprimio izjavu o raskidu pretplatničkog ugovora. U slučaju da je raskid ugovora u nepokretnoj mreži posljedica obrade Jedinstvene izjave, poseban pisani zahtjev za raskid ugovora nije potreban, a raskid može nastupiti prijenosom broja, aktivacijom usluge kod novog operatora ili na zahtjev krajnjeg korisnika. A1 će krajnjeg korisnika obavijestiti o razlozima koji su doveli do raskida i datumu raskida ugovora.

26. Primjenom citirane ugovorne odredbe, sud nalazi da je nepravilan stav tuženika da je njegov zahtjev za raskidom morao biti proveden u prodajnom mjestu tužitelja u lipnju 2022.g., obzirom da citirana ugovorna odredba upućuje samo na to da se zahtjev za raskidom može podnijeti na ovlaštenom prodajno-poslovnom mjestu njegovim potpisivanjem, no isto ne znači da su ga djelatnici tužitelja dužni i provesti. Dakle, prema Općim uvjetima tužitelja, djelatnici tužitelja bi bili dužni zaprimiti tuženikov pisani zahtjev za raskidom ugovora na ovlaštenom prodajnom mjestu, no prema stavu suda, isti ne bi bili u obvezi i provesti takav zahtjev, već isti uputiti nadležnoj službi tužitelja na daljnje postupanje. Kako i tuženik ne tvrdi da je takav pisani zahtjev za raskidom ugovora htio uložiti u poslovnici tužitelja, već tvrdi da su mu djelatnici tužitelja iskazali kako raskid nije moguće provesti iz tehničkih razloga, to sud nalazi da na strani tužitelja, odnosno njegovih djelatnika nema krivnje što je tuženikov zahtjev za raskid tek zaprimljen u listopadu 2022.g.

27. U svezi s time valja navesti da tuženik do okončanja ovog postupka nije dostavio sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a kojim bi potvrdio svoje navode da je htio podnijeti zahtjev za raskid ugovora u lipnju 2022.g. jer su telekomunikacijske tvrtke, između kojih je i tužitelj, javno ponudili da pretplatnici koji se ne slažu sa poskupljenjem usluga slobodno besplatno (bez penala) raskinu pretplatnike ugovore, niti predmetna činjenica ne proizlazi iz stanja spisa, odnosno iz korespondencije stranaka prije postupka utuženja ničim ne proizlazi okolnost da bi se tuženik pozvao na besplatan prijevremeni raskid ugovora (bez penala) prema ponudi tužitelja prilikom podnošenja zahtjeva za raskid. Dapače, upravo suprotno proizlazi iz zahtjeva za raskid od 20.06.2022.g. koji je upućen na pogrešnu mail adresu, a u kojem je tuženik kao razlog raskida naveo nemogućnost plaćanja (list 267 spisa). Slijedom iznijetoga, sud stoga u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključuje i nalazi kako tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o mogućnosti besplatnog raskida ugovora, bez penala, da je njegov zahtjev za raskidom realiziran u lipnju 2022. godine.

28. U odnosu na zahtjev tužitelja na platež naknade za prijevremeni raskid ugovora, valja napomenuti da se u ovom predmetu, a u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, radi o dvostranoobveznom ugovoru te je potpisom predmetnog Ugovora isti u skladu s čl. 336. st. 1. ZOO-a stvorio prava i obveze za obje ugovorne strane, a koji je ugovor raskinut dana 22.10.2021. godine na zahtjev tuženika. Tužitelj se u odnosu na platež prijevremene naknade za raskid ugovora iskazane u utuženim računima poziva na odredbu čl. 14. Općih uvjeta poslovanja tužitelja u kojoj stoji “U slučaju da krajnji korisnik jednostrano raskine ugovor ili ako A1 raskine ugovor krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora (što uključuje i raskid ugovora u slučaju prijenosa broja), krajnji korisnik je obvezan platiti ukupan iznos preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika“. Nadalje, čl. 296. st. 3. ZOO-a jasno navodi da se odredbe čl. 296. st. 1. ZOO-a ne primjenjuju na one odredbe Općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive.

29. Odredbe Općih uvjeta u predmetnom ugovoru potpisanom između tužitelja i tuženika preuzete su iz važećih propisa i to Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08,90/11,133/12 i 80/13), gdje čl. 41. st. 1., 2., 3., 4., i 5. navode: (1) Prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju se njihovim međusobnim ugovorom (u daljnjem tekstu: pretplatnički ugovor).(2) Pretplatnički ugovor i opći uvjeti poslovanja iz članka 42. ovoga Zakona moraju biti pisani jednostavnim jezikom, razumljivim prosječnom korisniku usluga, za razumijevanje kojeg nije potrebno posebno obrazovanje. (3) Operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama članka 42. i 42.a ovoga Zakona. Svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor na temelju objavljenih općih uvjeta poslovanja iz članka 42. i cjenika usluga iz članka 42.a ovoga Zakona. (4) Sastavni dio pretplatničkog ugovora čine opći uvjeti poslovanja, uvjeti korištenja usluga i cjenik usluga za koje se taj ugovor sklapa. Pretplatnički ugovor mora sadržavati odredbe koje su utvrđene posebnim zakonom kojim je uređena zaštita potrošača, te drugim posebnim propisima. Obvezno trajanje pretplatničkog ugovora ne može biti dulje od dvije godine, pri čemu operatori javnih komunikacijskih usluga moraju nuditi i pretplatničke ugovore u trajanju od jedne godine. Ugovori sklopljeni putem sredstava daljinske komunikacije ili elektroničke trgovine, kao i ugovori sklopljeni izvan poslovnih prostora operatora, moraju sadržavati odredbe u skladu s posebnim propisima. (5) Pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona.

30. Nadalje, odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača određuju da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

31. Dakle, sud nalazi da su odredbe čl. 14 u važećim Općim uvjetima, a koji su sastavni dio predmetnog potpisanog Ugovora između tužitelja i tuženika, sukladno čl. 296. st. 3. Zakona o obveznim odnosima i sukladno čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača, preuzete iz važećih pozitivnih propisa Republike Hrvatske, i to čl. 41. st. 5., čl. 42. st. 1. toč. 3., čl. 42. a. st. 3. i čl. 48. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, pa stoga sukladno navedenim zakonskim propisima u ovom predmetu ne mogu se primjenjivati odredbe čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao niti odredbe čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača obzirom je tužitelj prema stavu ovog suda dokazao svoju tvrdnju da je ugovor sklopljen nakon pregovaranja tuženika sa tužiteljem o vrsti i obliku kupljenih usluga.

32. Sukladno čl. 41.st.4. Zakona o elektroničkim komunikacijama, to po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba članka 14. Općih uvjeta nije nepoštena odredba u smislu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12), jer se u konkretnom slučaju o sklapanju ugovora s obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa pregovaralo odnosno tuženik je kao korisnik imao mogućnost sklopiti ugovor s obveznim trajanjem s kraćim ili dužim rokom trajanja ili sklopiti ugovor bez obveznog trajanja, a takvo ugovaranje nije ni uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika, kojem naknada za prijevremeni raskid ugovora predstavlja izjednačavanje pozicije s pozicijom korisnika koji nisu imali ugovoreno obvezno trajanje pretplatničkog odnosa, a koju ne bi ni trebao platiti da nije raskinut ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora odnosno da je uredno ispunjavao svoje ugovorne obveze. (takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa poput odluke Županijskog suda u Puli- Pola, Gž-1006/16-2 od 20.lipnja 2016.)

33. Čak i u slučaju da je citirana ugovorna odredba čl. 14. Općih uvjeta ništetna, sud nalazi potraživanje tužitelja na osnovanim u vidu zahtjeva za naknadu štete i izmaklu dobit uslijed prijevremenog raskida ugovora u smislu odredbe čl. 368 st.1 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08; dalje u tekstu:ZOO) koja određuje da su raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok st. 4 istog članka određuje da svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi. Nadalje, čl. 346 st. 1 istog zakona određuje vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

34. Obzirom na utvrđenje da je tuženik zasnovao ugovorne odnose s tužiteljem po kojima je imenovani u sklopu navedenih ugovora dobio mobitele i SIM kartice i koju opremu tuženik nije vratio tužitelju (niti je dokazao da je istu vratio, a niti se je pozvao na predmetnu činjenicu), te obzirom na činjenicu da je tuženik za vrijeme trajanja ugovornih odnosa koristio pakete s različitom tarifnim modelima "Bezbrižna“ i „Mala +“, slijedom čega je imenovani koristio telekomunikacijske usluge po povoljnijoj cijeni, nego bi iste iznosile u slučaju zasnivanja ugovornog odnosa bez obveznog trajanja, dok je tužitelj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa pružao sve telekomunikacijske usluge na koje se obvezao ugovorom, to je sud utvrdio da tužitelj u cijelosti ostvaruje pravo na naknadu štete i izmakle dobiti po utuženim računima u smislu čl. 368 i 346 ZOO-a, a koja je obična šteta i izmakla korist razvidna ujedno iz obračuna naknade za prijevremeni raskid ugovora koje prileže spisu.

35. Sud stoga temeljem stanja spisa utvrđuje da je tuženik u konkretnom slučaju kupio mobilni uređaj iPhone 13 128GB starlight 5G za pretplatnički broj [broj telefona] po cijeni od 668,79 EUR (5039,00 kn) iako je maloprodajna cijena predmetnog uređaja na dan sklapanja ugovora u iznosila 1.008,56 EUR (7599,00 kn). Razlika između ta dva iznosa jest upravo iznos od 339,77 EUR (2560,00 kn) koji se odnosi na popust ostvaren kupnjom uređaja, slijedom čega je razvidno da uslijed prijevremeno raskinutog ugovora tužitelj trpi štetu u iznosu od 339,77 EUR (2.560,00 kn) u vidu popusta na proizvode i usluge, s obzirom na to da je tuženiku dao popust na uređaj u tom iznosu, a tuženik nije ispoštovao svoju ugovornu obvezu biti tužiteljevim pretplatnikom kroz minimalno ugovorno razdoblje od 24 mjeseca. Tuženik je uređaj kupljen uz ostvareni popust zbog sklapanja ugovora na minimalno razdoblje od 24 mjeseca zadržao u trajnom vlasništvu.

36. Nadalje za pretplatnički broj [broj telefona] obračunata je naknada u visini preostalih mjesečnih naknada u iznosu od 277,60 eura jer je ista u trenutku raskida bila povoljnija od popusta na proizvode i usluge koje je korisnik ostvario kupnjom iPhone 12 PRO 64GB bijeli uz popust od 291,99 EUR (2.200,00 kn).

37. Sud je nadalje utvrdio da je za pretplatnički broj [broj telefona] tuženik kupio uređaj iPhone 13 128GB starlight 5G po cijeni od 716,57 EUR (5.399,00 kn) iako je maloprodajna cijena predmetnog uređaja na dan sklapanja ugovora u iznosila 1.008,56 EUR (7.599,00 kn). Razlika između ta dva iznosa jest upravo iznos od 291,99 EUR (2.200,00 kn) koji se odnosi na popust ostvaren kupnjom uređaja, slijedom čega je razvidno da uslijed prijevremeno raskinutih ugovora tužitelj trpi štetu u iznosu od 909,36 EUR u vidu popusta na proizvode i usluge, s obzirom na to da je tuženiku dao popuste na uređaje i usluge u tom iznosu, a tuženik nije ispoštovao svoju ugovornu obvezu biti tužiteljevim pretplatnikom kroz minimalno ugovorno razdoblje od 24 mjeseca. Tuženik je uređaje kupljene uz ostvareni popust zbog sklapanja ugovora na minimalno razdoblje od 24 mjeseca zadržao u trajnom vlasništvu.

38. Nadalje se ističe da je tuženik sklapanjem predmetnih ugovora iskoristio popust na uređaj odabrao opciju sklapanja ugovornog odnosa na minimalno razdoblje trajanja od 24 mjeseca, slijedom čega je tužitelj na istom računu obračunao i preostale rate za otplatu uređaja.

40. Sud je stoga utvrdio visinu tužbenog zahtjeva prema utuženim računima kako slijedi:

41. Po računu za mjesec srpanj 2022.g. dospio dana 16.08.2022.g. tužitelj ostvaruje pravo na iznos od 1.362,00 kn po osnovi nepodmirenih mjesečnih naknada za 3 telefonska priključka u sklopu tarife Bezbrižna, kao i po osnovi nepodmirene 5., 6. i 13. rate za mobilni uređaj kupljenog uz obročnu otplatu od ukupno 24 rate.

42. Po računu za mjesec kolovoz 2022.g. dospio dana 15.09.2022.g. tužitelj ostvaruje pravo na iznos od 154,51 eura (1.164,19 kn) po osnovi nepodmirenih mjesečnih naknada za 3 telefonska priključka u sklopu tarifnog modela Bezbrižna, kao i po osnovi nepodmirene 6., 7. i 14. rate za mobilni uređaj kupljenog uz obročnu otplatu od ukupno 24 rate.

43. Po računu za mjesec rujan 2022.g. dospio dana 14.10.2022.g. tužitelj ostvaruje pravo na iznos od 77,64 eura (585,00 kn) po osnovi nepodmirene 7, 8. i 15. rate za mobilni uređaj kupljenog uz obročnu otplatu od ukupno 24 rate.

44. Po računu za mjesec listopad 2022.g. dospio dana 15.11.2022.g. tužitelj ostvaruje pravo na iznos od 77,64 eura (585,00 kn) po osnovi nepodmirene 8., 9. i 16. rate za mobilni uređaj kupljenog uz obročnu otplatu od ukupno 24 rate. Slijedom iznijetoga, a kako je iz utuženog računa razvidno da su istim računom obračunate samo dospjele rate za mobilne uređaje koji su kupljeni preko obročne otplate, a nisu mu zaračunate i mjesečne naknade u sklopu tarifnog modela Bezbrižna kako to pogrešno smatra tuženik, to je sud u cijelosti otklonio prigovor tuženika da su mu na računu za listopad 2022.g. obračunate mjesečne naknade koje nisu smjele biti obračunate uslijed raskida ugovora u listopadu 2022.g.

45. Po računu za mjesec studeni 2022.g. dospio dana 15.12.2022.g. tužitelj ostvaruje pravo na iznos od 1.912,75 eura (14.411,61 kn) po osnovi dvije naknade za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 3.808,00 kn te za jednu naknadu za prijevremeni raskid u iznosu od 1.673,29 kn, uvećano za 25% PDV-a te iznos otplate uređaja na rate u sveukupnom iznosu od 7.560,00 kn za sva 3 uređaja, slijedom čega sveukupno potraživanje tužitelja po tom računu iznosi 1.912,75 eura.

46. Nadalje, u odnosu na račune koji se odnose na mjesec travanj 2022.g. koji glasi na iznos od 1.358,30 EUR, svibanj 2022.g. koji glasi na iznos od 182,25 EUR te na račun za mjesec lipanj 2022.g. koji glasi na iznos od 182,69 EUR, sud također ocjenjuje kao osnovano potraživanje u navedenom dijelu, iako tužitelj za iste nije dostavio prijepise utuženih računa.

47. Naime, povezujući navode tuženika iz podneska od 14.10.2014.g. iz kojih proizlazi da je uspio u ožujku 2022.g. prebaciti telefonske linije ([broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona]) sa privatnog korisnika (njega) na račun poslovnog korisnika (tvrtke), to sud nalazi da se potraživanje tužitelja po predmetnim priključcima odnosi na naknade koje je tuženik dužan podmiriti nakon prijevremenog raskida ugovora za priključke broj [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona].

48. Naime, sukladno utvrđenjima iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkih odnosa sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik za pretplatnički broj [broj telefona] ugovorio tarifni model Bezbrižna, te je kupio uređaj marke iPhone 12 64GB uz obročnu otplatu i uz minimalno trajanje ugovora od 24 mjeseca, za pretplatnički broj [broj telefona] ugovorio tarifni model Bezbrižna i kupio uređaj marke iPhone 13 128GB plavi 5G dana 07.12.2021.g., kao i iPhone 13 128GB crni 5G dana 30.11.2021.g., oboje uz obročnu otplatu uz minimalno trajanje ugovora od 24 mjeseca, dok je za pretplatnički broj [broj telefona] ugovorio tarifni model Bezbrižna i kupio uređaj marke iPhone 12 PRO 128GB plavi uz obročnu otplatu uz minimalno trajanje ugovora od 24 mjeseca, slijedom čega je tuženik nedvojbeno dobio mobitele i SIM kartice i koju opremu tuženik nije vratio tužitelju (niti je dokazao da je istu vratio, a niti se je pozvao na predmetnu činjenicu), te je koristio telekomunikacijske usluge po povoljnijoj cijeni, nego bi iste iznosile u slučaju zasnivanja ugovornog odnosa bez obveznog trajanja.

49. Kako tuženik za vrijeme trajanja ovog postupka uopće nije osporavao osnov i visinu potraživanja po priključcima broj [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona], niti je dostavio sudu dokaze da je podnosio prigovore na utužene račune za mjesec travanj, svibanj i lipanj 2022.g. koji se odnose na priključke broj [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona], slijedom čega se utvrđuje da je tuženik smatrao visinu izvršenih telekomunikacijskih usluga u vrijeme njegova dospijeća opravdanim i u skladu sa stvarno učinjenim troškovima po predmetnim priključcima, to sud nalazi osnovanim potraživanje tužitelja i po računima za mjesec travanj, svibanj i lipanj 2022.g. po priključcima broj [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona], a čiju je visinu sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga.

50. Temeljem svega ranije navedenog, sud je u cijelosti otklonio prigovore tuženika kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva, te se napominje da sud analizom provedenih dokaza utvrđuje da tuženik nije oštećen u smislu u kojem navodi, odnosno da bi iznosi naknada za prijevremeni raskid ugovora bio manji u slučaju da je ugovorni odnos bio raskinut u lipnju 2022.g., kada je uputio zahtjev za raskidom na nevaljalu mail adresu.

51. Ovdje valja istaknuti da sud nalazi da tuženikov prigovor kojim osporava rješenje o ovrsi zbog proteka roka u kojem se može tražiti ovrha u jednom dijelu spomenute tražbine, sud ocijenio da isti sadržajno predstavlja zastarni prigovor, a koji sud ocjenjuje kao neosnovan. Naime, kako se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 232 st. 1 toč. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08; dalje u tekstu: ZOO), to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaki pojedini utuženi račun nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja. Obzirom na zastarni rok od godine dana računajući od dana dospijeća utuženih računa, od kojih je najstariji račun dospio na platež dana 16.05.2022.g., a najraniji račun je dospio na plaćanje dana 15.12.2022.g.,dok je tužitelj u odnosu na iste pokrenuo postupak radi utuženja podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 07.02.2023.g., to je sud utvrdio da je tužitelj u odnosu na navedene tražbine pokrenuo postupak radi utuženja unutar zastarnog roka od godine dana od dana dospijeća iste za isporučene telekomunikacijske usluge, odnosno da potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

52. Sud je stoga primjenom odredbe čl. 17 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje u tekstu: ZOO) utvrdio osnov i visinu tužbenog zahtjeva temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

53. Obzirom da tuženik nije ničim dokazao da je podmirio utužene račune u smislu čl. 219 ZPP-a, dok je tužitelj za razliku od tuženika podastro sudu karticu kupca i izvadak iz poslovnih knjiga, to je valjalo usvojiti platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi za iznos od 4.126,55 eura i pripadajuću kamatu i odlučiti kao u točci I izreke rješenja.

54. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stopa zatezne kamae za razdoblje određuje se sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 78/15, dalje ZIDZOO), počev od slijedećeg dana od dana dospijeća utuženih računa, kao u točki I izreke ove presude.

55. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 11 toč.1 u iznosu od 199,00 eura uvećan za 25% PDV-a, na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 273,75 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su- IV-204/17 od 02. lipnja 2017.).

56. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr 9 toč. 1, 5 Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak pristupa na ročište na dane 10.09.2024.g. i 06.05.2025.g., svaki u vrijednosti od 100 bodova temeljem Tbr 9 to. 1, trošak pristupa na ročišta na dane 11.06.2024.g. i 10.03.2025.g., svaki u vrijednosti od 25 bodova temeljem Tbr 9 toč. 5, na trošak sastava podnesaka od 18.10.2023.g., od 15.12.2023.g. i od 16.12.2024.g., svaki u vrijednosti od 100 bodova, što iznosi 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.100,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a od 275,00 eura ukupno iznosi 1.375,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 87,72 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 273,75 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 1.736,47 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

57. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu s naslova troška pristupa na ročišta na dane 11.06.2024.g. i 10.03.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, budući mu je sud priznao navedeni trošak svaki u vrijednosti od 25 bodova temeljem Tbr 9 toč. 5 obzirom su ročišta bila odgođena prije početka raspravljanja zbog nepristupa tuženika, slijedom čega je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

58. Kako je tuženik izgubio spor, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sa naslova sudskih pristojbi, slijedom čega je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu 13. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 87,72 EUR

2. tuženiku

U Zagrebu, 13. lipnja 2025. godine